Cerovac komentira

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

29.03.2008., subota

2. Poredak i suprotstavljanje poretku – opće napomene


Iako su se uvjeti u pojedinim povijesnim razdobljima razlikovali, postojalo
je nekoliko konstanti koje su određivale mogućnosti političke akcije tijekom
razdoblja komunističke vlasti. Projekt samoupravljanja, pozicija J. B. Tita
i politika međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji bile su osnovice koje se javno
nije smjelo dovoditi u pitanje. Prostor tolerancije nešto se proširio nakon
Titove smrti, iako više kao posljedica narastajućeg sukoba u SKJ, nego kao
rezultat veće liberalizacije režima. U Hrvatskoj, kao i u Jugoslaviji u cjelini,
disidentstvo nije bilo tako uočljivo kao u drugim državama istočne Europe.

Najpoznatiji su slučajevi disidenta Milovana Đilasa (1954., Beograd), Mihajla
Mihajlova (1966., Zadar), skupine koja je djelovala šezdesetih godina oko
zagrebačkoga filozofskog časopisa Praxis, zatim Marka Veselice te drugih članova
SKJ – pa i iz samog vodstva – koji su se od “partijske linije” udaljili nakon
“hrvatskog proljeća”. Najvažniji uzrok tomu bila je osobitost političke situacije
u Jugoslaviji, pri čemu je bio važan i vanjski i unutarnji kontekst. Nakon što
je Sovjetski Savez izgubio dominantan utjecaj u Jugoslaviji 1948., jedan od najvažnijih
i odlučujućih razloga koji je motivirao nastanak disidentstva i opozicije
u drugim zemljama u Jugoslaviji je nestao. Osobita pozicija Jugoslavije
u hladnom ratu rezultirala je time da su takvi pokreti dobivali manje “ohrabrenja”
sa Zapada nego npr. poljska opozicija. Također, političke su prilike
u Hrvatskoj/Jugoslaviji bile manje restriktivne u više vidova, nego u drugim
zemljama državnog socijalizma. Građani Jugoslavije imali su od sredine šezdesetih
godina prava koja su stanovništvu u zemljama tzv. istočnog bloka bila
uskraćena: npr. više slobode u uvozu literature, dostupnost zabavnih dobara i
svakidašnjih potrošnih proizvoda i mogućnost putovanja u inozemstvo.
Skoro u pravilu, disidenti su napuštali svoju lijevu orijentaciju u trenutku
kada su bili isključeni iz KP/SK. Tek je nekolicina, npr. Đilas te neki nekomunisti
poput Danijela Ivina, razvila liberalno-demokratska stajališta. Većina se
orijentirala prema nacionalnim temama: u hrvatskom slučaju ponajprije pravu
hrvatskog naroda na izdvajanje i stvaranje samostalne države.


Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska

Časopis za suvremenu povijest

- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #