Cerovac komentira

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

18.03.2008., utorak

Josip Šentija - HOMMAGE HRVATSKOME PROLJEĆU XI.

Ohrabren međunarodnom potporom i primivši k znanju jasna međunarodna kondicioniranja
i sugestije, u kulminacijskoj točki previranja u Hrvatskoj - a to je, kako znamo, bio
veliki studentski štrajk na Zagrebačkome sveučilištu, u studenome 1971. - Tito se konačno odlučio: odbacio je hrvatske težnje za reformom sustava i države. Popustio je pred
prijetnjama vojne kamarile (što je također zasvjedočeno u historiografskim rekonstrukcijama),
udovoljio je zahtjevima unitarističkih i velikosrpskih krugova i eksponenata, koji su
inače pet godina tražili priliku za revanš poslije afere Ranković. Također je, kako je i tada
i poslije bilo zasvjedočeno, uvažio gunđanja iz Slovenije i drugih jugoslavenskih republika,
u kojima su vladajuć¦i čimbenici smatrali da Hrvatska ide predaleko u svojim
zahtijevanjima i da time izravno zadire u njihove interese. Posebnu su ulogu u „obradi“
Tita da donese konačnu odluku o gušenju Hrvatskog proljeća odigrali Edvard Kardelj i
Stane Dolanc. Ovaj posljednji je, u ulozi glavnoga izvršnog funkcionara CK SKJ, odigrao
ulogu nadzornika i redatelja završnoga čina u kronici - sjednice partijskoga vodstva Jugoslavije, u Karađorđevu 1. prosinca 1971., kada je odlučena sudbina garniture hrvatskih
proljećarskih lidera (Savke, Tripala, a potom i niz drugih, na različitim sjednicama partijskog
vodstva Hrvatske).

Sve do ovog sudbonosnog konklava u Karađorđevu, u prosincu 1971., hrvatsko je reformno vodstvo polagalo određene nade upravo u Tita. Znali su predobro da je on konačni arbitar i dugo su - čini se do posljednjeg časa - vjerovali da je na njihovoj strani. Naravno, u tome su se prevarili. Tito je postupio makjavelistički, vjeran svome vladalačkom obrascu. A u taj obrazac, dakako, išli su i varka i nasilje.
Iz ondašnje se perspektive činilo - pogotovo se to čini danas - da vrhovnome arbitru i cijeloj
vrhuški, posebno hrvatskoj vrhuški oko arbitra, nije bila nužna sila za gušenje Hrvatskog
proljeća. Gledano ne samo iz perspektive moralnih, nego i političkih razloga i posljedica,
sila je u hrvatski politički mentalitet unijela novu dozu radikalizma, koji će u događajima što
su uslijedili potvrditi svoju dvojnu narav: odlućnost u borbi za neostvarene plemenite ciljeve
i, s druge strane, sklonosti i iskušenja ekstremizma svih vrsta, onog primordijalnog i onog
ideološkog, koji u konačnici uvijek potiru i same plemenite ciljeve borbe.


- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #