Cerovac komentira

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

12.03.2008., srijeda

Josip Šentija - HOMMAGE HRVATSKOME PROLJEĆU V.

U svakom slučaju, onaj proceduralni događaj na vrhunskom forumu vladajuće partije
bio je znak za prepoznavanje intimne biti socijalnih zbivanja i smjera kojim su događaji
krenuli. Bio je ono signal nacionalno osjetljivijim, a osobito nacionalno potisnutijim
građanima, u prvom redu onima među frustriranim Hrvatima, da se mogu slobodnije
izjašnjavati o pripadnosti hrvatskoj naciji. Ukratko: bio je ono i poticaj i nada da nastupaju
dani slobodnijega izjašnjavanja, manifestiranja i djelovanja.

Drugi, nerazmjerno važniji događaj u fazi klijanja Hrvatskoga proljeća uslijedio je godinu
i po poslije, u ljeto 1966. Po obliku i sadržaju bio je dramatičniji i na svoj način
prevratniji, jer je potvrdio da kurs mijene postaje već nezaustavljiv: iz vrhova jugoslavenske
države odstranjen je Aleksandar Ranković, čovjek-simbol centralističkog policijskog
sustava. U svim kasnijim godinama svi će se suglasiti -i komunisti i nekomunisti,
i unitaristi i nacionalisti • da je ovaj događaj bio početak odmrzavanja političke
klime. Neposredno poslije Rankovićeva odstranjenja objelodanjeno je, npr., da je u
Hrvatskoj u arhivama Službe državne sigurnosti (nekadašnje OZNA-e i UDB-e) zatečeno milijun i tri stotine tisuća dosjea u kojima su bili pohranjeni podaci o neprijateljima
sistema i o sumnjivim građanima. To je značilo da je svaki drugi odrasli
građanin bio policijski praćen i obrađivan na različite načine (uhođen, prisluškivan,
istraživan itd.). Događaj je djelovao višestruko snažno: potvrdio je da ni gotovo dvadeset
godina poslije raskida sa sovjetskim sustavom staljinizma nije napušąten obrazac
nadzora nad građanima koji su prakticirale Lenjinova ČEKA i Staljinova GPU i NKVD.
Javno je prokazivanje ovakvog sustava nadzora i represije pružalo nadu da će on biti
napušten.

U novoj političkoj klimi koju su ovi događaji poticali, žudnja za slobodnijim životom
bez oka i batine Velikog brata, počela se neodoljivo razgorijevati. Nastupali su dani
puni nekog novog oduševljenja. Ali u tim okolnostima, s obzirom na odnos snaga u
samom sustavu te s obzirom na njegovu međunarodnu uvjetovanost (o čemu više u
drugom dijelu ove promemorije), nije bilo realno očekivati da bi se iz svega na koncu
mogao razviti sustav parlamentarne demokracije westminsterskoga tipa.
Središnja težnja u Hrvatskom proljeću - od njegovih početaka do žalosnoga kraja - bila
je težnja za nacionalnom emancipacijom, za oslobođenjem od unutrašnje i vanjske prisile
nad svim oblicima narodnog života. Za naraštaj Hrvatskoga proljeća - za sve njegove
sudionike, aktere, sljedbenike i simpatizere, bez obzira jesu li bili u partiji ili izvan
nje, u Matici Hrvatskoj ili oko nje, u studentskom pokretu, u Zagrebu ili pokrajinskim
većim i manjim središtima, ili u posljednjim naseljima na karti Republike - za sve je
njih nacionalna emancipacija, u svakom njezinu značenju, bila ekvivalent slobode, mira
i prosperiteta. Samo je s obzirom na taj kontekst zbivanja moguć¦e razumjeti potpunu
podudarnost prolječ¦arskih težnji i ciljeva protagonista i sljedbenika Hrvatskog proljeća
s programskim parolama službene hrvatske politike onoga vremena: da federacija treba
da više federira (autor je ove figure bio dr. V. Bakarić), da devize moraju ostajati
onima koji ih zarađuju (a Hrvatska ih je zarađivala najviše, turizmom i iseljeničkim
doznakama), da treba provesti novu nacionalizaciju (tj. razvlastiti centre moći, exportimport
poduzeća i savezne banke, koje su raspolagale glavninom financijskoga kapitala
i koje su taj kapital alocirale po kriterijima i interesima najmočnijih faktora i birokracije
u Beogradu kao saveznom centru države; istine radi, treba reći da je i ovaj zahtjev
prvi javno istaknuo dr. Bakarić koji će, međutim, u finalu odigrati jednu od bitnih uloga
u suzbijanju prolječarskih težnji).


- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #