Zvanik novi (Venecija, 1737.)

28.01.2008., ponedjeljak

Zvanik novi je konverzacijsko-leksikografski priručnik za učenje hrvatskoga jezika namijenjen poslovnim ljudima, Talijanima koji žele naučiti hrvatski jezik i Hrvatima koji žele naučiti talijanski jezik, tiskom objavljivan kroz tri stoljeća (1655., 1702., 1737. i 1804. godine).

To je dvojezični talijansko-hrvatski rječnik s talijanskim ulaznim stupcem i hrvatskim kao odredišnim jezikom, na što već upućuje naslov Vocabulario nuovo Con il quale Ciascuno da se stesso potrŕ benissimo imparare a parlar Italiano e Slavo. Nuovamente dato in lucea benefizio universale de Viandanti, ispod kojega stoji Zuaniik novii S' koim uakij od ebbe Samoga mochi che priddobro nauciti Ra[z]govoriti Latinchi Arvachi. Nouim nacinom dano na uitlo za blagodam Obchenoo od putnikou.

Autor Zvanika nepoznat je, ali se prema jezičnim svojstvima teksta pretpostavlja da je iz Trogira.
Djelo ima 24 stranice, veličine 14x8 cm. Na kraju teksta još su tri priloga: način sastavljanja pisma, primjeri za sintaksu vremena te Očenaš, Zdravomarija i Vjerovanje na hrvatskom jeziku, ali s latinskim naslovima (Pater noster, Ave Maria i Credo). Posljednje dvije stranice sadrže popis hrvatskih knjiga koje su se mogle kupiti kod knjižara Bartola Occhija.

Sadržajno, pisac prati putnika koji putuje na konju iz Venecije u Trento i Bolzan. U Bolzanu noći. Pisac uči putnika koje će talijanske i hrvatske izraze upotrijebiti pri susretu s vlasnikom prenoćišta. Sutradan ga vodi po trgovinama i obrtničkim radionicama, na sajam, k brodaru i cariniku. Nižu se nazivi za crkvene i civilne službenike te ljude različitih staleža, nazivi za vrste robe, boja, kovina, ruda, hrane, novca, životinja, mjera, dana...

Djelo je pisano čakavskim narječjem (srednjočakavski govori) s elementima štokavskoga (npr. umjesto ča, zač ima samo što, zašto). Puno je tiskarskih pogrješaka i nedosljednosti u pisanju pojedinih glasova i riječi. Na grafijskom planu uočena je neujednačenost jer se istim grafemom označuje nekoliko fonema pa su neki grafemi opterećeni višeznačnošću, što i inače obilježava prva stoljeća hrvatske latiničke pismenosti.
Refleks jata je ikavski sa sporadičnim ekavizmima.
Osim riječi hrvatskoga podrijetla, hrvatski leksički fond sadrži i posuđenice iz talijanskoga, latinskoga i turskoga jezika. Drugim riječima, leksiku čakavsko-štokavskoga narječja ikavskoga izgovora pridružen je leksik mletačkoga narječja te u manjem broju riječi iz latinskoga i turskoga jezika.

Sačuvana su dva primjerka izdanja Zvanika iz 1737. godine, tiskana u Veneciji kod Bartola Occhija. Jedan se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a drugi je u zaostroškoj franjevačkoj knjižnici.
Prema nadnevku obrasca za pisanje pisma, koji se nalazi u prilogu rječnika, prvo izdanje rječnika datira se u godinu 1655. Također su zasigurno postojala izdanja iz 1702. i 1804. godine, dok se na postojanje još dvaju izdanja samo pomišlja na temelju velikih vremenskih razmaka među izdanjima toga inače vrlo traženoga djela.

- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Cerovac komentira

Opis bloga

Linkovi

O autoru

28.01.2008., ponedjeljak

Zvanik novi (Venecija, 1737.)