Cerovac komentira

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

20.12.2007., četvrtak

Vrtimo se, vrtimo u krugu

Mi, no ne samo mi na ovom portalu, nego i mnogi novinari, političari i sve ono što se pojednostavljeno rečeno naziva javnost, raspravljamo o manama ovog društva, države, političkih stranaka, ovih ili onih poteza vlade ili kojeg ministra, ali sve naše analize malo pomažu i samo su djelomično točne.

Jer mi se stalno vrtimo u krugu. Pomalo ličimo na psa koji sam sebi lovi rep.I nikako da ga ulovi. I što ga više želi uhvatiti to se brže okreće. Kao što se i mi sve brže vrtimo u krugu nerješivih problema.

A sve se svodi na jedan zajednički nazivnik: ne postoji pravna država i ne funkcionira pravosuđe. Sve o čemu mi pišemo, sve što bi htjeli da se promijeni, sve to u velikoj mjeri ovisi o pitanju: hoće li netko smoći snage i pravosuđe (najpotkupljiviju komponentu društva) dovesti u kakav takav red.

Da bi se podsjetili na to kakvo nam je pravosuđe dovoljno je citirati sitne događaje. Nisu uvijek potrebni krupni primjeri.

Primjer 1. Sudac Đuro Sessa, danas predsjednik Građanskog odjela na Županijskom sudu u Zagrebu a donedavno predsjednik općinskog suda u Zagrebu izjavljuje povodom afere „gruntovčani“ mrtav hladan:“Tražio sam od policije već pred deset godina da u gruntovnicu pošalje svoje ljude.“

Dakle predsjednik Općinskog suda javno priznaje da je znao za svinjarije u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu. Dapače on im je bio šef. I ništa nije poduzeo osim nekog slabašnog apela na policiju. Da on poduzme nešto sam, što bi mu bila dužnost, na tu ideju nije došao. Nego je još i unaprijeđen. Nagrađen zbog nerada i mita i korupcije koji su vladali odjelima suda kojem je on bio predsjednik. Dok se takva praksa, nagrađivanja lošeg ne promjeni ništa se ne može promijeniti na bolje. Ni vozni red tramvaja a kamo li što drugo.

Primjer 2. Namještena suđenja su svakodnevnica a suci koji donose takve presude skrivaju se iza sudačke neovisnosti. Pa tako, od onog gospićkog skandala s rukovanjem i anusom, pa sve do odugovlačenja s presudom mladom ubojici Hrvoju Žužiću, samo zato jer mu je majka sutkinja a otac bogataš, sve su to skandali koji prolaze nekažnjeno. „Pravosudna struka“ kojoj je uža specijalnost potkupljivost, nije u stanju dovesti u red suce.

Primjer 3. Sapunica oko Ljubomira Čučića kao da nema kraja. Vukao je nadležne službe, policiju i pravosuđe za nos. Mlatio je svoju ženu godinama. Oteo je svoje kćeri protivno odlukama suda. U tome mu je pomagala i jedna odvjetnica. I na kraju mu je Županijski sud smanjio kaznu za sva ta nedjela na samo godinu dana (Općinski sud ga je osudio na 14 mjeseci). Pitam se dali je Čučić morao ubiti svoju suprugu ili djecu pa da dobije, recimo zbog smanjene uračunljivosti, godinu i pol ili možda dvije. Da to je žalosna stvarnost na našim sudovima.

Svatko tko ovo čita znade da bi se ovakvih primjera moglo nabrajati u nedogled. Zato ponavljam bez čistog pravosuđa nema pravne države, bez pravne države nema nikakvog napretka i boljitka.


- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #