Cerovac komentira

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

14.07.2007., subota

BUNA U RAKOVICI –

Bila je naravan epilog života Eugena Kvatemika koji ga je učinio velikim junakom ideje narodne slobode kojoj se bio posvetio. Kvaternik nije krenuo u taj pothvat lakoumno, kako se to često prikazuje i misli, nego je pomno pripremao Ijude i izabirao teren za narodni ustanak protiv austro-ugarskih vlasti. U travnju 1871. priredio je Kvaternik zajedno sA. Starčevićem svečanu proslavu 200. obljetnice pogibije Zrinskoga i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu na kojoj su u velikom broju sudjelovali hrvatski pravoslavci s područja Vojne krajine. Treba napomenuti da u to doba pravoslavan narod u Hrvatskoj nije imao osjećaj pripadnosti srpstvu (taj je osjećaj gajio samo tanki sloj pravoslavnoga svečenstva i trgovaca, i to iz političkog oportuniteta, jer su nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe Srbe u Hrvatskoj Madžari protežirali). Tako je Kvaternik računao na potporu pravoslavaca u Vojnoj krajini, ali i na nezadovoljno pučanstvo BiH koje se bunilo protiv turske vlasti. Kvaternikov suradnik Ante Rakijaš obilazio je krajišnike i nagovarao ih da jednom ustanu protiv neprijatelja za svoje, a ne za tuđe interese. Uz Rakijaša ustanak su pripremali i Petar Vrdoljak, Ivan i Antun Turkalj, natporučnik Zrelac i dr. No iako je postojalo povoljno raspoloženje za ustanak u Krajini, manjak priprema se očitovao u lošoj organizaciji. Tijekom rujna 1871. priveo je Kvaternik pripreme za ustanak kraju. S dr. Davidom Starčevićem je bilo dogovoreno da će ustanici podići graničare, sumnjive i neprijateljski raspoložene časnike zatvoriti, s vojskom krenuti u Zagreb, gdje će na ustanak pozvati Zagorje i Siavoniju, te u Zagrebu proglasiti slobodnu Hrvatsku i formirati vladu. Budući da ustanici nisu imali novaca, podigao je Vjekoslav Bach 15 tisuća forinti s Poštanske štedionice, te je tim novcem krenuo u Rakovicu, gdje su već bili ostali ustanički vođe na čelu s Kvaternikom. Tu je Kvaternik ustrojio svoju prvu vladu, a vojnička akcija započela je 8. X. 1871. Ustanici su zauzeli vojnu postaju u Rakovici, prisvojili četnu blagajnu i pokupili oružje i vojnu opremu. Časnike su zatvorili, no jednom je uspjelo pobjeći i alarmirati okolne garnizone. Iz Rakovice su ustanici krenuli u Orežnik, gdje ih je župnik Korenić u ornatu i s križem u ruci odvraćao od ustanka. Dana 9. X. krenuo je Kvaternik s ustanicima prema Plaškom i Slunju, gdje su se pred Plaškim sukobili sa jakim odredima carske vojske. Ustanici su pobijedili i ušli svečano u Plaški. Kvaternik je namjeravao krenuti prema Karlovcu, zauzeti ga i od tuda prodrijeti prema Zagrebu. Mislio je da će carskoj vojski trebati barem tjedan dana da uzmogne skupiti jake i povjerljive čete, kojima bi se mogla suprotstaviti ustanicima. Međutim, vec 9. X. uspjelo je vojnom zapovjedniku Granice barunu Molinaryu dopremiti vlakom trupe iz Madžarske i zauzeti pozicije uzduž pruge od Ogulina do Karlovca. 10. X. zauzeli su ustanici položaj na Ljupča planini, gdje su očekivali carske čete. Međutim, do očekivane bitke nije došlo; u međuvremenu su austrijski agenti u ustaničkom logoru mitom uspjeli pridobiti ustaničke narednike Kosanovića i Momčilovića na izdaju. 11. X. krenula je ustanička vojska prema Drežniku. Izdajice Kosanović i Momčilović sa 30 plačenika zauzeli su položaje pokraj ceste u zasjedi i propustili glavninu ustaničkih snaga. Tek kad su se na začelju ustaničke kolone pojavili Rakijaš i Rade Čuić na konjima a uz njih u kočiji Kvaternik i Bach, zapucali su te ubili Kvaternika i Rakijaša, a ranili Čuića. Bach je uspio pobjeći, no ubrzo je uhvačen i ubijen, dok je Čuić, iako ranjenom uspjelo pobjeći u Bosnu. Mrtvi vođe ustanka bili su do gola svučeni i opljačkani, te zakopani u jarak uz cestu. Drugi dan sastavljen je prijeki sud koji je osudio na vješanje ostale ustaničke vođe, no kako nije vođen nikakav zapisnik, ne zna se njihov točan broj, niti su poznata imena. Buna u Rakovici predstavljala je prvi vrhunac pravaške borbe za slobodu.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #