Bila je naravan epilog života Eugena Kvatemika koji ga je učinio velikim junakom ideje narodne slobode kojoj se bio posvetio. Kvaternik nije krenuo u taj pothvat lakoumno, kako se to često prikazuje i misli, nego je pomno pripremao Ijude i izabirao teren za narodni ustanak protiv austro-ugarskih vlasti. U travnju 1871. priredio je Kvaternik zajedno sA. Starčevićem svečanu proslavu 200. obljetnice pogibije Zrinskoga i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu na kojoj su u velikom broju sudjelovali hrvatski pravoslavci s područja Vojne krajine. Treba napomenuti da u to doba pravoslavan narod u Hrvatskoj nije imao osjećaj pripadnosti srpstvu (taj je osjećaj gajio samo tanki sloj pravoslavnoga svečenstva i trgovaca, i to iz političkog oportuniteta, jer su nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe Srbe u Hrvatskoj Madžari protežirali). Tako je Kvaternik računao na potporu pravoslavaca u Vojnoj krajini, ali i na nezadovoljno pučanstvo BiH koje se bunilo protiv turske vlasti. Kvaternikov suradnik Ante Rakijaš obilazio je krajišnike i nagovarao ih da jednom ustanu protiv neprijatelja za svoje, a ne za tuđe interese. Uz Rakijaša ustanak su pripremali i Petar Vrdoljak, Ivan i Antun Turkalj, natporučnik Zrelac i dr. No iako je postojalo povoljno raspoloženje za ustanak u Krajini, manjak priprema se očitovao u lošoj organizaciji. Tijekom rujna 1871. priveo je Kvaternik pripreme za ustanak kraju. S dr. Davidom Starčevićem je bilo dogovoreno da će ustanici podići graničare, sumnjive i neprijateljski raspoložene časnike zatvoriti, s vojskom krenuti u Zagreb, gdje će na ustanak pozvati Zagorje i Siavoniju, te u Zagrebu proglasiti slobodnu Hrvatsku i formirati vladu. Budući da ustanici nisu imali novaca, podigao je Vjekoslav Bach 15 tisuća forinti s Poštanske štedionice, te je tim novcem krenuo u Rakovicu, gdje su već bili ostali ustanički vođe na čelu s Kvaternikom. Tu je Kvaternik ustrojio svoju prvu vladu, a vojnička akcija započela je 8. X. 1871. Ustanici su zauzeli vojnu postaju u Rakovici, prisvojili četnu blagajnu i pokupili oružje i vojnu opremu. Časnike su zatvorili, no jednom je uspjelo pobjeći i alarmirati okolne garnizone. Iz Rakovice su ustanici krenuli u Orežnik, gdje ih je župnik Korenić u ornatu i s križem u ruci odvraćao od ustanka. Dana 9. X. krenuo je Kvaternik s ustanicima prema Plaškom i Slunju, gdje su se pred Plaškim sukobili sa jakim odredima carske vojske. Ustanici su pobijedili i ušli svečano u Plaški. Kvaternik je namjeravao krenuti prema Karlovcu, zauzeti ga i od tuda prodrijeti prema Zagrebu. Mislio je da će carskoj vojski trebati barem tjedan dana da uzmogne skupiti jake i povjerljive čete, kojima bi se mogla suprotstaviti ustanicima. Međutim, vec 9. X. uspjelo je vojnom zapovjedniku Granice barunu Molinaryu dopremiti vlakom trupe iz Madžarske i zauzeti pozicije uzduž pruge od Ogulina do Karlovca. 10. X. zauzeli su ustanici položaj na Ljupča planini, gdje su očekivali carske čete. Međutim, do očekivane bitke nije došlo; u međuvremenu su austrijski agenti u ustaničkom logoru mitom uspjeli pridobiti ustaničke narednike Kosanovića i Momčilovića na izdaju. 11. X. krenula je ustanička vojska prema Drežniku. Izdajice Kosanović i Momčilović sa 30 plačenika zauzeli su položaje pokraj ceste u zasjedi i propustili glavninu ustaničkih snaga. Tek kad su se na začelju ustaničke kolone pojavili Rakijaš i Rade Čuić na konjima a uz njih u kočiji Kvaternik i Bach, zapucali su te ubili Kvaternika i Rakijaša, a ranili Čuića. Bach je uspio pobjeći, no ubrzo je uhvačen i ubijen, dok je Čuić, iako ranjenom uspjelo pobjeći u Bosnu. Mrtvi vođe ustanka bili su do gola svučeni i opljačkani, te zakopani u jarak uz cestu. Drugi dan sastavljen je prijeki sud koji je osudio na vješanje ostale ustaničke vođe, no kako nije vođen nikakav zapisnik, ne zna se njihov točan broj, niti su poznata imena. Buna u Rakovici predstavljala je prvi vrhunac pravaške borbe za slobodu.
Post je objavljen 14.07.2007. u 08:00 sati.