Mirta Špoljarić: glazbena kritičarka koja otkriva toplu vodu

05.06.2007., utorak

Već prije sam uočio lik i djelo zagrebačke kritičarke Mirte Špoljarić i to u nekoj kritici u kojoj je ona pomiješala i izvođaće i djela koja su se izvodila - ukratko sve. No onda još nisam imao svoj blog.

Sad mi je pak zapeo za oko kritički osvrt Mirte Špoljarić (Vjesnik 02.06.) na nastup Zagrebačke filharmonije povodom Dana grada Zagreba u Lisinskom. Već sam davno pokušao komentirati pisanja glazbenih kritičara no urednici (npr. Mario Bošnjak u Vijencu) nisu mi to htjeli objaviti. Situacija je naime ovakva: u redakciji sjedi urednik kulturne rubrike koji se u glazbu razumije kao Kirin Yubito u politiku. Ali njemu je nekad davno netko rekao da treba donašati kritike koncerata. E, on to radi. I ima glazbene kritičare koji da bi pisali kritiku moraju stvoriti privid kako oni sve to što se izvodi bolje poznaju i bolje znaju od onih koji to izvode. To što još nisam upoznao glazbenog kritičara koji zbilja znade čitati partiture, to još nikog od njih nije sprječilo, kritizirati izvedbu recimo simfonija ili opera(pa onda pišu o onome čega u partituri uopće nema ili sl.).

Pa da se vratimo kritici koju ovdje spominjem. Piše tu doslovce da su se potom "predstavili članovi Zagrebačke filharmonije". Prasak. Kritičarka se postavlja nad ZF. Jer ZF se u Zagrebu doista više netreba "predstaviti". ZF u Zagrebu nastupa.

Dalje otkriva nam kritičarka o Bethovenovom klavirskom koncertu da je "vrlo često usmjeren na dijalogiziranje solističke dionice s orkestrom". Prasak. Svaki koncert za instrument i orkestar koncipiran je tako. Možda bi se moglo tu i tamo govoriti o tome koliko je to kojem skladatelju uspjelo, ali pisati to kod Beethovena je isto kao napisati " znate, ujutro je jutro a navečer je večer" ili "sunce izlazi na istoku, znate, a zalazi na zapadu,znate".

Za Lovru Pogorelića piše "iako prilično tehnički spreman". Što mu to znaći "prilično". Kritičarka možda bolje svira glasovir od Lovre Pogorelića pa odmah primjećuje da je samo "prilično" a ne i potpuno spreman? I onda se pokazao i "nesklad u odnosu na tempa koja je kretnjama zadavao dirigent". Dakle, kao u školskoj zadaći osmogodišnje škole. Tempo svojim kretnjama određuje dirigent. Pa to zbilja nismo znali. Uvijek smo mislili da on tjera muhe ili možda vježba jogu. Ali i "događalo (se) da zvuk glasovira izlazi iz okvira strukturnog tijeka". Ovo pak nemogu ni komentirati. Da pojednostavim: kritičarka misli da je glasovir bio preglasan u odnosu na orkestar. Da Lisinski nije idealna koncertna dvorana i da percepcija zvuka ovisi o mjestu gdje tko u dvorani sjedi, to možda kritičarka nezna ili zanemaruje. Ali "zlifrala" je kritiku.

Pa i "orkestralni segment Beethovenovog koncerta, bio je, na žalost, slabo ostvaren". Što sad, ili Šutej nezna dirigirati(već je u ovoj kritici njegovo gestikuliranje osumnjičeno za nesklad soliste i orkestra) ili ZF nezna svirati. A, otkrila je kritičarka, orkestar je svirao tako da je stavcima "dominirao mezzoforte" a "rogovi su se pokazali sasvim neuvježbanima". Potpuno razumijem kritiku. Umjesto mezzofortea kritičarka si želi forte ili možda fortefortissimo. Možda je poput mene, treća dob, pa je mezzoforte ustvari vapaj zbog oslabljenog sluha. A horniste se može mirno napasti u svakom orkestru. Oni su magarad po kojima svatko mlati, s razlogom ili bez, i na to su već navikli(nadam se).

I dirigent je koristio "pretjerane geste". Dakle, bio sam u pravu, niti Šutej zna dirigirati niti ZF svirati. (To u našim uvjetima znači: neko se u ZF gadno zamjerio kritičarki) Pa je tako opći dojam ostao na razini "interpretativne prosječnosti". Sve ovo što sam naveo opće su tvrdnje koje kritičarka u ozbiljnom ispitivanju ne bi bila u stanju razložno objasniti. To je ofrlje nabacana fraza na frazu, pa je kritika gotova, pametni ljudi čitaju i tako samo sport, a glazbene kritike samo par zanesenjaka koji Mirtine žvake neće ni primjetiti. Zato predlažem da joj se dodjeli posebna nagrada "Nenad Turkalj" za postignuća u glazbenoj kritici. Naime, i Nenad Turkalj je, bez ikakvog glazbenog obrazovanja, godinama bio najvažniji glazbeni kritičar u komunističkom Zagrebu. Tko iz povijesti ne uči, njemu se ona ponavlja.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Cerovac komentira

Opis bloga

Linkovi

O autoru

05.06.2007., utorak

Mirta Špoljarić: glazbena kritičarka koja otkriva toplu vodu