Catwoman's Agenda

Tu se postavlja pitanje razlike u percepciji promatrača i sudionika dotičnog procesa . Naravno da se promatraču neki fragment raznih oblika ljudske patnje može činiti kao neki suvišni, nesuvisli i autodestruktivni oblik ponašanja. Ovdje osobito naglašavam ljudske patnje , jer patnja ostalih živih bića u svom fizičkom, a osobito psihološkom obliku, uglavnom je sasvim izvan dometa mogućnosti čovjekova poimanja, samo je u okviru raznih, pa i oprečnih pretpostavki.

Zbog pojednostavljenja, orijentirajmo se samo na vid dobrovoljno odabrane patnje, barem tako viđene ( objektivnim ili subjektivnim ? ) očima promatrača: patnja filipinskih katolika koji uči prigode proslave Kristova uskrsnuća razapinju svoja tijela na križeve ... patnje tzv. art-egzbicionista i performera koji si gase opuške po tijelu, rezuckaju kožu ili pak odsijecaju cijele organe ... Ili interntet-freakova koji si dogovore sado-mazo seansu u kojoj će jedan drugog pojesti .

Suvremena znanost dokazuje kako prilikom tjelesnih bolova dolazi do pokretanja određenih biokemijskih procesa i agenasa koji mogu ublažiti osjećaj onih većih bolova, bilo fizičkih ili psihičkih. Sjetimo se kako svi snažnom masažom pokušavamo rasteretiti bol od udarca u neki dio tijela, ili kako se nekim bolesnicima, ranjenicima ili rodiljama često puta daje gristi neki predmet, ne bi li im bilo lakše podnijeti postojeću bol. Čak je i donedavno aktualni dr. House u nedostatku Vicodina za vrijeme apstinencijeske krize rezao kožu nadlaktce kako bi si olakšao to teško stanje.

Očito je u nekim slučajevima jedna vrsta odabrane patnje zapravo palijativna terapija za neku drugu, daleko nepodnošljiviju, češće duhovnu nego tjelesnu.

A što je s onim neprikrivenim psihičkim patnjama, osobito onima koje se izvanjskom promatraču čine potpuno apsurdnima, poput činjenice da žrtve često puta štite svog zlostavljača, ili mu se , dapače, nakon bijega ipak na kraju vraćaju... nije li to definitivan dokaz navedene teze ?

I jest i nije. Racionalno, logički, dakle u površnom psihološkom smislu – jest. No, gledano dublje, ispod površine svjesnog i racionalnog, gledano dalje od kratkog trajanja jednog ljudskog života - nije.




"Kidanje karmičkih veza"


Znanost koja se bavi istraživanjem i tretiranjem dubokih psiholoških problema - vanjskom promatraču naoko besmislenih i nelogičnih ) jest, između ostalog, i spiritualna psihoterapija.

Jedan od vidova spiritulane psihoterapije je i tzv. „kidanje karmičkih veza“, odnosno tehnika koja razrješava najrazličitije probleme patoloških vezanosti na razini podsvijesti, za koju je opće poznato koliko je veća i snažnija od svog vidljivog dijela „sante leda“, tj. svijesti.

Na primjer, nikakva fizička udaljenost ne može čovjeka u potpunosti osloboditi od negativnih utjecaja tjelesno ili emocionalno nasilne osobe, ukoliko i dalje kod žrtve postoje podsvjesni kanali podređenosti ili straha . Kada se ti kanali prekinu, napadač postupno gubi energiju i motivaciju za agresiju, jer podsvjesno osjeća da više nije u dominantoj ulozi, tj. doživljava da lagano, ali sve više gubi kontrolu i tlo pod nogama, te se na koncu povuče. Taj proces odvajanja moguće je učiniti i s osobama koje su napustile ovaj svijet, ali su zlostavljale svoju žrtvu tijekom ovozemaljskog života, te ona još uvijek pati od poslijedica. Dotične poslijedice žrtva gotovo redovito i uvijek nesvjesno prenosi u slijedeće veze ( bilo opet kao žrtva ili sada kao zlostavljač - imitator ), te tako sve više zatvara krug moguće zdrave i evolutivne komunikacije, a širi krug traumatski kondicioniranog ponašanja.

Kod spomenute spiritualne tehnike radi se o jednostavoj metodi vizualizacije, čime se prekida most negativne energije, a nakon nekog vremena zlostavljač i žrtva ili prekidaju svaki kontakt, ili se odnos postupno kvalitativno mijenja u ogromnim pozitivnim pomacima, što je osobito slučaj kod zlostavljanja uslijed pogrešno kanaliziranog osjećaja brige i ljubavi ( psihijatri to popularno nazivaju „kvočka sindromom“, najčešće prisutnim u odnosu roditelja prema djeci ), koji nije svjesna manipulacija, već najčešće neki stresom izopačen istinski osjećaj, što se adekvatnom terapijom ( konkretno: ovom metodom „kidanja karmičkih veza“) doista može vratiti u zdrave okvire.

Napominjem kako sam za prigodu ovog razmatranja u obzir uzela samo one vidove ljudske patnje koje bi promatrači ( naravno, pristrano ) mogli klasificirati kao potpuno svjesno odabrane. U onu drugu kategoriju patnje, koju bi i promatrači nepobitno smatrali neizbježno nametnutom, nisam niti zadirala. To je donekle dotaknuto u tekstu " Zašto su nam životne okolnosti baš takve ?"

Iz svih ovih spomenutih primjera čini se na kraju da patnja „po slobodnom izboru“ ( barem za onog tko ju doživljava, a ne samo promatra ) ipak nije neki perverzni oblik zadovoljstva, već - ili pokušaj da se ublaži još veća patnja ili neosvještenost situacije, tj. u krajnjem smislu: neznanje.

Indirektnu vezu s ovim napisom pronašla sam u tekstu T. Budaka, " Crna ovca", gdje autor ( energopsihoterapeut ) aludira na jednu spiritualnu tehniku kojom se "paklenski" međuljudski odnosi doslovno mogu transformirati u "rajske".

Naime, u nekim drugim tekstovima on tumači kako je bit svih, baš svih međuljudskih odnosa - Ljubav
, te kako se ona, nerafinirana, pojavljuje i u svim krajnje suprotnim manifestacijama tog pozitivnog osjećaja privlačnosti i jedinstva ( ljutnja, mržnja, zavist, ljubomora ... ). Tek kada se konačno razriješe te "toksične" veze, ona se ponovno vraća u svoj istinski, izvorni oblik.




Osobna iskustva


Vezano za prethodni napis o jyotish konzultacijama, namjerno nisam spominjala još jedan detalj mog osobitog interesa – htjela sam vidjeti kako je u natalnoj karti "zacrtan" moj odnos s majkom, jer usprkos mojoj tadašnjoj redovitoj dvogodišnjoj meditaciji, ta se veza nije poboljšavala ... naprotiv. "Uh", rekla je astrologinja, " bjež'te od nje, nema tu kruha. "

Naime, već vrlo rano moja je majka nježno i suptilno sugerirala svojoj djevojčici neke stvari koje je ona željela, ali nije previše ispitivala teren interesa svog djeteta, te ga opterećivala nezanimljivim i napornim vanškolskim obavezama, tako da od sedme godine nikada nisam imala vremena za igru ili čitanje onog što me doista zanima, osim tijekom školskih praznika. Kasnije je ta vrst "majčinske brige" prerasla u negativno komentiranje prijatelja i prijateljica, pokušaje zabrana druženja, beskrajno imputiranje kako sam joj upropastila život ... pa čak i fizičko nasilje, kada bi joj doslovno "pao mrak na oči". Taj fenomen doista je primjetan u izražaju očiju – čovjek postaje zombi, nesvjestan svojih reakcija. Obraniti se od zombija možete jedino sistemom "isto se liječi istim" ( provjereno ). Tada se probude iz tog black-outa i uopće se ne sjećaju incidenta.

Usprkos svim majčinim stresovima i osobnim traumama, kojih je zaista bilo jako, jako puno i koji doista jesu pobudili u njoj manično-depresivan model ponašanja, činjenica njenog vječitog jurišanja isključivo na mene kao glavnog negativca njenog života ( odlikašica, poslušna, opterećena svim mogućim"slobodnim" aktivnostima ... ali, na koncu ipak "pukla" na faksu i stekla samo VŠS – dakle : "katastrofa" ... ) ipak mi je pobudila sumnju da bi se tu moglo raditi o nečem puno dubljem, obzirom da mi je poznat pojam tzv. "karmičkih odnosa", tj. onih koje vučemo iz bivših života kao iznimno teške, bolne i razorne.

Poslušala sam astrologinju i prvom prilikom maknula se od majke, fizički.

Naime, kad je dečko vidio kako se ponaša prema meni, već slijedeći tjedan predložio mi je da se preselim k njemu. Što sam, naravno, objeručke prihvatila – rješenje 2 u 1 ne nudi se čovjeku u životu često ...konkretno mislim: zajedništvo s voljenom osobom + bijeg od zlostavljača. Zanimljivo je kako sam dečku godinama pričala o tome kako me muči ... ok, ne često, nego baš kad mi je bilo najgore – no, on to nije doživljavao ... dijelio mi je banalne savjete tipa : "Pokrij se po ušima" ili " Na jedno uho unutra, na drugo van " ... dok se nije osobno osvjedočio, a situacija niti izdaleka nije bila najgoreg oblika, već čisto malo nadprosječna. On nije imao takvog bolesnika u kući, pa se zaista prenerazio- slika govori više od tisuću riječi.

No, moje fizičko ( stambeno ) odvajanje od majke nije promijenilo psihološku dimenziju našeg odnosa – uvijek kada bih ju posjetila, obavezno bi me nakrcala negativnom energijom, koja je evidentno uzrujavala i mog supruga. Iako bi mi dala sve na svijetu, sve to bi mi i uzela, ukoliko bi mislila da to za mene nije dobro ( spomenuti "kvočka sindrom" ) – osobito bi se upletala u neke moje sfere interesa ( pogađate : meditaciju, iako je i sama završila tečaj TM u jednoj pozitivnoj fazi svog stanja ), negativno komentirala ljude s kojima se družim, sve – osim jedne prijateljice i supruga ( njega je od prve obožavala ... ponekad mamica i zna što je dobro za njenu curicu :), čak mi je namjerno upropastila jednu poslovnu šansu, koju je za mene procijenila kao rizičnu.

Kada sam naknadno saznala da je ona to isposlovala – doslovno preko noći iskočio mi je od ogorčenja tumor na dojci ( benigni, ne bojte se ), jer mi je u to vrijeme bilo neopisivo stalo do tog posla, ali šansa je postojala samo onda i nikad više.

Eto - što rade negativne emocije i toksične veze, te što je najčešća baza bolesti.

Imala sam osjećaj da će mi i mrtva komandirati iz groba.

I tako je to punjenje negativnom enegijom, usprkos fizičkoj odvojenosti, trajalo još par godina, dok se nisam počela raspitivati za regresiju u bivše živote ( znatiželja i pokušaj mogućeg izviđanja dubljih uzroka životnih problema ), pa od terapeutkinje saznala i za spomenuto "kidanje karmičkih veza", kao vrlo uspješnu metodu rješavanja teških međuljudskih odnosa, a koju je, bez obzira na kvalitetu odnosa s roditeljima, poželjno izvršiti u doba adolescencije, kao neku vrst "inicijacije" u odraslost.

Kao što rekoh, radi se o vrlo jednostavnoj vježbi vizualizacije koju se provodi oko 5 min prije zaspivanja ( lagano hipnogogičko stanje, prirodna transcendentalna faza svijesti ) i isto toliko čim se probudimo i postanemo svjesni da smo se probudili ( isto tako fino transcendentalno stanje još neeksicitirane, vrlo prijemčive svijesti ).

Već nakon prve vizualizacije imala sam strašan san vezan za majku, koji sam po proceduri ispričala terapeutkinji, a ona mi je dala moguće logično objašnjenje. Mislim da je izvanredno dobro protumačila simboliku, i što više vrijeme prolazi ( a od tada je prošlo oko 10 godina ) shvaćam kako je izvrsno "snimila" situaciju ... jer mi smo u tim "toksičnim" vezama doslovno slijepi ... Naime, mnogi su mi prijatelji i rođaci daleko ranije savjetovali da što prije odem od nje, a ja sam se čudila zašto oni to meni pričaju ... jer sam patološki obrazac dotične veze podsvjesno prihvatila kao sasvim "normalan" - naravno, stoga što se te se glavne imputacije obavljaju u prijemčivoj dječjoj dobi, još nesposobnoj za filtraciju informacija ili neki samozaštitnički stav, osobito prema roditeljima koje doživljavamo kao alfe i omege svog života.

Čak se sjećam presudnog detalja, koji mi je drastično obilježio život slijedećih tridesetak godina, a njegovom utjecaju vjerojatno povremeno podliježem još i sada ... Naime, kada sam željela odustati od glazbene škole ( a svi su moji bratići i sestrične imali tu privilegiju ), rekla mi je :" Izdrži prvu godinu, pa ćeš vidjeti." Uspjela sam to nekako izdržati, ali – što je najgore : i navikla se na taj izrazito neugodan osjećaj potiskivanja otpora, da se na kraju godine uopće više nisam niti sjetila reći kako više u tu glazbenu školu ne želim, niti sam toga uopće više bila svjesna – prihvatila sam to kao "normalno". Naravno da nitko ništa nije htio pitati, da se slučajno ne bih ipak prisjetila svoje prvotne želje, ili je i ona već na to zaboravila ... Tako sam naučila izdržavati. Školu, studij, prijatelje, neprijatelje, majku, posao, kolege, bolesti, kolege, bolesti, kolege, bolesti, bolesti, bolesti ... i onda više nije išlo. Tijelo je klonulo do daske i s 40 godina nisam više mogla ništa izdržavati, niti fizički, niti psihički.

( Izgleda da su nekima od nas očito te bolesti prijeko potrebne, da se prisjete sebe i svog prirodnog prava da se bude svoj i da " sebe ljubi isto toliko koliko ljubi i bližnjega svoga " - nije slučajno ta izvanredna Kristova misao formulirana baš upravo tako ...no, njena interpretacija je, zbog dominirajućeg egoizma, uglavnom jednosmjerna, što onda one neegoistične čini ponekad neravnopravno predanim drugima, a oduzetima sebi samima ... tu je potrebno naći vrlo razumnu ravnotežu. )

No, da ne divergiram puno od teme ( to mi je velika slabost u koncepciji izlaganja kada je privatnost u pitanju ) ... dalje mi se snovi s njom nisu događali, a slijedeći zadatak , uz nastavak redovite prakse te vizualizacije, bilo je pismeno razvrstati majčine osobine u pozitivne i negativne. To nikome ne predstavlja neki problem, ali je važno precizno osvijestiti te podatke, jer se značajno referiraju na nas i kroz nas. Poslijednji i završni stupanj tog procesa jest konačno to famoozno "kidanje karmičkih veza", malo složeniji postupak vizualizacije koji ne možemo proći bez stručnog vodstva i uputa, te je opet potreban rad s terapeutom. Neki ljudi nakon takve seanse budu žestoko uzdrmani i potreban im je odmor. Ja nisam osjetila nešto tako dramatično.

Ali sam nakon par mjeseci osjetila kako majka više na pruža k meni pipke negativne energije, kako se topi njena autoritarnost i manipulativnost, te postaje ugodnija, ljubaznija, sa sve više razumijevanja, neskrivene topline ... čisto mi dođe da sad malo zasuzim ... :)) Nekoliko godina kasnije nismo više imale nikakvih specifičnih problema u komunikaciji, u smislu nametanja stavova, izbora, negativnih komentara bilo čega ... , već samo onih standarnih: da netko nešto zaboravi ili pogrešno protumači / shvati , kao i sa svim drugim ljudima. Dakle – problemi totalno zanemarivi !!!

Počela mi je samo pomagati, a prestala odmagati, i to maksimalno - materijalno i emotivno ... Sada je ona moja najbolja prijateljica, prva osoba kojoj ću se pojadati i ona koja me najbolje zna savjetovati ... naravno - nakon tekstova T. Budaka ... ipak je on stručnjak psihoterapeut, koji je savršeno i bez pretjerivanja ustvrdio kako je određenim spiritualnim metodama doista moguće "paklenske" veze pretvoriti u "rajske". Da to nisam prethodno osobno doživjela, nema šanse da bih mu povjerovala ...

U kontaktu s ljudima koji su takođe prošli taj tretman, saznala sam ono što vam već rekoh sredinom napisa: neki ljudi potpuno prekinu veze, a neki uspostave odnos sličan ovom mom. I patnje više nema.

Zamisao o tome što će nam se u životu događati, oduvijek nas je privlačila. Što će nam se desiti ? Što nas čeka ? Kakva nam je sudbina ? Ovo su vječna pitanja i tema našeg čestog interesa. No, kako definirati "sudbinu" ? Da li je doista sve već unaprijed određeno, a mi semo tek pasoivni promatrači ? Postoji li način, da uz svu određenost, ipak našto i promijenimo?

U okviru cjeline znanja, kojeg je u znanstvenim okvirima još davnih 50-tih godina prošlog stoljeća, obnovio Maharishi Mahesh Yogi, indijski fizičar i znanstvenik, pronaći ćemo i granu pod nazivom – jyotish. Radi se zapravo o vedskoj primjeni matematike u odnosu na međuodnose planeta koji su vladali nad nebom točno u trenutku rođenja neke osobe na tom mjestu – jedinstvenom i vrlo preciznom sustavu predviđanja prošlih, sadašnjih i budućih događaja.

Jyotish nudi izvorne i vrlo zanimljve odgovore na uvodna pitanja. Naime, uz apsolutnu slobodu, prisutna je i apsolutna određenost. Kako je to moguće ? Naoko dvije sasvim suprotne stvari.

Međutim, zamislimo slijedeću situaciju: stojimo u zračnoj luci i imamo priliku otputovati na bilo koju stranu svijeta, u bilo koji grad. Naš izbor i sloboda su neograničeni. No, jednom kad odaberemo neki od gradova, sasvim je sigurno da ćemo u njemu i završiti naše putovanje. Dakle - stopostotna sloboda, ali i stopostotna određenost.

( Napominjem bitnu poveznicu s tekstom Zašto su nam životne okolnosti baš takve ? )

Slično je i u životu. Imamo ( gotovo ) neograničenu slobodu izbora djelovanja, no jednom kad odaberemo, sasvim je sigurno da ćemo podnosti rezultate tih djelovanja.

Ovo načelo ugrađeno je u tradicije svih kultura i svih nacija širom svijeta. Prepoznajemo ga u uzrečici: "Kako siješ, tako ćeš i žeti. " No, susrećemo ga i u znanstvenim okvirima u obličju zakona akcije i reakcije, vječnog i univerzalnog zakona koji vlada u cijelom svemiru.

Kakve smo akcije činili, kakvi nas trendovi očekuju u budćnosti, te kako otkloniti one loše utjecaje, a naglasti one dobre, područje je djelovanje vedske astrologije, tj. jyotisha.



Jyotish u okviru cjeline


Jyotish je važna i dragocjena disciplina vedske znanosti. Veda je znanje, svukupnost čistog znanja. Dakle, vedska znanost je znanost o ukupnosti znanja, o cjelni života. Netko će se možda zapitati, da li je uopće moguće spoznati svo znanje ? Odgovor je : ne i da ! Ne, jer idući vanjskim opažajnim putem prikupljanja znanja, posve jasno, nemoguće je prikupiti sva znanja i mudrost ovog svijeta. No, početni stih veda govori kako je svo znanje strukturirano u našoj svijesti. Dakle, svo znanje je već tu, u nama, u našoj svijesti. Ono što mi moramo učiniti je - otvoriti našu pozornost tom neograničenom polju svijesti.

Suvremena znanost u svom vječitom traganju za objektivnom istinom polako otkriva kako ovaj svijet baš i nije tako materijalan kako se na prvi pogled čini. Fizika, bolje rečeno - kvantna fizika nalazi jedan zajednički temelj za sve ono što vidimo oko sebe, za čitav pojavni svijet i naziva ga jedinstvenim poljem svih zakona prirode. To polje osnov je svih prirodnih sila, materije i svih njihovih odnosa i međudjelovanja. Ono je izvor sve energije, te je istodobno i polje beskonačne korelacije, što znači da je apsolutno sve sa svime u nekoj uzročno- poslijedičnoj vezi.

Ova saznanja bila su prisutna i u drevnoj vedskoj civilizaciji. Mudraci tih vremena spoznali su jedan zajednički temelj sveg postojanja, no njihova terminologija bila je malo drugačija. Spoznali su da to zajedničko osnovno polje nije ništa drugo do polje neograničene svijesti, koja je osnovni gradivni elelment svake razine postojanja. Prema tome, svijest je primarna, dok je materija - koja je izraz tog osnovnog polja svijestim - sekundarna. Ne nevažna, ali sekundarna ! Suvremeni bi fizičari rekli : " Svaka razina kreacije, svaka energetska razina, samo je je različiti stupanj pobuđenosti ( vibracije ) tog osnovnog jedinstvenog polje svih zakona prirode.

I tako - objektivna znanost i drevna subjektivna mudrost nikada nisu bile bliže. Tragajući za objektivnim, suvremnena znanost dolazi do izrazito subjektivnog područja i otkriva kako krajnja zbilja ne ovisi samo o objektu, onome što promatramo, već i o subjektu, o nome tko promatra, i o njegovoj razini svijesti.

A svijest i razvoj svijesti glavno je područje djelovanja Maharishijeve vedske znanosti, dok je jedina njezina tema usklađenje sa zakonima prirode, s Naravnim zakonom, jer to je jedini način stvaranja mira, sreće i blagostanja za svakog pojedinca i svaku naciju. U tu svrhu koriste se određene tehnologije i tehnike, kao npr.
transcendentalna meditacija ( TM) – tehnika koja omogućuje bolje iskorištenje mentalnih mogućnosti čovjeka i duhovni razvoj, poboljšava zdravlje, potiče bolje međuljudske odnose i pridonosi stvarnju mira u svijetu. Tu je i TM – siddhi program, intenzivniji i još učinkovitiji od TM, a prakticira se u tzv. skladotvornim skupinama.

Za orijentaciju u vremenu i prostoru koristi se tehnologija zasnovana na vedskoj matematici, veska astrologija ili Mahrishijev jyotish. Milijuni ljudi širom svijeta, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, koriste ova znanja za svoju dobrobit, svojih obitelji, a neki čak i svojih nacija.



Temelji jyotisha


Prevedeno sa sanskrta, drevnog izvornog jezika veda, jotish znači svjetlo, a to značenje obično povezujemo s očima i vidom. Gdje ima svjetla možemo vidjeti, a gdje ga nema - ne vidimo i sudaramo se s preprekama. Jotish je svjetlo života, svjetlo koje omogućuje da stazom života ne krivudamo sporednim puteljcima, već da najkraćim putem kročimo prema cilju.

Neke od osnova na koja se zasniva jyotish već su iznesene. Beskonačna korelacija: sve je sa svime u međusobnom utjecaju. Vedski su mudraci spoznali te utjecaje. Istodobno, spoznali su da čovjek i njegova fiziologija, njegovo grubo tijelo, nije samo objekt izoliran u vremenu i prostoru. Naprotiv, čovjek je svemir u malom, s milijunima impulsa i odnosa povezan s cijelim svemirom. No, ako cijeli svemir djeluje na nas, nije li tada logičan i utjecaj nama bliskih planeta ? Naravno- oni su nam najbliže i zato je njihov utjecaj najveći.

Nadalje, jedinstveno polje sa stajališta suvremene fizike, odnosno polje neograničene svijesti, prema vedskoj znanosti, je neočitovano, ali je izvor svega očitovanog, cijele kreacije. Sam postupak očitovanja zbiva se u preciznom redoslijedu, korak po korak, prema prirodnim zakonima, te ako znamo redoslijed i u nekoj točki uđemo u njega, lako je utvrditi ono što je prethodilao, ali i ono što slijedi. Veličina vedskih mudraca bila je u tome što su uočili taj slijed, te što su taj beskonačni broj međusobnih utjecaja sustavno i prepoznatljivo oblikovali u proces koji svatko može prepoznati i naučiti.

Prema jyotishu - svako živo biće, svaki entitet jednoznačno su određeni trenutkom i mjestom rođenja, odnosno nastanka. To znači da su svi podaci o njemu prisutni su na mjestu rođenja u trentuku rođenja. U novije vrijeme suvremena znanost dolazi na slična stajališta. Kvantni bi fizičari rekli: "Dajte nam vrijeme i mjesto nastanka nekog fotona, i odredit ćemo njegovu prošlost i njegovu budućnosti."



Savjetovanja


Praktična saznanja o planetnim utjecajima koji su prisutni, ili će biti pristuni u našem životu, dostupni su kroz osobno savjetovanje sa stručnjakom. Da bi se moglo započeti sa svjetovanjem, potrebno je znati ili pribaviti podatke koji su neophodni za njegov tijek. O točnosti oviih podatka ovisi i točnost predviđanja, te ovdje nema mjesta nikakvim improvizacijama. Dakle, za normalan tijek savjetovanja potreno je pribaviti:
1. podatak o točnom mjestu rođenja
2. podatak o točnom vremenu rođenja ( dan, mjesec, godina, točan sat i minuta )

Kod situacija gdje nije precizno poznato vrijeme rođenja radi se provjera i korekcija vremena putem 5 ili 10 ( ovisno o pretpostavljenom odstupanju od otprilike procijenjenog vremena ) važnih događaja što su se desili u životu.To mogu biti rođenje mlađih braće ili sestara, rođenje djece, vječanje, smrt nekoga u obitelji, bolesti i bolnička liječenja, početak ili zavrešetak obrazovanja, prometne ili neke druge nezgode, otvaranje tvrtke ili neko drugo poslovno poduzimanje, putovanja, preseljenja ...itd. Važno je napomenuti da je postupak provjere vremena izuzetno precizan, moguća odstupanja mjere se u sekundama.



Natalna karta


Na temelju navednih podataka izrađuje se precizna slika položaja planeta na nebeskom svodu u trenutku rođenja, glednao s mjesta rođenja. Već prema datoj situaciji, planeti su smješteni u 12 kuća, koje pokrivaju sva područja života:

1. kuća – govori o urođenoj naravi, o tjelesnoj koostituciji
2. kuća – financijska situacija, obitelj, govor, pokretna imovina
3. kuća – odnos s braćom i sestrama, odvažnost, vitalnost,
4. kuća – majka i odnos s njom, nekretnine, samopouzdanje,
5. kuća – znanje, obrazovanje, inteligencija, umne sklonosti,
6. kuća – moguće bolesti, rivali, neprijatelji,
7. kuća - bračni partner, brak, putovanja, želje, poslovni odnosi
8. kuća – dužina života, moguće slabosti, nasljedstvo, nesreće
9. kuća – duhovni život, sudbina, sreća, religija,
10. kuća – zanimanje, akcije, otac, čast, status, položaj
11. kuća – prihodi, mogući dobici, izvor prihoda, napredak
12. kuća - troškovi, život u inozemstvu, prosvjetljenje



Muhurta


Maharishijev jyotish nudi i niz posebnih i vrlo korisnih usluga. Muhurta je grana Maharishijevog yotisha koja se bavi odabirom najpovoljnijeg trenutka za određeno djelovanje ili poduhvat. Svi znamo onu izreku :"Dobar početk i pola posla je obavljeno." Prirodni zakoni mogu podržavati naše djeltnosti, ali nas u tome mogu i sprječavati. Sve ovisi o trenutku započinjanja neke djelatnosti. Tako npr. posao započet u pravom trenutku može donijeti više dobiti, vječanje koje se obavi u pravom trenutku čini brak skladniji i sretniji, kako duhovni, tako i materijalni, itd.



Usporedna analiza


Usporedna analiza ( kompatibilnost ) najčešće se izvodi za parntere neposredno prije stupanja u brak ili za poslovone partnere. Na temelju natalnih karti oba parntera moguće je uočiti u kojoj mjeri će prirodni zakoni podržavati buduću bračnu zajendicu, ili partnerstvo u poslu. Na taj je način moguće povećati sklad i izbjeći mnoštvo problema. Nekada, u doba veske civilizacije, bilo je gotovo nemoguće zamisliti brak bez prethodne analize. Izvodi se usporednim praćenjem 36 parametara ( točaka ). Ako postoji podudarnost u pola od njih, brak će se smatrati prosječnim, od 18 do 30 boljim, a podudarnost u 30 do 36 točaka govori da će buduća zajednica biti vrlo dobra. Ova spoznaja u potpunosti omogućuje ispunjenje svih ideala bračnog i obiteljskog života.



Osobna iskustva


Evo nekih mojih konkretnih iskustava, vezanih za funkcioniranje astrologije kao prave znanosti, jasno ne one trivijalne novinske, ili prevarantske, tipa: nov@ / RTL .

( Usput, takve "prezentacije" tog "znanja", ne samo da pelješe novac naivnih, već i sustavno, namjerno narušavaju kredibilitet ove stare, dobrim dijelom potisnute i omalovažene vrhunske znanosti, koja čovjeku itkekako može pomoći kada se sam prestane snalaziti u teškim životim okolnostima i koja bi mu, kao takva, iznimno mogla pomoći na putu duhovnog oslobođenja, što umišljenim "vlasnicima svijeta", naravno, najviše smeta. )

Osobno sam dva puta bila na konzultacijama kod majstora jyotish astrologije.

Prva konzultacija bila iz znatiželje. Dobila sam opis osobnosti, poslova koje mi "leže", te popis "evidentiranih" bolesti. Onako - ležerno, kao malo usput i o tome. To je bilo prije 15 godina. Opis osobnosti i sposobnosti čovjek doista može shvatiti vrlo subjetkivno i to nikada nisam uzimala za referencu. Ali bolesti, ljudi moji .... sve u tančine ... samo što je onda mudra astrologinja ( a svi kvalitetni stručnjaci tog profila moraju biti takvi, tj. procijeniti što kome i koliko reći, na koji način, da ga se nipošto ne "ubije u pojam", već pomogne dobrim savjetom i stimulira da napreduje ispravnim smjerom ) to izrekla tako nonšalantno i kao krajnje nebitno, kao - neka se i to kaže, reda radi... tako da ja cijelo vrijeme uopće nisam niti pomislila kako bih mogla imati nekih ozbiljnijih zdravstvenih problema ....

... dok nije došao period "vladavine" jednog planeta u trajanju od 19 godina, koji označava vrlo teško razdoblje života. Početkom tog razdoblja krenule su sitne zdravstvene tegobice, koje su se vremenom razvijale u sve drastičnije forme, od kojih neke više ni na koji način nisam mogla ukloniti ... isprobala sam bezbroj standardnih i nestandardnih metoda ... neke sam uspjela riješiti standardno, neke nestandardno, a neke baš nikako i nikako ...

... i onda odoh opet na konzultacije da vidim što mi je to s kućom zdravlja, te odmah pitam jyotish pandita ( tada je u Hrvatskoj gostovao stručnjak iz Indije ) koliko mi je planeta u kući bolesti ? Tri, veli on. Ok, sve jasno ... jer prosječan čovjek statistički ima jednu ili niti jednu takvu planetu ( točnije : 0.75 % planta u kući bolesti ), a ta neizlječiva bolest indicirana mi je na dva mjesta u natalnoj karti - dakle: slikaj se ...možeš se krpati, ali ne i izliječiti. Ok.

Te informacije potpuno su me smirile. Vidjela sam zašto je tako kako jest i prestala se opterećivati takvim svojim stanjem. Jednostavno - neke stvari doista jesu neizbježne, ali ne zato što je da bi nas netko time mučio, ili nam je to neka "nemušta kazna" - već sredstvo evolucije, iako ne baš ugodno - naprotiv. Ali ta iskustva bolesnih stanja razvila su u meni neke nove osobine, za koje znam da mi ne bi tako brzo usadila niti jedna tehnika razvoja svijesti. Te tehnike šire obzore, da se lakše i prodornije sagleda i prevlada problematika svog ili nekog šireg stanja, ali - ponekad je doista potreban i osoban, intenzivan doživljaj nekog problema, da bi se otvorila neka nova vrata percepcije. I u tom smislu, ma kako to čudno zvučalo, ja sam svojim bolestima doista vrlo, vrlo zahvalna, sve zahvalnija ... iako itekako povremeno znam živčaniti zbog njih. Taj spomenuti planet - vladar ovog mog trenutnog 19-godišnjeg razdoblja - opisan je kao vrlo strog, oštar učitelj, koji traži strašnu disciplinu..

Bilo je tu još zanimljivih "prorečenih" detalja - npr. da ćemo imati svoju kuću, makar tada nije bilo nikakvih mogućnosti, niti naznaka za to ... da ću dobiti naslijedstvo ( otkud bi znao neki Indijac da sam kći jedinica ? ) ... a da mi je dharma ( ono što trebam raditi "za dušu" ) brinuti o bespomoćnima ... Nekoliko godina "stvorila se" kuća ( država je suprugu HRVI dala stambeni kredit, majci vratila novac blokiran u "Gluminoj" banci ), a onda su stali stizati i bespomoćni, koje je trebao zbrinjavati - odbačeni kućni ljubimci ( mačke ).

Stoga preporučujem svima koji razmatraju ideju odlaska astrologu, da idu osobi s izvrsnim i provjerenim preporukama ( tako sam ja postupila u oba slučaja ), te ako doista imaju neke probleme koji ih toliko zbunjuju, da im je situacija nevjerojatno neobjašnjiva.

Ako je je kome motiv isključivo znatiželja, to isto nije loše ( zašto ne provjetiti neke stvari, pa kasnije imati dobru referencu ? ) - ali isto tako treba posjetiti velikog mahera i mudraca, koji će procijeniti optimalan pristup osobi i situaciji, da mu te konzultacije doista budu od maksimalne koristi kao pozitivna stimulacija i podrška u napredovanju.

Naime, jyotish panditi ( stručnjaci vedske astrologije, koji od djetinjstva uz očeve proučavaju ovo drevno znanje ) moralno su obavezni tajiti istinu, koja bi interesentu mogla praviti više štete nego koristi. Oni o tome odlučuju na temelju situacije u natalnoj karti i svoje intuicije. Svima kažu da će dugo živjeti, koliko sam uočila u razgovoru s prijateljima i prijateljicama koji su takođe bili na istim konzultacijama. Baš svima. Normalno - čemu koga blokirati besmislenim strahom od smrti ?

A i taj trenutak smrti nije jednoznačno definiran, već je je moguć u 3 momenta, ovisno kako se osoba trenutno ponaša u svom sadašnjem životu ... dakle, nama jesu zadane okolnosti - vidovnjaci i ljudi s očuvanim sjećanjem iz perioda dok su bili klinički mrtvi tvrde da mi sami u "raju" biramo te životne okolnosti, kao sredstva za evoluciju... nije to nikakava "kazna", niti "karma", već vlasiti hrabar odabir iskustva - tj. zadali smo si ih sami, ali već trenutim ponašanjem mi utječemo i kontroliramo svoju vrlo blisku, ovoživotnu budućnost, te ako se pokaže da smo "skužili lekcije" ili da barem imamo volje učiti, shvaćati, otvarati se, unaprijeđivati ... - onda nam Život daje vrijeme da to radimo. No, ukoliko netko tvrdoglavo odbija daljnji napredak u ovom tjelesnom životu, Život ga vraća u fazu prisjećanja što je on ono htio ( tzv. smrt ), pa ulaskom u novu tjelesnu formu ima bolje šanse realizirati svoj napredak. Tako da je smrt za čovjeka osobno uvijek optimalna šansa za bolju evoluciju, jedino je onima koji ga time gube iz svoje fizičke sfere života to zaista strašan i drastičan gubitak, jer još uvijek općenito raspolažemo s premalo saznanja o tome što se događa nakon definitivnog odlaska iz materijalnog tijela.

Napomenula sam da je iznimno važno povjeriti savjetovanje maksimalno pouzdanoj i provjerenoj osobi ( kao i operaciju na mozgu vrhunskom kirurgu ), jer postoje ljudi koji se time bave vrlo neodgovorno i nesavjesno ( kao što je, nažalost, slučaj i s drugim profesijama ), više zbog novaca, nego dobrobiti drugih, te zbog takvih "stručnjaka" ova iznimno dragocjena znanost biva proglašavana nekompetentnom i obmanjujućom.



Nadopuna teksta - komentar blogerice @ Greentea, izvrsno upućene u temu, te blogerice @ Neris - koja slikovito tumači savršeno shvaćenu bit i smisao astrološke konzultacije


" Postojao je jedan trenutak kad sam osjećala silnu želju za proučavanjem i savladavanjem jotisha, pa sam čak i nabavila i do pola temeljito proučila Kezeleovu knjigu kojom se u njegovoj duhovnoj akademiji služe kao udžbenikom za početnike u tom studiju. no, ipak sam ja u Osijeku. Sve je to meni predaleko za pohađanje, nažalost. Ali, vjerojatno s razlogom.

Jyotish ne smatram načinom predviđanja događaja koji su unaprijed zadani, već otkrivanja mogućnosti i vjerojatnosti....na kraju samo o nama ovisi što ćemo zaista učinit, a što ne. U tome i jeste ljepota cijele priče. Jyotish ili bilo koji drugi horoskop predvidjet će prilično ili čak vrlo točno događanja u nečijem životu, i to će biti to točnije što je ta osoba na nižem stupnju svjesnosti....duhovno uzdizanje i osvješćivanje, razvoj svjiesti, svjesnosti...to je ono što nas karmički oslobađa u našem djelovanju koje tada prestaje biti podložno inače nezaobilaznom zakonu karme koji i omogućuje predviđanje...

Ovo je nešto što sam čak i ja u svojem malom životu imala priliku osjetiti. Nakon godina u kojima sam primjetila da je čak i ovaj obični trivijalni horoskop po novinama vrlo često odgovarao onome što mi se dešavalao u životu, naišao je period kad sam bila "katapultirana" u neka druga i drugačija stanja svijesti s nizom spoznaja i uvida, bljeskova duhovnih spoznaja i otvaranja mogućnosti za napredak u tom pravcu gotovo na svakom koraku...i odjednom je horoskop postao nešto što se više i nije baš toliko odnosilo na mene i sve manje je pogađao što je veća bila moja stvarna sloboda da biram. Jer ona, usprkos što ti kažeš da je svi imamo, nije baš svakome samo tako jednostavno na raspolaganju. Treba je postati svjestan. A, to je duhovni skok i to veliki. Ljudi pričaju o slobodi stalno, stalno..ali, ne razumiju. Naravno da uzrečica koja je u stvari zakon: kako siješ-tako žanješ vrijedi, jer je to karma na djelu, ali čovjek se može osloboditi svoje karme
Rastom svijesti. Duhovnim rastom. To podrazumjeva da više jednostavo nećeš htjeti sijati tako da žetva prisjedne bilo tebi, bilo nekom drugom. Uviđat ćeš unaprijed poslijedice i ne činiti više djela koja rezultiraju lošim posljedicama.

Tvrdim da porast svjesnosti u čovjeku poništava njegovu karmu, jer su to obrnuto proporcionalne veličine u matematici života.
Stekla sam dojam da su znanja vedskih rišija bila neuporedivo dublja, sveobuhvatnija i mudrija od bilo čega što naša suvremena nauka zna. Naravno, ona je u odnosu na Vede vrlo mlada i treba joj oprostiti, a meni je vrlo drago da postoji očito približavanje materijalistički orijentirane nauke i duhovnog, neopipljivog i vječnog. Mislim da je jasno uočljivo da je taj spoj neminovan, jer inače će nauka zaglaviti i stagnirati. Nemoguće je dovijeka negirati jedinstvo svega, samo zato jer to jedinstvo nije dokazivo u nekom labosu. S obzirom da je već i naučno naslutivo da je u nama i našoj svijesti zaista sadržano sve znanje o svemu u nama i oko nas , baš kako su to rišiji i sami znali i naveliko iskorištavali, meni je logično da su za ovo približavanje znanosti i duhovnosti velikim dijelom zaslužne psihologija i psihijatrija kao nauke. Logično - fizika i njezine grane to isto dokazuju na drugačiji način.

Ovo unutranje traganje za znanjem kroz sadržaje naše svijesti u kojoj je sve ... to je tema o kojoj sam htjela nešto napisati iz svojega iskustva, ali si me na neki način preduhitrila....to je proces prisjećanja. Buđenja. Jer, ja znam da su sve istine i sva znanja u meni....tebi...treba se sjetiti. Na kraju krajeva, mi smo dio vječne jednote koja je sve, pa kako bi onda i moglo biti drugačije...jer, kako na nebu - tako i na zemlji ... nismo li slika i prilika tvorca?
U vezi činjenice da je potrebno precizno vrijeme rođenja za dobru jyotish prognozu....ja naravno nemam pojma o satu i minutama svojega rođenja, no čula sam da iskusni praktičari yjotisha mogu taj podatak očitati iz akashe. " ( Greentea )



" Jyotish, o njemu sam prvi put čula iz knjiga Adriana Predraga Kezelea, i shvatila sam ga kao ... savjetnika, putokaz unutar naših okolnosti, koji možemo a i ne moramo koristiti.

No koji nam u slučajevima velike neodlučnosti, ili želje za što boljim djelovanjem prema nečemu može biti iznimno koristan,

Osobno me ne zanima budućnost, jer nekako mislim da je jedino stvarno ovo što sada imamo, ove okolnosti, ove mogućnosti, koje su miješavina "predodređenosti" i našeg djelovanja, našeg pogleda kroz perspektivu koju smo opet odabrali.

Sve mi je to tako isprepleteno, jedna suprotnost s drugom, i tako sve u nedogled, kao da je naša osobnost i naša životna okolnosti jedan ogromni gordijski čvor, a jyotish taj čvor može malo razriješiti, savjetovati, promotriti teksturu, boju, i predložiti nešto najprikladnije za izvlačenje pokoje niti." ( Neris )

Da malo "demistificiram" situaciju : uvjerila sam se kako reiki ponekad mogu prakticirati i neinicirani ljudi.

Konkretno, moj suprug je velik racionalist i skeptik, ne zanima ga ništa "alternativno" ( osim alternativnih izvora energije i tzv. alternativne umjetnosti ), pa tako nema poima ni o reikiju.

No, kad me jednom strašno bolio trbuh uslijed menstrualnih grčeva, te nikakvi Voltareni niti Ketofeni nisu pomagali, već sva očajna i iznemogla odlučila sam se na neuobičajen čin: rekla sam mu neka se uključi u Svemir ( a svemir obožava, dakle bitno je obratiti se nekom entitetu kojeg osoba poštuje ) i neka ga zamoli da preko njegovih ruku prenese na mene energiju iscjeljenja ... U roku pola minute bol je nestala, kao rukom odnesena.

Obznanjujem, eto, to iskustvo da možda još kome pomogne, osobito ako se kada pokaže neophodna i hitna potreba, a stručnjak nije u blizini ili ga nije moguće kontaktirati ... jer iskrena pozitivna namjera i molitva doista čini čuda, ... a nemamo niti svi novaca za ponekad preskupe tečajeve.

Naime, ja sam završila tečaj, suprug nije, on je - kako sam opisala - samo postupio prema mojim uputama i "stvar" je funkcionirala !

Zato smatram da bi uz kratka uputstva vjerojatno svatko mogao kanalizirati kozmičku energiju kroz svoje dlanove - no, naravno da ne tvrdim time kako bi sada svi bili veliki iscjelitelji ili majstori ... tako si međusobno barem možemo pružati "prvu pomoć" kod akutih stanja. Kronična stanja su kompleksne prirode i tu se uvijek najbolje obratiti provjerenom stručnjaku, ako odlučimo isprobati tu metodu liječenja. Tada je obično potrebno i puno više tretmana.

Važno je iskreno zamoliti neki svoj duhovni "autoritet" : Boga, kozmičku inteligenciju, svemir, anđela, zvijezdu ili planet, prirodu ... da pruži energiju iscjeljenja osobi kojoj želimo pomoći ( dakle – sebi takođe ) i da se ta energija kanalizira kroz naše dlanove.

Ako dlanovima ne možemo dotaći pacijenta , recimo biljku ili plašljivu životinju , onda s određene udaljenosti, po mogućnosti što bliže, puštamo da energija zrači na to biće. Ukoliko sebi ne možemo dotaći bolni dio tijela ( leđa ), zamolimo da energija sama nađe put do bolnog mjesta.

Na kraju, naravno, zahvalimo Izvoru kojem smo se obratili za pomoć.

Trajanje terapije određuje Izvor, tj. nakon što prestanemo osjećati karakterističnu toplinu, spokojstvo i utonulost u dubinu, blaženstvo - dakle, neki vid posebne ugode - znači da je to tada bilo dovoljno. Prema mom iskustvu, terapije traju od 15 - 60 min, za životinje obično kraće - oko 15 min, a za ljude od 20 do 60 min, iako se, kod kratkih akutnih stanja ( npr. bolne mjesečnice ) efekt može postići i za par minuta, no dobro je pustiti energiju da se "isključi" sama. Jedino ako pacijent kaže da mu je dosta, onda se može prekinuti.

Još dva osobna osvjedočenja uspješnog liječenja reikijem, no tada od strane reiki majstora i iskusne reikistice, opisala sam u postu Alternativna veterina, 2. dio

Naravno da vam ne mogu jamčiti uspjeh i dobre rezultate, jer oni ne ovise samo o reiki - stručnjaku / kanalu , već i o otvorenosti, tj. prijemčivosti pacijenta za kozmičku energiju, prirodi bolesti ... no, ako je iscjeljujuća energija uvijek dostupna i tako darežljiva, zašto ne bismo s poštovanjem, ljubavlju i zahvalnošću pokušali pomoći sebi i drugima ?

Naglašavam kako je daleko veći intenzitet i učinak liječenja tom metodom ukoliko je dvoje sudionika u procesu, tako da samoliječenje primjenjujte isključivo ukoliko doista nema nikog drugog tko bi vam mogao pomoći.

"Agenda" ovog bloga bila je ( i ostala, nadam se ) prezentiranje nekih meni poznatih i ( osobno ) provjerenih mogućnosti prevladavnja i uklanjanja patnje iz ljudskog ili života uopće. U međuvremenu često sam ulijetala u naoko nepripadajuću tematiku, povezanu s politikom. Ali - ako ona nije svima nama ( trenutno, a i dugo povijesno gledano ) najveći formalno manifestirani izvor patnje – onda doista ne znam što jest.

Kad kažem: formalno manifestirani – onda znači kako smatram da postoji i onaj bazični, realni nemanifestirani izvor, tj. nedovoljna svjesnost ljudskog bića i vrste općenito, koji je, zapravo, temeljni uzrok svih društvenih problema. Suvremena znanost govori o tom fenomenu kao pojedinačnom i kolektivnom stresu.

Kako mi je pokušaj govorenja o tom fenomenu u kontekstu politike osvijestio činjenicu da bez dovoljno osobne spoznatosti ne možemo niti dovoljno pronicljivo spoznavati problematiku društva, te tako sudjelovati u njenom rješavanju aktivno i kreativno, odlučila sam se ponovno vratiti na neki osobni početak priče o uklanjanju patnje, relativno raznolik "serijal" koji bi ponovno trebao krenuti od slijedećeg napisa.

U komentarima na prethodan post zapazila sam začudno veliku količinu defetizma, pomirenosti, zlih slutnji ili gorkociničnih aluzija, a nedostatak ( barem se meni tako čini ) one zdrave iskre revolta ili odlučnosti na neki konstruktivni potez kako se ne bismo dali više nikome maltretirati.

Energopsihoterapeut Tomislav Budak piše da nam je svima zapravo potrebna određena psihoterapija, kako bismo se oslobodili raznih obiteljski ili društveno nametnih "toksičnih" vezanosti, uvjetovanosti što nas podsvjesno sputavaju da slobodno izražavamo sebe i tražimo svoja prirodna prava na samoodređenje, najprije u osobnom smislu, a onda i društvenom.

Kada sam tu činjenicu navela u komentaru na jednom blogu, netko me proglasio spamerom i imala sam par dana frke s ulogiranjem, čak na taj blog nisam imala pristup niti kao anonimac. Očito je nekog nepoznatog ta konstatacija tako duboko pogodila, da je jednostavno nešto morao učiniti da se zaštiti od tih "razornih riječi", što mi je dodatno potvrdilo znakovitost prosudbe.

Zaista nisam ciljala ni na kog ponaosob ... na tom blogu ljude uglavnom ne poznajem ( osim autora s kojim sam razmijenila dobre vibre i s kojim sam u sve boljem kontaktu ), a zapravo sam samo prenosila zaključak stručne osobe, daleko kompetentnije za psihološka razmatranja no što sam to sama – jednostavno: tijekom čitanja konverzacije na tom blogu doživjela sam da je to – To ... i tako odreagirala. Odmah ispalila što mi je na umu.

Zato vas molim da niti ovo ovdje napisao ne shvatite osobno, to je zapravo moj dugogodišnji podsvjesni utisak, a koji sam odnedavno osvijestila zahvaljujući nailasku na stručno tumačenje i karakterističnu realnu situaciju. Dozovlite stoga samo da vas upoznam s nečim što u komentaru odgovorih jednoj blogerici, a nije upućeno niti njoj osobno, niti vama koji mi zaista ljubazno ovdje ukazujete pažnju, već svima nama na ovom planetu : "... ta me naša masovna psihologija prepuštanja neizbježnoj sudbini ili očekivanja "deus ex machina" jako podsjeća na onu kada bi ljudi iz koncentracionih logora pokorno kopali jame u koje će biti bačena njihova ubijena tijela ... da su odlučili svi odjednom bježati, netko bi možda i umakao, barem bi zločinci morali trčati, pucati, potrošiti više municije, možda bi u cijeloj zbrci tko i od čuvara stradao ... pa - barem bi leševe sami morali tegliti i sami jame kopati ... ali ne - mi ćemo si sami uredno urediti stratište i pokorno se složiti u red za streljanje ... "

Tko mi može objasniti uzroke takvog iracionalnog ponašanja ?

Pisao je o tome donekle Viktor Frankl, nakon osobnog iskustva proživljenog u logoru tijekom 2. svjetskog rata, u svojoj fenomenalnoj knjižici " Zašto se niste ubili ? " Iskustva stečena u logoru učinila su ga jednim od najvećih modernijih psihologa i psihoterapeuta, te utemeljitelja novog psihoterapijskog pravca – logoterapije, tj. terapije smislom. Jer: bez smisla / motiva / volje – mi smo praktički duhovno mrtvi.

U užasu logorskog okruženja on je pronašao smisao u mentalnom fokusiranju na najljepša sjećanja iz života, vezana za najdraže osobe. I uspio tako pretrpjeti fizičke i pshičke traume, s kojima se ostali većinom nisu mogli nositi, te su umirali. Moć pozitivnih misli + motiv da se ostane živ osigurali su mu tjelesni i duhovni opstanak. Kasnije je pomagao depresivnim i suicidalnim ljudima pronaći osobni specifičan smisao, dovoljno jak i uvjerljiv da bi se za njega zaista željelo živjeti. To je bio širok raspon različitih motiva, ovisno o osobnosti i životnim okolnostima. A logika terapije je funkcionirala i davala izvrsne rezultate.

Taj motiv, srećom, ipak živi u svima nama ... nekom je bliži i jasniji, intenzivniji ... netko ga sluti ili tek treba nazrijeti ... nekome je trenutno nedostupan. Prošla sam te neke faze i svjesna sam kako me, kao i sve nas, neizbježno čekaju daljnje modulacije bez ikakvih pretpostavki o njima ( tzv. duhovna evolucija ) ... zato ne želim bilo čime što rekoh do sada bilo koga osuđivati, trpati u ladice, potezati za rukav ... samo htjedoh progovoriti o tome što mi se iskristaliziralo kao neka slika i neko moguće tumačenje ... možda potpuno pogrešno ... zato ponekad volim čuti dugo mišljenje ... onda sam sigurnija ... jer Istina se zrcali u svakoj duši ... kao Mjesec na svakoj vodenoj površini . ( Rekao je to prije mene netko puno pametniji )




P.S.

U poslijednje vrijeme nekim je nama blogerima dotična politika postala toliko nezaobilazna tema ( jer je, ruku na srce , od životnog značaja svima nama na ovom planetu, ne samo RH ), tako da razmatramo mogućnost otvaranja jednog zajedničkog bloga ili foruma za tu temu, zbog lakoće komunikacije i preglednosti, objedinjenosti ideja i informacija, te očuvanja prvotnog smisla i namjene naših blogova.

Sve dobronamjerne i suvisle, korisne ideje više su nego dobrodošle. Za početak će pristup objavljivanju tekstova imati do sada već politički kreativno angažirani blogeri, tj. oni koji su već predočili neke konkretne ideje i rješenja. Tijekom vremena će svi sudionici konverzacije, koji u komentarima pokažu pozitivan kreativni potencijal dobiti autorski pristup na blog, a vremenom se možda i kreira jedan preglednij portal gdje bi se kvalitetno prezenirale već precizno razrađene ideje.

Moja dosadašnja konkretna ideja za djelovanje bila je tiskanje nekih tematski specifičnih tekstova s raznih blogova, koji na jednostavan i lako razumljiv, argumentiran način ukazuju na brojne probleme i moguća rješenja što ih srednjostrujaški mediji uporno i namjerno zaobilaze, a neobično su važni da dopru do što više dovoljno prijemčivih ljudi koji nemaju osobni pristup internet-mediju. Takođe se mogu snimiti određeni video materijali ( po mogućnosti s prijevodom na hrvatski jezik ), te isto tako podijeliti takvim osobama.

Iskustvo mi je ukazalo na jako dobru reakciju, čak i onih kategorija ljudi za koje bismo mislili da nema šanse kako bi nešto shvatili ( recimo, moja majka sa 77 godina ili suprugova sa 70 godina zrelosti ).Vrlo je važan taktičan individualan pristup i općenito prisna veza u komunikaciji. Takve osobe teoretski bi dotične materijale mogle dalje umnožavati i dijeliti svojim bliskim poznanicima, te ih približiti isto tako putem prilagođene i uhodane komunikacije. Na taj način bismo osigurali obaviještenost barem onih koji su u stanju primiti u svoju svijest nešto novo i drugačije, a takvih i nije toliko otužno malo, samo ako se upotrijebi dovoljno prilagodljiv pristup i aktivira pozitivna energija.

Postovi s ovog bloga koji bi bili moguće upotrebljivi u tu svrhu su: TM i kolektivna svijest, Elita i ekonomija ( pismo prijatelja ), Pet elemenata ( pismo prijatelja ), te Kratki vodič kroz EU.

Moguće zainteresirani moći će na novom zajedničkom komunikacijskom prostoru ( obavijest o lokaciji slijedi nakon njegove realizacije ) ili osobnom blogu drugih autora dobiti preporuke daljnjih tekstova.

Eto – neće više politika u moju butigu ... valjda .

Tekst prepisan iz video materijala s bloga O čemu se tu zapravo radi

Mislim da bi bilo korisno isprintati i podijeliti tekst onima koji još ne vide kamo sve ovo vodi ...


1. EU nije zastupnička demokracija.
2. Premijeri zemalja-članica kojima su njihove stranke dale vlast čine Vijeće EU.
3. Vijeće EU odabire predsjednika EU komisije.
4. Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisije ( Vlade EU ).
5. Jedino EU komisija predlaže i provodi zakone u EU.
6. Zakone za EU komisiju stvara 3000 radnih grupa birokrata za koje nitko ne glasa i nitko ne zna tko su.
7. U EU možete glasati samo kako bi izabrali zastupnika pri EU parlamentu. A zakone odobrava Vijeće Ministara.
8. EU parlament nema pravo veta na zakone, nema praveo donositi – ni predlagati zakone u EU.
9. Vaši EU zastupnici mogu samo raspravljati o već predloženim zakonima i davati svoje mišljenje o njima.
10. Da bi prijedlog zakona prošao u Vijeću ministara, za njega moraju glasati prestavnici barem 65% stanovništva.
11. Da bi stavili veto na prijedlog zakona u EU morate imati predstavnike 35% stanovništva.
12. Time velike zemlje mogu usvajati koje god zakone požele i zabranjivati sve zakone koji im ne odgovaraju.
13. S Lisabonskim sporazumom EU postaje federalna država i njeni zakoni su jedini zakoni.
14. U toj EU – tvrtke iz siromašnijih zemalja mogu obavljati poslove u bogatijim zemljama plaćajući svoje radnike koliko ih plaćaju u domovini.
15. U toj EU vas npr. V. Britanija može optužiti za terorizam bez ikakvih dokaza i iz HR će vas morati izručiti u britanski zatvor gdje možete ostati zatočeni i do 4 godine bez da vam se pročita optužnica.
16. EU će imati jednog vođu – europskog predsjednika.
17. Europski predsjednik se – NE IZABIRE - i njega postavlja EU Komisija.
18. Jednom kada uđete u EU – nije predviđeno da iz nje ikada izađete.
19. A HR Vlada i Sabor već pripremaju izmjene Ustava da vam oduzmo pravo na REFERENDUM o pridruženju EU.

Sažeo tvrdnje EU parlamentaraca: www.youtube.com/user/CowboyBebop2012

Na upit nadležnom odjelu Ministarstva Eu integracija gdje bih mogla vidjeti neki Temeljni pravni akt o ustrojstvu EU, te načinu funkcioniranja njenih glavnih institucija - Parlamenta, Komisije i Predsjednika, po mogućnosti na hrvatskom jeziku, a sve kako bih provjerila tvrdnje navedenog "kauboja", dobila sam slijedeći popis linkova, pa tko hoće, neka se zabavlja, informacije su fantastično pregledne i jednostavne svakom običnom građaninu , što samo govori o transparentnosti i dobronamjernosti dotične političke tvorevine :

http://www.europarl.europa.eu/news/public/default_en.htm

http://ec.europa.eu/index_en.htm

http://www.consilium.europa.eu/showPage.aspx?id=1&lang=en

http://www.se2009.eu/

http://eur-lex.europa.eu/

http://europa.eu/

http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr

http://www.entereurope.hr/

http://www.euractiv.com/en/HomePage

http://euobserver.com/

Poznato vam je kako naša vrla Vlada radi na promijeni ustavnih odredbi glede udruživanja Hrvatske u moguće saveze s drugim državama, a sve kako bi izbjegli negativan rezultat referenduma o ulasku RH u EU. Da li će se referendum uopće i održati, takođe je pitanje. Kamo nas vode naši vrli političari , svi već dobro znamo, no nije na odmet pogledati slijedeći kratki video, taj materijal doista jest vrlo, vrlo transparentan, i bila bi ga OGROMNA šteta ne pogledati :

http://www.youtube.com/watch?v=vLlqQXQCxyc


Evo i spomenutih ustavnih odredbi:


2. UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE


Članak 141.

“Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Repub¬like Hrvatske.

Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.

Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske(…)”



Ako vas je zaintrigirao uvodni video-clip, ovdje je link na prvi dio irskog dokumentarca koji govori o stvarnom stanju političkih makinacija u EU ( nastavci slijede ) :

http://www.youtube.com/watch?v=8sEqQbZQzBo&feature=PlayList&%20p=9C07B9BD5D6A8374&index=0

Dramatičan osobni doživljaj, vrhunskom spontanošću i jednostavnošću pretočen u napetu, potresnu i katarzičnu prozu ...

Iako je duboko bolna i teška, ne bojte se posve unijeti u priču što se prije više od godinu dana dogodila našem dragom sugovorniku i pripovjedaču, ... vidjet ćete zašto .



Piše: Toluen



" Draga Cat :-)



Jučer mi je bio uvjerljivo najstrašniji dan koji sam ikada doživio u životu. Nažalost, malo je osoba na svijetu koje volimo bezrezervno i za koje bi sve učinili. A kada im se dogodi nešto zaista loše, onda to djeluje razarajuće.

Jučer oko 13:30 moja mama mi je umalo umrla na rukama.

Ima već dugo vremena problema sa srcem, dijabetesom i već je u zrelim godinama. Tata je otišao u vinograd nešto raditi, a mama ostala doma i iz dosade primila se nekog posla oko šupe. Nešto kasnije sam slučajno došao do dnevne sobe i primjetio da sjedi na svom mjestu i odmara se. Nije se doimala ništa drugačije nego prethodnih dana, ali iz nekog razloga sam sjeo kraj nje da je pitam kako je. Inače prije nekoliko mjeseci je bila u bolnici na internoj ležala zbog jake boli u prsima i dijagnosticirano je da ima laganu upalu perikarda, nakon čega je otpuštena kući uz kontinuiranu terapiju. Tako kako prolaze mjeseci ona se pomalo žali kako je boli povremeno u prsima i leđima, ali to je bilo to. Tako i sada lagano smo razgovarali i žalila se kako ne može raditi jer je opet boli u prsima. Nakon otprilike desetak minuta razgovora ona je odjednom pred mojim očima počela čudno klimati glavom poluzatvorenih očiju. Učinilo mi se kao da masira vrat, ali nije bilo tako. Pokušao sam je dozvati - bez odgovora. Tada sam shvatio da se događa nešto zbilja užasno. Taj trenutak nikad neću zaboraviti. Prestala je normalno disati. Skočio sam užasnuto, dozivajući je, gotovo vrišteći i položio na krevet pokušavajući je mahnito probuditi - oživjeti. Ništa. Brzo sam zgrabio telefon nazvao hitnu i javio im da odmah dojure. U međuvremenu sam pokušao dati umjetno disanje i prvu pomoć. Bez uspjeha.

Nakon nekoliko minuta došla je hitna i oni su preuzeli. Utvrdili su da srce ne radi nego treperi (fibrilira) i odmah napravili dva elektrošoka. Nakon drugog su dobili znakove ritma, ali nije bilo drugih znakova života.

Zaista brzo smo je smjestili na nosila i u kola hitne koja ju je odmah odvezla u bolnicu na internu. Ostao sam doma brzo javio bratu u Samobor što se događa i zamolio da hitno ode po tatu u vinograd. Nisam mogao to javiti tati jer bi onda sigurno imao još jedan neriješivi problem. Brat je odmah krenuo, a ja odjurio autom na internu. Možeš zamisliti bio sam u totalnom šoku i paraliziran, ali ipak Bogu hvala, dovoljno priseban da barem dio stvari napravim svjesno i logički.

Na internoj doktori su bili oko nje i nisu mi dali da priđem, kao pričekajte vani. Nakon nekoliko minuta su me pozvali i rekli da su dobili stabilan ritam srca, ali da nije pri svjesti. Srce je iz nekog razloga prestalo kucati i dospjelo u stanje fibrilacije u kojem ne može pumpati krv. Uslijed toga utvrdili su stanje duboke kome koja nastaje kao posljedica nedostatka kisika u mozgu nakon čega često nastaju trajna nepopravljiva oštećenja. Pitao sam koliko je vremena potrebno da se to dogodi, rekli su od 3 do 5 minuta. Njihova ozbiljna i suosjećajna lica su dovoljno govorila.

Dali su mi da je vidim i primjetio sam da je besvjesna i da nepravilno trzavo diše i da se osjete lagani nekontrolirani drhtaji u lijevoj nozi. Pitao sam da li je to normalno. Oni su opet rekli da pričekam vani i nakon nekoliko minuta mi javili da stanje nije dobro i rekli da će odmah prebaciti na intenzivnu njegu kirurgije na respirator za svaki slučaj.

U međuvremenu sam dao doktorici kakvu - takvu anamnezu (bio sam dovoljno priseban da prije dolaska u bolnicu poberem njene prethodne nalaze, barem ono što sam u tome trenu uspio naći), tako da su mogli steći uvid u povijest bolesti. Predali su mi njene stvari i lančić sa malim zlatnim slonićem (tatin poklon) kao simbolom sreće koji je stalno imala uza se.

Nakon toga otišao sam na kirurgiju odjel intenzivne njege (zapravo odvezao me liftom jedan ljubazni pomoćnik koji je u nosilima upravo prevezao mamu na odjel ) i rekao da pričekam vani da će doktor doći.

Prošlo je oko 10 -15 min i neki na nulu ošišani doktor naših godina je došao do mene i pogledao me. Izgledao mi je odnekud poznato, ali nisam skužio tko je jer sam zapravo očekivao nekoga drugoga. Predstavio sam mu se, on me malo čudno pogledao i rekao Guštin Željko. Nisam mogao vjerovati. Preda mnom je stajao jedan od najboljih prijatelja iz osnovne škole, čovjek kojeg nisam vidio najmanje 15 godina. Bio je dežurni specijalist na odjelu intenzivne njege. Zgrabio sam ga i zagrlio čvrsto kao da će to nešto promijeniti. Srećom, on je razumio situaciju i nije se bunio.

Smireno mi je objasnio da su mamu spojili na aparate, intubirali je i da je sada stabilno iako bez svijesti. Porazgovarali smo o tome što se dogodilo i on mi je također potvrdio da je sada stanje stabilno, ali je pitanje koliko je i kako stradao mozak zbog hipoksije - nedostatka kisika uslijed prestanka cirkulacije krvi. Rekao je da će odmah napraviti CT mozga i da će mi javiti stanje.

Mene su sada počele jesti sumnje da nisam dovoljno brzo i dobro napravio prvu pomoć (možeš zamisliti kako je to u onoj panici izgledalo) jer ti su trenutci izgleda najvažniji. Da sam to barem prije znao.

U međuvremenu je doktor ponovno došao i rekao da je CT nalaz čist i ne vide se nikake vidljive lezije, ali to ne mora značiti ništa, te da sada samo treba čekati i da je on vidio svakakvih slučajeva ozdravljenja bez poslijedica, ali nažalost mnogo više i onih drugih.

U međuvremenu je došao brat i tata. Nekako sam cijelo vrijeme izdržao da ne zaplačem, ali tada više nisam mogao. Zagrlio sam ih oboje i pukao.

Nakon nekoliko minuta Željko nas je pozvao da dođemo vidjeti mamu. Upoznao se sa bratom i tatom. Tata se inače držao puno bolje nego što sam pretpostavljao jer znam koliko njemu to znači.

Dolazak do mame i pogled na njeno stanje je bio devastirajući. Ne želim to opisivati jer je izgledalo prestrašno. Ne znam kako je tata preživio kada je to vidio. Uglavnom Željko je pojasnio da je to posljedica reakcije mozga na ozljedu i da to stanje ne mora biti trajno, ali nikakve prognoze nisu bile moguće. Sve je bilo moguće, ali vjerojatnost i iskustvo i takvim situacijama nije davala puno izgleda. Nije bilo puno nade da ću svoju mamu više ikada vidjeti onako kako je poznajem.

Željko mi je zatim pokazao snimke sa CT-a i pojasnio što gledam i kako na snimkama nema nikakvih vidljivih tragova oštećenja osim jedne sumnjive mrlje u centralnom dijelu mozga koji je odgovoran za disanje, gutanje i slične stvari, ali da to ne mora značiti ništa. Također je svjestan moje grižnje savjesti da nisam napravio sve što sam mogao rekao da u ovakvim slučajevima ne pomaže umjetno disanje već samo respiratorni aparat s intubiranjem uz normalan rad srca, tako da sebe ne okrivljavam za nastalu štetu. Nisam mogao ništa napraviti što bi promijenilo stanje, osim da je već ležala na odjelu intenzivne njege. Poražavajuća spoznaja kako smo zapravo nemoćni u takvim situacijama.

Ono što se dalje događalo uglavnom liči na čudo. Da nije tako, vjeruj mi da ne bih imao snage pisati ovaj e-mail. Ali nada uvijek postoji. Čuda se događaju.

Nakon petnaestak minuta otišli smo uz dogovor da ćemo se čuti telefonom jer je Željko dežuran do jutra.

Došli smo svo troje kući i trebali smo otići po tatin auto koji je ostao u vinogradu. Soba u kojoj se odvijala drama je izgledala jezivo. Primjetio sam da je hitnoj ostala deka koju su u žurbi bacili s kolica i pomislio kako je treba vratiti.

Brat me je povezao prema vinogradu i usput smo razgovarali o trenutnom stanju. Toliko nepoznanica. Sve odjednom okrenuto naglavačke. Na neki način svijestan si da će se to kad tada dogoditi, ali nitko te na te stvari ne može pripremiti. Također brat je primjetio kada smo došli do mame i dodirnuli je da joj je puls na monitoru skočio za 20-30 otkucaja. Kao da je reagirala na naše prisustvo iako vidljivo nije bila pri svjesti. Rekao mi je da kada slijedeći puta budem dolazio do nje pogledam kako reagira monitor.

Uglavnom u vinogradu smo se pozdravili i on je otišao za Samobor. Ostao sam sam u vinogradu i ponovno se slomio. Pustio sam da teče sva tuga jad i čemer. Ljubio onaj lančić i pokušavao razgovarati sa maminim duhom za kojeg sam se nadao da me čuje. Želio sam samo da se ne muči jer ako to netko nije zaslužio onda je to ona (a niti tata). Savršeno svjestan kako je ovaj svijet nevjerojatno okrutno mjesto i da neumoljivi zakoni prirode nikoga ne štede. Kada se jad malo stišao, krenuo sam kući.

Do Siska sam došao oko 17 i 30. Odlučio sam ipak još jednom otići u bolnicu, a ne zvati telefonom. Pojavio sam se pred vratima odjela, a Željko je rekao da stanje nije dobro. S obzirom na prethodno stanje sada je bila previše mirna. Rekao je da bi više volio da se "buni" u smislu da pokazuje da je smeta cijev u grlu i ostalo što su pokazatelji nekakvog povratka prema svjesnom stanju.

Otišli smo do nje. Imao sam dojam da mirno spava. Stavio sam dlanove na nju (lijevi na srce, desni na čelo) i držao u intenzivnoj dubokoj molitvi da joj bude bolje. Inače nekada dok sam jedno kratko vrijeme prakticirao jutarnje vježbe i meditaciju lijevi dlan je bila ruka ljubavi , a desni ruka mudrosti - čista izmišljotina, ali sada se to nekako pokazalo prikladnim. Ljubav na srcu, a mudrost na čelu. U međuvremenu je došao Željko i dok sam držao ruke na njoj lagano smo i smireno razgovarali. Bez obzira na to kakvo joj je bilo stanje bio sam sretan što je živa, još uvijek tu, uz mene. Osjećaj topline njenog tijela preko dlanova i nevjerojatan osjećaj čiste ljubavi.

Željko mi je pojašnjavao što otprilike pokazuju pojedini nesvjesni pokreti kada je pacijent u komi, koji dio mogza je oštećen s obzirom na kretnje tijela, ruku i nogu. U međuvremenu mama je iznenadno počela pokazivati znakove kao da se pokušava probuditi. Ovo je iznenadilo i Željka koji je uzviknuo "Pa ovo su pokazatelji svjesnosti !!!!" pa smo je u nekoliko navrata pokušavali dozvati, ali bez uspjeha. Nakon otprilike pola sata Željko je rekao da je pustimo i da ne forsiramo jer nije znao što bi ovi pokreti mogli značiti. Ali - bilo je neobično čak i njemu.

Pozdravio sam se sa njim i zamolio da mi javi ako se bilo kakve promjene dobre ili loše pojave.
I naravno zahvalio mu na nevjerojatnoj podršci koju sam od njega dobio. Rekao je da ne želi riskirati i da će je ostaviti na respiratoru do jutra.

Došao sam kući, izgrlio se sa tatom i malo smo razgovarali. On se dosta dobro držao iako vidno potresen i slomljen. Dogovorili smo se da uzmem onu deku i vratim je na hitnu.

Krenuo sam pješice u mrak oko 19 sati kada je odjednom je zazvonio mobitel. Željko. "Molim, reci što ima?".
Rekao je. "Mama se probudila iz kome. Uspostavio je sa njom kontakt koji se smatra svjesnim stanjem iako je još daleko od one prave svijesti. Ali to je već nevjerojatan i brz oporavak. Skinuo sam je sa respiratora i diše samostalno, a refleksi gutanja su normalni." Meni je došlo da vrištim od sreće. Pitao sam ga mogu li navratiti, a on je bio suzdržan u smislu da će ga ostali doktori razapeti jer još nikom nije bilo dozvoljeno da tako dugo i često boravi u intenzivnoj.

Dogovorili smo se da ne dolazim.

Javljam odmah bratu, da on nazove tatu i javi dobru vijest.

Na hitnoj u gradu (kraj medicinskog centra) bili su presretni što sam im vratio deku, a ja sam ih htio sve izljubiti jer su bili dio ove nevjerojatne priče. Krenuo sam u mrak s namjerom da dođem do kapelice na Svetoj Mariji kraj groblja i pred Kristovim križem se zahvalim sa sve i zamolim ga za daljnju pomoć. Ako je moguće.

Inače već sam navikao u svojim šetnjama po mrklom mraku prolaziti nasipom pored stadiona Segeste, pa na željeznički most, zatim gore preko Svete Marije i groblja natrag kraj bolnice do grada. Iako izgleda zastrašujuće, zapravo je sigurnije od centra grada.

Došao sam do kapelice i Kristova križa. Uzeo lančić sa slonićem i prislonio ruku na zakovana Kristova stopala (Inače Krist na kapelici nema čavle u nogama i rukama nego debele šarafe, kao da se netko bojao da će pobjeći). Ne znam koliko je vremena prošlo - otprilike sat vremena najjačih emocija u potpunom mraku, tišini i samoći. Na neki način sam ga i zamolio da mi da znak da me je čuo. Nekoliko minuta nakon toga zazvoni mobitel. Bero. 21:45 Nikada, koliko se sjećam, nije me Bero zvao u subotu u skoro 22 sata. Suze su tekle, Bero je bio maksimalno zbunjen, ali je shvatio problem i bio vrlo suosjećajan. O kako sam mu zahvalan na tome.

Krenuo sam dalje. Kroz mrak, preko groblja, prepun emocija, šaljući ljubav, zahvalnost i oprost svim znanim i neznanim preminulima.

Dolazeći do bolnice nisam mogao izdržati, a da ne svratim.

22:15

Dolazim do odjela. Sretnem Željka. Pogleda me. Kaže: "Pričekaj." Nakon 10 minuta uveo me je u sobu.

Mama je budna.

Vidi me. Prati pogledom.

Ali ne reagira.

Nasmiješim joj se.

Uzvrati mi blagim osmijehom, otprilika kao maleno dijete koje još ništa ne shvaća.

Stavim ruku na njeno lice.

Vidim da joj je ugodno.

Pitam da li me prepoznaje.

Pozorno me gleda,ali nema odgovora. Šutnja i prazan zbunjen izraz lica, kao da ne zna što bi.

Ponovno stavim ruke kao prije.

Ugodno joj je. Ali ne prepoznaje me.

Ipak u odnosu na stanje od prije nekoliko sati nevjerojatan napredak. Ugodnih 10 minuta je prošlo kao 10 sekundi. Željko me budi iz ekstaze i kaže: "Dobro je, ostavi je sada da se odmori i dođite sutra u 7:30."

Na odlasku ponovno grlim svoga spasitelja. Ovaj puta i on uzvraća. Zadovoljan je. Kaže: "Ovo je sada čudo. Sa ovime se može dalje raditi, rehabilitirati."

Dolazim kući. Dug i emotivni zagrljaj s tatom.

Idemo spavati.

Cijele noći nije bilo sna. Strašne slike današnjih događaja iskaču iz mraka. Ali iskoristio sam vrijeme za ono što sam naučio kod Dunje. Ako nekome želiš pomoći, šalji mu bezuvjetnu ljubav.

Cijele noći vizualizirao sam kako blještavo svijetlo iscjeljenja obasjava ne mamu nego sve, čitavu bolnicu. Sve koje znam i neznam, čitav univerzum. Na trenutke pojavljuju se slike kao iz pakla. Lica se izobličavaju u groteskne paklene jezive prikaze. Nema veze. I njima isto bezuvjetna ljubav. Bez dvojbi i razlika.

7:00 Zvoni budilica.

Tata i ja nervozno se spremamo u posjetu.

7:20

Pred vratima odjela smo. Dolazi Željko. Pitam kakvo je stanje. Nasmiješi se i kaže "Vidjeti ćete".

Dolazimo do mame.

Prepoznaje nas, obojcu, ali ne može još govoriti.

Tata plače, i mene dohvati. Suze radosnice samo teku. Plače i mama koliko može. I neke seste ne mogu sakriti osjećaje. Snažan trenutak.

Slijedećih pola sata je prošlo kao sekunda.

Ljubimo se, grlimo se.

Na odlasku Željko obeća da će obavijestiti kolegicu u drugoj smjeni o nama da nam ne pravi probleme i javiti kakvo je stanje.

Kod kuće padam u krevet i zaspem. U 12 zvoni telefon. Željko. Kaže. " Sa mamom je upravo neurolog obavio razgovor , sve je u redu, nema neuroloških oštećenja, sjeća se svega iako je još jako iscrpljena i mamurna."

U 13 smo bili kod nje.

Vidno bolje. Može i govoriti iako je jasno da se treba još oporavljati. Danas još ostaje na odjelu, a sutra će je prebaciti na Internu jer nema potrebe više biti na ovom odjelu.

U 20 smo opet navratili (doktorica je dozvolila, iako se to ne radi - hvala joj zauvijek).

Stanje je slično onom od prije znači dobro. Treba se odmarati, odspavati normalnim snom.

Dalje ćemo vidjeti.

Eto, ne znam kako ćeš podnijeti ovu priču, vjerojatno ti neće biti lako čitati, ali vjeruj puno ju je teže bilo proživjeti. Ne moraš činiti ništa, odgovarati na ovaj mail , dovoljno je da znam da suosjećaš i znaš kako je to. Hvala ti na tome.

Imao sam potrebu ovo napisati i zbog sebe da posložim sličice razbijenog mozaika. Hvala ako i ovo razumiješ.

Zato hvala unaprijed na svemu ...

Hvala zauvijek Isusu Kristu i svim znanim i neznanim anđelima i junacima koji su ipak tu oko nas nevidljivi i skromni i pomažu onoliko koliko im je to dozvoljeno. Volio bih ipak da nisu tako skriveni on nas, ali očigledno još nismo na razini da to razumijemo. Nadam se da ću to jednom moći.


Lijepi pozdrav

od Toluena "


P.S.

Toluenova mama je OK.

1. Smatram da je apsurdno poklanjati povjerenje drugima više nego sebi i svojim istomišljenicima, stoga mislim da bi se svaki politički nezadovljnik u politiku trebao uključiti aktivno.

Svođenje tog nezadovoljstva na pisanje žalopojki, kritika ili zabavljanje političkom satirom krajnje je nekonstruktivan i infantilan pristup, koji praktikantima donosi privreni osjećaj olakašanja ( istresli su stresove ) ili samopotvrđivanja ( istakli su svoje "veleumno mišljenje" ).

To odgovara postojećim političkim opcijama, jer psi laju, a karavane prolaze, pa im, dapače, treba dati što više virtuelnog prostora za to, da se tu umore od lajanja i nikada ne krenu u konkretne akcije. Poznato je - pas koji laje, ne grize.

2. Ne smatram da treba "gristi" na negativan način - urlikanjem ulicama, nošenjem uvredljivih natipisa ( jer to zaista ništa ne mijenja na stvari, nažalost ), već se treba sasvim legalno, kulturno i dostojanstveno okupiti sa ljudima koji slično razmišljaju i nastojati što više konkretno sudjelovati u vlasti, jer nam to jedino garantira ostvarivanje naših prava i želja.

3. "Svaka vlada nevino je zrcalo kolektivne svijesti." (Maharishi Mahesh Yogi ). Citiram tu izreku stoga što se 100% slažem s njenim autorom. Kod @Para(ne)normalnog istakla sam primjere iz osobnog iskustva, gdje sam više nepravede i zla doživjela od tzv. "malih ljudi", građana i kolega, nego od državnih institucija za vrijeme jedne ili druge vlasti.

Čak imam i " paradoksalno" iskustvo kako mi je jedna dotična institucija i pomogla ( konkretno: institucija Ministra graditeljstva i obnove ), kada me jedna od djelatnica pokušala zakinuti za legalna prava, indirektno iznuđujući mito. To je uvijek slučaj kada vam netko tvrdi da apsolutno nemate pravo na nešto, ali ipak vas poziva da se dođete se k njemu dogovoriti isključivo osobno, jer o tome se može govoriti telefonom ... Zgrožena, prikupila sam potrebnu dokumentaciju i direktno se s pritužbnom javila aktualnom ministru i problem mi bio riješen u roku tjedan dana, dok me dotična službenica prethodno me zatezala mjesecima.

Zato se ne radujem nikakvoj promjeni vlasti, ukoliko ne pobijedi stranka koja će u svom programu imati obavezno uključen i konkretan plan razvoja kolektivne svijesti, te svakako hitno i prioritetno raditi na njegovoj realizaciji.

Dotični program ( rad skladotvornih skupina objašnjen je u postu "TM i kolektivna svijest", tekstu autora K. Mišaka, objavljenom na ovom blogu 27.05. 2009. ) već postoji, bio je prezenitran svakoj našoj dosadašnjoj vladi, no - niti jedna ga nije prihvatila, iako se radi o banalno malenom izdatku. Naravno - kojoj vladi ( osim istinskim predstavnicima naroda ) trebaju osviješteni, samomisleći pojedinci koji se ne daju manipulirati ? Koji se ne daju varati, potkradati, iznuđivati ... a evo - kako stvari stoje - najvjerojatnije i cijepiti krajnje opasnim i totalno nepotrebnim cjepivom protiv svinjske gripe ?


Stoga vam, vezano za spomenut problem, preporučujem svakako pregledati mito's blog, gdje možete naći mnoštvo pisanih i video materijala s inozemnih i nekih domaćih internet stranica s informacijama koje nisu prezentirane u mainstream medijima, te pročitati kvalitetan autorski osvrt na ovu temu na blogu borgman's cube.

Neki smatraju da se radi o običnom širenju panike glede začudne fenomenologije nastanka spomenute bolesti, upitnosti smisla cijepljenja ( jer nije letalnija od najobičnije humane gripe ), te činjenice kako cjepivo uopće nije prošlo potrebnu proceduru testiranja i analize. Ako je to tako, zašto se onda panika takođe ne širi mainstream medijima ? To bi u tom slučaju bilo efikasnije ... čini mi se.

No, naravno da vas ne bih željela plašiti ... samo upozoriti da se dobro informirate i osobno procijenite rizik. " Vjeruj sebi, vjeruj instinktu ... " kaže se u jednoj reklami ... ( ponekad i one nehotice provode pozitivan NLP ... ) Ja sam pogledala što na to kaže visak u mom slučaju ... izvrsno praktično sredstvo , kojim bi si svaki čovjek uz minimum truda i malo znatiželje mogao pomoći u procjeni utjecaja negih agenasa ( hrane, lijekova, dodataka prehrani ... geo- i inih zračenja ... ) na svoj organizam ili organizme svojih bližnjih, ukoliko mu oni dozvole ili ga zamole za tu uslugu.

Zainteresiranima ću rado objasniti osnove rada za vlastite potrebe ili uputiti na odgovarajuću literaturu .

Komentare vezane za sadržaje spomenutih blogova, molim, ostavite tamo, kako bi se osiguralo uspješnije kanaliziranje komunikacije.