Komentari

catwoman009.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • Para(ne)normalan!

    @Toulen, drago mi je što ti je mama bolje i što će se oporaviti!
    @Cat, dobro je što si objavila pismo jer je njegova priča stvarna iz života, nadam se da će biti puno dobre diskusije!
    @svi, pozdrav!

    avatar

    10.08.2009. (00:16)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Drago mi je zbog ovog posta. Nešto slično sami i ja doživio sa mojom bakom. Doktori su praktički dignuli ruke od nje. Ja sam cijeli dan molio Boga da ju ne pusti kroz Svjetlo, a kad sam osjetio da to mogu, stao sam među moje u boravku i rekao im da će se baka ujutro probuditi. Svi su me blijedo i s nevjericom pogledali. No, baka se ujutro probudila i počela samostalno disati. Poživjela je još više od pet godina. I to je čudo, kao što je čudo što je bila ostala tada živa kad je srce stalo.

    avatar

    10.08.2009. (00:53)    -   -   -   -  

  • vedran

    hvala i tebi toluenu sto ste odlucili sa nama podjeliti ovu inspirativnu pricu.
    mislim da se svi mozemo naci u ovim opisanim emocijama,drago mi je zbog toluena da je reagirao na tako pozitivan nacin u tako teskom trenutku. pozdrav svima

    avatar

    10.08.2009. (02:55)    -   -   -   -  

  • Klaris

    Vrlo uznemirujuća i potresna priča, koju nitko od nas ne bi želio doživjeti.. Ali drago mi je što se sve sretno završilo...vjerujem da je veliki značaj doprinjela molitva i vjera u život...

    Cat, hvala ti na posjeti mojem blogu. Nisam čitala navedene knjige, no čula sam za njih, iako mi je već odavno jasno da ponekad muško-ženske razlike mogu biti nepomirljive, kao i to da većinu svog ponašanja vučemo iz djetinjstva i odnosa s roditeljima. Nažalost imam previše ne tako sjajnog životnog iskustva s pripadnicima muškog roda, ali nikako da se naučim pameti, poslušam intuiciju i pobjegnem glavom bez obzira na prvi tračak sumnje da nešto nije kako bi trebalo biti... Nažalost, ponekad i na sreću, držim se za komadić dobroga u ljudima....

    Veliki pozdrav i :-))

    avatar

    10.08.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • ziki

    Vjerujem da iz naše ljubavi bolesni crpe snagu u svojoj borbi za život i jako mi je drago da je Toulenova majka bolje te joj želim što brži oporavak.
    Dirnula me jako ova priča jer je moja majka teško bolesna. Najviše me plaši osjećaj nemoći i bespomoćnosti. Iako imam dosta godina i doživjela sam puno teških trenutaka ipak se jako bojim onog neizbježnog.

    avatar

    10.08.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Mislim da je pozitivan utjecaj pozitivnih misli posve neupitan :)

    avatar

    11.08.2009. (16:24)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nemaš pojma kako mi je drago što se sve dobro završilo, ja sam gledao svog snažnog dedu na izmaku snaga kada ga je život napuštao i zauvijek će mi ostati prizor njegovih moćnih ruku kada smo se natezali tko je jači a u onom trenutku je imao slabašne grančice.. nevjerovatno koliko smo krhki i kako nas bolest može nadjačati u jednom trenutku..

    štogod da je bilo siguran sam da tvoja vjera ima veliki udio u tome...

    avatar

    11.08.2009. (18:44)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Moguća pouka ove potresne priče jest ta da - bivamo li okruženi dubokom i teškom tminom, ne valja odustajati od traženja Svjetla, jer ono jednostavno - postoji.

    Ili onako po sjećanju iz, čini mi se, 24. Psalma - Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam... pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne plašim, jer ti si sa mnom.

    Čitam jednu knjigu koja se nedavno spominjala po blogovima (Mulischevo "Otkrivanje nebesa") pa bih iz nje citirao slijedeće: "... jedini način da u tamu doneseš Svjetlo jest da ideš kroz nju..." (str. 233).

    Lijep pozdrav svima i ... ne odustajmo, kako nas uči Toluenov primjer.

    avatar

    11.08.2009. (20:15)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Hvala @svima na razumijevanju i suosjećanju ...

    fascinantnom iskustvu koje si podijelio s nama ... dragi @ Toma Juda ...

    savršenom poimanju poante ... prekrasnim, mudrom citatima i važnoj poruci ... cijenjeni @gosponsudac ...

    isticanju vrijednosti pozitivnog i angažiranog stava... dragi : @ para(ne)normalan! @ vedran, @ Neris, @ klaris, @ ziki, @ dražeN:) i @ neverin

    :)

    avatar

    12.08.2009. (20:15)    -   -   -   -  

  • cesta

    Nije se desilo "tek tako "čudo, čuo se vapaj i molitva....
    Dogodio se Svevišnji dar,molitvom ,ufanjem ,vjerom....
    Danas mnogi okreću leđa crkvi i izrugivaju se
    sa svim vezano uz crkvu,sram ih bilo!
    Antikristi,što vas čeka sutra?
    Bog sve vidi,sve čuje i sve zna!
    Velika je ljubav Njegova!
    Nek se pojedinci osvijeste i ne
    izrugivaju Međugorjem!
    Tko nije otišao nije ništa ni osjetio!

    avatar

    13.08.2009. (12:36)    -   -   -   -  

  • catwoman

    @ cesta ... puno toga si izvrsno rekla / rekao ... međutim, dozovoli, ovdje nitko nije ništa govorio protiv crkve ili se izrugivao Međugorju ... a kada je ono spomenuto, sjetih se jednog razgovora što sam slušala u čekaonici liječničke ambulante.

    Jedna mlada djevojka, mislim da je bila baby siterica, jer je s neobično puno ljubavi govorila o djetetu koje čuva, usput je spomenula kakvo je iscjeljenje tamo doživjela. Naime, bila je strahovito kratkovidna, nosila naočale debele kao pepeljare i ništa nije vidjela bez njih ... kad odjednom tamo u Međugorju čuje glas: "Skini naočale !" ... i ona ih skine, te shvati da vidi bez njih savršeno. A nije otišla u Međugorje s namjerom da bolje vidi, nego onako, iz čistog duhovnog gušta. Sumnjam da bi lagala, to je bio običan razgovor kojim si ljudi nastoje skratiti vrijeme dok čekaju na red k liječniku. A zračila je takvom čistoćom i nevinošću, valjda poput tog malog djeteta kojeg s toliko ljubavi čuva ...

    avatar

    13.08.2009. (18:16)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Ono što tjera čovjeka u Međugorje, to se nalazi unutar čovjeka. @Cesta kako uz Svjetlost i Ljubav koje vezujemo uz Boga, povezivati sa strahom koji paralizira. Bojati se je negativna vibracija i ona ne pripada Svjetlosti. Zapravo, ona te tjera od Svjetlosti!

    avatar

    13.08.2009. (22:21)    -   -   -   -  

  • bivša blogerica

    Pozdrav svima. Možda ovaj blog više neće imati nastavak. Naime, već nekoliko dana blogservis me izbacuje nakon svakog komentara kao spamera, što je ili greška sistema ili neka njihova politika, jer pojedinac me ne bi stigao tako brzo pratiti. Zanimljivo je što nakon svake prijave, uredno osiguraju povrat na mogućnost pisanja ( jednog ) komentara. Isto se događa i paranenormalnom, samo on ima neke svoje informatičke fore, pa ga sustav zaobilazi. Osobito mi je zabranjen pristup paranenormalnom i neverinovom blogu, tamo ne mogu upasti niti kao anonimac, a sve je i uslijedilo nakon zadnjeg komentara kod neverina. Eto nam i ovdje demokRACIJE.

    avatar

    14.08.2009. (00:25)    -   -   -   -  

  • bivša blogerica

    nekad bijah cat.

    avatar

    14.08.2009. (00:26)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    Probati ćemo ti pomoći, ali nemoj se nadati previše jer je admin domene blog.hr bog toga prostora i ako se on namjerio na tebe nema ti spasa, kao ni svima nama ostalima u tom slučaju bez obzira na informatička znanja!
    Mogućnost je samo hakiranje servera što je krivično djelo!
    Pozdrav!

    avatar

    14.08.2009. (00:34)    -   -   -   -  

  • munjola3112

    Lijepe želje Toulenu i njegovoj mami. Želim podijeliti nešto što mi okupira misli već neko vrijeme. Naime, radi se o sličnom djeliću iskustva. Prije nekoliko dana sam u mislima bio s prijateljem koji se u bolnici liječi od raka. vizualizirao sam ga okupanog u blještavom svijetlu na krevetu i kako ga iscjeljuje. nakon 5 do 10 minuta, nisam ni sam siguran, odjednom se pojavi nekakva slika demona/vampira, ne znam ni ja sam čega i kompletno me izbaci iz balansa. nakon toga nikako se nisam mogao ponovo kvalitetno skoncentrirat. da li neko ima pojma o čemu se radi? da li su to možda moje nekakve projekcije? ili postoje negativni entiteti koji iz nekog razloga me sprječavaju da vizualizacijom pomažem bližnjima? zašto?

    avatar

    17.08.2009. (10:50)    -   -   -   -  

  • Jupi

    iako sam proživo bolest i smrt oca, na drukčiji način,
    ne bojim se smrti, pa je bolje da ne komentiram.
    To je sve.

    avatar

    17.08.2009. (23:34)    -   -   -   -  

  • catwoman

    @ munjola, vidio si da se slično dogodilo i Toluenu, no njega to nije izbacilo iz takta, bio je jako snažan u tom periodu. Trenutno ne prati blog, pa ću mu javiti na mail da ovdje pokuša odgovoriti na tvoje pitanje.

    @ Jupi dragi, svatko od nas to, izgleda drugačije doživljava, jer su često puta i okolnosti drugačije. Moje iskustvo naglog gubitka oca u ranoj djevojačkoj dobi poučilo me da se više radujem što sam imala prilike s njim živjeti, nego da žalim što sam tu priliku izgubila. Imala sam izvrstan odnos s njim ( uz obostrane male eksplozije, takvi temperamenti ) ... mislim da je i to jedan od bitnih razloga što sam to tako mlada tako mudro prihvatila. Zato je, valjda i rekao Balzac, da svaki dan treba živjeti kao da je poslijednji u životu, uvijek "uzeti od Života", kao što ti kažeš u svojoj prekrasnoj pjesmi, ali i uvijek biti savršeno pažljiv prema drugima. Sada niti izdaleka nisam tako mudra kao što bijah kao dijete. I daleko više žalim i predbacujem si ... tu prvenstveno mislim na svoje gurue - štićenike, koje nisam znala na vrijeme mudro zaštiti. :-((

    avatar

    18.08.2009. (00:54)    -   -   -   -  

  • catwoman

    @ munjola, sjetih se detalja kada je moja prijateljica bolovala od raka dojke, da joj je nakon bionenergetskog tretmana terapeut rekako kako je vidio da je iz dojke izašla ( energetska ) zmija, tj. prikaza. Moguće je to pokazatelj energetskog čišćenja, tj. da zapravo uspješno radiš terapiju ( u tvom slučaju vizualizaciju ), te da doslovno izbacuješ te toksine čak i negativne mentalne obrasce koji često puta stoje u pozadini bolesti.
    Recimo, šamani liječe na sličan ( kvantnomehanički način ) - uđu u svijest bolesne osobe i izmanipuliraju situaciju u njoj tako da bolest, kao neki entitet, doslovno izađe iz tijela u materijalnom obliku. Sjećam se jednog opisanog slučaja da je netko imao bolestan zub, šaman mu je zavezao za njega neki konac i nakon tretmana / seanse - preko tog konca iz zuba su bukvalno izašli mravi, otišli dalje svojim putem, a čovjek više nije patio od zubobolje.

    avatar

    18.08.2009. (15:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...