Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

Hugo Enomiya-Lassalle, susreti s Buddhom i Isusom

Otišao sam u Japan s dvije misli na pameti:
živjeti u četvrti siromaha i upoznati zen u stvarnosti i
praksi.

Hugo Enomiya-Lassalle (1898-1990), autobiografija





Hugo Makibi Enomiya-Lassalle rođen je 11. studenog
1898. u Gut Externbrocku blizu Nieheima u Westphaliji,
Njemačka. Prezime Lassalle upućuje na pretke
Hugenote koji su poslije Nantskog edikta 1685. u
vrijeme vladavine Luja XIV prebjegli u Švicarsku i
Njemačku.

Godine 1916. pozvan je u Veliki rat zajedno sa
svojim starijim bratom koji je godinu dana kasnije
preminuo od plućne kuge. Hugo je imao samo
lakše ozljede pa je ubrzo otpušten.

Za vrijeme boravka u bolnici pročitao je autobiografiju
Ignacija Loyole koja ga se prilično dojmila te je
odlučio pristupiti Isusovcima.

1919. godine stupio je u novicijat u Nizozemskoj a prve
zavjete položio je 1921. godine. Zaređen u kolovozu
1927. godine. Uz izobrazbu u filozofiji i teologiji upoznao
se s djelima Ivana od Križa i Terezije Avilske. Želio je ići u
misiju u Afriku ali to tada nije bilo moguće pa mu je
ponuđeno da krene put Japana što je on spremno
prihvatio i uputio se stopama prvog isusovačkog
misionara na Daleki istok Franju Ksaverskog
(1556 - 1552).



Hugo je 1929. otputovao u Japan, koji se na čelu sa
novim carem Showa tenno (za života poznat kao
Hirohito, živio, 1901-1989; vladao, 1926-1989)
ubrzano razvijao prateći zapadne zemlje. Također se i
militarizirao prateći globalne tendencije tog vremena.

Hugo se nastanio u četrvrti siromaha u Tokyu u
iznajmljenoj kućici. Sa nekoliko studenata organizirao
je zdravstvenu brigu i prehranu za djecu i besplatno ih
poučavao.

Motiv za moj rad u četvrti siromaha bio je obilježen
jednostavnom kršćanskom ljubavlju koja nije smjela
biti samo teoretska nego praktična stvar - u životu sa
siromasima, govorio je.

Godine 1939. Hugo je postao superior tj. poglavar
Isusovačkog reda u Japanu i generalni vikar biskupa
od Hiroshime. Kao i u Tokyu, tako i u Hiroshimi, Hugo
je stanovao u skromnom župnom stanu u kvartu gdje
se svi poznaju i dijele ono što imaju. Uz obaveze i
aktivnosti u Hiroshimi, Hugo je bio i učitelj njemačkog
jezika na sveučilištu "Sophia" u Tokyu.




U rujnu 1946. Hugo je imao audijenciju kod pape
Pija XII., u kojoj je otkrio papi svoj plan izgradnje u
Hiroshimi katedrale posvećene ideji svjetskog mira.
Projektirana od strane japanskog arhitekta Togo
Murana, gradnja katedrale započela je 1950. godine,
a 6. kolovoza 1954. godine posvećena je Memorijalna
katedrala za svjetski mir.







gore, Memorijalna katedrala za svjetski mir,
05. kolovoza 2005. kada sam stigao prvi put u
Hiroshimu povodom 60. obljetnice od pada atomske
bombe na Hiroshimu (06. kolovoza) & Nagasaki
(09. kolovoza) 1945. godine







gore, 06. kolovoza 2005. park Mira u Hiroshimi u koju
je sa mnom doletjelo iz Hrvatske 1000 origami ždralova
koje su izradili učenici o.š. širom Hrvatske; mnoge
zemlje godinama i desetljećima slali su svake godine u
kolovozu origami ždralove i predstavnike svojih zemalja u
Hiroshimu; Hrvatskoj je ovo bio prvi put, a cijeli projekt
sam ostvario uz pomoć gospođe Nade Caren, prve
predsjednice Hrvatsko-japanskog kulturnog i
gospodarskog društva, kojoj se svidjela moja ideja o
posjeti Hiroshime na 60. obljetnicu od pada atomske
bombe, od tada redovito origami ždralovi lete iz Hrvatske
za Hiroshimu a sa mnom su još jednom poletjeli 2013.
kada sam putovao u Japan, samo što ih je ovaj put
izradio moj Kyudo (Put luka) kolega i sempai Denis Štefok
a predao mi ih je to jutro kada sam putovao












Godine 1956. Hugo Enomiya-Lassalle počeo je
proučavati zen s zen učiteljom Harada Daiun
Sogaku-om (1871-1961) koji je sintetizirao
učenjeobje zen škole Soto & Rinzai u jedno učenje.
Godine 1958. Hugo je objavio knjigu Zen: Put
do prosvjetljenja.













gore & dole, nekoliko knjiga Enomiye-Lassalle-a o
zenu i kršćanstvu; njegove su knjige utjecale na
simfonijskog dirigenta Herberta von Karajana da
proučava zen i uključi zen način razmišljanja u svoje
dirigiranje
















# izvor za post bio je tekst "Hugo Enomiya-Lassalle,
Zen za kršćane" koji je priredila i prevela Ljerka Jovanov
u godišnjaku Zajedno, br 2, 2014; radi se o tekstovima o
kontemplaciji i mistici koji se bave međureligijskim
dijalogom između kršćanstva i dalekoistočne religije,
konkretno Buddhino učenje koje na Zapadu iskrivljeno
nazivaju Budizam

Oznake: Hugo Enomiya-Lassalle, isusovci, zen, Harada Daiun Sogaku, Herbert von Karajan, Ljerka Jovanov

O čemu se tu zapravo radi ?!

Kako je teško, a ipak tako lako razumjeti istinu zena !
Teško, jer razumjeti je znači ne razumjeti je;
lako, jer ne razumjeti je znači razumjeti je.





Zen nije razbibriga, već najozbiljniji zadatak u životu.
Nijedna prazna glava mu se neće usuditi blizu.

Daisetz Teitaro Suzuki





Kad superioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on čini sve da ga prakticira.
Kada osrednji čovjek čuje za Zen (Tao),
on ga ponekad zadrži,a ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on mu se glasno smije.
Ako se ne smije, to onda nije Zen.

Lao-tse





Zen ne pripada inkluzivno i ekskluzivno zen školi Buddhinog učenja.
Vjerujem da je zen univerzalna istina što donosi istinsku mudrost i
mir narodu svijeta. Svaka bi se religija i kultura trebala poslužiti
svakom spiritualnom vrednotom što je zen može ponuditi.

R. H. Blyth





Tko zaista pokuša razumjeti budističku doktrinu, barem do
određenog stupnja, to jest, odricanjem raznih zapadnjačkih
predrasuda, doći će do određenih dubina ispod bizarnog
ogrtača individualnog satori doživljaja.

C. G. Jung





Zen je plutajući oblak na nebu. Ne drži ga nikakav vijak,
ne zauzdava nikakva vezica, pomiče se kako ga je volja.

Daisetz Teitaro Suzuki, "Uvod u Zen učenje", Zagreb,1998.





U zenu nema ničeg što bi se objasnilo, nema ničeg što bi se
razglasilo kao sveta doktrina. Trideset udarac, bilo da potvrđuješ ili
niječeš. Ne budi šutljiv, niti nesuvisao.





Dobro došli : )







# napomena, ovaj je post objavljen kao prvi post na ovom blogu
(2. travnja 2011) a kako je ovo neki novi početak i povratak blogu,
nije naodmet prisjetiti se ovih čudesnih misli nekoliko iznimnih ljudi :)

Oznake: zen

Willigis Jager Val je more

Mistična duhovnost za moderna vremena

Oznake: Willigis Jager, kontemplacija, kršćanstvo, zen, benediktinci

Čiča, Haiku & Gichu ji

Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj
za profinjenost...nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i u njihovom doživljavanju

Basho (1644-1694)







gore, izlazeći iz Gichu ji hrama slučajni prolaznik me upitao
želim li da me slika, pa sam mu udovoljio želji xD







gore, ulica u kojoj se nalazi Gichu-ji i čiča koji me slikao ispred hrama;
na kraju jedan haiku pokušaj

Nikome me smeta,
Proljetna kiša.
Simpatični starčić.

...i podsjećanje na jedan Busonov haiku:

Proljetna kiša -
U šetnji razgovaraju
kišni ogrtač i kišobran.



Iako sam želio još ostati a ovom posebnom mjestu, čekao
me Kyoto i njegovi hramovi i vrtovi.

Oznake: Gichu ji, Haiku, buson, Basho, zen

Alan Watts - Doktrina praznine - predavanje - 8. & 9. dio

Oznake: alan watts, Alan Watts - predavanja, zen

Alan Watts - predavanje - 6. & 7. dio

Oznake: alan watts, Alan Watts - predavanja, zen

Alan Watts - predavanje o zenu - 4. & 5. dio

Oznake: alan watts, Alan Watts - predavanja, zen

Alan Watts, Svijet kao Praznina - 1.,2. & 3. dio

Alan Watts (1915-1973) autor je knjige "Put zena"

Oznake: zen, alan watts

Put

Postoji patnja, ali ne onaj tko pati.
Postoje dijela, ali ne onaj tko radi.
Postoji oslobođenje, ali ne onaj
tko slobodan biva.
Postoji Put, ali na njemu putnika nema.

Visudhimagga

Oznake: Visudhimaga, zen

Zen i kvantna mehanika - Antonio Šiber

Oznake: kvantna mehanika, Antonio Šiber, zen

Ryokan Taigu, "dobroćudna velika budala" i njegova poezija

"Nije da se ne bih želio družiti s ljudima,no bolje mi je što živim sam."

Ryokan (1758-1831)





Prošlo je proljeće, Planine su i doline
potpuno skrivene u kiši i magli.
Uveče zamire glas kukavice -
no sada, duboko u noći,
povik joj ponovo teče iz luga bambusa.


U zdjeli kojom prosjačim
pomiješani su
maslačci i ljubice.
Neka to bude moj poklon
Buddhama triju svjetova.*

* tj. Buddhama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti





Kad mislim
o tuzi ljudi
ovoga svijeta,
njihova tuga postaje mojom.





Ryokan Taigu rođen je kao Yamamoto Eizo 1758. godine u
ribarskom selu Izumozaki u pokrajini Echigo (danas prefektura
Niigata). Ime Ryokan uzeo je u 19 godini kad je stupio u soto zen
hram Kosho-ji kao budistički redovnik,novak. Ime koje je preuzeo
može se prevesti kao "dobroćudna velika budala". "Ryo" znači
"dobar", a "kan" je "širok" u smislu širokogrudnosti i veličine srca.
"Taigu" znači "velika budala", nešto kao djetinje priprosta duša
lišena svakog pretvaranja i laži. Učitelj Kokusen se pozvao na te
odlike u inki (potvrda o prosvjetljenju) koju je dao svom najboljem
učeniku:

Ryo je naizgled budalast, ali on prelazi široki Put,
Neometana, tko ga može odgonetnuti ?
Predajem ovu svjedodžbu zajedno sa štapom od planinskog vrha;
Ma kamo se zaputio zadržat će mir stečen unutar ovih zidova.

O Ryokanu je prof. Devide rekao:

Ryokan se potpuno mogao zaboraviti u branju cvijeća ili u igri s djecom.
To, naravno, nije bio djetinjasti već djetinji zaborav... Ako smo još sposobni
govoriti o čištoći srca a da nam to ne bude ni otrcana, ni sentimentalna,
ni licemjerna fraza, onda bismo mogli reći da je Ryokan bio osoba čista
srca par excellence. Ryokan nije bio propovjednik, no čitav mu je život bio
propovjed. Svakoga bi pozdravio naklonom i nasmiješio se. Volio je ptice
poput nekog japanskog Franje Asiškog - nerijetko bi mu pojele svu rižu iz
zdjele kojom je prosjačio, a jednom je u domu nekog prijatelja pustio na
slobodu skupocjenu pticu što ju je ovaj držao u krletki. Gdje god bi se u
nekom selu pojavio, govorili su, od samog pogleda na nj prestale bi u trenu
sve svađe i prepirke.











Dok je boravio u Entsu-jiju, zen hramu smještenom na brežuljku
iznad luke Tameshima (danas prefektura Okayama) kod učitelja
Kokusena,dojmio ga se redovnik po imenu Senkei. Ovo je jedini
zapis o tome čovjeku da je ikada postojao.

"Svećenik Senkei, pravi čovjek Puta !
Radio je šutke - bez suvišnih riječi
Trideset godina proveo je u zajednici Kokusena.
Nikad nije meditirao, nikad čitao svete tekstove,
Nikad nije rekao ni riječi o Buddhinu učenju
Samo je radio na dobrobit sviju.
Vido sam ga, ali ga nisam zaista vidio;
Upoznao sam ga, ali ga nisam zaista upoznao.
Nemoguće ga je oponašati.
Svećenik Senkei, pravi čovjek Puta !


Kada je nakon godina lutanja Ryokan posjetio grob svog prvog učitelja
Omori Shiyoa (umro 1791) napisao je ovu pjesmu njemu u spomen:

"Stari grob skriven u podnožju pustoga brežuljka,
Zarastao u gusti korov što nesmetano buja iz godine u godinu;
Nikog više nema da se brine za grob,
I tek ponekad slučajno prođe koji drvosječa.
Nekoć mu bijah učenik, dječarac kuštrave kose,
Upijajući znanje od njega pokraj Uske Rijeke.
Jednoga jutra, pođoh na svoj samotnički put
I godine protekoše među nama u šutnji.
Sad se vratih i zatekoh ga gdje počiva.
Što da učinim u čast pokojne mu duše ?
Izlijevam posudu čiste vode na nadgrobni kamen
I tiho u sebi molim za njega.
Sunce naglo iščezava iza brežuljka,
I ostajem okružen urlikom vjetra u borovima.
Nastojim se otrgnuti ali ne mogu;
Bujica suza natapa mi rukave."



Ryokanovi stihovi:

Život mi je siromašan,
No duh mi je tako bistar
Dok mi prolazi
Dan za danom
U ovoj kolibi od trave.


Poput potočića
Što si pronalazi put
Kroz raspukline obrasle mahovinom,
I ja, smireno
Postajem bistar i proziran.

Kad su sve misli
Isrpljene
Kliznem u šumu
I skupljam
Hrpu rusomače.

Ne mogu reći
Da se ne želim
Družiti s drugima
Ali živjeti sam i slobodno
Bolji je Put za mene.


Oh,da je bar moja redovnička halja
Dovoljno široka
Da okupi sve
Ljude što pate
Na ovom plutajućem svijetu.

Berući ljubice,
Uz cestu rastrešeno sam
Ostavio moju zdjelicu-
O jadna moja zdjelice !

Zaboravio sam opet svoju
Zdjelicu za prosjačenje-
Nitko te neće uzeti,
Sigurno te nitko neće uzeti,
Tužna moja zdjelice !











U zimi 1830. Ryokanovo zdravlje se pogoršavalo.
Ryokan se poslužio poezijom da se požali:

"Ovo je stanje o kome je
Lako
Razgovarati,
Alo ova tekuća crijeva
Me ubijaju !"

Preminuo je u rano jutro 6.siječnja 1831.

"Što će ostati kao moja baština ?
Cvijeće u proljeće
Kukavica u ljeti
I grimizno lišće
Jeseni.





# izvori #

John Stevens, "Tri klasika zena, Ikkyu, Hakuin, Ryokan", Zagreb, Društvo hrvatskih haiku pjesnika,2000.,str. 113-176;

Vladimir Devide, "Zen"; Zagreb, 1993., str. 115-138;





# vidi još za Ryokana #

Poklonjeni mjesec (hagakure blog)

Ryokan,wikipedia

Oznake: Ryokan Taigu, zen

haiku laughing granny : )

s bujne livade
praznih ruku - samotna
zdjela ikebane





laughing granny je o ovom svom haiku stihu rekla: "Iako sam u Japanu
preko 10 godina učila ikebanu,otkako sam u ovom raju (lg danas živi u
Hrvatskoj, u okolici Zagreba) nikad nisam napravila niti jedan aranžman...





# ovaj je haiku objavljen prvi put u komentarima hagakure bloga
7. siječnja 2008.,hvala laughing granny : )

Oznake: Ikebana, Kado, Haiku, Višnja McMaster, zen

Poduka učitelja Shunryu Suzuki-ja

Kada sam živio u hramu Eihei-ji u Japanu, svi su činili ono što je trebalo
činiti. I to je bilo sve... U dvorani za meditaciju sjedili smo u zazenu... ili
smo se klanjali Buddhi kada je za to bilo predviđeno. Jednostavno smo se
klanjali. I to je sve. Kad smo prakticirali zazen, nismo osjećali ništa
posebno. Nismo čak ni gajili neki poseban osjećaj za život u hramu. Za nas
je život u hramu bio posve običan život, dok su ljudi koji bi k nama dolazili iz
grada za nas bili neobični. Kada bismo ih gledali kako prolaze, mislio sam:
"Oh, došli su nam u posjet neobični svati !"

Ali jednom kada sam napustio Eihei-ji i neko vrijeme izbivao, povratak je bio
nešto posve neočekivano. Već sam na ulazu začuo brojne zvukove koji su
odavali da traje molitva - zvuke zvona i redovnike koji recitiraju sutre - i u
tom me je trenutku prožeo neočekivan dubok osjećaj. Suze su mi navrle
na oči ! Samo ljudi koji žive izvan hrama doista osjećaju ozračje kojim
zrači. Oni, pak, koji žive u njemu i svaki dan se posvećuju vježbanju ne
osjećaju ništa posebno... to vrijedi za sve što nas prati u životu.





# iz knjige predavanja Shunryu Suzukija, "Zen um, početnikov um", Zagreb, 2001.

Oznake: Shunryu Suzuki, zen, Eihei ji

Učitelj Shoju i "premlaćivanje vrhunskog mačevaoca"

Mačevaoci su u svoje vrijeme često tražili savjet od učitelja zena u
nadi da će otkriti najbolji način usklađivanja tijela i duha sa tehnikom.
Jednom je tako jedan samuraj prišao učitelju Shoju-u (1642-1721),
koji je neko vrijeme uljudno slušao njegove teorije i digresije, a onda
iznenada poskočio i nemilosrdno ga izudarao. Iskusivši zen na
najizravniji način, samuraj je doživio prosvjetljenje u odnosu na
konačno načelo njegova umjeća.

Vijesti o Shujoovu zenu "u kojem je sve dopušteno", izazvale su
govorkanja, pa su ga pozvali da promatra obuku za vrhunske
mačevaoce. Okupljeni mačevaoci izjavili su kako se dive njegovu
duboku poimanju zena, ali kako sumnjaju, da bez elementa iznenađenja,
bilo tko može poraziti vještog mačevaoca oslanjajući se isključivo na
svoj duh.

Pokušajte me udariti, izazvao ih je tada Shoju. Bio je to poziv koji su
mačevaoci samo čekali i bacili su se na Shojua. Nijedan ga međutim
nije uspio udariti, ali su svi primili barem jedan snažan udarac po glavi
njegovom lepezom. Posve poniženi, pitali su ga u čemu je njegova tajna.
Ako vam je oko vjerno, a u duhu ne postoje zapreke, nema toga što ne
možete prevladati, pa bio to i napad mačem, objasnio je Shoju.

Oznake: Shoju zen učitelj, zen, Samurai, zen & samurai

...o razumjevanju i nerazumjevanju zena....

Prije nego što čovjek počne proučavati zen, za njega planine su
planine, a vode su vode. Kad dobije uvid u istinu zena, planine
više nisu planine, ni vode nisu vode. Međutim, kasnije, kad postigne
prosvijetljenje (satori), planine su ponovo planine, a vode su vode.

...često vidim komentare na blogu tipa "ne razumijem zen priče",
i sjetim se riječi učitelja...Kako je teško,a ipak lako razumjeti istinu zena !
Teško, jer razumjeti je, znači ne razumjeti; lako, jer ne razumjeti, znači razumjeti je.

...ako netko zna nekoga, bilo koga, na cijeloj Planeti tko razumije...neka
mi ga pokaže...

Oznake: zen, zen & samurai, Kyudo, Kendo, Samurai, bushi

Vrata Istine

Neki redovnik dođe zen učitelju Genshi želeći saznati
gdje su vrata do puta istine.
"Čuješ li žubor potoka ?", upita ga Gensha.
"Da, čujem", odgovori redovnik.
"Tamo su vrata", reče Gensha*.




* Hsuan-sha Shih-pei ( jap. Gensha Shibi, 835-908), bio je kineski
zen učitelj Hogen zen škole koja se ugasila do kraja 10.st.; učitelj
mu je bio Hsueh-fengI-ts'un ( jap. Seppo Gison, 822-908), a Gensha
je između ostalog bio učitelj Lo-han Kuei-ch'ena ( jap. Rakan Keijin,
867-928); prije nego što je postao učitelj, Gensha je bio ribar kao i
njegov otac;

Oznake: zen, Gensha zen učitelj, Seppo Gison

Prepolovljena mačka

Jednom prilikom je učitelj Nansen (748-845) zatekao redovnike istočne i
zapadne dvorane za meditaciju u svađi čija je mačka. Učitelj uzme mačku
i reče: "Ako netko od vas može reći riječ,spasiće ovu mačku.
"Svi su šutjeli. Nansen presiječe mačku na pola.
Kasnije, iste večeri, u hram se vrati jedan od učenika Joshu (kin.Chao
Chou, 778-897) i Nansen mu ispriča što se dogodilo. Joshu skine svoje
sandale, i stavivši ih na glavu, izađe iz prostorije.
Nansen reče: "Da si ti bio tamo,mačka bi bila spašena."

Mumonov komentar: Zašto je Joshu stavio sandale na glavu ? Tko može
da odgovori na to pitanje, razumije i Nansenovu presudu mački. A tko ne
može, nek' čuva glavu.

Da je Joshu bio prisutan,
Učiteljev proglas bio bi drugačiji.
Joshu bi zacijelo trgnuo mač
A Nansen bi molio za život.


----------------------------------------------------------------------


U ovoj priči spominju se tri izvanredna lika kakvih je bilo vrlo malo u cijeloj
ljudskoj povijesti.

Prvi je Nansen Fugan (kin.Nan-ch'uan P'u-yuan,748-835),kin. ch'an
(zen) učitelj Tang prioda. Poznat je po rečenici: "Znanje je zabluda,
neznanje je kaos !". Nansen je imao 17 dharma nasljednika.
Najpoznatiji od njih je bio Joshu Jushin (kin. Chao-chou Ts'ung-shen,
778-879). Chao Chou je bio jedan od najvećih zen učitelja u Kini svog
vremena. Dogen (1200-1251) ga je zvao "Joshu Stari Buddha".
Imao je tridesetak učenika od kojih 17 dharma nasljednika, koji ipak
nisu uspjeli nadmašiti svog velikog učitelja. Zvali su ga "Kamenoglavi"
jer je živio na vrhu velike stijene blizu jednog budističkog hrama.
Pojavljuje se u najviše koana od svih učitelja. Kensho ("malo
prosvijetljenje") je doživio sa 18 godina,a satori (prosvijetljenje)
sa 54 godine. Zen je počeo podučavati sa 80 godina te se smjestio
u mali chan hram u mjesto Chao-chou, gdje je podučavao do smrti.

Mumon Ekai (kin.Wu-men Hui-k'ai,1183-1260), kineski ch'an (zen)
majstor Yogi linije Rinzai zena. Autor je jedne od dvije najpoznatije knjige
koana "Prolaz bez vrata" ( jap. Mumonkan; kin.Wu-men kuan; eng. the
Gateless Gate). Druga je "Zapisi plave stijene (kin. Pi-yen-lu; jap. Hekigan-roku; eng. Blue Cliff Record).

Oznake: zen, Nansen, Joshu, Mumon, Mumon kan, Dogen, mačka

Upozorenja učitelja Mumona

Ako se pridržavate pravila i odredbi, vežete se užetom ! Hinjeno
samouživanje je hereza i đavolji posao. Držati se šutnje lažan je zen.
Sebično zanemarivanje vaše okoline znači padanje u duboki ponor.
Savršena pažnja znači nošenje jarma i lanaca. Razmišljanje o dobru i
zlu je vezanje za nebesa i pakao. Odavanje Buddhi i Buddhinom zakonu -
Dharmi izaziva progonstvo iza dvije željezne prepreke.
Naizmjenično sanjarenje i buđenje je poigravanje sa vlastitim
duhom. Vježbanje za-zena, zen meditacije i umirivanja tijela đavolji je
posao. Napredujući, padate u zabludu; povlačeći se, polazite protiv
istine. Kada, ne napredujete, niti se povlačite, tada ste leš koji diše.
Recite mi kako ćete postupiti ? Kako ćete dovršiti svoj posao u ovom
životu. Nemojte dozvoliti da patite zbog vječnog duga karme.





# Wu-men Hui-k'ai ( jap. Mumon Ekai),1183-1260; kineski ch'an
majstor Yogi linije Rinzai zena; autor knjige koana "Prolaz bez vrata"
(kin. Wu-men-kuan; jap. Mumon-kan)

Oznake: zen, Mumon

Povijesni Put zena - I dio

Spoznati Put budnosti, znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe, znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe, znači opažati se u svemu.

majstor Dogen,Shobogenzo (Riznica Istinskog Znanja)





Umjesto uvoda

Pišući naslov posta sjetio sam se događaja o kojima je pisao prof.
Devide u svojoj knjizi "Zen",knjizi koja je "kriva" za moju očaravajuću
obuzetost Japanom:

Poslije velike izložbe japanske umjetnosti "Kyoto - cvijet kulture Japana",
što smo je 1986. godine mogli vidjeti u Muzejskom prostoru na
Jezuitskom trgu u Zagrebu,obratilo mi se uredništvo jedne naše poznate
književne revije na stranim jezicima da napišem osvrt na tu izložbu.
Nisu mi dozvolili da ga napišem na engleskome, jer oni "imaju odlične
prevodioce"; ali su mi obećali da ću svakako prijevod dobiti na uvid prije
nego ode u tiskaru - što se, dakako, nije dogodilo. "Odlični prevodilac"
ili prevoditeljica - preveo mi je "filozofija zena" sa "philosophy of woman",
filozofija žena, smatrajući, očito, da sam pogrešno otipkao "zena" umjesto
"žena" - a nije osjetio - ili osjetila - da time rečenica kao cjelina postaje
upravo sablasno besmislena, jer bi značila da je keramika za čajni obred u
Japanu šesnaestog stoljeća bila pod dubokim utjecajem ženske filozofije !
Uostalom, u istom je prijevodu bio još čitav niz sličnih besmislica. Doduše,
glavni mi je urednik obećao - i zajamčio - da će u časopisu objaviti moj
ispravak, onako kako ga sam budem napisao na engleskome - ali, dakako,
ni to se nije dogodilo; moj je ispravak zamijenjen kratkim i razvodnjenim
tekstom uz napomenu da će "čitljiv prijevod ostati (sic !) jednom od primarnih
briga redakcije".1

A sada o temi iz naslova : )





Povijesni Put zena (ne žena : D ) započeo je u Indiji. O tome događaju
postoji priča koju ste mogli pročitati na hagakure blogu. To se dogodilo
prije nekih 2500 godina. Svojevremeno na nihonkichigai blogu napisao sam
kratku bilješku o budističkom učenju općenito. Iz Indije je znanje o zenu
preneseno u Kinu negdje u 6. st. Naravno da se tada u Indiji to učenje
nije nazivalo zen. U stvari nije bilo baš ni toliko definirano. O tome je kod nas
najviše pisao prof. Devide u već spomenutoj knjizi "Zen"2 te Alan Watts3.
Tek je u Kini učenje malo jasnije uobličeno...ili možda nije, u svakom
slučaju učenje je dobilo naziv - Chan koji će se kasnije u Japanu
preoblikovati u zen. Prema pričama za prijelaz chana tj. zena iz
Indije u Kinu najzaslužniji je indijski budistički učitelj Bodhidharma,
28. nasljednik Buddhe u liniji učitelja (koja nema povijesnu potvrdu,
ali tko za to mari u Aziji).







gore, Bodhidharma, kako ga je vidio Hakuin (1685-1768),
jedan od najvećih japanskih majstora zena





Kada je Bodhidharma došao iz Indije u Kinu, primio ga je kineski car Wu-ti iz Lianga.
Wu ti je bio veliki budista koji je gradio budističke hramove i podupirao budističko
učenje širom zemlje. Sa svime time upoznao je Bodhidharmu koji ga je nezainteresirano
slušao. Na kraju svoga hvalisavog govora car je upitao Bodhidharmu koja je njegova
zasluga tj. koju bi nagradu mogao dobiti, a Bodhidharma je odgovorio: "Baš nikakvu."
Car ljut, zbunjen i znatiželjan tada upita:
"Koji je onda smisao najveće svete istine i Buddhinog Puta ?"
Bodhidharma mu odgovori:
"Beskrajno prostranstvo,nikakve svetosti."
Car ga dalje upita: "A tko si onda ti ?"
Bodhidharma reče: "Ne znam !"

Razočaran razgovorom sa carem, Bodhidharma se povukao u planine.

Prema legendi posjetio je budistički hram Shao-lin ( jap. Shorin-ji) na
planini Wu-tai, u Honanu. Hram i danas postoji. Bodhidharma se smjestio u
jednu spilju pored hrama Shao lin gdje je proveo 9 godina meditirajući i
gledajući u jednu točku čekajući povoljan trenutak za otkrivanje svijetu istine o zenu.

Priča dalje kaže da je posljednjih nekoliko godina Bodhidharmu posjećivao
Shen-kuang (Hui-ko, jap. Yeka, 486-593) koji je bio poznati konfuchijanski
naučnik tog vremena, ponosan na svoje znanje budističkog učenja i ugled
koji je imao. Na njegovo pitanje o Bodhidharminom učenju, ovaj vidjevši
njegov ponos i zaokupljenost samim sobom nije izgovarao ni riječi. Hui-ko je
ostao stajati pred Bodhidharmom nekoliko dana koji su bili vrlo hladni.
U međuvremenu je počelo sniježiti. Kada je Hui-ko vidio da ga Bodhidharma
ignorira, da bi privukao njegovu pažnju i pokazao želju za istinskim znanjem,
uzeo je mač, odsjekao si je lijevu ruku i pružio je Bodhidharmi kao znak
svoje duboke iskrenosti. Tada ga je Bodhidharma konačno upitao: "Što želiš ?"
Ovaj mu reče: "Moja jedina želja je da učitelj iz svog beskrajnog
milosrđa,otvori vrata blaga..."
Bodhidharma odgovori: "Neusporediva istina ostvaruje se samo kroz dugi
napor u praksi. Zbog čega bi ti sa svojim plitkim umom i uobraženim srcem,
molio mene za pravu istinu i trpio ?"
Hui-ko reče: "Ne mogu naći duševni mir. Molim te, umiri mi dušu."
"Iznesi svoju dušu pred mene, i ja ću ti je smiriti."
"Ali,kad tragam za dušom, ne mogu je naći."
"Evo ti !", presiječe ga Bodhidharma, "umirio sam ti dušu."
Tog se trenutka Hui-ko prosvijetli te nakon Bodhidharmine smrti postane
drugi patrijath kineskog chana.







gore, Hui-k'o predaje svoju lijevu ruku Bodhidharmi kao zalog svoje
iskrenosti; autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo (1420-1506)
Rinzai škole i jedan od najvećih zen slikara





Nakon 6. patrijarha kineskog chana (zena) Hui-nenga
( jap. Yeno, 638-713) chan se u Kini podijelio na 5 škola
od kojih su preživjele samo dvije. To su:
Tsao-tung škola ( jap. Soto) i Lin-chi škola ( jap. Rinzai)
čije je učenje prenešeno u Japan krajem 12. i početkom
13. st. ali o tome neki drugi put.







gore, jedan od najslavnijih učitelja zena u povijesti, 6. patrijarh Hui-neng





# bilješke#

1 Vladimir Devide, "Zen", Zagreb, 1993., str. 63 i 64;

2 Vladimir Devide, navedeno dijelo

3 Alan Watts, "Put zena", Beograd, 1982.


* Put zena - prethodni tekstovi

Učenici Hui-nenga

Goke-shichishu ili Pet kuća - sedam škola

Oznake: zen, povijest zena, Bodhidharma, Hui neng

O čemu se tu zapravo radi ?!

Kako je teško, a ipak tako lako razumjeti istinu zena ! Teško, jer razumjeti je znači ne razumjeti je; lako, jer ne razumjeti je znači razumjeti je.


Zen nije razbibriga, već najozbiljniji zadatak u životu. Nijedna prazna
glava mu se neće usuditi blizu.

Daisetz Teitaro Suzuki


Kad superioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on čini sve da ga prakticira.
Kada osrednji čovjek čuje za Zen (Tao),
on ga ponekad zadrži,a ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Zen (Tao),
on mu se glasno smije.
Ako se ne smije,to onda nije Zen.

Lao-tse


Zen ne pripada inkluzivno i ekskluzivno zen školi Buddhinog učenja. Vjerujem da je zen univerzalna istina što donosi istinsku mudrost i mir narodu svijeta. Svaka bi se religija i kultura trebala poslužiti svakom spiritualnom vrednotom što je zen može ponuditi.

R. H. Blyth


Tko zaista pokuša razumjeti budističku doktrinu, barem do određenog stupnja, to jest, odricanjem raznih zapadnjačkih predrasuda, doći će do određenih dubina ispod bizarnog ogrtača individualnog satori doživljaja.

C. G. Jung


Zen je plutajući oblak na nebu. Ne drži ga nikakav vijak, ne zauzdava nikakva vezica, pomiče se kako ga je volja.

Daisetz Teitaro Suzuki,"Uvod u Zen učenje",Zagreb,1998.


U zenu nema ničeg što bi se objasnilo, nema ničeg što bi se razglasilo kao sveta doktrina. Trideset udarac, bilo da potvrđuješ ili niječeš. Ne budi šutljiv, niti nesuvisao.


Dobro došli : )

Oznake: zen, D. T. Suzuki