Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/carstvoznakova

Marketing

Povijesni Put zena - I dio









Spoznati Put budnosti, znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe, znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe, znači opažati se u svemu.

majstor Dogen,Shobogenzo (Riznica Istinskog Znanja)





Umjesto uvoda

Pišući naslov posta sjetio sam se događaja o kojima je pisao prof.
Devide u svojoj knjizi "Zen",knjizi koja je "kriva" za moju očaravajuću
obuzetost Japanom:

Poslije velike izložbe japanske umjetnosti "Kyoto - cvijet kulture Japana",
što smo je 1986. godine mogli vidjeti u Muzejskom prostoru na
Jezuitskom trgu u Zagrebu,obratilo mi se uredništvo jedne naše poznate
književne revije na stranim jezicima da napišem osvrt na tu izložbu.
Nisu mi dozvolili da ga napišem na engleskome, jer oni "imaju odlične
prevodioce"; ali su mi obećali da ću svakako prijevod dobiti na uvid prije
nego ode u tiskaru - što se, dakako, nije dogodilo. "Odlični prevodilac"
ili prevoditeljica - preveo mi je "filozofija zena" sa "philosophy of woman",
filozofija žena, smatrajući, očito, da sam pogrešno otipkao "zena" umjesto
"žena" - a nije osjetio - ili osjetila - da time rečenica kao cjelina postaje
upravo sablasno besmislena, jer bi značila da je keramika za čajni obred u
Japanu šesnaestog stoljeća bila pod dubokim utjecajem ženske filozofije !
Uostalom, u istom je prijevodu bio još čitav niz sličnih besmislica. Doduše,
glavni mi je urednik obećao - i zajamčio - da će u časopisu objaviti moj
ispravak, onako kako ga sam budem napisao na engleskome - ali, dakako,
ni to se nije dogodilo; moj je ispravak zamijenjen kratkim i razvodnjenim
tekstom uz napomenu da će "čitljiv prijevod ostati (sic !) jednom od primarnih
briga redakcije".1

A sada o temi iz naslova : )





Povijesni Put zena (ne žena : D ) započeo je u Indiji. O tome događaju
postoji priča koju ste mogli pročitati na hagakure blogu. To se dogodilo
prije nekih 2500 godina. Svojevremeno na nihonkichigai blogu napisao sam
kratku bilješku o budističkom učenju općenito. Iz Indije je znanje o zenu
preneseno u Kinu negdje u 6. st. Naravno da se tada u Indiji to učenje
nije nazivalo zen. U stvari nije bilo baš ni toliko definirano. O tome je kod nas
najviše pisao prof. Devide u već spomenutoj knjizi "Zen"2 te Alan Watts3.
Tek je u Kini učenje malo jasnije uobličeno...ili možda nije, u svakom
slučaju učenje je dobilo naziv - Chan koji će se kasnije u Japanu
preoblikovati u zen. Prema pričama za prijelaz chana tj. zena iz
Indije u Kinu najzaslužniji je indijski budistički učitelj Bodhidharma,
28. nasljednik Buddhe u liniji učitelja (koja nema povijesnu potvrdu,
ali tko za to mari u Aziji).







gore, Bodhidharma, kako ga je vidio Hakuin (1685-1768),
jedan od najvećih japanskih majstora zena





Kada je Bodhidharma došao iz Indije u Kinu, primio ga je kineski car Wu-ti iz Lianga.
Wu ti je bio veliki budista koji je gradio budističke hramove i podupirao budističko
učenje širom zemlje. Sa svime time upoznao je Bodhidharmu koji ga je nezainteresirano
slušao. Na kraju svoga hvalisavog govora car je upitao Bodhidharmu koja je njegova
zasluga tj. koju bi nagradu mogao dobiti, a Bodhidharma je odgovorio: "Baš nikakvu."
Car ljut, zbunjen i znatiželjan tada upita:
"Koji je onda smisao najveće svete istine i Buddhinog Puta ?"
Bodhidharma mu odgovori:
"Beskrajno prostranstvo,nikakve svetosti."
Car ga dalje upita: "A tko si onda ti ?"
Bodhidharma reče: "Ne znam !"

Razočaran razgovorom sa carem, Bodhidharma se povukao u planine.

Prema legendi posjetio je budistički hram Shao-lin ( jap. Shorin-ji) na
planini Wu-tai, u Honanu. Hram i danas postoji. Bodhidharma se smjestio u
jednu spilju pored hrama Shao lin gdje je proveo 9 godina meditirajući i
gledajući u jednu točku čekajući povoljan trenutak za otkrivanje svijetu istine o zenu.

Priča dalje kaže da je posljednjih nekoliko godina Bodhidharmu posjećivao
Shen-kuang (Hui-ko, jap. Yeka, 486-593) koji je bio poznati konfuchijanski
naučnik tog vremena, ponosan na svoje znanje budističkog učenja i ugled
koji je imao. Na njegovo pitanje o Bodhidharminom učenju, ovaj vidjevši
njegov ponos i zaokupljenost samim sobom nije izgovarao ni riječi. Hui-ko je
ostao stajati pred Bodhidharmom nekoliko dana koji su bili vrlo hladni.
U međuvremenu je počelo sniježiti. Kada je Hui-ko vidio da ga Bodhidharma
ignorira, da bi privukao njegovu pažnju i pokazao želju za istinskim znanjem,
uzeo je mač, odsjekao si je lijevu ruku i pružio je Bodhidharmi kao znak
svoje duboke iskrenosti. Tada ga je Bodhidharma konačno upitao: "Što želiš ?"
Ovaj mu reče: "Moja jedina želja je da učitelj iz svog beskrajnog
milosrđa,otvori vrata blaga..."
Bodhidharma odgovori: "Neusporediva istina ostvaruje se samo kroz dugi
napor u praksi. Zbog čega bi ti sa svojim plitkim umom i uobraženim srcem,
molio mene za pravu istinu i trpio ?"
Hui-ko reče: "Ne mogu naći duševni mir. Molim te, umiri mi dušu."
"Iznesi svoju dušu pred mene, i ja ću ti je smiriti."
"Ali,kad tragam za dušom, ne mogu je naći."
"Evo ti !", presiječe ga Bodhidharma, "umirio sam ti dušu."
Tog se trenutka Hui-ko prosvijetli te nakon Bodhidharmine smrti postane
drugi patrijath kineskog chana.







gore, Hui-k'o predaje svoju lijevu ruku Bodhidharmi kao zalog svoje
iskrenosti; autor slike je zen redovnik Sesshu Toyo (1420-1506)
Rinzai škole i jedan od najvećih zen slikara





Nakon 6. patrijarha kineskog chana (zena) Hui-nenga
( jap. Yeno, 638-713) chan se u Kini podijelio na 5 škola
od kojih su preživjele samo dvije. To su:
Tsao-tung škola ( jap. Soto) i Lin-chi škola ( jap. Rinzai)
čije je učenje prenešeno u Japan krajem 12. i početkom
13. st. ali o tome neki drugi put.







gore, jedan od najslavnijih učitelja zena u povijesti, 6. patrijarh Hui-neng





# bilješke#

1 Vladimir Devide, "Zen", Zagreb, 1993., str. 63 i 64;

2 Vladimir Devide, navedeno dijelo

3 Alan Watts, "Put zena", Beograd, 1982.


* Put zena - prethodni tekstovi

Učenici Hui-nenga

Goke-shichishu ili Pet kuća - sedam škola


Image and video hosting by TinyPic






Post je objavljen 03.04.2011. u 20:30 sati.