Spremnost na slušanje

Mnogi su muškarci toliko zabavljeni sobom da dijelom u potpunosti zapostavljaju nešto što je od odlučna značenja: slušanje. Tko ne sluša, promašuje život. Slušanje je snaga mudraca. Slušanje je svjetlo ljubećih. Slušanje je sjaj produhovljenih.

Mnogi su muškarci toliko zabavljeni sobom i svojim poslom, da se uopće i ne upuštaju u slušanje. To ne samo da je šteta, to je ponekad u pravom smislu tragično za njih. Jer žene imaju osobinu da jasno i dijelom vrlo opširno kažu što misle i - što će napraviti. Mnogi muškarci međutim misle da žene isto tako olako shvaćaju ono što kažu kao i oni sami. Razlika između žena i muškaraca je u tome, da žene misle ono što kažu. Nasuprot tome muškarci često govore o svojim snovima, željama i strastima na način kao da su sve to realnosti. Muškarci se moraju pomiriti s činjenicom da su u zabludi s obzirom na nešto što je od odlučna značenja: oni se smatraju jako racionalnima, uvijek logičnima i naglašeno razumnima. Ali u mnogim su stvarima usprkos ili upravo zbog te svoje racionalnosti jako iracionalni. Muškarci naime u većini slučajeva previđaju da je mišljenje usko povezano sa željama i s egom. Zato je mišljenje veoma zavodjivo. Ono tada pronalazi mnoge racionalne razloge da bi opravdalo svoje postupke. Iracionalne osobe, koje pokušavaju opravdati svoje postupke, u najvećem su broju slučajeva naporni sugovornici. Bolje bi bilo da slušaju.
Time smo opet kod teme: muškarci trebaju učiti slušati. Muškarac može biti ne znam kako dobar ratnik, ako ne zna slušati, on nije stvarno jak. Samo onaj tko sluša i tko ono što čuje prihvati srcem i mislima te izrazi svoje vlastite misli u vezi s time, bit će trajno uspješan. Tko ne sluša, automatski se zatvara prema svojoj okolini. Kako će znati nešto o duhovnom i emocionalnom stajalištu svog partnera, šefa ili svojih podređenih, ako ih ne sluša? Prije ili kasnije bit će suočen sa situacijama koje će ga potpuno iznenaditi, zbog toga što nije slušao. Ne će biti u mogućnosti utjecati na tijek stvari, jer nije slušao da bi se tako moglo dogoditi – i, kako nije ništa protiv toga poduzeo, tako se i dogodilo.

Zato slušanje nije samo važno, nego i nužno. Slušanje može biti od odlučna značenja za tvoju sudbinu i tvoj život. Znam mnoge slučajeve u kojima je muškarac obraćao toliko malo pozornosti na svoju ženu, da je ona na njegove uši (!) planirala rastavu, a on nije uopće ništa zapazio. To neobraćanje pozornosti odnosno preziranje išlo je tako daleko, da je čak prečuo i napad na vlastiti život! Kakav egocentrik!

Zato dobro i aktivno slušaj tvoju ženu. Zamoli je neka te upozori ako nisi sasvim usredotočen na ono što govori. Nikako je ne smatraj dosadnom nego joj budi zahvalan, jer ona te uči nečem presudnom.

Odredi npr. dan u tjednu kada ćete sat ili dva pričati o sebi. A na koji ćeš način ti kao muškarac najbolje iskoristiti to vrijeme? Tako da se uvijek nanovo pitaš što ti tvoja žena kaže, što traži od tebe, i pri tome razmisliš što moraš pridonijeti zajedništvu.

Muškarci vole biti aktivni. Oni vole djelovati, vole nešto oblikovati, nešto poduzimati. No ako je riječ o njihovu odnosu, o osjećajima, oni često gube svu svoju aktivnost i postaju potpuno pasivni. A slušanje, na kakvo Ja mislim, nije uopće pasivno, nego je posebno aktivno. Slušati znači htjeti sugovornika točno razumjeti, odnosno točno čuti što on misli. Slušanje je zato vrlo aktivna djelatnost, jer tu pripada i to da na pravim mjestima kažeš pravu stvar. Slušanje je i u vezi s poticanjem, naime utoliko što tvoj partner kroz tvoje ponašanje treba dobiti osjećaj kako te zanima ono što on priča, da ga razumiješ i suosjećaš s njime.

Zato slušanju pripada i to da kažeš što osjećaš, da pustiš partnera da sudjeluje u tvome životu. Mnogi muškarci pričaju malo, odveć malo o sebi, o svojim mislima, svojim osjećajima. Kroz to mnoge žene emocionalno izgladne. Česta šutnja muškarca jednaka je potkopavanju odnosa, koji opstaje samo tako dugo dok se sve ne sruši.

Jedan primjer; Jan je bio oženjen s Antje već više godina. Antje je uvijek iznova ponavljala da tako više dalje ne ide. Da se nešto mora promijeniti. No Jan ju je uvijek samo gledao raširenim očima, rekao „da, da“, i na tome je ostajalo.

Antje je s vremenom povećavala pritisak. Govorila je da tako više ne može dalje živjeti. Ni na to Jan nije reagirao. Nakon nekog vremena, Antje mu je rekla da će ga prije ili kasnije napustiti. Jan ju je opet pogledao raširenim očima i nekoliko puta klimnuo glavom.

Jednog je dana Jan došao kući, otvorio vrata i nije vjerovao svojim očima: cijeli je stan bio ispražnjen! U njemu su se nalazili samo još stol, stolac i krevet.
Na stolu se nalazila cedulja, na kojoj je pisalo: „Uvijek sam ti to govorila! Antje.“

Jan je bio bez riječi. To nikada nije očekivao od Antje. „To nikada nije govorila“, mislio je – i ništa više nije shvaćao! (Ništa više? Je li uopće ikada išta shvaćao?).
No kako da shvati svijet, svijet jedne žene, ako je nikada nije slušao, niti posvećivao pozornosti onome što govori? A što u osnovi radi Jan? Što rade toliki muškarci? Oni imaju toliko veliki strah od osjećaja, da zatvaraju oči i uši. I što se onda događa? Oni svojim ne-slušanjem stvaraju upravo ono čega se toliko boje: na kraju sjede u praznome stanu – i puni su osjećaja!


Suosjećanje

Srce je aktivna slušanja suosjećanje. Kroz suosjećanje partneru daješ osjećaj da ga razumiješ, da si tu za njega, da možeš osjetiti što je on doživio.
Suosjećanje oživljava razgovor i sugovorniku daje osjećaj da ga razumiješ, da ga shvaćaš srcem.

Mnogi ljudi danas misle samo na sebe. A zašto to čine? Zato što ne misle na ništa kada misle na sebe! Oni se u dnu srca smatraju bezvrijednima, savršeno nezanimljivima. Zato uvije misle na sebe: s jedne strane, ne bi li napokon ipak našli nešto zanimljiva na sebi, a s druge zato što se boje da bi netko drugi na njima mogao otkriti nešto što oni sami ne poznaju – a ono što drugi otkriju, u svakom je slučaju nešto strašno, misle oni.

Egocentričnost odnosno egoizam uvijek su u vezi sa zastrašujućim gubitkom osobne vrijednosti. Kako današnji čovjek sebe samoga u velikoj mjeri smatra bezvrijednim, on se boji sugovornika i zato ga ne može slušati, a o suosjećanju da ne govorimo.

Pitanje je, dakako, kako možeš nadoknaditi taj gubitak osobne vrijednosti, sposobnosti ophođenja s drugima. Najbolji je put da drugima prilaziš otvorena srca. Uvijek misli na to: tko daje, tome će se dati. To neka bude tvoja nit vodilja u odnosima. Slušaj partnera otvorena srca i promatraj kako u tebi djeluje ono što on kaže. Pri tome ne misli u prvome redu na sebe, nego na njega. Usredotoči se na to što on trenutno doživljava, osjeća, kroz što prolazi. Ne moraš trošiti velike riječi. U mnogim je slučajevima dovoljno ako sućutnim tonom izraziš što vidiš: „To te jako pogađa! Koliko te opterećuje!“ Ili ako kažeš: „Shvaćam da sada plačeš, da si bijesan, uzbuđen, potpuno iznenađen itd.“

Uvijek iznova ti kažem: ne bi trebao stvarati toliko veza. Mnogi vole da gdje god dođu steknu nove prijatelje i da uspostave kontakte gdje god je moguće. Savjetujem ti da se ne vežeš toliko za ljude, k tome još za tako mnogo ljudi, jer veze opterećuju. Poneke su veze teške kao lanci. Nemali broj ljudi vuče cijele snopove takvih lanaca iza sebe, čudeći se kako se polako – ako uopće! – miču s mjesta. Zato budi na oprezu s vezanostima. Ne daj se sputati lancima.

Ima međutim ljudi koji me krivo shvaćaju, misleći da postupaju u mojem smislu ako su hladni, neljubazni ili čak grubi prema drugima. Posebno vi Nijemci trebali bi paziti na svoj govor. Vi ste tolika desetljeća, ne, čak stoljeća trpjeli od loše komunikacije, da mnogi od vas uopće ne znaju da nisu ljubazni, odnosno da nisu suosjećajni.

Duhovni razvoj cilj je tvojega života. Bez duhovnog usmjerenja tvoj život postaje plitkim. To gubljenje dubine može ići sve do potpune besciljnosti. No što je to, duhovni razvoj? To znači da se tvoje srce otvara. A kako osjećaš da je tvoje srce otvoreno? Tako što se tvoj partner osjeća ugodno u tvojem društvu. Zato ga pri svakom važnom razgovoru pitaj je li se osjetio shvaćenim i je li je osjetio da suosjećaš s njime. Što bi on želio da bude drugačije, što bi ti mogao promijeniti, i još mnogo toga.
Tvoj bi cilj trebao biti da se partner uz tebe osjeti stvarno zaštićenim. Da se nakon razgovora osjeti osnaženim, ohrabrenim, oživljenim. Zagrli ga svojim srcem, i ti ćeš i sam osjetiti što znači: tko daje, primit će.

Daj, daj, daj, suosjećaj, i tvoj će odnos procvasti. Suosjećaj, i tvoj će partner procvasti. Suosjećaj, i ti ćeš procvasti.

Ovdje postaje jasnim u kolikoj je mjeri tvoj partner tvoj najosobniji put prema sreći.


Suradnja

Uz slušanje i suosjećanje ide suradnja, koja ima presudno značenje.

Danas se problem mnogih parova sastoji u tome što odnos izgrađuju na seksualnosti i strastvenosti, te se nakon nekog vremena čude da njihov odnos ne hoda. Znaš li zašto? Jer ga uopće nemaju! Čega nema, ne može ići! Na seksualnosti i strastvenosti partnerstvo se ne gradi, time se u najboljem slučaju stvara platforma na kojoj se može učiti kroz patnje i potrese.

Odnosu je potrebno zajedništvo, međusobna podjela, suradnja. Suradnja je kada se oba partnera posvećuju istoj stvari. Suradnja znači da partneri imaju zajednički cilj, kojemu zajedno teže i koji žele zajednički dosegnuti. Surađivati znači da je svatko od njih dvoje spreman ravnati se prema potrebama onog drugog, uskladiti ih s vlastitim željama i pronaći što svatko od njih može dati i pružiti, odnosno čega se mora odreći, da bi se postigao zajednički cilj.

Svjetski problem ne sastoji se u zloj volji. Većina ljudi nema zlu volju, oni su jednostavno u neznanju. Neznanje je svjetski problem. Mnogi svaljuju krivnju na Boga i misle da je On svijet stvorio takvim da svatko biva uvijek nanovo kažnjavan za svoja nedjela. To stajalište, koje je danas na žalost nadaleko rašireno, pogrešno je. Problem nije Bog koji kažnjava, kakva zapravo nema, već je to jedino i samo vaše neznanje. Zbog neznanja vi sebi stvarate probleme, koje zatim smatrate kaznom. Umjesto da sami sebi pripišete krivnju za problem i iz toga naučite nešto, vi činite Boga odgovornim, i tako ponovno propuštate priliku da se oslobodite neznanja.
Pitat ćeš se zašto upravo sada govorim o neznanju. Činim to zbog toga jer mnogi parovi samo zbog neznanja sebi čine život teškim, ako ne čak i paklom. Koliko često jedan prelazi preko drugoga, pozljeđuje ga i ne obraća pozornost na njega, a da svega toga uopće nije svjestan. Kada bi znao nešto malo o sebi, kada bi bio sposoban prihvatiti malo kritike od strane partnera, kada bi mogao malo više suosjećati s partnerom – oboje bi imali od toga više koristi jer bi mogli u većoj mjeri sjediniti svoje snage i u većoj mjeri surađivati.

Suradnja je za odnos zbog toga toliko važna jer znači idealnu „blanjalicu za ego“. Da bi mogao surađivati, potrebno je da suspregneš svoje želje, da se obuzdaš. To naravno ograničava tvoj ego. Ako imaš jaki ego, on će se suprotstaviti tom ograničavanju. Tada ćeš pokušati progurati svoje interese na račun partnera. No uvijek imaj na umu sljedeće: to je put neznanja, zato što vodi u slijepu ulicu. Bilo kada doći ćeš do kraja – i možda ćeš se naći pred zidom. Zid je izgrađen od želja tvog partnera, za kojeg si tako dugo mislio da ga možeš zaobići. Danas do mnogih rastava dolazi zbog toga što u jednoga ili oba partnera nema spremnosti na suradnju. Oni pod odnosom podrazumijevaju samoposlugu, ali pri tome previđaju da posjet samoposluzi uvijek završava kod blagajne. Možeš u košaru natrpati stvari koliko god hoćeš, ali na kraju moraš i platiti. Sve dok ne napustiš trgovinu, u košaru možeš natrpati stvari u vrijednosti od tisuće maraka. Nitko te u tome ne sprečava. Ali na blagajni odlučuje novac koji imaš na raspolaganju. Imaš li manje novca nego što stvari stoje, moraš ih ostaviti u trgovini. Isto je tako i u odnosima. Ti se možeš ne obzirati na interese partnera sve dotle dok ti on ne podnese račun. Račun na kraju uvijek dolazi. Pa i ti moraš jednom napustiti trgovinu – najkasnije onda kada se zatvara. Upravo se to danas događa i odveć često. Jedan od partnera živi svoj egoizam u odnosu toliko dugo dok onaj drugi ne zaključi odnos. Tada nerijetko od čuđenja „blijedo gleda“, jer tako nešto sebi nikada nije mogao zamisliti.

Mnogi su doživjeli ružno iznenađenje koje im je donijelo njihovo neznanje.

Zato se čuvaj toga da živiš svoj egoizam na račun partnera. Radije uvijek nastoj pronaći pravedne kompromise. Budi velikodušan. Tvoj je brak idealna prigoda da se učiš velikodušnosti. Ne sanjaj o nekoj dalekoj sreći, već uživaj sreću koju ćeš sebi stvoriti kroz dobru suradnju s tvojim partnerom, odnosno kroz velikodušnost.

Ne vjeruj nikada da se egoizam isplati, gledano na duži rok. Brak je ustanovljen kako bi se ljudi učili obraćati pozornost jedan na drugoga, imati obzira, biti pravednima i velikodušnima. Tko to ne uspije naučiti, trpjet će.

Zato nemoj ići tim putem, nego se nauči nalaziti radost u partneru i u sebi. Uživaj ako daješ. Uživaj ako nađeš kompromis koji će tvog partnera učiniti sretnim. Uživaj ako si velikodušan.

Suradnja, pronalaženje kompromisa, pravednost i davanje, to su sposobnosti Sebstva. One uvijek ukazuju na smjer, jer tvoj cilj je Sebstvo. A to Sebstvo si ti.
Suradnja npr. ne znači biti poslušnim i tako izgrađivati vezanosti, već znači imati sposobnost za nalaženje zajedničkog puta.

Suradnja te dovodi na put. A na tom putu, na svakom koraku, osjećaš cilj.

To je snaga suradnje. To je smisao davanja.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html