Falim si

srijeda , 14.03.2018.

Falim si neprobojna i neranjiva,
nenasjela na tuđe iskustvo,
netaknuta godinama koje za inat kao da urezuju tek nagon za opstankom,
pregolim za istinu.

Falim si čitavim tijelom i duhom,
ne-umorna, ne-dogovorena, bez sedla i putokaza.

Fale mi moje oči koje vide samo neotkoštenu ljepotu.
Fale mi uši kojima sam prepoznavala samo smijeh, tišinu i neizgovoreno.
Ruke mi moje fale, kojima sam mogla dohvatiti oblak, proći kroz zid, umiriti nečije srce.
I noge, fale mi moje noge koje su same znale kuda, kako i koliko.

Falim si čista, nevidljiva.

Falim si imuna, gorda, nepobjediva, nebijesna, moćna, mirna.
Instinktivna si falim, i hrabra, i neobična, plodna i mudra, beskrajna.

Ono čudo u meni mi fali, koje je s čežnjom grlilo mala čuda
koja su se bez čuđenja nagomilavala u napuklim zidovima, zakrpanim džepovima, pokojem snu i rubovima očiju.
Falim si ja, čudo.
Slobodna.

Oznake: brainstorming, svjesnost