Što briga vuka što će ovce reći?

29 rujan 2018

" Ako tvoja sreća ovisi o tome što netko drugi čini, kaže ili misli onda stvarno imaš problem" - Richard Bach.

Pokušavam se prisjetiti koliko sam puta u svom životu napravila nešto što nisam željela ili odustala od nečeg što sam zaista željela, samo iz straha što će ljudi misliti i reći. Dosta je ovih primjera u mojoj prošlosti. Pokušavam ne razmišljati više o tome što netko drugi misli o meni. Prirodno je da želim da ljudi misle lijepo, da se osjećaju dobro u mom društvu, da su sretni, ali i shvaćam da ne smijem otići predaleko i staviti njihovo mišljenje ispred svega što je meni vrijedno.

Tvoj um određuje okolnosti u tvom životu, nema smisla igrati ulogu žrtve u životu, okrivljavati druge za svoje probleme, kritizirati, žaliti se, tješiti se time da ni drugima nije bolje ni lakše, zavidjeti drugima kojima je bolje, ni zahtijevati od drugih da riješe tvoje probleme, jer nitko osim tebe nema moć Ako ideš od činjenice da je u drugima problem nema ti pomoći, problem je isključivo u tvojoj glavi.
Pitanja poput što si čula o meni i takve nebulozne rečenice. Ne, nisam ništa čula, ne donosim mišljenja o ljudima na temelju tuđih priča i pričica. Ne zanimaju me mišljenja meni nebitnih ljudi.

" Čula sam da više nisi sva svoja" uputila mi je kritiku poznanica na blagajni lokalne samoposluge. Moram priznati da sam se dobro nasmijala.
Odgovorila sam: "eto hvala sad i ja to znam".

Bitno je što će lokalni šef kvarta reći, susjeda koja zna kad odlaziš i vraćaš se doma, lokalna sponzoruša koja misli da Kim K, te " pijanci" s klupe kad " vrište" za tobom zbog tvoje pozadine te sretno udane gospođe koje varaju svoje muževe na obližnjim parkiralištima.
Koliko dugo možemo živjeti unutar tog kvadrata mišljenja i takozvanih nečijih moralnih vrijednosti te ujedno biti sretni.?

Tuđe mišljenje nas ne bi smjelo povrijediti, upravo zato što je tuđe, što dolazi od nekog tko nas ne poznaje i što jednostavno nekada ne možemo utjecati na sliku koju je netko stvorio o nama. Bitno je da nas ljudi koji su zaista važni u našem životu vole baš takve kakvi smo. Mislim da najviše što možemo učiniti za sebe je da ne budemo dostupni svakome.
Mogu vam iz osobnog iskustva reći da je divan osjećaj kada se udaljiš od te famozne “što će reći ljudi”! Ljudi će uvijek nešto imati za reći, nekada će nam se i dopasti ali nekada i neće.
A ono najvažnije: što briga vuka što će ovce reći?


Sara

27 rujan 2018

Sara se budi
Sama
i oko nje
posvud je tama.

Na ljubičastom zidu
ura se čudi,

što je nema
toliko dana.



Opet je sama
i oko nje je tama.


Studeni će doći
i ona više neće biti sama.




Oznake: Sara, ma joooj kad nema oznaka

Put oslobođenja

25 rujan 2018

Jeste li gledali ovaj film?

Dvojac Leo i Kate, savršeno su odglumili bračni par iz predgrađa ranih 60-tih prošlog stoljeća.
Moram priznati na početku mi je bio sladunjav, dvoje mladih ljudi puni snova. Kate koja studira glumu i Leo koji trenutno radi kao lučki radnik. Leo je napredovao na poslu a Kate je postala majka i domaćica. Sređen dom u predgrađu, prava idila, ona ga čeka s večerom dok on dolazi od prijateljice.

Što je više životu potrebno?

Tu se nalazi i sporedni lik ( sin njihove susjede ) koji se liječi u psihijatrijskoj bolnici jer ne pripada vremenu u kojem se nalazi. Ne uklapa se u kolektivnu svijest tadašnjeg društva. Terapija elektrošokovima ipak nije pomogla.

Nakon što su Kate ružičaste naočale pale s očiju, ona pokušava vratiti ih njihovom prvobitnom cilju. Živjeti život. Ne proživljavati ispraznu monotoniju svakog dana. No, Leo je tamo gdje treba biti. On od života ni ne želi ništa drugo.




Razočarana istinom kreće na put bez povratka....
Žena u tom dobu nije niti mogla išta drugo. Ili se pomiriti s takvim životom ili otići na drugo mjesto.

Danas, ipak žene imaju izbor. Teži al' ne neizvediv.

Nije lako ostaviti kućicu u cvijeću iz predgrađu. Ostaviti čovjeka koji ti je bio mladenačka ljubav kad si uvidjela da nije izrastao u čovjeka koji ćete pratiti na putu zvanom život, Postati samohrani roditelj i pritom graditi sebe. Moraš za to biti luda i napokon sretna.

Žena za jednog muškarca

24 rujan 2018

Biti žena za jednog muškarca
Teško je.

Biti žena za pravog muškarca
Lako je.
Danas se svašta naziva
Muškarcem ( tako i ženom)

Današnji suvremeni
Muškarci su nesvrstani, neodlučni
Ne znaju jel' bi obavili
Malu ili veliku nuždu.

Vječito u nekoj ulozi
Lovine ili lovca.
Sve je game on
And new level.

Plaše se žene,
Nje same,
Bez vanjske ljuske,
Oguljene do srži.
A ne znaju da tu leži
Čista ljepota.

Plaše se života,
Njegovih stvarnih dijelova.
Neostvareni kao muškarci
Prolaze kroz život.
Vječno nezadovoljni i ogorčeni.

A onda se pitaju
Zašto je sama?
Zašto ju treba izbjegavati u širokom luku?
Što glumi ona?
Što drži glavu gore?

Ne glumi ta žena ništa.
Nije zahtjevna niti prohtjevna.
Samo zna što želi.

Želi muškarca,
Da joj bude prijatelj i ljubavnik.
Želi muškarca koji ju razumije
Emotivno i seksualno.
Muškarca koji korača istim putem,
Ne kako vjetar pirne.
Muškarca koji ne šalje sms i pita kako je,
Muškarca koji nazove da joj čuje glas.





Muškarca koji se je ne srami,
Muškarca koji ju ne ponižava pred drugima
Niti kada su sami.

Muškarca koji ju poštuje kao osobu,
Kao biće ravnopravno njemu.
Takvog muškarca žena želi.
Da se pored njega osjeća cijela.

Jeste li za jedan Hugo spritz?

22 rujan 2018


Najbolje osvježenje za tople dane. Ovo ljeto smo se hladili uz Hugo spritz.





Sastojci:

100 ml pjenušavog vina (prosecco)
150 ml mineralne vode
1 -2 žličice sirupa od bazge
5 listića mente
2 kolutića limete
led
Priprema:

Isjeckati i izgnječiti listiće mente, i staviti ih na dno visoke čaše za vino. Dodati sirup od bazge, sok od limete, pjenušavo vino i mineralnu vodu. Promiješati dobro i dodati prema želji listiće mente, isjeckanu limetu i led.

Lotos ili blato

18 rujan 2018


Jedni vide blato na dnu bare,drugi promatraju lotosov cvijet na površini vode.
Radi se o izboru.

Buddha.

Tako ide s ljudima. Neki su vječno nezadovoljni. U vama i u svemu što ih okružuje vide mane i pogreške. Željni da ih isprave jer svoju sreću ne pronalaze.

Tajnu ne znaju ( da je sreća u nama ).



Tvrdalj, Stari Grad

16 rujan 2018

Donosim vam malo hvarske ljepote i pjesnički dom koji je Petar Hektorović sam gradio.....

Ljetnikovac Tvrdalj, kojega je Hektorović po načelu potpune funkcionalnosti sam projektirao i gradio danas je jedinstveni spomenik kulture.



Hektorović je tijekom života preživio kugu na otoku, doživio bunu pučana na Hvaru i navalu Turaka pred kojima je pobjegao u Italiju. Nakon povratka iz Italije počeo je graditi utvrdu Tvrdalj, najpoznatiju građevinu Starog Grada. Utvrdu je gradio tijekom cijelog života, a bila mu je jednako značajna kao i književno djelo. Na zidove je uklesao više od dvadeset kamenih natpisa, a jedan od njih je bio i njegov životni moto: “O koliko je lijepa vjera i stvarnost”.



Jedna od njegovih najvećih odlika kao čovjeka bila je demokratičnost i velika humanost prema ljudima iz puka što je izraženo u njegovoj oporuci prema kojoj je sirotinji osigurao darove u novcu i hrani te sklonište u utvrdi Tvrdalj, a svima koji su ga vjerno služili darovao je određenom svotom novca. Zbog bolesti i starosti nije uspio ostvariti sve što je zamislio u izgradnji ljetnikovca Tvrdalj pa je u oporuci tu zadaću ostavio unuci Juliji. Umro je 1572. godine u svome rodnome gradu.












S ribnjakom i golubinjakom nad njim, najpoznatija je građevina Staroga Grada. Ovaj renesansni pjesnik gradio ga je cijelog svog života i bio mu je jednako važan kao i književno djelo. U njemu je ostvario ideju mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, bilje i ljudi (on, njegovi prijatelji, sveta žena, putnici i siromasi!). Tvrdalj je i kamena knjiga. Hektorović je uklesao više od dvadeset kamenih natpisa na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku.





Moja kći Sara, lipo nam je

Nogu pred nogu

15 rujan 2018

Dobila sam najdivnije vijesti. Moji nalazi su nakon tri godine uredni. Nikad nisu bili bolji. Prije par godina imala sam karcinom na lijevom jajniku, nakon dvije godine proširio se na čeljust. Imala sam dvije operacije.

Znala sam se pitati gdje je kraj ovome?

Unatoč bolesti moj život se nastavio kretati u smjeru koji sam željela. Moram priznati bilo je teško. Suza, napada panike ali ujedno i smijeha. Malo sam mršavjela, malo se debljala. Poslije terapije hodala sam bez jedne obrve, naravno nacrtala sam ju. To su sve stvari koje ne možete sakriti od javnosti jer su vidljive. Ljudi vas gledaju sa sažaljenjem a to je najgore što vam se može dogoditi....Da vas žale jer ste postali žrtva bolesti.

Što se tiče organizma, moram priznati da je naše tijelo fascinantno. Tijekom bolesti sam ga upoznala. Jedan dan ti je toliko loše da ustati ne možeš a sutradan kao da si tek rođen. Tijelo izbacuje sve loše iz sebe i samo sebe regenerira.
Nisam o tome mogla pričati, a ni pisati jer je bilo preteško. Preteško sve sročiti na papir jer tako bi priznala samoj sebi da mi se to zapravo događa.



Hvala ljudima koji su bili uz mene i trpjeli sva moja raspoloženja. Danas te ljude zovem prijateljima.
Ne znam što će sutra biti. Niti za godinu, pet ili deset. Ne želim razmišljati o tome. Nije u mojim rukama.
Danas sam sretna. Najsretnija žena na svijetu.
Idem nogom pred nogu jer sve mogu.

Kukuruzni tulum

12 rujan 2018

Vjerojatno će se neki od vas začuditi ili smijati, ja sam vam prvi put u životu se popela na kamion kukuruza. Gradsko sam dijete i sve što se tiče sela mi je nepoznanica. Kad sam imala osam godina zadnji put sam ušla u dvorište. Pijetao me povijao i od tada sam izbjegavala selo.


Kolegica me danas nazvala i pitala jesam li popodne slobodna da joj pomognem na selu. Potvrdno sam odgovorila bez upita o kakvoj pomoći je riječ. Došavši u kuću njezinih roditelja, shvatila sam da je riječ o kukuruzu. No, o kakvom je poslu točno riječ nisam povezala. Da ne ispadnem tuka svoje vrste šutjela sam. Sjedili smo na terasi neko vrijeme dok se ekipa ne okupi. Kad je ekipa stigla, stavili smo rukavice i krenuli putem dvorišta. Kolegica se popela na kamion, pa što ću i ja za njom.



Pretovarali smo kukuruz iz kamiona u korpe. Odlična tjelovježba ako me pitate. Leđa i udovi odrade svoje. Uz priču i zajedničku snagu vrlo brzo smo završili. Nisam osjetila nikakav umor, samo unutarnju sreću. Prošetala sam kokošinjcem i bila očarana kokicama i čistoćom dvorišta. Ni primijetila nisam nikakav neugodan miris. Osim, što sam se osjećala kao djevojčica sa slike.



Jedino nisam poslikala sve da vam pokažem, budem drugi put.
Eto, sad sjedim doma uz čašu vina, ispunjena i sretna.

Naučila sam

11 rujan 2018

Naučila sam
da me tvoje riječi ne bole

Naučila sam
da tvoje riječi su tvoj štit

Naučila sam ih s vremenom
protumačiti

Pustila sam te
da budeš u pravu
da bi shvatio da to uopće nije važno

Pustila sam te
da postaneš svjestan svoje bahatosti
koja razara sve pred sobom

Naučio si me
da vidim sebe
onakvu kakva jesam.

Putem Grofove staze

09 rujan 2018

S morskih brda prešla sam na ona slavonska. Nakon tri mjeseca odsustva s ovih krajeva, poželjela sam se zelenila. Prijatelj i ja smo se zaputili prema Jankovcu. Subotnje vrijeme je bilo odlično za odlazak u prirodu.



Grofova staza sastoji se od 16 točaka ( izgubili smo se na 14-toj ). Spustili smo se niz liticu i shvatili da nema dalje ( kao u filmovima ).



Poučnu stazu na Jankovcu nazvali su Grofova staza iz poštovanja prema grofu Josipu pl. Jankoviću, prvom čovjeku koji je spoznao estetske i krajobrazne vrijednosti te doline.
1860 g. napustio je Bečki dvor i zamijenio ga ovom ljepotom i vječnim mirom.



Okruženi bukovom šumom uživali smo u svježini krajolika.



kao dijete sreće ( kaže moja najdraža blogerica )


gljive ludarice


Grofovim stepenicama


Šišmiševa kućica




Slap Skakavac






koliko još baba Štrumfe?




Dva i pol sata hoda u netaknutoj prirodi i osmijeh je neizostavan!





Što sve jednoj ženi treba/ne treba?

06 rujan 2018

Prošli tjedan sam se spremala za doma i našla se u "povećem" problemu. Moj "koferčić" nije bio dovoljan za sve moje stvari. Nisam bila u nekim većim shoppinzima pa me začudilo odakle sve to.
Stajala sam nasred kreativnog nereda i čudila se samoj sebi. Inače, nisam pobornik skupljanja stvari.
Vječito mi je u glavi "skupljajmo uspomene ne stvari".

Vrtjela sam se u krug i razmišljala kako meni to zasigurno sve treba. Krenula sam s eliminacijom stvari. Šesnaest majica kratkih rukava, od tog sam nosila možda četiri jer sam većinu vremena provela u radnom odijelu. Hlače sam kupila nove jer mi se stare nisu nosile i iskreno, bile su mi je tijesne. Krenula sam spremati kozmetiku i uvidjela da imam tri zubne paste, dva paketa vlažnih maramica, tri i pol paketa higijenski uložaka, četiri dezića ( jer su bili 1+1 u dm-u, što propustiti priliku) .... da...

Koristim jednu zubnu pastu koja traje dva tjedna, jedan paket vlažnih maramica koje sadrže 62 rupčića i jedan dezić koji isto tako traje jedno vrijeme...

Što to meni sve treba?



Problem sam riješila HP expresom. Naravno, djelatnica na šalteru me sa smiješkom ljubazno upitala kome šaljem pakete. Odgovorih " sebi". Njezin izraz lica je sve rekao. Samo je izustila imate 22 kg u paketima.
"O gad" pomislila sam.
No, što je tu je.
Valjda sam nešto naučila iz ovoga. Vidjet' ćemo.
Sad sjedim doma i ne idem u dm. Iako, toaletni papir mi nije po ukusu.
Snaga volje, valjda. Vidjet' ćemo.

73 krčka dana

04 rujan 2018

Vratija se Šime u ravnicu i donija umjesto ribe maslinovo ulje i smokve.
Krčki dani su završili. Sezona je za mene gotova. Bilo je prije svega zanimljivo, burno i nikad dosadno. Puno rada i još više smijeha.
Da vam dočaram malo ljepote i divnih mjesta ( ako niste bili na otoku, nek' bude vaša sljedeća destinacija )..

blogerski doručak u Casi del padrone ( koja je smještena na samoj rivi) sa @AnotherMe



za mene najljepši pogled na svijetu, na tim stijenama našla sam svoju sreću



galerija na samom trgu....nikako zaobići



ako volite uživati u dobroj glazbi, vinima i hrani, posjetite restoran Vejas
najbolja orada koju sam jela ( obožavam ribu i blitvu)



ljubitelji lignji ili mesa će za sebe naći svoj dio raja





morski plodovi....


najljepša terasa u gradu



home sweet home



tri dana su trajali krčki dani, pjesmom nas je razbudio Bebek



rasplesani krk



feštalo se, jelo i pilo





dani smokava na Krku, za ljubitelje slatkoga, pravi izazov za nepce



malo odmora u romantičnoj uličici



kad grad utone u san, sva njegova ljepota izađe na površinu....
Volim taj osjećaj!

Oznake: Krk, Biti drugačiji je sasvim u redu :)

Život nije shopping lista

03 rujan 2018

Jeste li se kad osjećali kao da ste na shopping listi?

Rodili se, išli u vrtić pa u osnovnu školu. Upisali srednju školu pa onda možda fakultet ili se zaposlili? Udali se ili oženili pa dobili djecu i to sve prije tridesete? Sve u skladu s društvenim normama .
Check lista i još jedna kvačica označena.
No, jeste li pritom bili sretni i zadovoljni svojim izborima ili su oni bili tuđe odluke? Roditelja ili okoline?

Koliko sam puta čula "ja to moram, što će moji reći...."

Izbor budućeg partnera, mora biti ovakav ili onakav, imati ovo i ono.... Pa, niste ga ni upoznali već ste ga dodali u shopping listu!

Nedavno mi je poznanik priznao kako je sve radio po "planu" . Završio fakultet, oženio curu koja je odgovarala kriterijima, dobio dijete i što sad? On nije sretan. Ovo nije život koji bi izabrao za sebe. A, sve je kaže radio kako treba.

Ako ste samac, jesu li vam savjetovali...".pa što čekaš, nećeš vječno biti mlad/mlada, proći će ti život..."
Da, sve sam to čula, nisu me pitali jesam li sretna? Sreća je naš izbor. A, i kao da je jednostavno naći budalu svoje vrste, srodni pripadaju srodnima.


No, shopping list



Oznake: samo dvi riči