Vrtirepka

31 srpanj 2018

Sjećam se... imala sam dvanaest godina.
Nekoliko godina sam već pjevala u crkvenom koru. Časna Egidija je bila oduševljena sa mnom. Bila sam mirno i povučeno dijete, uvijek samozatajno. Violina i subotnji kor bili su moji hobiji.
Časna je došla na ideju da me pošalju na gostovanje u drugi samostan. Svidjelo mi se, i to baš jako. Obožavala sam podsuknje i marame časnih sestara. Jutarnje buđenje uz pjesmu i molitvu....
Vrativši se u svoju župu, časna Egidija me pitala "želim li postati časna sestra?"
S oduševljenjem sam prihvatila. Zaista sam u tom trenutku željela biti dio njih. Držalo me neko vrijeme i bila sam ushićena. Jedva sam dočekala da baki kažem novosti.
Na moje iznenađenje, baka nije bila oduševljena.
Začudila sam se. Uvijek me je podupirala u svemu.
Časna nas je pozvala na razgovor i baka je obrazložila svoje razloge neslaganja.
Ništa ju tada nisam razumjela.
Putem doma samo smo šutjele.
Sljedeće jutro mi je rekla " ti si Vrtirepka".
"Možda je vrijeme da upoznaš i drugu stranu sebe".



Sljedeće praznike provela sam u Veroni kod njezine prijateljice. Upoznala sam neki novi svijet. Isto divan na svoj način. S godinama sam balansirala dva totalno drukčija svijeta.
Otkrila sam da svakom od nas, prvenstveno meni treba ravnoteža. Ona je sve.
Baka me do smrti zvala Vrtirepka.

Oznake: moja luce

Dogodilo se al' nije kraj svijeta

22 srpanj 2018

Meša je rekao:

'Bit ću ono što jesam, neću dopustiti ovom svijetu da uništi čovjeka u meni. Voljeti ću i vjerovati,al ću odbaciti laž i prevaru. To su osobine koje ne dolikuju jednom ljudskom biću"

Ljudi, ta velika gomila ljudi koja nas okružuje, neke od njih jako volimo. Dragi su nam, provukli su se kroz našu epidermu pa nas svaki njihov zarez boli i peče. Razočaranje koje dobijemo od ljudi koje volimo, rekli bismo je naše pretjerano očekivanje ili imamo ljubičaste iluzije o njima. Kada se jednom te iluzije razbiju ostaje samo ljuštura, koja nas podsjeća na naše neuspjehe o viđenju određene osobe.
Te osobe uglavnom više nema u našim životima ( tako je najbolje, jer nam osobe koje nas razočaravaju iz dana u dan ne trebaju).
Tada dolazi do praznine i imate osjećaj gubitka vlastitog identiteta. Zapravo se ne poznajete, kako ste mogli imati krivu procjenu ili dopustiti takvo ponašanje određene osobe prema sebi. To su najčešća pitanja koja si postavljate, kada si donekle odgovorite na ta pitanja, počinje proces prihvaćanja razočaranja.
Ne treba bježati od vlastitih emocija,koliko god da su neugodne, treba ih prihvatiti. Dakle, dogodilo se, oprostimo sebi, tako da kažemo doviđenja tim osobama i krenemo dalje. Dogodilo se, al nije kraj svijeta. Zbog vrtuljka emocija ponekad je teško vidjeti stvari onakve kakve jesu. Stoga je najbolje odmaknuti se i pogledati stvari iz drugačije perspektive. Jednom kad se emocije smire, možda vidimo način na koji situaciju možemo okrenuti u našu korist. Iako ostavlja gorak okus u ustima, razočaranje je prilika da vidimo u čemu točno griješimo i kako to možete poboljšati u budućnosti. Prevladati razočaranje je važan dio našeg samorazvoja.
Jednostavno si trebamo dati dovoljno vremena da se iscijelimo te se novi i mudriji vratimo u igru zvanu život.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam za svoja razočaranja bila najčešće sama odgovorna jer sam očekivala da se ljudi odnose prema meni onako kako se ja odnosim prema njima. No, to ne ide tako To je bilo samo moje viđenje stvari ali ne i drugih ljudi.



Analizirala sam događaje i ljude, vrtjela filmove unazad,no to je bilo pogrešno jer dovodi do ponovnog procesa. Jednostavno, treba prihvatiti da u životu ponekad dobiješ ponekad izgubiš i to je to. Nema druge mudrosti.Što prije to shvatimo prije ćemo biti sretniji a to svi zaslužujemo, zar ne?

Svemu jednom dođe kraj

20 srpanj 2018

Svemu jednom dođe kraj
zato samo gledaj i uživaj

Svemu jednom dođe kraj
zato molim te
bez suza
i teških riječi.

Zato molim te
nabaci osmijeh
kroz svoj pogled

Svemu jednom dođe kraj
budi od riječi
i bez drame

Svemu jednom dođe kraj
pa čak i tebi.

Jazz je kriv za sve

18 srpanj 2018

Taj poznati klub u središtu grada odisao je mirisom prošlosti. Prošlosti koja je značila naš prošli život. Nas tri: Dona, Clara (njezina rođakinja) i ja provele smo divne godine u tome klubu. Ulaskom u sam prostor vratile su mi se slike nekog drugog vremena, isti ljudi s novim maskama.
Silaskom u podrum vraćale su se uspomene na djevojačke dane i pijane noći. Pijanih noći je bilo puno, što drugo djevojke koje studiraju mogu raditi osim zabavljati se, a to smo obožavale. Imale smo društvo koje je bilo vrlo različito, nismo dijelile ljude po društvenoj niti seksualnoj orijentaciji već po karakteru. Stoga nam nikada nije bilo dosadno. Imale smo raznih iskustava što se tiče samoga života tako da nam ništa nije bilo strano. Znale smo zarondati svoje noći napušene pričajući o svrsi samoga života i kamo to sve vodi. Bitno je da smo nakon tih godina sazrele i odrasle. Bar smo tako mislile...




Moj prvi i najdraži....

Published: Feb. 09, 2015
Words: 13,610
Language: Croatian
ISBN: 9781311742704

Oznake: kriv je za sve

Nešto o njemu

16 srpanj 2018

Imam toliko toga da napišem
o tom muškarcu,
al' ne pronalazim prave riječi
kojima bi ga oslikala.

Osjećaji prema njemu su prejaki
za škrte riječi.

On je sve, a nije ništa.
Ima sve, a nema ništa.

Voli da bude voljen.
Voli da bude zagrljen riječima
i obavijen mirnoćom
bez dodira.

Miriše poput jutarnje pokošene trave,
svježe i spokojno.



Njegov pogled pali petarde u mojoj glavi.

Do jednu je ispalio u nebo.
Svaka ta iskra s neba
vratila se drito na mene.
Vratila se da me podsjeti da
živim i dišem.

Oznake: no love story

shape of my heart

10 srpanj 2018

ljeto na Krku....














golden beach


Oznake: beach, Krk

Možda

04 srpanj 2018

Pustila sam iskrenu suzu
Ne, onu ljubavnu
Ne, onu tužnu,bolnu
Ne, onu sretnu, veselu

Već onu nad ljudskom sudbinom.
Predodređenom. Svrsi srodnoj.

Mladoj, nevinoj, izgubljenoj duši rođenoj u
pobrkanom svijetu.

Možda si se ipak rodio s većim razlogom
od nas samih

Možda tvoj dolazak na ovaj svijet neće biti uzaludan



Možda ćeš s vremenom naći svoju svrhu postojanja

Možda češ prestati lutati ovim izvitoperenim vremenom

Možda će se nešto preokrenuti u nama

Možda smo mi ti koji smo potrebni ovom svijetu.


Oznake: posvecen

Što je to u nama?

03 srpanj 2018

Što je to u nama što nas tjera da budemo prihvaćeni? Voljeni? Toliko da se gotovo grčimo i izviremo iz vlastite kože? Željni bilo čije pažnje i potvrde za priznanjem vlastitog ja? Kao da nam treba nečija potvrda za našim postojanjem.



Nakon prve sezone odlučila sam se za drugu isključivo zbog ljudskih karaktera. Trebalo mi je životnog iskustva ne bi li došla do ljudske srži postojanja. Nakon druge slijedila je treća i tako dalje. Nisam još uvijek našla konkretan odgovor. Vjerojatno u ovom životu niti neću.
Ono što sa sigurnošću znam jest da nam fali kruha i igara. Gdje je drama tu su svi. Ljudi ne vole istinsku sreću jer se boje. Upoznavši je, neće imati čemu težiti. Potraga za srećom je beskonačna i o njoj se stoljećima piše. Teško je uživati u sreći i prihvatiti nesreću kao njezin dio. Sreća je mali dašak unutarnje mirnoće.

Tema mojih romana uglavnom je analiza ljudskog postojanja te muško-ženski odnos. Neiscrpna tema. O tome drugom prilikom.

Ponekad se osjećam kao vanzemaljac. Nisam željna ničije pažnje i odobravanja. Sebi dovoljna. Neovisna i sretna.

Oznake: tvoj otkucaj vremena

Šteta, baš šteta

02 srpanj 2018


Šteta što život nam prolazi

baš šteta

u srcu nam ljubav
u riječima inat

šteta

šteta što živiš bez mene
što živim bez tebe

baš šteta

drugoj daješ osmijeh svoj
drugom dajem miris tvoj

jbga, šteta.

Oznake: without, you and me

Život u koferu

01 srpanj 2018

Prije četiri godine započela je moja krčka avantura. Trebalo mi je "zraka" u životu pa sam odlučila otići na sezonu. Ni zamisliti nisam mogla na koji način će mi se život promijeniti.



Zaljubila sam se u zeleni otok i najljepši pogled na svijetu. Kao da me je čekao da se vratim.



Od tada dolazim svako ljeto. Ne mogu zamisliti ljeto u Osijeku i sparinu gradskog asfalta.

Krčani, stabilni vrijedni ljudi. Nije ih vrijeme promijenilo, niti zarađeni novci. Bez ikakvog kompleksa rade u svojim restoranima, apartmanima, kafićima, konobama, frizerskim salonima jer znaju da bez osobnog rada i truda nema napretka. Geografski smo spojeni dok smo mentalno na nekom drugom nivou.


Tri mjeseca u godini "živim"u koferu. Lijepo je to, ujedno i teže lijepo.
Pogotovo ako upoznaš ljude sebi srodne.



Mnogo je pritiska sa svake strane, treba ostati uravnotežen. Kolektiv se sastoji od nekoliko generacija i sto i pet karaktera. Treba sve uskladiti i ostati na balansu. Nije uvijek lako no nije neizvedivo. Ispušni ventil je bitan. Na mnogim radnim kolegama sam primijetila veliku samokontrolu koja može biti dvosjekli mač. Najmanji "incident" može biti okidač i onda je kontroli kraj.
Sezonske poslove ne mogu svi obavljati kao i druga zanimanja. Za sezonu trebaš biti fizički zdrav i mentalno jak. U tim mjesecima testiraš sebe i naučiš od kakvog si materijala skrojen.
Upoznaš sebe, svoju toleranciju i snagu volje.
Najvažnije je povezati ugodno s korisnim.
Dobrodošli na Krk.

Oznake: home based jobs