Stars when you shine you know how I feel
Scent of the pines you know how I feel
Oh freedom is mine
And I know how I feel..............

Predivni stihovi popularne pjesme u izvedbi dive Nine Simone vratili su me u razmišljanje o pravoj bezuvjetnoj ljubavi. Nešto sam sentimentalna ovih dana pa mi se po glavi motaju scenariji možda mogućeg života, jer kako kažu sve je moguće kad nešto dovoljno želiš.
Kako uopće saznati i odlučiti se što želiš ? Jel ono što misliš da želiš zaista to što na kraju želiš? Ako nije što onda? Pališ novu cigaretu? Ili pokušavaš načiniti da bude? Možeš li biti zaista sretan s nečim sigurnim i postojanim ako žudiš za samim sobom i sebi srodnim?
Tajna je letjeti s nekim sebi sličnim i uživati u tome bez obzira na sve strahove i dvojbe. Jednom u životu sretneš nekoga takvog i ne trebaš ga pustiti da leti bez tebe.
Voljeti sebe u drugome.
Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće: ako su ljudi "zavezani" jedni za druge, nikada im neće uspjeti da polete. Možemo slobodno da letimo zajedno, ali ne da budemo "vezani". A ako se ipak vežemo, nećete moći da spoznamo pravu ljubav i mir koji ona donosi.
Nije poanta da držimo nekoga uz sebe dvadeset i četiri sata na dan, poanta je u pripadanju. Slobodan si da odeš bilo kada. Ali ti ipak ostaješ jer osjećaš da kraj te osobe pripadaš.
Ne odustaješ nikada samo joj daješ pravo izbora i daha da odluči što želi.
Ako želi isto što ti nebo je granica.....

Tamo negdje u proljeće vratila mi se prijateljica u grad. Šetale smo Radićevom ulicom i u žustrini razgovora me upitala znam ili priču o dva vuka ? Nisam u cijelosti bila sigurna na koju priču točno misli, pa je započela :

Nekada davno stari Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku jednu životnu priču.

"U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh…

Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru..."

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
"Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?"
Stari Indijanac pogleda unuka i odgovori:
"Pobjeđuje onaj kojeg hraniš".

Često zaboravljamo da sami krojimo svoju stvarnost i da je ujedno svaki proživljeni trenutak otkriće kojeg vuka u tome trenutku želimo nahraniti.
Svakodnevne situacije nas dovode do spoznaje da istinski u nama žive dva svijeta te da ovaj zemaljski život mora imati svoju prirodnu ravnotežu.
Na nama je da odlučimo koji " vuk ili vučica" želimo biti. Razmišljala sam o mudrim riječima svoje prijateljice koja to uspješno balansira.
Možemo li uistinu kontrolirati tko smo i kakvi ćemo biti? Možemo li biti oba vuka ovisno o potrebi ?
Nakon nekog vremena shvatila sam da možemo, stvar je u nama samima.
Svatko odgovara za svoju osobnost i ponašanje stoga treba pustiti današnjeg vuka prikladnog danu i okolini.
Kojeg vuka ćeš danas nahraniti?