Tamo negdje u proljeće vratila mi se prijateljica u grad. Šetale smo Radićevom ulicom i u žustrini razgovora me upitala znam ili priču o dva vuka ? Nisam u cijelosti bila sigurna na koju priču točno misli, pa je započela :

Nekada davno stari Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku jednu životnu priču.

"U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh…

Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru..."

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
"Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?"
Stari Indijanac pogleda unuka i odgovori:
"Pobjeđuje onaj kojeg hraniš".

Često zaboravljamo da sami krojimo svoju stvarnost i da je ujedno svaki proživljeni trenutak otkriće kojeg vuka u tome trenutku želimo nahraniti.
Svakodnevne situacije nas dovode do spoznaje da istinski u nama žive dva svijeta te da ovaj zemaljski život mora imati svoju prirodnu ravnotežu.
Na nama je da odlučimo koji " vuk ili vučica" želimo biti. Razmišljala sam o mudrim riječima svoje prijateljice koja to uspješno balansira.
Možemo li uistinu kontrolirati tko smo i kakvi ćemo biti? Možemo li biti oba vuka ovisno o potrebi ?
Nakon nekog vremena shvatila sam da možemo, stvar je u nama samima.
Svatko odgovara za svoju osobnost i ponašanje stoga treba pustiti današnjeg vuka prikladnog danu i okolini.
Kojeg vuka ćeš danas nahraniti?