|
|
Otputovala sam kuci i prezivjela. Bilo je kao i obicno, prosla sam sve stadije putovanja: -Ignoriranje cinjenice da blagdani dolaze -Priznanje postojanja blagdana -Nerazmisljanjeo blagdanskim planovima -Shvacanje da treba napraviti blagdanske planove -Nerviranje oko blagdanskih planova -Polako zagrijavanje za put -Tuga nakon dolaska -Nerviranje tijekom boravka -Prihvacanje -Opustanje -Tuga pred odlazak -Tuga nakon odlaska -Povratak u normalan zivot - Zaborav Sve to proci cu i u svibnju, nema greske. Ipak,ovaj put bilo je nekih novih detalja. Vratiti se kuci je cudno, i ponekad tesko, a razloge za to sabit cu u tri tocke. a) Sama kuca se polako, ali stalno mijenja. Stvari odlaze, dolaze, zamjenjuju druge stvari, nestaju ili pronalaze nova mjesta. b) Kad se kao odrasla osoba vratis kuci za blagdane u opasnosti si da tvoji roditelji povremeno pricaju s tobom kao s odraslom osobom. TMI, zaboga, TMI. c) Vraitti se kuci je kao da si zaglavio s novim cimerom. Njegove navike su neobicne, ponasanje mu je povremeno djetinjasto, a autoritet dolazi i odlazi. Toliko za Uskrs, s novim prosvjetljujucim trenucima javit cu se nakon Tijelova. Oznake: putovanje, praznici, Kod kuce |
U ovim predblagdanskom danima podijelit cemo s vama nas omiljeni uskrsni (bozicni, ljetni, zapravo nadasve svestrani) recept. Osnovni sastojci za biskvit: Griznja savjest -60% Tuga-15% Nerviranje svih vrsta - 15% Dobri osjecaji svih vrsta - 10% Sve dobro izmijesati, uliti u kalup u obliku autobusa, voziti 3,5 sata na 100 km/h, jesti tijekom cijelog tjedna. Po zelji ukrasiti cokoladnim strugotinama u obliku sjedenja uz more ili kiselo-slatkim bomboncicima druzenja s prijateljima, susjedima i rodbinom. Oznake: blagdani, Uskrs, roditelji |
Vec dugo vremena patim sto nemam vremena, zalim se kako je popis filmova i serija "za pogledati" sve dulji i dulji. Osim nenamjernog zanemarivanja sada popis ignoriram i namjerno, jer mi je lakse gledati reprize na RTL2 ili Domi, nego uguravat film medju dvije setnje psa, pranje sudja, vecere i nalazenja najmanje zguzvane majice za obuc na poso. Neko vrijeme strasno mi je islo na nerve sto je sve na mom eksternom disku duljine oko 2 sat ili vise, jer mi je bilo tlaka formatirat to u radne dane ili prenatrpane vikende. Onda sam zamjerala filmovima sto su uglavnom blesavi, ako vec na nesto odvajam sate moze li to biti dobro barem, molim lijepo? Neko vrijeme izgledalo je kao da sam sama sebe osudila na reprize Smrtonosnog oruzja ili Mumije koje nekim slucajem uvijek uspijem pogledati, ali doslo je do prekoreta. Nadam se, U zadnjih pola godine gotovo svaki mjesec sam bila u kinu. Da, kinu, onom cudu sa skupom hranom,skupom vodom i skupim kartama. I nisam zalila novce. (Osim mozda u prvih 15 min Mad Max: Fury Road, al poslije me proslo.) A onda smo nabavili nesto filmova nominiranih za Oscara i u dva vikenda za redom uspjeli pogledati cak nekoliko njih. Smanjujemo zaostatak. I pomirila sam se sa sadrzajem. Ok, nek je blesavo. Nemre sve bit pametno. Neke od najblesavijih stvari svog vremena danas su klasici. Neke od najblesavijih stvari naseg vremena bit ce klasici. Objasnila sam sama sebi da ne mora sve biti nuklearna fizika i biti pametno i revolucionarno,. Treba uzivati u umjesnosti na svim poljima. I nalaziti ljepotu u detaljima. Stoga, danas, moje jako kratke filmske kritike filmova koji su mi se strasno svidjeli zbog pojedinih detalja. Hail Caesar (2016) - braca Cohen vole stare filmove, a ja sam jako sretna sto ih oni toliko vole da su isli snimiti nesto ovakvo sasavo danas. Longest week (2014) - jesensko-zimska romansa ispala iz kasnih 60ih. Vizualni bomboncic. Jason Bateman i Olivia Wilde cagaju. Nije ipak posve klisej jer jer hepiend djelomican. Man from UNCLE (2015) - skroz simpa u stilu zabava-za-subotnju-vecer, sareno, lijepa fotografija i dobri kostimi. Soundtrack za 5. |
Kaze mi prijateljica -Puklo me proljece. Zelim svasta odjednom, svukud ici, svacim se baviti. -Kako lijepo-kazem ja, a zapravo mislim kako to nije fer. Jedino sto se dogadja meni svakog proljeca je to da mi se spava jos vise nego inace. Takodjer, zavidim i njenom unutarnjem satu koje zna da je proljece. Sto se mene tice, moze biti i studeni. Iako klimatoloski jesmo u proljecu, a stabla i cvijece podrzavaju taj stav, ovo proljece je zasad vraska depra. Barem ovdje gdje sam ja. Sivo je, pospano, hladno i mokro. Skoro svakog prokletog dana. Kolko jos, papa Strumf? Treba mi pice s rumom na suncanoj plazi. #nemrem Oznake: Proljece |
Slicno kao i u veljaci, tek je pocetak mjeseca, ali u mislima vec sam na njegovom kraju. Uskrs ce, treba uzeti godisnji,oprati ves, spakirati se,otici kuci, provjeriti da li jos stoji, smrzavati se u istoj, te zakljuciti da li roditelj i ljubimci stoje i kako, zaboraviti na posao, udisati morski zrak. I znate sto? Bas mi se ne da. Ne sjecam se da mi se ikad ovoliko nije dalo putovati kuci. Iskreno mislim kako je to poprilicno lose, ali, jos iskrenije, (trenutno) ne mogu ni osjecati griznju savjest zbog toga. Eto, tolko mi se ne da. Kao i mnogo puta dosad, krizam dane do polaska i cijelo vrijeme mislim You cant go home again. Prijatelji su otisli,kuca se smanjila, roditelji su ostarili, kao i ljubimci. Sve je kao isto, ali zapravo drugacije,sve se mijenja, polako, ali vrlo sigurno. I ti sam si drugaciji. Jedes poriluk, koristis hipsterske proizvode, setas psa, imas novu obleku,citas knjige na Kindleu. A jedna od tih knjiga je The book of Joe Jonathana Troppera, sjela mi je ko budali samar. Prica je to o mladicu koji je s gustom otisao od kuce, obogatio se, vratio kuci nakon mnogo godina u bijesnom Mercedesu i sada je jos vise jadan nego sto je bio prije odlaska. Meni uopce nije bilo lose kod kuce, ali razumijem i sjecam se kako je to bilo kad sam samo htjela zbrisati tako brzo da iza mene ostanu crticki oblacici prasine. I sto je najsmjesnije, da sutra dobijem na lotu, opet bih dosla doma za Uskrs i plakala. Mora da je istina onda sto kaze Tropper, i bogati placu. No,do kraja mjeseca ima jos malo ili puno dana, vidjet cemo kako ce se razviti stvar. Hoce li Candy pozeljeti otici kuci? Hoce li joj tamobiti vise dobro nego koma? Hoce li dobiti na lotu? Sto se na kraju desilo Joeu? Provjerite iduci tjedan u isto Candy vrijeme na istom Candy kanalu. Stay tuned! Oznake: knjige, blagdani, kuci za praznike, Bruce Springsteen, jonathan tropper |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |