Otputovala sam kuci i prezivjela.
Bilo je kao i obicno, prosla sam sve stadije putovanja:
-Ignoriranje cinjenice da blagdani dolaze
-Priznanje postojanja blagdana
-Nerazmisljanjeo blagdanskim planovima
-Shvacanje da treba napraviti blagdanske planove
-Nerviranje oko blagdanskih planova
-Polako zagrijavanje za put
-Tuga nakon dolaska
-Nerviranje tijekom boravka
-Prihvacanje
-Opustanje
-Tuga pred odlazak
-Tuga nakon odlaska
-Povratak u normalan zivot
- Zaborav
Sve to proci cu i u svibnju, nema greske.
Ipak,ovaj put bilo je nekih novih detalja.
Vratiti se kuci je cudno, i ponekad tesko, a razloge za to sabit cu u tri tocke.
a) Sama kuca se polako, ali stalno mijenja. Stvari odlaze, dolaze, zamjenjuju druge stvari, nestaju ili pronalaze nova mjesta.
b) Kad se kao odrasla osoba vratis kuci za blagdane u opasnosti si da tvoji roditelji povremeno pricaju s tobom kao s odraslom osobom. TMI, zaboga, TMI.
c) Vraitti se kuci je kao da si zaglavio s novim cimerom. Njegove navike su neobicne, ponasanje mu je povremeno djetinjasto, a autoritet dolazi i odlazi.
Toliko za Uskrs, s novim prosvjetljujucim trenucima javit cu se nakon Tijelova.
Post je objavljen 30.03.2016. u 18:34 sati.