/
ponedjeljak, 30.06.2008.
Početak
ponedjeljak, 30.06.2008.
Početak
|
Još prošli tjedan sam se zgražavala u Crnoj kronici, a gle me heute. Nisam u Crnoj. Pišem o fotografiji i Severini. Nije loše, ha ? Yes, my friends, počeh raditi skoro pa zapravo, za 5000 bruto, u glossy prilozima, tv vodiču i Sceni. Preživjela sam 9 mjeseci prakse i sad sam u Manje Stresnim Temama. :) Ugovor ćemo potpisati ovaj tjedan. Možda mi se i kolegice počnu ponovno obraćati. To bi stvarno bilo gala. Više para, sunce i prvi vikend slobodan za dočekat uvaženu gošću iz Amerika. Ne-loše. Zapravo, zvuči toliko dobro da me sve strah kako će se situacija brzo i bolno pokvariti. A muči me i ideja da me 6 rubrika rasteže na 6 strana. Can you say "multitasking" ? |
- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 27.06.2008.
Jogurt
|
Cijeli četvrtak sam na poslu provela ponavljajući istu foru - došla bih do nekog, pitala "Želiš vidjeti nešto smiješno ?", a nakon potvrdnog odgovora podignula bih nogavice. Nakon toga moja žrtva bi učinila jedno od slijedećeg : a) raširila bi oči od muke 2) stisnula bi oči od muke 3) rekla bi "Aaaa!" Da, toliko sam spržena. Izgledam tragično. Noge su mi crveno-bijele, a jučer su se pojavili i razni plikovi koji svrbe. Ko da sam cijeli život provela u Češkoj, a ne na moru.... (Mater stalno inzistira da se mažem jogurtom, a ja neću. Jesam iz očaja u utorak, ali osjećala sam se kao krele.) Dok se izvana crvenim zbog sunca, iznutra zbog posla. Ponudili mi, dakle, poslić. Jasno je i njima i meni da neću ovo raditi cijeli život, ali mi ljubazno dopuštaju da radim tu još malo. A zbog toga što se ne moram odreći studentskih prava, povrt poreza će biti puno više fora nego što je bio ove godine. Kad bih samo uspjela iskombinirati posao s posjetom iz Amerika idućeg tjedna, gotovo sve bi bilo u redu sa svijetom..... |
- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 24.06.2008.
Zbris
|
Sunce prži. Zrikavci glasno razgovaraju, gušteri trčkaraju po vrućim zidovima i travi. Dolazimo na plažu u najgore vrijeme- u 11 sati. Dizanje i doručak su se odužili. U kafiću na plaži svira "Domino dancing" Pet shop boysa Zabijamo se pod bor, ali zbog vjetrića mi je hladno, pa glupavo stavljam noge na sunce kako bih postigla optimalnu temperaturu i pri tom ih ne štitim kremom ni tkaninom. Tješka grješka. Sada sam crvena i sve me lagano boli. Unatoč prženju, na plaži mi je bilo lijepo. Prvi put sam na kupanju provela više od 3 sata, nisam bila gladna niti mi je bilo smrtno dosadno. Gotovo sam zadrijemala. Guštam u hladnjikavom moru, vrućem zraku, svemu. Bezobraznom ponašanju mog psa, roditeljskom gnjavljenju, svim detaljima moje sobe, nošenju majica koje nisam odnijela sa sobom. Kao susjedi koji dolaze nekoliko puta godišnje, toliko sam fokusirana na plažu da sam smiješna sebi i drugima. Imam, naime, samo 3 dana za uživanciju, a zatim slijedi povratak u rad, najvjerojatnije za dugo vremena. Firma mi je potpuno upropastila koncepciju ljeta ponudivši mi "pravi" posao. Detalje o poslu čut ću tek u četvrtak, 280 kilometara sjevernije, uz smrzavanje pod klimom, dok me kolegice budu ružno gledale jer sam otišla i psovale me u sebi. Ako prihvatim velikodušnu ponudu firme, radit ću kao stoka cijelog ljeta, dok su "pravi" novinari na godišnjem, a obitelj će me i dalje tlačiti zbog nepostojeće diplome. Do četvrtka ipak postoje čak dva cijela dana, mokra, slana, vruća.... i potpuno moja.... |
- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 18.06.2008.
Posao
|
Mlada novinarka (26) pokušala se ubiti skokom s nebodera svoje tvrtke nakon što joj je ponuđen posao. Nakon što je odradila 9 mjeseci prakse urednici i mentori rasporedili su ju u redakciju Kultura. Mladu novinarku to je žestoko potreslo i bacilo u očaj. Kolege svjedoče kako je danima morala izbjegavati kolegice iz grupe koje su ju strašno mrzile zato što je ona, po vlastitom priznanju zabušant i neradnik, dobila Kulturu, a marljive kolegice završile su u najtežoj redakciji - Gradskoj. Osim toga, čekajući da sazna koliko novaca novi ugovor nosi, nakon 9 mjeseci propustila je priliku za godišnji odmor. Planirala ga je provesti sa lokalnim superherojem Super G, te nakratko posjetiti roditelje. Nakon godišnjeg željela je završiti pisanje diplomskog i diplomirati, djelomično zbog velikog pritiska obitelji. Izluđena nedostatkom sunca, mora i kućnog ljubimca, pala je u tešku depresiju. Kad su njezini Baka i Djed počeli inzistirati da se preseli njima, po riječima kolega "puknula je kao kokica". Obrusila se s nebodera, tik uz neonski znak kompanije. Ljudski resursi još čuvaju njen zadnji email, sadržaj kojeg se ne zna, ali po nekim izvorima, sadrži samo jednu rečenicu- "Neću raditi". Kolege iz Crnih kronika najavili su organizirani dolazak na sprovod, a šuška se da će se pojaviti i glasnogovornica PUZ-a sa zamjenicama... (Dakle, ponudli su mi posao i srušili mi cijelu koncepciju ljeta. Ne znam što da radim...) |
- 16:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.06.2008.
Grabež u Tvornici
|
Preživjeli su dosadu, žeđ, glad, vrućinu i gužvu samo zbog jednog razloga - cipela. (Bilo je i robe, ali ona nije bila tako bitna.) Pišem o još jednoj legendarnoj te mitskoj prodaju cipela u Tvornici. Prijateljice su mi pričale o tome, ali nikad nisam a) bila u Zg u pravo vrijeme 2) imala para Ove godine sam ispunila oba uvjeta, pa sam došla pred Tvornicu nešto prije 10, stala na kraj 100 metarskog reda oko zgrade i čekala na upad više od sat vremena. Kao neka vražja šopingholičarka. Red su uglavnom činili sutdenti i studentice, ali bilo je i nešto mama i tata. -Svi izalze s po 2-3 kese, izaći ću ja barem s jednom- veselio se dečko iza mene, dok su neki već počeli naglas očajavati. Ljudi oko nas strpljivo čekaju, slučaju glazbu, uče ili se zafrkavaju s društvom. Oni koji su u grupama šalju izaslanike po žvake, hranu ili vodu na obližnji kiosk. Izlazi dečko od nekih 11 ili 12 godina s dvije vrećice. Cure iza mene su zgrožene - Ja svojoj djeci nika ne bih dala da kupuju nešto tako skupo. Do 16. godine samo Elviton patike. Zamisli da ih preraste za 6 mjeseci- kaže jedna. Pet šminkerica sa sunčanim naočalama i dugim kosama dolaze i staju blizu vrata praveći se nevješte. Svi iz reda ih aktivno mrzimo. - Oćemo se kladit da će uć prije nas ? -kaže dečko iza mene prijatelju - Nema šanse, netko će ih umlatit. A tu su i zaštitari- veli prijatelj. Zaštitari nisu reagirali, ali cure konačnu počinju osjećati naše loše vibre i daju peticama povjetarca. Nakon njih dolaze 3 druge padobranke, koje nisu obučene kao šminkerice i uspijevaju se ugurat u mojoj grupi. Izlaze dva tinejdžera i zafrkavaju nas koji stojimo na samim vratima i čekamo upad. - Ha, ha mi smo već kupili, vi niste. Jedan od njih penje se na ogradu i slika red s mobitelom. Mrzili bi i njih, ali znamo da ćemo za nekoliko minuta konačno ući u obećanu zemlju. Zaštitati nas razmiču da uđu majke s malom djecom. - Tako,dakle, bebe imaju prednst. Idući put si moram nabaviti neko dijete - smije se cura ispred mene. Zaštitar nam daje znak i počinje juriš. Ušla sam u četvrtoj ili petoj grupi, kada se izbor obuće već znanto smanjio. Prodavači su ljubazni i dobro raspoloženi, unatoč navali ljudi koji se ponašaju kao u groznici i mašu im cipelama pred nosom i viču stvari poput "Ima li 39 ??" U nastupu ludila spiskala sam ravno pola plaće i kupila 3 para cipela za sebe i 1 za ne-za-sebe. Jedne moje cipele totalno mi nisu trebale i sad se grizem, ali pokušavam se utješiti mišlju da neće propast. Sada imam Skechers balerinke, Skechers cipele i Reebok tenisice. (Nije više bilo zgodnih Skechers tenisica moj broj ) Plus, mogu raditi eksperiment i saznati da li su skuplje tenisice bolje. (iako su kostale 150 kuna) Natovarena kao baba s placa uskačem u tramvaj i vozim se na posao na koji kasnim 2,5 sata. A tamo saznajem da je poslodavac napokon, nakon 9 mjeseci, pokazao svoje pravo lice. Konačno se ponaša kao zla korporacija na koju neboder i liči. Stay tuned.......... |
- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 14.06.2008.
The End is nigh
|
Prazne redakcije. Kiša. Slušam Johna Mayera na Youtubeu. Kolegice su satima pokušavale složiti veliki članak o vjenčanjima. Kolege igraju stolni nogomet. Kraj se dakle bliži, za 13 dana ugovor će isteći. Po svemu sudeći, tada ću dobiti lijepi certifikat za ukrasit zid, te cipelicu. To ne bi trebala biti veliko iznenađenje, jer je osnovna svrha programa dobavljanje jeftine radne snage. Osim toga, ostala dulje nego što sam mislila. S druge strane...... tamo negdje prije 2 mjeseca mi je sinulo da bih možda mogla i ostati u jednoj redakciji. Kad sam se zagrijala za tu ideju došla je loša vijest - vjerojatno neće uzimati ljude. A onda udarac. U završnoj ocjeni mentor me totalno popljuvao, naime. Kaže da se dovoljno ne trudim, a moju ukočenost tumači kao dosadu. Svi urednici se slažu da sam pretiha i splašena. To me pogodilo. Sad odjednom ja, koja nisam tu ni planirala ni željela ostati dugo, cmizdrim što me oni neće. Žao mi je što neću biti tu da pišem gluposti, dolazim kod kolege vidjeti kako mu napreduje prilog ili pitam drugog kolegu kad opet svira s bendom. Već mi nedostaje čokolada iz automata, hrpe papira i novina po svuda koje onemogućavaju da se nađe potrebna stvar. Zafrkancija u gustom dimu pušione, lektorove fore, kave s ostalim novinarima crnih kronika. I naravno, besplatni internet, voda, printanje i telefon. Rekla bih da je briljantna karijera završena. |
- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 10.06.2008.
Ponedjeljak
|
Kažu da je svemu kriv tlak, odnosno loše vrijeme. Do 15 sati dogodila su se tri samoubojstva. Izbjegla sam ono dečka od 18 godina i odlazak u njegovu udomiteljsku obitelj i Centar za socijalni rad, ali dočekalo me iduće. Muškarac se raznio bombom. Fotograf i ja vozimo se pola sata do mjesta usred ničeg. Pljusak, gužva, uske ceste. Iz daleka vidimo da obitelj sjedi pred kućom u tišini, potpuno van sebe. Fotić me šalje van uz riječi čije mi značanje zvuči kao "Ako tebe ne počnu gađati, izaći ću i ja". Obitelj srećom nije agresivna, objašnjavaju nam motiv, dopuštaju da slikamo kuću i mi se kupimo u roku odmah. Sljedeća stanica susjedi. Saznajemo detalje priče i odlučujemo ih zakukuljiti, samo šturo objasnivši što i zašto se dogodilo. Vraćam se u redakciju i pišem članak, ne znavši kako da ga uopće sklopim i naravno, radim glupost. Urednik pomaže. Stiže viejst da je ono zadnje samoubojstvo počinila neka veća zvjerka. Srećom, to preuzima druga redakcija. Danas sam cijeli dan u strahu od dežurnog mobitela, kojeg su mi opet uvalili, ali i od daljnjih katastrofa izazvanih tlakom i vremenom. Još samo 5 dana.........samo cijelih 5 dana......... |
- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.06.2008.
Final countdown
|
Ovaj tjedan je moj zadnji tjedan dežurstva u Crnoj. Moram samo preživjeti 7 dana odlazaka na presicu PUZa, 7 dana loših vijesti, 7 dana ubojstava, krađa i prometnih nesreća i mogu se polako početi opuštati - ugovor polako, ali vrlo sigurno istječe. 27. lipanj je moj zadnji radni dan u novinama. S jedne strane nisam baš presretna. Kad se baviš manje užasnim temama, dobar je to posao. I ljudi su fora i nedostajat će mi. Nedostajat će mi i plaća, makar bila malena kao kikiriki. S druge strane bit će to veliko olakšanje. Kolegice me sada već otvoreno mrze, obitelj me i dalje tlači, a vrijeme juri. Pravi je trenutak da jedna od tlaka ispadne iz slike. Ne znam hoće li me nakon isteka ugovora zadržati ili ne, ali o tome ću misliti kada se to dogodi. Trenutno mi treba sva dostupna energija samo da se pravim cool...... |
- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.06.2008.
Hm
|
Oblačno je, past će kiša kao što su jučer padale batine. Kao što pretpostavljate, novi trend mlaćenja ljudi i u našim novinama izazvao je zabrinutost i gnjev. Kao i činjenica da je jutros VIP-ova mreža pala, pa su svi bili odsječeni od svijeta. Čudno je to ljeto, svi postanu malko nervozni od vrućina, pa izražavaju svoje osjećaje na društveno neprihvatljive načine.... |
- 17:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
