Kažu da je svemu kriv tlak, odnosno loše vrijeme.
Do 15 sati dogodila su se tri samoubojstva.
Izbjegla sam ono dečka od 18 godina i odlazak u njegovu
udomiteljsku obitelj i Centar za socijalni rad, ali dočekalo me
iduće. Muškarac se raznio bombom.
Fotograf i ja vozimo se pola sata do mjesta usred ničeg.
Pljusak, gužva, uske ceste.
Iz daleka vidimo da obitelj sjedi pred kućom u tišini, potpuno
van sebe.
Fotić me šalje van uz riječi čije mi značanje zvuči kao
"Ako tebe ne počnu gađati, izaći ću i ja".
Obitelj srećom nije agresivna, objašnjavaju nam motiv, dopuštaju da slikamo kuću i mi se kupimo u roku odmah.
Sljedeća stanica susjedi.
Saznajemo detalje priče i odlučujemo ih zakukuljiti, samo šturo
objasnivši što i zašto se dogodilo.
Vraćam se u redakciju i pišem članak, ne znavši kako da ga uopće
sklopim i naravno, radim glupost. Urednik pomaže.
Stiže viejst da je ono zadnje samoubojstvo počinila neka veća zvjerka.
Srećom, to preuzima druga redakcija.
Danas sam cijeli dan u strahu od dežurnog mobitela, kojeg su mi opet
uvalili, ali i od daljnjih katastrofa izazvanih tlakom i vremenom.
Još samo 5 dana.........samo cijelih 5 dana.........
Post je objavljen 10.06.2008. u 14:36 sati.