/
ponedjeljak, 16.06.2008.
Grabež u Tvornici
ponedjeljak, 16.06.2008.
Grabež u Tvornici
|
Preživjeli su dosadu, žeđ, glad, vrućinu i gužvu samo zbog jednog razloga - cipela. (Bilo je i robe, ali ona nije bila tako bitna.) Pišem o još jednoj legendarnoj te mitskoj prodaju cipela u Tvornici. Prijateljice su mi pričale o tome, ali nikad nisam a) bila u Zg u pravo vrijeme 2) imala para Ove godine sam ispunila oba uvjeta, pa sam došla pred Tvornicu nešto prije 10, stala na kraj 100 metarskog reda oko zgrade i čekala na upad više od sat vremena. Kao neka vražja šopingholičarka. Red su uglavnom činili sutdenti i studentice, ali bilo je i nešto mama i tata. -Svi izalze s po 2-3 kese, izaći ću ja barem s jednom- veselio se dečko iza mene, dok su neki već počeli naglas očajavati. Ljudi oko nas strpljivo čekaju, slučaju glazbu, uče ili se zafrkavaju s društvom. Oni koji su u grupama šalju izaslanike po žvake, hranu ili vodu na obližnji kiosk. Izlazi dečko od nekih 11 ili 12 godina s dvije vrećice. Cure iza mene su zgrožene - Ja svojoj djeci nika ne bih dala da kupuju nešto tako skupo. Do 16. godine samo Elviton patike. Zamisli da ih preraste za 6 mjeseci- kaže jedna. Pet šminkerica sa sunčanim naočalama i dugim kosama dolaze i staju blizu vrata praveći se nevješte. Svi iz reda ih aktivno mrzimo. - Oćemo se kladit da će uć prije nas ? -kaže dečko iza mene prijatelju - Nema šanse, netko će ih umlatit. A tu su i zaštitari- veli prijatelj. Zaštitari nisu reagirali, ali cure konačnu počinju osjećati naše loše vibre i daju peticama povjetarca. Nakon njih dolaze 3 druge padobranke, koje nisu obučene kao šminkerice i uspijevaju se ugurat u mojoj grupi. Izlaze dva tinejdžera i zafrkavaju nas koji stojimo na samim vratima i čekamo upad. - Ha, ha mi smo već kupili, vi niste. Jedan od njih penje se na ogradu i slika red s mobitelom. Mrzili bi i njih, ali znamo da ćemo za nekoliko minuta konačno ući u obećanu zemlju. Zaštitati nas razmiču da uđu majke s malom djecom. - Tako,dakle, bebe imaju prednst. Idući put si moram nabaviti neko dijete - smije se cura ispred mene. Zaštitar nam daje znak i počinje juriš. Ušla sam u četvrtoj ili petoj grupi, kada se izbor obuće već znanto smanjio. Prodavači su ljubazni i dobro raspoloženi, unatoč navali ljudi koji se ponašaju kao u groznici i mašu im cipelama pred nosom i viču stvari poput "Ima li 39 ??" U nastupu ludila spiskala sam ravno pola plaće i kupila 3 para cipela za sebe i 1 za ne-za-sebe. Jedne moje cipele totalno mi nisu trebale i sad se grizem, ali pokušavam se utješiti mišlju da neće propast. Sada imam Skechers balerinke, Skechers cipele i Reebok tenisice. (Nije više bilo zgodnih Skechers tenisica moj broj ) Plus, mogu raditi eksperiment i saznati da li su skuplje tenisice bolje. (iako su kostale 150 kuna) Natovarena kao baba s placa uskačem u tramvaj i vozim se na posao na koji kasnim 2,5 sata. A tamo saznajem da je poslodavac napokon, nakon 9 mjeseci, pokazao svoje pravo lice. Konačno se ponaša kao zla korporacija na koju neboder i liči. Stay tuned.......... |
- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
