Cijeli četvrtak sam na poslu provela ponavljajući istu foru -
došla bih do nekog, pitala "Želiš vidjeti nešto smiješno ?",
a nakon potvrdnog odgovora podignula bih nogavice.
Nakon toga moja žrtva bi učinila jedno od slijedećeg :
a) raširila bi oči od muke
2) stisnula bi oči od muke
3) rekla bi "Aaaa!"
Da, toliko sam spržena. Izgledam tragično.
Noge su mi crveno-bijele, a jučer su se pojavili i
razni plikovi koji svrbe.
Ko da sam cijeli život provela u Češkoj, a ne na moru....
(Mater stalno inzistira da se mažem jogurtom, a ja neću.
Jesam iz očaja u utorak, ali osjećala sam se kao krele.)
Dok se izvana crvenim zbog sunca, iznutra zbog posla.
Ponudili mi, dakle, poslić.
Jasno je i njima i meni da neću ovo raditi cijeli život, ali
mi ljubazno dopuštaju da radim tu još malo.
A zbog toga što se ne moram odreći studentskih prava,
povrt poreza će biti puno više fora nego što je bio ove godine.
Kad bih samo uspjela iskombinirati posao s posjetom iz
Amerika idućeg tjedna, gotovo sve bi bilo u redu sa svijetom.....
Post je objavljen 27.06.2008. u 12:06 sati.