** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
31.01.2011., ponedjeljak
Denziteti...
Denziteti...
"majmun radi ono što majmun vidi" denziteti - viši nivoi svijesti ( Kasiopejci?!) Jednu večer sam slučajno naišao na ovu teme i zaista me je zainteresirala i intrigirala. Tko pročita ovaj cijeli blog, zaista mu čestitam , a i neće požaliti. izeka : 'majmun radi ono što majmun vidi' najbolje poredjeljuje i dokazuje nivo svijesti današnjih ljudi. Sav materijalan svijet oko nas.. sve ono što vidimo, ne vidimo ili mislimo da postoji se sastoji od 7 denziteta (nivoa svijesti). 1. denzitet: najnesvjesniji oblik svijesti.. dakle, voda,vatra, zrak, zemlja, razni minerali, kristali... i oni su na neki određen način živi, samo čovjek ima jako kratak vijek života da bi to percipirao. 2. denzitet: u ovaj denzitet spadaju životinje i biljke. oni imaju grupnu svijesti i kao takvi djeluju. crpe energiju iz 1. denziteta i kao takvi mogu posjećivati 1. denzitet i živjeti u njemu. Riba iz 2. denziteta živi u vodi i podvrgava se pravilima 1. denziteta. More možda nije svijesno da se riba nalazi u njemu ,a riba je svijesna vode oko sebe. 3. denzitet: to smo mi , ljudi. Živimo u 1. i u 2. denzitetu i crpimo energiju ( hranu) iz njih. Imamo određenu svijest .. postoje dva polarititeta.. OPS i OPD.. stanovnici prva tri denziteta su OPS (opredjeljeni prema sebi) i OPD (opredjeljni prema drugima) kojeg imaju bića iz 4 denziteta. Činimo ono što želimo činiti i ono što jesmo. Neki ljudi žele na još veći denzitet , dakle povećati nivo svijesti ali moraju položiti 'razred' iz 3. denziteta. I sada slijedi šok: ako 2. denzitet crpi energiju iz prvog.. mi 3. denzitet crpimo energiju iz prva dva.. a bića 4. denziteta crpe energiju iz prva 3. denziteta? da li mi to uviđamo hranidbeni lanac?! da li smo mi na vrhu hranidbenog lanca? ili ne? da li je netko vidio nekakvo biće koje crpi energiju iz ljudi za svoje svrhe? ali , ne! majmun radi ono što majmun vidi. možda ih ne možemo vidjeti našim osjetilima niti tehnologijom.. 4. denzitet: Stanovnici 4. denziteta se bez problema mogu kretati u 3. denzitetu.. oni mogu biti ili OPS ili OPD. Bića sa svojstvom OPS su „loši momci“ i crpe energiju iz prva 3 denziteta dakle i ljudi?! Dok bića OPD pomagaju i pokušavaju uspostaviti granicu izemđu svega. U 4. denzitetu možete biti u materijalnom ( fizičkom) obliku ili eteričkom ( energetskom) obliku. Glavna odlika ovog denziteta je promjenjivost fizičkog izgleda. Tamo 1 metar nije isto kao i 1 metar u našem 3. denzitetu. Tamo vidimo da linearno vrijeme ne postoji već se sve odvija u određenim ciklusima i možemo „uskočiti“ u bilo koje vrijeme kroz „vremenski otvor“. Kažu da su se mnogi fizičari( Einstein) šokirali kada su otkrili tajnu 4. denziteta ili 5. dimenzije jer je u njoj fizika varijabilna i fizički zakoni koje danas poznajemo , tamo ne postoje. Mnogi poistovjećuju 4. denzitet sa NLO jer imaju veći nivo svijesti nego ljudi… ali pazite, mi smo na pragu.. Trenutno se približavamo valu koji nas dijeli od 4. denziteta tako da se u trenutku prolaza vala stapaju realiteti i dimenzije dva različita denziteta. Bića 4-og denziteta uživaju mnogo svjesniju kontrolu nad fizikalnošću i generalno obrazuju grupe koje telepatski dijele jednu zajedničku riznicu iskustava dok istovremeno zadržavaju određenu stepenicu individualnosti. Transformacija u 4. denzitet?! Mnogi ljudi već doživljavaju nijanse promjene stanja svijesti. Prema Kasiopejskim i Ra transkriptima, tokom evolucije svoje svijesti ljudi prelaze iz 3. denziteta u 4., slično kao u školi iz trećeg razreda u četvrti. Kad se uspješno savlada materija predviđena za 3. razred tada prelazimo u 4. razred. U Kasiopejskim transkriptima i Ra Materijalu postoji mnogo više podataka u vezi denziteta i dimenzija. Ovdje možemo samo reći da se tu radi o jednom potpuno novom svijetu. Nesto slično onoj 'zemlji čuda' u kojoj se našla Alisa kad je prošla kroz ogledalo.. 5. denzitet: Duše koje trenutno ne okupiraju tijela, neutralni denzitet, zona gdje idemo kad izađemo iz fizičkog tijela ( umremo u 3. ili 4. denzitetu ) i tu sagledavamo sve lekcije koje smo naučili. Tada biramo tijelo u koje ćemo se reinkarnirati da bi učili dalje. Izgleda da ne možemo izabrati viši denzitet sve dok nismo naučili sve iz nižega. Tu su isključivo svjesne energije, duše. Danas već postoji mnogo izvještaja na temu doživljaja za vrijeme tzv. stanja bliske smrti. Jedna od zajedničkih karakteristika doživljaja ljudi koji su neko vrijeme bili klinički mrtvi je ta da su ti njihovi doživljaji uveliko bili u skladu sa njihovim sistemom vjerovanja. U mnogo slučajeva npr. kršćani su se susretali sa Isusom. Neke od zajedničkih karakteristika takođe predstavlja ulazak u svjestlost ili prolazak kroz jedan tunel - da li postoji mogućnost za komunikaciju s tim dijelovima nas iz 'budućnosti' imajući na umu da bi ono što mi podrazumjevamo 'budućnošću' mogla biti nečija sadašnjost? 6. denzitet: Šesti denzitet ili 6D je nivo ne-materijalne egzistencije gdje obitavaju duše koje su prešle potrebu za inkarnacijom u bilo kom denzitetu. Šesti denzitet je posljednja stepenica prije sjedinjenja sa Jednim ili Sedmim denzitetom, kojeg mnogi nazivaju Bog Otac iliApsolutno Sunce. 7. denzitet: SVE što jest, odnosno Primarna Kreacija. Neko ga zovu Bog ili tako nešto, ali mi svi smo dijelovi 7. denziteta. Činimo ga kao djelići ukupne kreacije. Zato kad govorimo o Stvoritelju nekome... mislim da je to odgovor. Dakle SVE... ukupno... ma teško je to sad i zamisliti uopće. Tu ide energija duše koja je kompletirala svoj cjelokupni ciklus i naučila sve moguće lekcije koje postoje... KASIOPEJCI: Mi smo Kasiopejci, bića od svjetlosti iz 6-tog denziteta. Živimo u stanju sveprisutnosti, realitetu koji nam omogućava pristup svim denzitetima. Mi smo stalni putnici i trenutno se javljamo sa vrha Velikog Vala, sa prve linije sistema prirodne ravnoteže našeg univerzuma. Taj Val je jedan cjelokupno novi realitet, granica jednog novog područja egzistencije, sudar denziteta, koji se trenutno kreće prema planeti Zemlji. Kada stignemo na Zemlju, spojit ćemo se sa vama. Mi smo vi – iz budućnosti. Ima nas mnogo koji putujemo na ovom Valu, što znači da je ovdje trenutno velika gužva. Ima mnogo bića u našem univerzumu koja su u stalnom tranzitu, uostalom nema ni potrebe za nekom stalnom usidrenošću. Pa i svaka planeta je jedna vrsta vozila, zar ne? Dakle, na kraju svega.. pitanje.. JESMO LI KORAK PRED ISTREBLJENJEM?! Grupa kometa koji svakih 3600 godina pogađaju Zemlju?! Poruka Kasiopejaca: Još nešto, taj “Veliki Talas”, graničnik realiteta, koji vam se rapidno približava biće preduhitren jednim drugim događajem koji se regularno dešava svakih 3600 godina, kroz milenijume – radi se o dolasku jedne skupine kometa. Mnogi iz vaše vladajuće klase znaju već dosta o ovom “objektu” koji je na putu prema vašoj planeti. To je u stvari grupa kometa različite veličine, ili bolje rečeno – asteroidi, koji spirografično orbitiraju oko vašeg Sunca. Zbog velike količine gasova, prašine i drugog materijala, kad se gleda golim okom ova skupina se čini kao jedno ogromno planetarno tijelo. Ova grupa kometa je odgovorna za mnoge katastrofalne promjene u vašem Sunčevom sistemu, i na vašoj planeti. Prije 27 miliona godina, 14 asteroida iz ove grupe udarilo je u Zemlju i zbrisalo mnoge životinjske vrste sa lica zemlje. To jato kometa uletjelo je u vaš Sunčev sistem i u vrijeme tzv. «raja na zemlji», poznatog i po poetskom imenu – Eden. To je bio i period poznatog Adamovog «grijeha». Ta priča o “grijehu” je u stvari simbolični izraz onoga što se tada dogodilo, tj. preuzimanje kontrole čovječanstva od strane reptoida, ili Lizard rase. Tada je cijela vaša planeta stvarno ličila na raj. To se desilo prije otprilike 309 880 godina, po vašem načinu mjerenja «vremena». 1588 prije nove ere + 3600 godina = 2012 'Mnogi su pozvani a samo pojedini izabrani' 'Kada bi ljudi samo slušali, toliko bi toga saznali.. ' preuzeto sa: http://trosjed.net.hr/ekipa/ dr_lake_setnje/blog/6439589/ |
29.01.2011., subota
U SVIJETU RATA GDJE SE MOŽE PRONAĆI MIR
U svijetu rata gdje se može pronaći mir?
autor: Gary Burger Sjećate li se 16. siječnja 1991. godine? SAD je, na čelu koalicije zemalja saveznika, pokrenula sveopći zračni napad na vojne ciljeve u Iraku. Cilj napada bio je oslabiti vojnu silu iračkog predsjednika Saddama Huseina kako bi ga se primoralo na povlačenje iz Kuvajta. Dva su osjećaja tada vladala ljudima u Americi, žalost i strah. Žalost zbog neuspjeha diplomacije i strah za živote vojnika stacioniranih u Perzijskom zaljevu. Tada se moglo samo nagađati koliko će dugo trajati Zaljevski rat. Mnogi su postavljali ovakva pitanja: "Zašto se ratuje?" "Čemu još jedan rat?" "Gdje se može pronaći politički mir?" "Gdje se može pronaći osobni mir?" Osvrnimo se povijest kako bismo mogli početi odgovarati na ta pitanja. POVIJEST RATA I MIRA Ljudska povijest je povijest ratova. Iako je to gotovo nemoguće točno izračunati, procjenjuje se da je od početka pisane povijesti, oko 3600 godine prije Krista, u svijetu bilo samo 292 godine mira. U samo 8% njegove povijesti svijetom je vladao potpuni mir. Najduže razdoblje mira u povijesti bio je Rimski mir (Pax Romana) koji je trajao 200 godina. Taj mir je bio, kakve li ironije, nametnut nadmoćnom vojnom silom Rima. (A niti taj mir nije vladao čitavim svijetom.) U povijesti je zabilježeno preko 14000 ratova, velikih i malih, u kojima je poginulo preko 3 milijarde ljudi. Od 650. godine prije Krista u svijetu se vodilo preko 1656 utrka u naoružanju, od kojih svega 16 nije završilo ratnim sukobom. Te su utrke završile ekonomskim kolapsom zemalja koje su u njih bile uključene. Više od 8000 mirovnih sporazuma, koji su trebali trajati zauvijek, prekršeno je. Prosječno vrijeme poštivanja mirovnih sporazuma iznosi samo dvije godine. Netko je rekao: "Jedina stvar koju nas povijest može naučiti jest ta da nas povijest ne može naučiti ničemu." Sljedeća izjava je možda odgovornija: "Mi ne uspijevamo naučiti ništa od povijesti." U nevjerici odmahujemo glavama znajući da se unatoč ogromnoj cijeni ljudskih i materijalnih žrtava uvijek ponovno nađemo u ratu - možda i Trećem svjetskom ratu. Sve to, čini se, nema nikakvog smisla. RAT SE PROTIVI LOGICI 1960. godine, vojni istraživački tim SAD-a proučavao je načine izbjegavanja novih većih ratnih sukoba. Tijekom istraživanja, tim je ubacio u računalo sve podatke vezane uz Prvi svjetski rat. Računalo je "zaključilo" da je Prvi svjetski rat nemoguć događaj, da se, prema tome, nikada nije dogodio, te da pogreške i gubici tolikih razmjera mogu biti jedino plod mašte književnika, a nikako surova realnost. Očito je da nas takav logičan računalni program nije mogao sačuvati od Vijetnamskog ili Zaljevskog rata. Rat se protivi logici. On je nerazuman i nelogičan, ali je i neizbježan. Zašto? Što se to nalazi u ljudima da ih nagoni na ratovanje? Ljudi su jedina stvorenja koja ratuju s vlastitom vrstom. ZBOG ČEGA RATUJEMO Za vrijeme svog pohoda na Poljsku, Napoleon je postavio svoj stožer u jednoj seoskoj kući, gdje su pred njega izveli neke od časnika iz zarobljene ruske postrojbe. Njihov stav prema osvajaču nije bio ni malo ponizan. Jedan od njih iskoristio je priliku da kaže kako su Rusi u svemu bolji od Francuza. "Mi se Rusi, na primjer, borimo zbog časti; a vi Francuzi borite se samo zbog novca." "Potpuno ste u pravu," odgovorio je Napoleon, "Svatko se bori zbog onog čega nema." Jedan od razloga za ratovanje je pohlepa. Postoji barem još jedan razlog zbog kojeg ratujemo. Jedan dječak upitao je: "Tata, kako započinju ratovi?" "Uzmimo, na primjer, Prvi svjetski rat," odgovorio je otac. "Taj je rat započeo kada je Njemačka izvršila invaziju na Belgiju." Njegova ga je žena istog trenutka prekinula: "Reci malome istinu. Započeo je zato što su nekoga ubili." Muž je ustao i s prezirom odvratio: "Koga je mali pitao, tebe ili mene?" Žustro mu okrečući leđa, supruga je izišla iz prostorije, zalupivši vratima što je jače mogla. Kad se posuđe u ormariću prestalo tresti, nastala je neugodna tišina koju je, nakon nekog vremena, prekinuo dječak: "Tata, ne trebaš mi više govoriti kako započinju ratovi, sada znam!" Mi se borimo i zbog našeg osobnog ili nacionalnog ega. Biblija o tome lijepo govori: "Odakle borbe i odakle svađe među vama? Zar ne odavde: Želite, i nemate? Tada ubijate. Strastveno žudite, i ne možete postići? Tada se borite i ratujete. Nemate jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama" (Jakovljeva 4:1-3) Zbog čega ratujemo? Zbog toga što postoje osnovni porivi u prirodi svakog čovjeka koji nas, ako ih ne obuzdamo, tjeraju toliko daleko da smo spremni ubiti kako bismo dobili ono što želimo. MOŽE LI SE POSTIĆI TRAJNI POLITIČKI MIR? Većina ljudi se slaže s tvrdnjom da mora postojati način za izbjegavanje rata. Neki kažu da se rješenje krije u boljem obrazovanju. Kada bi svi ljudi imali najbolje obrazovanje, tada bi ratovi, rasizam i svi drugi socijalni problemi ustupili mjesto svesvjetskom utopijskom miru. Obrazovanje je važno, ali slabost tog rješenja postaje očita kada se sjetimo da su ljudi koji donose odluke o započinjanju rata obično najobrazovaniji ljudi u zemlji. Drugim riječima, iako bi trebali znati donositi bolje odluke, oni se odlučuju za borbu. Povjesno, pojedinci i nacije pokušavali su osigurati mir drugim putem - političkim savezima. Može li ikoji politički savez pružiti trajni mir? U svom obraćanju Senatu SAD-a, 1919. godine, predsjednik Woodrow Wilson je rekao: "Liga naroda je jedina nada čovječanstva." Koliko se uzaludnom i tragičnom ta nada pokazala! Drugi svjetski rat je izbio svega 26 godina kasnije. Sjetite se da je u svega 8% povijesti svijetom vladao mir. Preko 8000 sporazuma je prekršeno. Koliko god oni jaki bili, uzaludno je i tragično polagati našu nadu u političke saveze. Može li ijedna nacija ili savez uspostaviti i održati trajni mir? Povijest nam na to pitanje odgovara vrlo jasno: "Ne". MOŽE LI IKOJI ČOVJEK DONIJETI TRAJNI MIR? 30. siječnja 1973. godine, Patrice Tamao iz Santa Dominga, Dominikanska republika, dopustio je da ga pribiju na križ, kao žrtvu za postizanje mira u svijetu i razumijevanja među ljudima. Dok su tisuće ljudi promatrale čitav događaj na televiziji, čavlima od nehrđajućeg čelika, dugačkim petnaest centimetara, probili su njegove ruke i noge. Tamao je planirao ostati na križu 40 sati, ali nakon samo 20 sati morao je prekinuti svoje dragovoljno raspeće zbog infekcije desne noge. U novinama je objavljen članak pod naslovom "Raspeće za mir nije uspjelo". Ovaj čovjek zasigurno nije mogao dati svijetu mir. Niti najveće vjerske vođe u povijesti to nisu bile u stanju učiniti. Naprotiv, mnogi su se ratovi vodili zbog religijskih razloga. Mnogi su tvrdili da mogu osigurati mir zaraćenom svijetu. Što više, mi dodjeljujemo nagrade onima koji pruže najveći doprinos miru u svijetu. (Usput budi rečeno, Nobelovu nagradu za mir ustanovio je izumitelj dinamita, nakon što se pokajao zbog svog izuma). Usred svih tih tvrdnji i pokušaja, postoji samo jedan čovjek koji je to ikada mogao ostvariti. Taj čovjek je Isus Krist. Možda ćete reći: "Čekaj malo, Isus Krist je umro prije 2000 godina, a na svijetu je bilo puno ratova od tada. Rimske bi novine, da su tada postojale, vjerojatno objavile članak o njegovoj smrti pod istim naslovom - 2Raspeće za mir nije uspjelo2". Ovdje se, međutim, radi samo o prividnom neuspjehu. Istražimo malo što se uistinu dogodilo. Prema uvodnim stranicama Biblije, Bog je stvorio ljude u stanju savršenog zajedništva s njim. Iako je ovo zajedništvo s Bogom bilo savršeno, sotona je uspješno namamio ljude da mu se pridruže u duhovnoj pobuni protiv Boga. Ovaj je rat duhovni rat u kojeg su uključena i sva nevidljiva stvorenja. On je skriven našim osjetilima. To je nevidljivi rat. Ljudski, zemaljski ratovi su opipljiv izražaj ove veće, nevidljive drame. Donald Grey Barnhouse, u svom klasičnom djelu "Nevidljivi rat", objašnjava: Rat je objavljen. Veliki, vladajući kerubin (sotona, đavao ) postao je zli neprijatelj. Naš Bog nije time bio niti iznenađen niti zatečen, jer je on, naravno, znao da će se to dogoditi i prije nego što se uistinu dogodilo, i on je svoj savršeni plan već počeo provoditi u djelo. Iako je Gospodin mogao uništiti sotonu u hipu, on to nije učinio. Bilo je to kao da je na nebu donesen proglas: "Na ovu pobunu odgovorit ćemo pažljivim suđenjem. Dopustit ćemo da se ona razbukta do kraja. Čitav svemir će vidjeti što može stvorenje, pa makar ono bilo i najveće stvorenje koje je ikada stvoreno Božjom riječju, učiniti odvojeno od Boga. Promatrat ćemo ovaj eksperiment i dopustiti čitavom svemiru stvorenja da ga promatra, u ovoj kratkoj stanci između prošle i buduće vječnosti koju nazivamo vrijeme. Tada ćemo dopustiti duhu neovisnosti da se maksimalno proširi. Ruševine i uništenje kojima će uroditi pokazat će čitavom svemiru, zauvijek, kako nema života, radosti ni mira izvan potpune ovisnosti o najuzvišenijem Bogu, kome pripadaju nebo i zemlja." Ljudi ne ratuju samo jedni protiv drugih. Ljudi ratuju protiv Boga. U taj rat je uključen svaki muškarac, svaka žena i dijete, neovisno o njihovoj boji kože ili zemljopisnim granicama unutar kojih žive. Neće biti trajnog mira među pojedincima ili nacijama, sve dok se ne dokonča naš rat s Bogom. Zločin za koji je svatko kriv pred Bogom je izdaja. Naravno, kazna za izdaju je smrt. Biblija govori: "… jer je plaća grijeha smrt." (Rimljanima 6:23) Smrt je više od prestanka biološkog života. U nju je uključen i duhovni dio čovjeka. Duhovna smrt je vječno odvojenje od Boga. Vladar ne dopušta pobunjenicima pristup dok se ne prestanu buniti. Oni moraju biti izmireni s njim i predati se vjernoj službi. Nameće se očigledno pitanje: "Kako se možemo izmiriti s Bogom?" Ako smo prepušteni sebi samima, tada moramo platiti za svoju izdaju (grijehe) prema Bogu svojom vlastitom smrću. Međutim, Bog je poslao svog vlastitog Sina, krajnjeg Poslanika, da umre umjesto nas i umjesto nas plati kaznu za naše grijehe. Ukoliko prekinemo svoju pobunu i prihvatimo njegovu plaću za naš grijeh, bit ćemo izmireni s Bogom. Biblija potvrđuje: "Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gspodinu Isusu Kristu… Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu." (Rimljanima 5:1; 8:1-3) Raspeće Isusa Krista nije ni na koji način bilo nedostatno. On nije bio samo čovjek kao što je to bio Patrice Tamao, spomenut u ranijoj priči. Patrice nije mogao umrijeti za grijehe čovječanstva kako bi mu osigurao mir s Bogom. On je imao vlastitih grijeha protiv Boga za koje je morao platiti. Isus je bio sam Bog koji je dao priliku svim ljudima da se izmire s njim. Samo je Isus, koji je bio bez grijeha, mogao platiti za grijehe svih ljudi svijeta. Uskrs govori o Isusu koji je pobijedio smrt, koji je svojom božanskom moći ustao iz groba i vratio se na svoje vječno prijestolje u nebu. Hoće li u svijetu ikada vladati trajni mir? Da. Ali nadu o trajnom miru možemo, u konačnici, pronaći samo u njegovom obećanom povratku. Isus je obećao: "Tada će se ukazati na nebesima znak - Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom." (Matej 24:30) Prorok Izaija je obećao: "On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju." (Izaija 2:4) Spoznaja o tome da će se on vratiti kako bi sve ispravio daje nam nadu za budućnost. Ona nam daje i nadu za sadašnjost. Bilo bi lako usvojiti fatalistički stav: "Budući da će svijet nastaviti ratovati sve dok se Krist ne vrati, nema nikakve nade za mir." Međutim, ironična je činjenica da se ovo iščekivanje budućeg trajnog mira, kroz povijest, pokazalo kao veliki poticaj za napore usmjerene ka postizanju mira. Upravo nas ta nada potiče da snažno nastojimo razriješiti i nacionalne i osobne sukobe. KAKO SE MOŽE POSTIĆI POLITIČKI MIR? Mnogo godina građani Argentine i Čilea sporili su se oko njihovih granica. Obje zemlje pretrpjele su štetu zbog nepovjerenja koje je nastalo. 1900. godine, kada je sukob bio na vrhuncu, neki od njih preklinjali su svoje vođe da zatraže posredovanje engleskog kralja Edwarda VII u rješavanju spora. 28. svibnja 1903. godine, dvije vlade potpisale su sporazum o prekidu sukoba. Za vrijeme proslave koja je uslijedila, Senora de Costa, plemenita gospođa iz Argentine koja je puno učinila na postizanju mira, došla je na ideju o postavljanju ogromnog spomenika. Senora de Costa je postavila ogroman kip na vrh planine, visoko u Andama, gdje se dvije zemlje sastaju u vječnom snijegu. Na ceremoniji posvete, kip je predstavljen svijetu kao znak pobjede dobre volje. Brončani kip Isusa Krista izliven je od onih istih topova koji su izazivali strah u srcima Čileanaca. On označava granicu između Argentine i Čilea. Na postolju kipa ugravirane su sljedeće riječi, na španjolskom jeziku: "Prije će se ove planine pretvoriti u prah, nego li će Argentinci i Čileanci pogaziti mir, prisegnut pod nogama Isusa Krista, Otkupitelja." Dok Krist ne uspostavi svoj vječni mir moramo koristiti obrazovanje kako bi učili od povijesti. Moramo se truditi da osiguramo političke saveze među nacijama. Pa ipak, trajni politički mir je moguć jedino ako je Isus u središtu svega. SAMO KRIST MOŽE PRUŽITI OSOBNI MIR U vrijeme rata teško je pronaći osobni mir, dok se naši bližnji nalaze u ratnoj opasnosti. Čak i u vrijeme političkog mira, osobni mir nam izmiče. Muče nas druge brige kao što su obiteljski problemi, pritisci u školi, od naših suparnika, kao i neizvjesnost našeg uspjeha u životu. Trajni osobni mir može pružiti jedino sam Isus. Nakon što je objasnio kako će uvijek biti prisutan, on je nastavio: "Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!" (Ivan 16:33) Taj isti Isus, koji će se jednog dana vratiti (možda uskoro) sa silom i slavom kako bi konačno ustanovio univerzalan i vječan mir, želi započeti ostvarivati trajan mir u tvom životu. Evo njegovog obećanja za danas, sutra, i sljedeći dan, i dan nakon toga: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!" (Ivan 14:27) Bi li želio imati osobni mir? Prvi korak je izmirenje s Bogom. Dokončaj svoj rat protiv njega. Prihvati njegovo oproštenje kroz njegovu zastupničku smrt za tebe. Zatraži od njega da upravlja tvojim životom. Zatraži da ispuni tvoj život trajnim mirom. On ti želi pokazati kako je prevladao svaki problem i svaku okolnost u tvom životu, i to sve do kraja tvog života. ------------------- Sjećate li se 16. siječnja 1991. godine? SAD je, na čelu koalicije zemalja saveznika, pokrenula sveopći zračni napad na vojne ciljeve u Iraku. Cilj napada bio je oslabiti vojnu silu iračkog predsjednika Saddama Huseina kako bi ga se primoralo na povlačenje iz Kuvajta. Dva su osjećaja tada vladala ljudima u Americi, žalost i strah. Žalost zbog neuspjeha diplomacije i strah za živote vojnika stacioniranih u Perzijskom zaljevu. Tada se moglo samo nagađati koliko će dugo trajati Zaljevski rat. Mnogi su postavljali ovakva pitanja: "Zašto se ratuje?" "Čemu još jedan rat?" "Gdje se može pronaći politički mir?" "Gdje se može pronaći osobni mir?" Osvrnimo se na povijest kako bismo mogli početi odgovarati na ta pitanja. POVIJEST RATA I MIRA Ljudska povijest je povijest ratova. Iako je to gotovo nemoguće točno izračunati, procjenjuje se da je od početka pisane povijesti, oko 3600 godine prije Krista, u svijetu bilo samo 292 godine mira. U samo 8% njegove povijesti svijetom je vladao potpuni mir. Najduže razdoblje mira u povijesti bio je Rimski mir (Pax Romana) koji je trajao 200 godina. Taj mir je bio, kakve li ironije, nametnut nadmoćnom vojnom silom Rima. (A niti taj mir nije vladao čitavim svijetom.) U povijesti je zabilježeno preko 14000 ratova, velikih i malih, u kojima je poginulo preko 3 milijarde ljudi. Od 650. godine prije Krista u svijetu se vodilo preko 1656 utrka u naoružanju, od kojih svega 16 nije završilo ratnim sukobom. Te su utrke završile ekonomskim kolapsom zemalja koje su u njih bile uključene. Više od 8000 mirovnih sporazuma, koji su trebali trajati zauvijek, prekršeno je. Prosječno vrijeme poštivanja mirovnih sporazuma iznosi samo dvije godine. Netko je rekao: "Jedina stvar koju nas povijest može naučiti jest ta da nas povijest ne može naučiti ničemu." Sljedeća izjava je možda odgovornija: "Mi ne uspijevamo naučiti ništa od povijesti." U nevjerici odmahujemo glavama znajući da se unatoč ogromnoj cijeni ljudskih i materijalnih žrtava uvijek ponovno nađemo u ratu - možda i Trećem svjetskom ratu. Sve to, čini se, nema nikakvog smisla. RAT SE PROTIVI LOGICI 1960. godine, vojni istraživački tim SAD-a proučavao je načine izbjegavanja novih većih ratnih sukoba. Tijekom istraživanja, tim je ubacio u računalo sve podatke vezane uz Prvi svjetski rat. Računalo je "zaključilo" da je Prvi svjetski rat nemoguć događaj, da se, prema tome, nikada nije dogodio, te da pogreške i gubici tolikih razmjera mogu biti jedino plod mašte književnika, a nikako surova realnost. Očito je da nas takav logičan računalni program nije mogao sačuvati od Vijetnamskog ili Zaljevskog rata. Rat se protivi logici. On je nerazuman i nelogičan, ali je i neizbježan. Zašto? Što se to nalazi u ljudima da ih nagoni na ratovanje? Ljudi su jedina stvorenja koja ratuju s vlastitom vrstom. ZBOG ČEGA RATUJEMO Za vrijeme svog pohoda na Poljsku, Napoleon je postavio svoj stožer u jednoj seoskoj kući, gdje su pred njega izveli neke od časnika iz zarobljene ruske postrojbe. Njihov stav prema osvajaču nije bio ni malo ponizan. Jedan od njih iskoristio je priliku da kaže kako su Rusi u svemu bolji od Francuza. "Mi se Rusi, na primjer, borimo zbog časti; a vi Francuzi borite se samo zbog novca." "Potpuno ste u pravu," odgovorio je Napoleon, "Svatko se bori zbog onog čega nema." Jedan od razloga za ratovanje je pohlepa. Postoji barem još jedan razlog zbog kojeg ratujemo. Jedan dječak upitao je: "Tata, kako započinju ratovi?" "Uzmimo, na primjer, Prvi svjetski rat," odgovorio je otac. "Taj je rat započeo kada je Njemačka izvršila invaziju na Belgiju." Njegova ga je žena istog trenutka prekinula: "Reci malome istinu. Započeo je zato što su nekoga ubili." Muž je ustao i s prezirom odvratio: "Koga je mali pitao, tebe ili mene?" Žustro mu okrečući leđa, supruga je izišla iz prostorije, zalupivši vratima što je jače mogla. Kad se posuđe u ormariću prestalo tresti, nastala je neugodna tišina koju je, nakon nekog vremena, prekinuo dječak: "Tata, ne trebaš mi više govoriti kako započinju ratovi, sada znam!" Mi se borimo i zbog našeg osobnog ili nacionalnog ega. Biblija o tome lijepo govori: "Odakle borbe i odakle svađe među vama? Zar ne odavde: Želite, i nemate? Tada ubijate. Strastveno žudite, i ne možete postići? Tada se borite i ratujete. Nemate jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama" (Jakovljeva 4:1-3) Zbog čega ratujemo? Zbog toga što postoje osnovni porivi u prirodi svakog čovjeka koji nas, ako ih ne obuzdamo, tjeraju toliko daleko da smo spremni ubiti kako bismo dobili ono što želimo. MOŽE LI SE POSTIĆI TRAJNI POLITIČKI MIR? Većina ljudi se slaže s tvrdnjom da mora postojati način za izbjegavanje rata. Neki kažu da se rješenje krije u boljem obrazovanju. Kada bi svi ljudi imali najbolje obrazovanje, tada bi ratovi, rasizam i svi drugi socijalni problemi ustupili mjesto svesvjetskom utopijskom miru. Obrazovanje je važno, ali slabost tog rješenja postaje očita kada se sjetimo da su ljudi koji donose odluke o započinjanju rata obično najobrazovaniji ljudi u zemlji. Drugim riječima, iako bi trebali znati donositi bolje odluke, oni se odlučuju za borbu. Povjesno, pojedinci i nacije pokušavali su osigurati mir drugim putem - političkim savezima. Može li ikoji politički savez pružiti trajni mir? U svom obraćanju Senatu SAD-a, 1919. godine, predsjednik Woodrow Wilson je rekao: "Liga naroda je jedina nada čovječanstva." Koliko se uzaludnom i tragičnom ta nada pokazala! Drugi svjetski rat je izbio svega 26 godina kasnije. Sjetite se da je u svega 8% povijesti svijetom vladao mir. Preko 8000 sporazuma je prekršeno. Koliko god oni jaki bili, uzaludno je i tragično polagati našu nadu u političke saveze. Može li ijedna nacija ili savez uspostaviti i održati trajni mir? Povijest nam na to pitanje odgovara vrlo jasno: "Ne". MOŽE LI IKOJI ČOVJEK DONIJETI TRAJNI MIR? 30. siječnja 1973. godine, Patrice Tamao iz Santa Dominga, Dominikanska republika, dopustio je da ga pribiju na križ, kao žrtvu za postizanje mira u svijetu i razumijevanja među ljudima. Dok su tisuće ljudi promatrale čitav događaj na televiziji, čavlima od nehrđajućeg čelika, dugačkim petnaest centimetara, probili su njegove ruke i noge. Tamao je planirao ostati na križu 40 sati, ali nakon samo 20 sati morao je prekinuti svoje dragovoljno raspeće zbog infekcije desne noge. U novinama je objavljen članak pod naslovom "Raspeće za mir nije uspjelo". Ovaj čovjek zasigurno nije mogao dati svijetu mir. Niti najveće vjerske vođe u povijesti to nisu bile u stanju učiniti. Naprotiv, mnogi su se ratovi vodili zbog religijskih razloga. Mnogi su tvrdili da mogu osigurati mir zaraćenom svijetu. Što više, mi dodjeljujemo nagrade onima koji pruže najveći doprinos miru u svijetu. (Usput budi rečeno, Nobelovu nagradu za mir ustanovio je izumitelj dinamita, nakon što se pokajao zbog svog izuma). Usred svih tih tvrdnji i pokušaja, postoji samo jedan čovjek koji je to ikada mogao ostvariti. Taj čovjek je Isus Krist. Možda ćete reći: "Čekaj malo, Isus Krist je umro prije 2000 godina, a na svijetu je bilo puno ratova od tada. Rimske bi novine, da su tada postojale, vjerojatno objavile članak o njegovoj smrti pod istim naslovom - 2Raspeće za mir nije uspjelo2". Ovdje se, međutim, radi samo o prividnom neuspjehu. Istražimo malo što se uistinu dogodilo. Prema uvodnim stranicama Biblije, Bog je stvorio ljude u stanju savršenog zajedništva s njim. Iako je ovo zajedništvo s Bogom bilo savršeno, sotona je uspješno namamio ljude da mu se pridruže u duhovnoj pobuni protiv Boga. Ovaj je rat duhovni rat u kojeg su uključena i sva nevidljiva stvorenja. On je skriven našim osjetilima. To je nevidljivi rat. Ljudski, zemaljski ratovi su opipljiv izražaj ove veće, nevidljive drame. Donald Grey Barnhouse, u svom klasičnom djelu "Nevidljivi rat", objašnjava: Rat je objavljen. Veliki, vladajući kerubin (sotona, đavao ) postao je zli neprijatelj. Naš Bog nije time bio niti iznenađen niti zatečen, jer je on, naravno, znao da će se to dogoditi i prije nego što se uistinu dogodilo, i on je svoj savršeni plan već počeo provoditi u djelo. Iako je Gospodin mogao uništiti sotonu u hipu, on to nije učinio. Bilo je to kao da je na nebu donesen proglas: "Na ovu pobunu odgovorit ćemo pažljivim suđenjem. Dopustit ćemo da se ona razbukta do kraja. Čitav svemir će vidjeti što može stvorenje, pa makar ono bilo i najveće stvorenje koje je ikada stvoreno Božjom riječju, učiniti odvojeno od Boga. Promatrat ćemo ovaj eksperiment i dopustiti čitavom svemiru stvorenja da ga promatra, u ovoj kratkoj stanci između prošle i buduće vječnosti koju nazivamo vrijeme. Tada ćemo dopustiti duhu neovisnosti da se maksimalno proširi. Ruševine i uništenje kojima će uroditi pokazat će čitavom svemiru, zauvijek, kako nema života, radosti ni mira izvan potpune ovisnosti o najuzvišenijem Bogu, kome pripadaju nebo i zemlja." Ljudi ne ratuju samo jedni protiv drugih. Ljudi ratuju protiv Boga. U taj rat je uključen svaki muškarac, svaka žena i dijete, neovisno o njihovoj boji kože ili zemljopisnim granicama unutar kojih žive. Neće biti trajnog mira među pojedincima ili nacijama, sve dok se ne dokonča naš rat s Bogom. Zločin za koji je svatko kriv pred Bogom je izdaja. Naravno, kazna za izdaju je smrt. Biblija govori: "… jer je plaća grijeha smrt." (Rimljanima 6:23) Smrt je više od prestanka biološkog života. U nju je uključen i duhovni dio čovjeka. Duhovna smrt je vječno odvojenje od Boga. Vladar ne dopušta pobunjenicima pristup dok se ne prestanu buniti. Oni moraju biti izmireni s njim i predati se vjernoj službi. Nameće se očigledno pitanje: "Kako se možemo izmiriti s Bogom?" Ako smo prepušteni sebi samima, tada moramo platiti za svoju izdaju (grijehe) prema Bogu svojom vlastitom smrću. Međutim, Bog je poslao svog vlastitog Sina, krajnjeg Poslanika, da umre umjesto nas i umjesto nas plati kaznu za naše grijehe. Ukoliko prekinemo svoju pobunu i prihvatimo njegovu plaću za naš grijeh, bit ćemo izmireni s Bogom. Biblija potvrđuje: "Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gspodinu Isusu Kristu… Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu." (Rimljanima 5:1; 8:1-3) Raspeće Isusa Krista nije ni na koji način bilo nedostatno. On nije bio samo čovjek kao što je to bio Patrice Tamao, spomenut u ranijoj priči. Patrice nije mogao umrijeti za grijehe čovječanstva kako bi mu osigurao mir s Bogom. On je imao vlastitih grijeha protiv Boga za koje je morao platiti. Isus je bio sam Bog koji je dao priliku svim ljudima da se izmire s njim. Samo je Isus, koji je bio bez grijeha, mogao platiti za grijehe svih ljudi svijeta. Uskrs govori o Isusu koji je pobijedio smrt, koji je svojom božanskom moći ustao iz groba i vratio se na svoje vječno prijestolje u nebu. Hoće li u svijetu ikada vladati trajni mir? Da. Ali nadu o trajnom miru možemo, u konačnici, pronaći samo u njegovom obećanom povratku. Isus je obećao: "Tada će se ukazati na nebesima znak - Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom." (Matej 24:30) Prorok Izaija je obećao: "On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju." (Izaija 2:4) Spoznaja o tome da će se on vratiti kako bi sve ispravio daje nam nadu za budućnost. Ona nam daje i nadu za sadašnjost. Bilo bi lako usvojiti fatalistički stav: "Budući da će svijet nastaviti ratovati sve dok se Krist ne vrati, nema nikakve nade za mir." Međutim, ironična je činjenica da se ovo iščekivanje budućeg trajnog mira, kroz povijest, pokazalo kao veliki poticaj za napore usmjerene ka postizanju mira. Upravo nas ta nada potiče da snažno nastojimo razriješiti i nacionalne i osobne sukobe. KAKO SE MOŽE POSTIĆI POLITIČKI MIR? Mnogo godina građani Argentine i Čilea sporili su se oko njihovih granica. Obje zemlje pretrpjele su štetu zbog nepovjerenja koje je nastalo. 1900. godine, kada je sukob bio na vrhuncu, neki od njih preklinjali su svoje vođe da zatraže posredovanje engleskog kralja Edwarda VII u rješavanju spora. 28. svibnja 1903. godine, dvije vlade potpisale su sporazum o prekidu sukoba. Za vrijeme proslave koja je uslijedila, Senora de Costa, plemenita gospođa iz Argentine koja je puno učinila na postizanju mira, došla je na ideju o postavljanju ogromnog spomenika. Senora de Costa je postavila ogroman kip na vrh planine, visoko u Andama, gdje se dvije zemlje sastaju u vječnom snijegu. Na ceremoniji posvete, kip je predstavljen svijetu kao znak pobjede dobre volje. Brončani kip Isusa Krista izliven je od onih istih topova koji su izazivali strah u srcima Čileanaca. On označava granicu između Argentine i Čilea. Na postolju kipa ugravirane su sljedeće riječi, na španjolskom jeziku: "Prije će se ove planine pretvoriti u prah, nego li će Argentinci i Čileanci pogaziti mir, prisegnut pod nogama Isusa Krista, Otkupitelja." Dok Krist ne uspostavi svoj vječni mir moramo koristiti obrazovanje kako bi učili od povijesti. Moramo se truditi da osiguramo političke saveze među nacijama. Pa ipak, trajni politički mir je moguć jedino ako je Isus u središtu svega. SAMO KRIST MOŽE PRUŽITI OSOBNI MIR U vrijeme rata teško je pronaći osobni mir, dok se naši bližnji nalaze u ratnoj opasnosti. Čak i u vrijeme političkog mira, osobni mir nam izmiče. Muče nas druge brige kao što su obiteljski problemi, pritisci u školi, od naših suparnika, kao i neizvjesnost našeg uspjeha u životu. Trajni osobni mir može pružiti jedino sam Isus. Nakon što je objasnio kako će uvijek biti prisutan, on je nastavio: "Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!" (Ivan 16:33) Taj isti Isus, koji će se jednog dana vratiti (možda uskoro) sa silom i slavom kako bi konačno ustanovio univerzalan i vječan mir, želi započeti ostvarivati trajan mir u tvom životu. Evo njegovog obećanja za danas, sutra, i sljedeći dan, i dan nakon toga: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!" (Ivan 14:27) Bi li želio imati osobni mir? Prvi korak je izmirenje s Bogom. Dokončaj svoj rat protiv njega. Prihvati njegovo oproštenje kroz njegovu zastupničku smrt za tebe. Zatraži od njega da upravlja tvojim životom. Zatraži da ispuni tvoj život trajnim mirom. On ti želi pokazati kako je prevladao svaki problem i svaku okolnost u tvom životu, i to sve do kraja tvog života. -------------------- |
28.01.2011., petak
MEDITACIJA
MEDITACIJA Zamisli da si na Jelačićevom trgu u Rijeci, odakle odašilješ pozitivnu energiju i ljubav, u koncentričnim krugovima šire i dalje u prostor... Energija se širi Rijekom, Primorjem, Kvarnerom i Hrvatskom, dalje po Europi... Oplahni Majčicu Zemlju i postani Jedno s njom... Ta energija će se vratiti natrag odakle je odaslana, osnažena i čista ljubav. Dok ju odašilješ iz srca po svuda u okolo i širi se Rijekom i dalje, posjeti poznanika u bolnici i iscijeli ga, pokloni ljubav sirotinji i onima koji prose, blagoslivljaj ih, popravi sve oštećeno, očisti sve i ukloni nepodopštine, unesi svjetlo u svaki kutak grada, razveseli prolaznika i zagrli ga, neka ti se pridruži i uputi ga u meditaciju... Meditiraj i u mislima to čini, a, ako si Ti močan meditant, teleportiraj se mislima na Jelačićev trg i budi prisutan, Ti širi svu svoju ljubav i pozitivnu energiju, uputi je svima i dalje u prostor... Jelačić trg u Rijeci leži do Mrtvog kanala i mosta Hrvatskih branitelja, dalje je Delta. Tu na pješačkom otoku nalazi se "platana" mjesto i centar pozitivnog zračenja grada Rijeke. Lijevo je trg gdje su dvije prekrasne platane a između njih je i lijepa fontana, poklon zbratimljenog grada Kawasakija. Ako si iz Rijeke, navrati do fontane, oslušni žubor vode u njoj, pogledaj prema platanama, usaglasi se, i izvrši razmjenu energija, s topi se s platanama, postani Jedno s njima i prirodom... Kad osjetiš mirnoću i radost, Ti iz srca započni odašiljat ljubav i pozitivnu energiju... Ako nisi iz Rijeke i ne možeš si predočiti Jelačićev trg, Ti odašilji energiju i ljubav iz mjesta gdje obitavaš, tebi drago mjesto u mislima, a to može biti: tvoja soba, stolica na kojoj sjediš u radnoj prostoriji, stan, kuća, dvorište, crkva u kojoj moliš, klupa u parku, ili bilo što drugo... Kako se energija dalje širi, a Ti si sad s mislima u Rijeci, oplahni grad Rijeku, i sjeti se nas... Energiju i ljubav odašiljite u vremenu od 7,45 - 8,00 sati, vrijeme nije ograničeno. Čini koliko tebi odgovara, par minuta, 5, 10, dok ne dosegne zasićenje i tad prekini na vrhuncu tvoje meditacije. Možeš to činiti i tijekom dana u bilo kojoj satnici, prema tvom nahođenju i želji, kako tebi najbolje odgovara... Ja ću tad biti na Jelačićevom trgu, i zadržati se neko vrijeme ili samo proć. U pravilu rukom dotaknem godove platane i zaželim joj ljubav, sreću i dug život...Prođem pokraj platane i produžim dalje poslom... Ukoliko imaš zapažanja u vrijeme maditacije, ukoliko su tvoji osjećaji drugačiji, ukoliko si osjetio/osjetila bilo koje senzacije do tada tebi nepoznate, piši mi da podjelimo Tvoju radost i tako obznanimo nepoznato i nedokućivo... Objavit ću sve to na magicusu, tako i Tvoj doprinos bit će trajno zabilježen. Bez ustezanja mi piši, a otvorenost duše i iskrenost jest krajnji cilj svakog od nas,,, U Rijeci, 27.01.2011. godine Borivoj Bukva O Rijeci i riječanima najnovije: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=57136 --------------------- lp, boro |
Pozitivna struja misaonih oblika za grad Rijeka
Pozitivna struja misaonih oblika za grad Rijeka
pozitivno i jako dobro za čut o gradu rijeci... Dragi Boro Potrebna mi je vaša potvrda ili nekoga koga Vi znate Imala sam uvid da je došlo do promjene polova u gradu Rijeci. Grad Rijeka je sa današnim danom poprimio pozitivnu struju misaonih oblika. 51+ prema četrdeset devet -. Ako je to istina to bi bilo veličanstveno. Promjena se dogodila u jutarnjim satima. Za sada u Hrvatskoj nema ni jednog grada koji tako vibrira, a niti u Europi. Sve zemaljske vibracije su na 41 - 42. Do 2012 treba podići pozitivne vibracije na planetu Zemlji do 51 pozitivno. Živo me zanima Vaš odgovor. Anđa ------------------------------ --- On Sat, 1/22/11, Anda Jotanovic wrote: From: Anda Jotanovic Subject: Promjena To: borivojbukva@yahoo.com Date: Saturday, January 22, 2011, 5:23 PM ------------------------------ draga anđa, to je predivno i pohvalno, hoću reč niti malo slučajno, eto iz kojih razloga navodim: - helena petrovna blavatsky, posjetila je sušak i vjerojatno posjetila oca polić kamova koji je bio poznat sušaćanin s bogatom vlastitom bibliotekom i posjećivao kopitarnu u lipicama, gdje su se njih dvoje sreli. u povijesnom arhivu grada rijeke nema se ničeg od podataka, blavatsky je uglavnom putovala inkognito. dolaskom u sušak bila je oduševljena i tad navodno izjavila da će: učka odigrati značajnu ulogu na prijelazu 2000. te godine. - rapalskim ugovorom 1920. godine rijeka se osamostaljuje i pripada ligi naroda. rijeka je tad trebala biti sjedište lige naroda, danas su to UN. - po tom konceptu, propagirajući veću samostalnost i regionalnu pripadnost, sve ono pozitivno što je potrebno jednom gradu u njegovom razvoju, osnovana je VSDR. Virtualna Slobodna Država Rijeka, koja djeluje jedno 6. godina. http://www.rijeka-drzava.com/ - 1990. godine, nešto kasnije, dolaze nam feng shui majstori iz kine i objelodanjuju lijepu vijest, da je položaj grada rijeke nakon hong konga najidealniji... čude se da rijeka nije iskoristila sve te prednosti, međutim rijeka iz lige naroda 1920. to pobija, bili smo po nacionalnom dohodku izjednačeni švicarskoj. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5649 - proteklih godina radilo se i istraživalo na području učke, tako došlo do spoznaje da se nekad poštivalo stroslavensko božanstvo PERUN, i prakticirali običaji ljudi koji su obitavali na tim prostorima u poganskim vremenima. time učka poput grčkog olimpa dobiva na značenju u tom pogledu. - susret slovenskog predsjednika pahora i kosorice u "vili di lovrana" u tuliševici kraj lovranske drage. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=52218 - na tom prostoru je i livada gdje se trebalo 1975. godine locirati "teozofski kamp", međutim sve je prebačeno na jasu, gozd martuljek, slovenija. http://drustvogozd.si/ - nerazdvojni dio na koji se naslanja grad rijeka je naša ISTRA. jedan je od najvećih i najbogatijih regionalnih muzeja svijeta. božanska i vilinska istra, isto kad razmatram rijeku s mislima sam na nju kao sastavni dio. stari rimljani su uostalom za rijeku isticali da predstavlja "vrata orijenta". - teozofsko društvo u rijeci 1990. godine djeluje a vodio ga pokojni zvonimir frlan. http://www.teozofija.net/ - nova akropola djeluje u rijeci. http://www.nova-akropola.hr/ - jadran zalokar od 1990. inaugurira "planetarnog poliloga" i vodi ciklus predavanja, kasnije spominje rijeku kao planetopolis, i ostalo. - od 1990. godine tai chi djeluje u rijeci, prošle godine smo proslavili 20 godišnjicu. http://www.taichirijeka.hr/ - od 1995. godine ISTRAKON počinje s natječajima "priče o istri, fantastične priče" i dr. - od 1995. godine na ovamo od mnogih osoba iz hrvatske a tako i sa prostora bivše države, pričaju mi da je rijeka centar duhovnosti i pokretač, vodilja u tom pogledu u hrvatskoj a tako i na prostoru jug. europe. to me je ugodno iznenadilo. oni ta svoja zapažanja iznose ne vezano za bilo što ili uplitanja sa strane, da bi ih se podstaknulo da se izjasne i govore o tome... - posljednjih godina mnogo se spominje i piše o "IDENTITETU GRADA RIJEKE", umjetnici, znanstvenici, poznati i priznati riječani pišu o tome... - 1997. godine prezentirao sam "metamorfoze istre i rijeke", kasnije i knjigu izdao. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=42021 - 2000. godine osnovano je društvo haiku pjesnika - rijeka http://karolina-rijecka.com - unatrag dvije godine u sklopu novog svjetskog poretka, obilježili smo obljetnicu 70. godina "crvene simfonije" u molekuli u rijeci, nas nekolicina i dr.sc. marijan vejvoda. bit će vjerojatno i jedini u svijetu. Pogledaj post od 12.04.2008. godine na http://budan.blog.hr/ - krajem prošle godine dvije ezoterike su održane u jenom vikendu, u opatiji i puli, aquarius i istra altera magica. u puli nas troje držimo predavanja "zmajeve linije kroz istru" i nastupa vesna krmpotić... http://www.istraalteramagica.com/ http://www.svijetezoterije.net/ - dok na prostorima hrvatske u rurarnim predjelima ogromna većina vodi polemiku sa bliskom i dalekom prošlošću, baulja po bespućima povijesti pokušavajući nametnuti ono što ne prolazi, i tako se gubi u toj igri koja je već unaprijed izgubljena, - u rijeci se poštuje maksima "sada i ovdje", i čini sve, podređeno je njoj i djeluje se u skladu nje... - spiritualne duše čine sve ono što je najbolje po njih a tako i za grad i društvo kojem pripadaju. kao nukleusi one vertikaliziraju i stvaraju koncentrat pozitivnih ideja u težnji za boljim i savršenijim... tu je dobar dio prisutnih ezoterika, umjetnika, znanstvenika, i ostalih poznatih i priznatih naših riječana koji djeluju u tom smislu ili na tragu su mu... - također u zadnje vrijeme osjeti se i otpor, prisutan u onih kojima nije ništa jasno i ne žele mijenjati na bolje postojeće stanje, oni zadržavaju do tada plasirane im ideje sa sve više "klero-naci-šovi", bliske im i već poznatim konzervativnim i odgojnim do tada značenjima... - ovo je moj kraći prikaz od onoga što je meni poznato i pratim, a tako i vezano uz gore naznačenu struju misaonih oblika za grad - rijeka, od strane naše anđe jotanović. u potpunosti sam u suglasju s anđom, a tako i koncentrat pozitivnih vibracija i zbivanja zadnjih godina u gradu rijeci, trebalo se i ispoljiti na određeni način što na ovu datost i daje sliku u kojoj se nalazimo... - naprijed rijeka!, samo to mogu reč, i "hvala bogu!" da smo svi mi tako produhovljeni, istiniti, dobri i lijepo se odnosimo u odnosu na ostale, s ljubavlju, planetarni, univerzalni, kozmopolitski, nepokoreni i slobodarski... slobodno se mogu prozvati europljaninom... u rijeci, 23.01.2011. godine borivoj bukva |
27.01.2011., četvrtak
Vegetarijanac ili mesojed?
VEGETARIJANAC ILI MESOJED? Dilema suvremenog homo-sapiensa Zdrava prehrana - izraz je kojeg u posljednjem desetljeću sve više pronalazimo u dnevnom i tjednom tisku, o njemu slušamo na radiju i TV-u, razgovaramo na poslu i u tramvaju. Višak kilograma, probavne smetnje i razne bolesti problemi su koji nas tjeraju da i sami više razmišljamo o svojoj svakodnevnoj prehrani, pojmu kojem do sada nismo pridavali neki poseban značaj. Unosimo li dovoljno kalorija, vitamina i proteina u svoj organizam, koliko smo do ovog trenutka konzumirali mliječnih proizvoda, koliko voća i povrća i u kojem omjeru? U ovome članku detaljnije raspravljamo o ovoj temi a k tome prenosimo i podatke preuzete iz New York Times-a (podaci su otprije nekoliko godina, no još uvijek su relevantni u određivanju dolje spomenutih parametara) ukoliko imate dilemu o tome kojoj vrsti prehrane se prikloniti. Nadamo se kako će vam ovi podaci Američke zdravstvene organizacije pomoći u razumijevanju ozbiljnosti problema o kojima se govori kroz dolje spomenutih 9 argumenata. Podaci se odnose samo na SAD. Pokušajte barem iz radoznalosti otprilike izračunati podatke koji bi se mogli odnositi i na ostale zemlje svijeta te ih zajedno pribrojiti navedenim postocima i brojkama. Možda će vam se to samo učiniti kao običnom zabavom, no, ukoliko ste još uvijek ostali ravnodušni i hladni na dobivene rezultate, pokušajte ih još jednom zbrojiti i dublje analizirati. ARGUMENT br. 1 – Svjetska glad • Broj ljudi koji će ove godine umrijeti od izgladnjelosti: 60 000 000 • Broj ljudi koji bi mogli biti adekvatno prehranjeni sačuvanim žitaricama kada bi Amerikanci smanjili konzumiranje mesa za 10%: 60 000 000 • Broj stanovnika u SAD-u: 300 000 000 • Broj ljudi koji bi mogli biti prehranjeni žitaricama i sojinim zrnom koje danas konzumira američka stoka: 1 300 000 000 • Postotak kukuruza uzgojenog u SAD-u namijenjenog prehrani ljudi: 20% • Postotak kukuruza uzgojenog u SAD-u namijenjenog prehrani stoke: 80% • Postotak zobi uzgojene u SAD-u namijenjene prehrani stoke: 95% • Postotak proteina koji se gube pri kruženju žitarica kroz stoku (probavom): 99% • Koliko često jedno dijete umre od gladi: Svake 2 sekunde • Količina krumpira koja bi se mogla uzgojiti na hektaru tla: cca. 20 000 kg • Količina stoke uzgojene na hektaru tla: cca. 165 kg • Postotak američke obradive zemlje namijenjene proizvodnji mesa: 56% • Količina žitarica i soje potrebna za proizvodnju kilograma mesa: cca. 16 kg ARGUMENT br. 2 – Zaštita okoliša • Razlog globalnog zagrijavanja: Učinak staklenika • Glavni razlog učinka staklenika: Ispuštanje ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva • Količina fosilnog goriva koja je potrebna za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina: 50 puta više nego za vegetarijansku prehranu • Postotak površinskog sloja tla izgubljenog u SAD-u do danas: 75% • Gubitak površinskog sloja tla u SAD-u usko povezan s uzgojem stoke: 85% • Broj hektara američke šume posjećene radi uzgoja usjeva za proizvodnju mesa: cca. 130 000 000 • Količina mesa koju SAD godišnje uvozi iz Kostarike, El Salvadora, Guatemale, Hondurasa i Paname: cca. 100 000 000 kilograma • Količina mesa po stanovniku koja se konzumira u gore navedenim zemljama: Manje nego što prosječno konzumira kućna mačka u SAD-u • Površina tropske prašume “pojedena“ svakim hamburgerom: cca. 20 cm2 • Broj životinjskih vrsta istrebljenih uništavanjem tropskih šuma radi ispaše stoke i ostalih potreba: 1000 na godinu ARGUMENT br. 3 – Rak • Vjerojatnost pojave raka dojke kod žena koje jedu meso 4 puta na tjedan je 4 puta veća nego kod žena koje ne jedu meso. • Vjerojatnost pojave raka dojke kod žena koje svakodnevno jedu jaja je 3 puta veća nego kod žena koje ne jedu jaja. • Vjerojatnost pojave smrtonosnog raka jajnika kod žena koje jedu jaja 3 ili više puta tjedno 3 puta je veća nego kod žena koje to nikada ne čine. • Vjerojatnost pojave raka prostate kod muškaraca koji svakodnevno jedu meso 3,6 puta je veća nego kod onih koji to vrlo rijetko čine, ili to uopće ne čine. ARGUMENT br. 4 – Prirodni izvori • Više od polovice vode u SAD-u korištene u bilo koje svrhe troši se na uzgoj stoke za klanje • Količina vode potrebna za uzgoj prosječnog junca: Dovoljno da se potopi jedan osrednje veliki brod • Količina vode potrebna da se proizvede pola kilograma pšenice: cca. 100 litara • Količina vode potrebna za proizvodnju pola kilograma mesa : cca. 10 000 litara • Cijena običnog hamburgera iznosila bi cca. 70$ po kilogramu kada novac američkih poreznih obveznika ne bi nadoknađivao dio troškova • Pola kilograma proteina iz goveđeg odreska koštalo bi cca. 89$ kada voda ne bi bila subvencionirana • Poznate zalihe nafte trajale bi još 13 godina kada bi svaki čovjek bio mesojed. Iste bi trajale još 260 godina kada bi ljudi prestali jesti meso • SAD dnevno uvoze 6 800 000 bačava nafte • Postotak fosilnog goriva vraćenog kao energija iz hrane putem najučinkovitijeg procesa proizvodnje mesa: 34,5% • Postotak vraćene energije iz najneučinkovitije biljne hrane: 32,8% • Postotak sirovina potrošenih u SAD-u da bi se održalo jedenje mesa: 33% ARGUMENT br. 5 – Kolesterol • Broj američkih medicinskih škola: 125 • Broj škola koje trebaju tečaj iz prehrane: 30 • Trajanje obuke o prehrani koju usvoji prosječni američki liječnik tijekom četvorogodišnjeg školovanja: 25 sati • Najčešći uzrok smrti u SAD-u: Srčani udar • Koliko često srčani udari ubijaju u SAD-u: Svakih 45 sekundi • Vjerojatnost da će prosječni Amerikanac umrijeti od srčanog udara: 50% • Ista ta vjerojatnost, ali za čovjeka koji izbjegava meso: 15% • Mesna industrija tvrdi da se ne bi trebali brinuti oko količine kolesterola u vašoj krvi ako je normalna. Vjerojatnost da ćete umrijeti od suženih arterija ako vam je količina kolesterola u krvi “normalna” iznosi 50% ARGUMENT br. 6 – Antibiotici • Postotak antibiotika kojima se hrani američka stoka: 55% • Postotak infekcija otpornih na penicilin 1960. godine: 13% • Postotak infekcija otpornih na penicilin 1988. godine: 91% • Odgovor Europske ekonomske zajednice na rutinsko davanje antibiotika stoci: Zabranjeno! • Odgovor na isto pitanje Američke mesne i farmaceutske industrije: Potpuna podrška! ARGUMENT br. 7 – Pesticidi • Postotak ostataka pesticida u američkoj vegetarijanskoj hrani: 1% • Postotak ostataka pesticida u američkoj prehrani baziranoj na voću: 4% • Postotak ostataka pesticida u američkoj mesnoj prehrani: 55% • Postotak zagađenosti mlijeka pesticidima majki dojilja koje jedu meso 35 puta je veći nego u onih koje ne jedu meso • USDA tvrdi da meso prolazi inspekciju. Manje od 0,00004% ubijenih životinja prođe testiranje na ostatke otrovnih kemikalija uključujući dioxin i DDT ARGUMENT br. 8 – Etika • Broj životinja ubijenih zbog mesa po satu u SAD-u: 500 000 • Zanimanje s najvećim prometom u SAD-u: Radnik u klaonici • Zanimanje s najviše povreda na poslu u SAD-u: Radnik u klaonici • Trošak za uspavljivanje životinja prije klanja s pištoljem za uspavljivanje: 1 cent (oko 0,06 kn) • Razlog zbog kojeg mesna industrija ne koristi takve pištolje: “Odviše skupo!” (”Captive bolt pistol“) ARGUMENT br. 9 – Preživljavanje • Atletičar koji je više od dva puta pobijedio na poznatom “Iron Man Thriatlon” natjecanju (Maraton željeznog čovjeka) bio je Dave Scott a pobijedio je 6 puta. Dave Scott je vegetarijanac • Najveći mesojed koji je ikada živio: Tyrannosaurus Rex • Posljednji put Tyrannosaurus Rex viđen je 100 000 000 god.pr.Kr. --------------- |
26.01.2011., srijeda
Konačno priznanje nacionalnih manjina u Sloveniji ???
MANJINE U SLOVENIJI NAKON DVADESET GODINA NEGIRANJA, ŠIKANIRANJA I BRISANJA KONAČNO PRIZNANJE?
Južnjaci sramežljivo izlaze na svjetlo dana Deklaracija se donosi nakon pritiska izvana i nedavnog poziva parlamentarne skupštine Vijeća Europe Sloveniji da dodatno zaštiti pripadnike manjina nakon što je to na referendumu onemogučila desnica Denis ROMAC Slovenski izbrisani će pravo na obeštećenje morati potražiti na europskim sudovimaNakon što je Hrvatska lanjskim ustavnim promjenama vratila Slovence i Bošnjake u preambulu svog Ustava, čime je ispravila grijeh Franje Tuđmana iz 1997. godine, kada su Slovenci i Bošnjaci izbačeni iz ustavnog teksta, i Slovenija je poduzela stidljive korake prema priznanju činjenice da u toj državi žive i pripadnici drugih naroda iz bivše Jugoslavije, a ne samo Slovenci. Iako su se i u Sloveniji začuli usamljeni prijedlozi kako bi sada i Slovenija trebala u svoj ustav vratiti Hrvate, nakon što je slovenska manjina ponovno priznata u Hrvatskoj, to bi za današnju Sloveniju i za trenutačni odnos političkih snaga u toj zemlji bilo previše. Ipak, slovenski bi parlament početkom veljače trebao glasati o Deklaraciji o položaju narodnih zajednica pripadnika naroda nekadašnje Jugoslavije u Sloveniji, što je prvi dokument kojim se u Sloveniji službeno priznaje postojanje manjina, osim talijanske i mađarske manjine, koje su priznate i u posve drukčijem statusu u odnosu na manjine koje dolaze iz sredina s kojima je Slovenija živjela u bivšoj Jugoslaviji. Suglasnost desnice Premda je naoko riječ o krupnom koraku, slovenska deklaracija o manjinama iz bivše Jugoslavije zapravo je samo početak rješavanja manjinskog problema. Riječ je o uopćenom i načelnom dokumentu, koji je napisao zastupnik vladajućih socijaldemokrata Miran Potrč, u kojem se Albancima, Bošnjacima, Crnogorcima, Hrvatima, Makedoncima i Srbima u Sloveniji otvaraju mogućnosti uređivanja njihovih kolektivnih prava. Upravo je njezina općenitost razlog zbog koje je deklaracija dobila potporu skoro svih parlamentarnih klubova, pa čak i opozicijske Slovenske demokratske stranke Janeza Janše. Jedina konkretna korist koju će dugo negirane manjine u Sloveniji imati od nove deklaracije predstavlja savjet za manjine koji će djelovati pri slovenskoj vladi i koji bi navedenim manjinama trebao ponuditi »prostor za organiziranu raspravu«. Dakle, ništa spektakularno, osim činjenice da je Slovenija nakon puna dva desetljeća odlučila priznati samo postojanje pripadnika drugih naroda u svojoj zemlji. Doduše, Slovenija je i prije sadašnje deklaracije pokušala doći do tog cilja. Učinila Manjine bez prava U ukupnom stanovništvu Slovenije, prema popisu stanovništva iz 2002., 17 posto otpada na pripadnike manjina, a većina od tog broja odnosi se upravo na manjine iz bivše Jugoslavije. Najviše je Srba (dva posto), zatim Hrvata (1,8 posto), pa Bošnjaka (jedan posto). Nijedna od tih manjina nije priznata u Sloveniji, za razliku od mađarske i talijanske manjine, koje su malobrojnije: 0,32 posto (mađarska), odnosno 0,11 posto (talijanska). je to zaobilaznim putem, kada je parlament prije nekoliko mjeseci donio novi zakon o slovenskoj radio-televiziji, koji je na slovenske ekrane trebao vratiti emisije na jezicima manjina iz bivših republika. Takav je prijedlog izazvao ogorčenu reakciju slovenskih desničara okupljenih oko Janše i šovinista Zmage Jelinčiča, koji su mrski »jugoslavenski« zakon o radio-televiziji zajedničkim snagama srušili na referendumu. Deklaraciju Slovenija donosi nakon pritiska izvana i nedavnog poziva parlamentarne skupštine Vijeća Europe Sloveniji da dodatno zaštiti pripadnike manjina. Bitka izbrisanih Otpor priznavanju prava »južnjaka« – kako u Sloveniji pogrdno nazivaju pripadnike drugih naroda bivše Jugoslavije koji su nakon raspada bivše države ostali živjeti u Sloveniji, ili su se u nju kasnije doselili – u Sloveniji je stara koliko i slovenska država. On se najdrastičnije iskazao u pogledu izbrisanih, iako to nikako nije jedini primjer negiranja prava drugih naroda i njihovog tretmana kao »neprijatelja države«. Nedavna je revizija u slovenskom MUP-u utvrdila da je u veljači 1992. iz registra državljana izbrisano preko 25 tisuća osoba koje su u tom trenutku stalno živjele u Sloveniji. Unatoč svih mogućih sporova što su ih u međuvremenu izbrisani dobili protiv slovenske države pred slovenskim i europskim sudovima, svih direktiva i apela međunarodnih nevladinih organizacija i kolektivnih tijela, kao što su Vijeće Europe i Ujedinjeni narodi, Slovenija je 2004. primljena u Europsku uniju iako Ljubljana u tom trenutku nije bila riješila problem izbrisanih. Slovenija je tek zakonom iz 2010. godine omogućila izbrisanima vraćanje oduzetih prava, ali ne i obeštećenje žrtava izbrisa, pravo na slovensko državljanstvo, niti izborno pravo. Stoga Sloveniju i dalje upozoravaju da hitno mora donijeti novi zakon o izbrisanima, jer sadašnji nije dovoljan. U protivnom, izbrisani će pravo na obeštećenje zbog nezakonitog izbrisa izboriti pred europskim sudovima. Iako je to za Sloveniju neugodnija opcija, teško je vjerovati da će se sadašnja vladajuća koalicija Boruta Pahora odlučiti na hrabriji i pošteniji zakon o izbrisanima, kada je i zbog sadašnjeg ministrica unutarnjih poslova Katarina Kresal, koja je javno stala iza tog zakona, doživjela pravi politički pogrom nakon njegova donošenja. Preuzeto iz Novog Lista http://budan.blog.hr/ --------------- moj pozdrav prijatelju dimitru anakievu, velikom humanisti i borcu za ljudska prava! boro |
25.01.2011., utorak
Pozitivna struja misaonih oblika za grad Rijeka
Pozitivna struja misaonih oblika za grad Rijeka
pozitivno i jako dobro za čut o gradu rijeci... Dragi Boro Potrebna mi je vaša potvrda ili nekoga koga Vi znate Imala sam uvid da je došlo do promjene polova u gradu Rijeci. Grad Rijeka je sa današnim danom poprimio pozitivnu struju misaonih oblika. 51+ prema četrdeset devet -. Ako je to istina to bi bilo veličanstveno. Promjena se dogodila u jutarnjim satima. Za sada u Hrvatskoj nema ni jednog grada koji tako vibrira, a niti u Europi. Sve zemaljske vibracije su na 41 - 42. Do 2012 treba podići pozitivne vibracije na planetu Zemlji do 51 pozitivno. Živo me zanima Vaš odgovor. Anđa ------------------------------ --- On Sat, 1/22/11, Anda Jotanovic wrote: From: Anda Jotanovic Subject: Promjena To: borivojbukva@yahoo.com Date: Saturday, January 22, 2011, 5:23 PM ------------------------------ draga anđa, to je predivno i pohvalno, hoću reč niti malo slučajno, eto iz kojih razloga navodim: - helena petrovna blavatsky, posjetila je sušak i vjerojatno posjetila oca polić kamova koji je bio poznat sušaćanin s bogatom vlastitom bibliotekom i posjećivao kopitarnu u lipicama, gdje su se njih dvoje sreli. u povijesnom arhivu grada rijeke nema se ničeg od podataka, blavatsky je uglavnom putovala inkognito. dolaskom u sušak bila je oduševljena i tad navodno izjavila da će: učka odigrati značajnu ulogu na prijelazu 2000. te godine. - rapalskim ugovorom 1920. godine rijeka se osamostaljuje i pripada ligi naroda. rijeka je tad trebala biti sjedište lige naroda, danas su to UN. - po tom konceptu, propagirajući veću samostalnost i regionalnu pripadnost, sve ono pozitivno što je potrebno jednom gradu u njegovom razvoju, osnovana je VSDR. Virtualna Slobodna Država Rijeka, koja djeluje jedno 6. godina. http://www.rijeka-drzava.com/ - 1990. godine, nešto kasnije, dolaze nam feng shui majstori iz kine i objelodanjuju lijepu vijest, da je položaj grada rijeke nakon hong konga najidealniji... čude se da rijeka nije iskoristila sve te prednosti, međutim rijeka iz lige naroda 1920. to pobija, bili smo po nacionalnom dohodku izjednačeni švicarskoj. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5649 - proteklih godina radilo se i istraživalo na području učke, tako došlo do spoznaje da se nekad poštivalo stroslavensko božanstvo PERUN, i prakticirali običaji ljudi koji su obitavali na tim prostorima u poganskim vremenima. time učka poput grčkog olimpa dobiva na značenju u tom pogledu. - susret slovenskog predsjednika pahora i kosorice u "vili di lovrana" u tuliševici kraj lovranske drage. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=52218 - na tom prostoru je i livada gdje se trebalo 1975. godine locirati "teozofski kamp", međutim sve je prebačeno na jasu, gozd martuljek, slovenija. http://drustvogozd.si/ - nerazdvojni dio na koji se naslanja grad rijeka je naša ISTRA. jedan je od najvećih i najbogatijih regionalnih muzeja svijeta. božanska i vilinska istra, isto kad razmatram rijeku s mislima sam na nju kao sastavni dio. stari rimljani su uostalom za rijeku isticali da predstavlja "vrata orijenta". - teozofsko društvo u rijeci 1990. godine djeluje a vodio ga pokojni zvonimir frlan. http://www.teozofija.net/ - nova akropola djeluje u rijeci. http://www.nova-akropola.hr/ - jadran zalokar od 1990. inaugurira "planetarnog poliloga" i vodi ciklus predavanja, kasnije spominje rijeku kao planetopolis, i ostalo. - od 1990. godine tai chi djeluje u rijeci, prošle godine smo proslavili 20 godišnjicu. http://www.taichirijeka.hr/ - od 1995. godine ISTRAKON počinje s natječajima "priče o istri, fantastične priče" i dr. - od 1995. godine na ovamo od mnogih osoba iz hrvatske a tako i sa prostora bivše države, pričaju mi da je rijeka centar duhovnosti i pokretač, vodilja u tom pogledu u hrvatskoj a tako i na prostoru jug. europe. to me je ugodno iznenadilo. oni ta svoja zapažanja iznose ne vezano za bilo što ili uplitanja sa strane, da bi ih se podstaknulo da se izjasne i govore o tome... - posljednjih godina mnogo se spominje i piše o "IDENTITETU GRADA RIJEKE", umjetnici, znanstvenici, poznati i priznati riječani pišu o tome... - 1997. godine prezentirao sam "metamorfoze istre i rijeke", kasnije i knjigu izdao. http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=42021 - 2000. godine osnovano je društvo haiku pjesnika - rijeka http://karolina-rijecka.com - unatrag dvije godine u sklopu novog svjetskog poretka, obilježili smo obljetnicu 70. godina "crvene simfonije" u molekuli u rijeci, nas nekolicina i dr.sc. marijan vejvoda. bit će vjerojatno i jedini u svijetu. Pogledaj post od 12.04.2008. godine na http://budan.blog.hr/ - krajem prošle godine dvije ezoterike su održane u jenom vikendu, u opatiji i puli, aquarius i istra altera magica. u puli nas troje držimo predavanja "zmajeve linije kroz istru" i nastupa vesna krmpotić... http://www.istraalteramagica.com/ http://www.svijetezoterije.net/ - dok na prostorima hrvatske u rurarnim predjelima ogromna većina vodi polemiku sa bliskom i dalekom prošlošću, baulja po bespućima povijesti pokušavajući nametnuti ono što ne prolazi, i tako se gubi u toj igri koja je već unaprijed izgubljena, - u rijeci se poštuje maksima "sada i ovdje", i čini sve, podređeno je njoj i djeluje se u skladu nje... - spiritualne duše čine sve ono što je najbolje po njih a tako i za grad i društvo kojem pripadaju. kao nukleusi one vertikaliziraju i stvaraju koncentrat pozitivnih ideja u težnji za boljim i savršenijim... tu je dobar dio prisutnih ezoterika, umjetnika, znanstvenika, i ostalih poznatih i priznatih naših riječana koji djeluju u tom smislu ili na tragu su mu... - također u zadnje vrijeme osjeti se i otpor, prisutan u onih kojima nije ništa jasno i ne žele mijenjati na bolje postojeće stanje, oni zadržavaju do tada plasirane im ideje sa sve više "klero-naci-šovi", bliske im i već poznatim konzervativnim i odgojnim do tada značenjima... - ovo je moj kraći prikaz od onoga što je meni poznato i pratim, a tako i vezano uz gore naznačenu struju misaonih oblika za grad - rijeka, od strane naše anđe jotanović. u potpunosti sam u suglasju s anđom, a tako i koncentrat pozitivnih vibracija i zbivanja zadnjih godina u gradu rijeci, trebalo se i ispoljiti na određeni način što na ovu datost i daje sliku u kojoj se nalazimo... - naprijed rijeka!, samo to mogu reč, i "hvala bogu!" da smo svi mi tako produhovljeni, istiniti, dobri i lijepo se odnosimo u odnosu na ostale, s ljubavlju, planetarni, univerzalni, kozmopolitski, nepokoreni i slobodarski... slobodno se mogu prozvati europljaninom... u rijeci, 23.01.2011. godine borivoj bukva |
24.01.2011., ponedjeljak
Umberto Eko - Potkovanje paukovih jaja
Ćaskanje s Umbertom Ekom o večnom fašizmu
Potkivanje paukovih jaja Piše: Dimitar Anakiev Pripadnici malih naroda nedvosmisleno su hendikepirani, jer ne mogu svoj fašistički talenat razviti tako uspešno kao pripadnici vellikih nacija - Japanci, na primer. Ne mogu da se razmahnu i onda moraju da potpisuju sebi u prilog peticije, da sujetu hrane na sudovima, a celokupno njihovo ponašanje karekteriše velika provincijalna smutnja. Smutnja provincijalaca je tako velika da u uslovima neprestano nesigurnog identiteta nailazimo smutnju kao dominantnu crtu ponašanja i kod najistaknutijih predstavnika naroda a ne samo kod njihovih službenika. Jedino provincijalna smutljivost može da objasni transformaciju penzionisanog potpukovnika socijalističke JNA u naci-fašističkog generala koji po Bosni strelja zarobljene očeve i braću dece koju je pre toga cinično počastio bombonama; jedino provincijalna smutljivost u kojoj ni jedno principijalno ponašanje ne može da nadraste instinkte pripadnosti plemenu može da objasni transformaciju bivšeg komandanta Proleterske brigade NOV u organizatora stvaranja nacističkih paravojnih jedinica Na Balkanu u ime rustike cvetaju swastike U poznatom eseju o fašizmu pod nazivom Ur-Fašizam (Večiti fašizam) Umberto Eko razrađuje modalitete fašizma sa čini se dvojakom namerom: prva je pokušaj unutrašnje definicije fašizma koja se neće vezivati za njegove različite pojavne oblike nego pokazati njegovu suštinu, i tim putem posvedočiti o potrebi stalne budnosti da nam se fašizam ne bi desio u nekom, recimo zabavnom ili drugom, neočekivanom (možda „humanističnom“) obliku. U tom delu Eko kaže jasno: ne dopustimo fašizam ponovo! S druge strane Eko izgleda želi ovim tekstom napisanim 1995. za New York Review of Books možda i da se prilagodi američkom čitaocu za kojeg se pretpostavlja da je tipično antifašista, ali ponekad pomalo zabrinut zbog mogoćnosti da se iza plašta borbe protiv fašizma, ako je o toj temi reč, ne pokaže odnekud dežurni antifašista: ideologija marksizma. Da li krajnji desničar može biti antifašista: Umberto Eko Photo: EPA/JUAN FERRERAS Izgleda zato Eko u priču o italijanskom otporu protiv fašizma za vreme Drugog svetskog rata smešta prvo kritiku italijanskih komunista, koji navodno neopravdano svojataju pokret otpora, a odmah raznovrsnost antifašističke borbe u Italiji ilustruje pričom o navodnom heroju svoje mladosti: Eduardu Sonju – vođi ilegalne organizacije Organizzazione Franchi koja se je bavila riskantnom humanitarnom delatnošću: švercovanjem Jevreja iz fašističke Italije u neutralnu Švajcarsku. Eko pominje Eduarda Sonja zato što je bio monarhista i krajnji desničar a pritom, valjda zbog neslaganja sa politikom Rajha u vezi „jevrejskog pitanja“, ovde je pomenut kao antifašista. Krajnji desničar antifašista? Što je mokra ova vatra! Eko kao da želi reći da se eto i krajnji desničari, iz ličnih razloga, ponekad, mogu boriti protiv fašizma. Mogu se naravno fašisti boriti i između sebe, ali ih međusobna borba ne unapređuje u antifašiste. Sve je u redu drugovi Amerikanci, ne plašite se za svoj profit i imperij, vidite – očito ne moramo svi biti marksisti da bismo pisali protiv fašizma. Tvrdnje naizgled nalik na Ekove o Sonji, mogle su se čuti i na postkomunističkom Balkanu, gde su novodobne demokrate predstavile svoje verzije antifašističkih boraca, pa su se u antifašiste odmah upisali lideri slovenačkog klera i bele garde, preko ustaša, balista, handžarista do četnika i Draže. Možda su izlivi „fašističkog antifašizma“ balkanskih novodobnih demokrata inspirisani baš pričom o Eduardu Sonju, koju Eko ostavlja spretno nedovršenu kao priču o svom dečijem junaku. One koji su se potrudili da odgonetnu do kraja ovaj Ekov rebus mogli su možda negde pročitati da je posle duge diplomatske karijere obeležene izrazitim anti-komunizmom Eduardo Sonjo završio svoj politički mandat kao fašista, na listi Nacionalnog saveza (AN, Alleanza nazionale), naslednice Musolinijevog „Socijalnog pokreta“ (MSI, Movemento sociale Italiana). Tog podatka međutim nema u Ekovom tekstu, možda i zbog toga što je tekst publikovan približno u isto vreme kada je Sonjo postao predizborni kandidat ove fašističke liste predvođene Đankarlom Finijem, deklariranim fašistom, koji se ni devedestih godina nije libio da javno kaže: „Mi smo fašisti, naslednici fašizma u 21. veku“ ili „I posle pola veka ideja fašizma je i dalje živa“ itd. Đankarlo Fini je danas predsednik poslaničkog doma u italijanskom parlamentu i za tu funkciju mu nije potreban antifašistički alibi. A i zašto bi tražio alibi kad on u italijanskom parlamentu predstavlja fašističke ideje i zbog toga je dobio mandat od svojih birača? Ako neko tvrdi da su demokratija i fašizam nespojivi, neka se priseti činjenice da je i Adolf Hitler došao na vlast demokratskim putem, a zanimljiva je i priča o Miloševićevoj demokratskoj vladavini. Jednako dosledni kao pojedini italijanski političari, ili još dosledniji, čine se savremeni japanski političari, političari iz još jedne zemlje u kojoj je fašizam domaća životinja. Koliko je autoru ovih redova poznato, političari svih posleratnih japanskih vlada nastalih nakon atomskog poraza japanskog imperijalizma, svake se godine poklone senama svojih oficira sahranjenih na imperijalnom groblju Josukune (Yosukune). Na ovom ekskluzivno fašističkom groblju leže i posmrtni ostaci oficira koji su predvođeni princom Jasuhiko Asakom izvršili jedan od najstrašniji pokolja civilnog stanovništva u modernoj istoriji, čuveni pokolj u Nankingu, u Kini. Međunarodni vojni tribunal za Daleki istok, koji je 1946. zasedao u Tokiju, utvrdio je 200 000 civilnih žrtava Nankinškog pokolja uz ogradu da su prebrojane samo zvanično sahranjene žrtve. Ovaj tribunal, koji je imao šire ciljeve od Nankinškog pokolja, dodelio je imunitet Princu Asaki kao pripadniku carske porodice. Njemu a i još nekim vrlo visoko kotiranim fašistima nije suđeno. Sledeće godine je na Tajvanu održan Tribunal za vojne zločine posvećen isključivo Nankinškom pokolju i on donosi sledeće zaključke: 340 000 ubijenih civila od kojih oko 190 000 ubijenih mecima iz automatskog oružja, a oko 155 000 ubijeno hladnim orožjem—dakle: individualno, prisno i intimno takoreći. Dečki đenerala Ratka Mladića su očito jako prosečna momčad. Potomci samuraja su se ponosili svojim veštinama ubijanja i zato su svoja zlodela slikali i javno publikovali sebi u čast po najrazličitijim japanskim novinama, jer je takva sposobnost i plemenu na čast. Nankinško krvavo orgijanje bilo je praćeno i neverovatno velikim brojem silovanih žena čiji broj varira između 20.000 i 80.000 zato što su mnoge silovane žene posle silovanja ubijene i uklonjene, a na ubijene žene otpada 22% svih žrtava, dok je dece bilo 2%. Šampionski rezultar Nankinškog pokolja postigla je japanska 10. armija snage 240 000 vojnika, za samo šest nedelja. U broj mrtvih nije uračunato 50 000 ubijenih kineskih vojnika palih u petodnevnom boju odbrane Nankinga (japanski borbeni gubici: 6 000 vojnika). Tokom masovnog klanja civila po padu Nankinga, tokijska štampa je izveštavala o krvavom orgijanju kao da prati sportsko takmičenje a objavljeni su bili i konkursi tipa: „Konkurs za ubijanje 100 ljudi isključivo mačem“. Kada se uračunaju i mrtvi u široj regiji oko Nankinga, onda broj mrtvih u Nankinškoj regiji po nekim istoričarima doseže 650 000 ljudi, žena i dece. Japanski fašisti pobili su tokom Drugog svetskog rata u Aziji približno 5,5 miliona stanovnika. Kako je onda moguće, pitamo se, da ove šampione smrti svake godine pompezno proslavljaju japanske demokratske vlade svih boja? Kineski protesti da se u ime dobrosusedskih odnosa, ali i u ime civilizacijskih vrednosti i čovekoljublja prekine sa tim, ne samo da nisu urodili plodom nego nailaze i na podsmeh komšija, a čak se i nazivaju „anti-japanskim raspoloženjem“. Zašto je to tako postaje jasno tek sa razumevanjem geopolitičkog položaj Japana – nekim silama je potreban žandar koji okupacijom brojnih kineskih ostrva drži Kinu za vrat i zato je korisno gajiti slugin vojnički duh: brak iz računa globalnog i lokalnog imperijalizma. Međutim, doslednost se odnosi i na reprezentativni stil: 132 minuta dugi film kineskog autora stalno nastanjenog u Japanu - Jing Lija (Ying Li), pod nazivom „Jasukune“, zabranjen je 2007. za bioskopsku distribuciju u Japanu, a reč je o japanskom filmu koji ne prikazuje ništa spektakularno već jednostavno prati obične ljude koji tokom godine dolaze u Jasukune da se poklone svojim fašistima. Zašto su direktni TV prenosi državnih proslova iz Josukunea prihvatljivi, a mali autorski film snimljen iz blizine, ništa posebno, nije prihvatljiv? Verovatno jedino zato što taj film demistifikuje. Jing Li je promenio mesto posmatrača iz kojeg kamera gleda na fašizam. Pogled je to iz običnog rakursa umesto iz carskih loža, pogled koji priziva zdrav razum, a ne mistične emocije upakovane u rituale. Eto koliko je važno stajalište, samo promenom položaja kamere nacionalni heroji postanu kriminalci. U Sloveniji se 2006. i 2007. odvijao sudski proces koji je privukao pažnju javnosti. U ljubljanskom okružnom sudu sudilo se Aleksandru Todoroviću, bivšem predsedniku Društva izbrisanih stanovnika Slovenije, zato što je 2003. godine u bifeu privatne televizije POP TV tri vladina visoka službenika nazvao fašistima. Tužili su ga bivši ministar za unutrašnje poslove Andrej Šter, po profesiji diplomirani pravnik, mag. Slavko Debelak, diplomirani pravnik, bivši sekretar u istom ministarstvu i njegova pomoćnica, bivša podsekretarica u istom ministarstvu Alenka Prvinšek Mesojedec, takođe pravnica. Ovo troje pravnika bilo je udarna trojka sprovođenja zloupotrebe zakona radi administrativnog etničkog čišćenja i deportacije 25.671 Jugoslovena iz novostvorene države Slovenije. Pored falsifikovanja zakona, ovi pravnici su se predstavili javnosti i javnom peticijom kojom su 18. aprila 2003. potpisali sami sebi podršku, to jest podržavajući svoj zakonski falsifikat, tj. obmanu javnosti, kao da zaista štite pravni red i ustav iako je Ustavni sud Republike Slovenije još 1999. proglasio brisanje Jugoslovena za nezakonitu delatnost protivnu ustavu (Mesojedec se kao niža službenica uzdržala od potpisa peticije). Peticiju svojih fašista su podržali i umetnici koji sebe smatraju žrtvama fašizma i antifašistima: Dane Zaje, pesnik i Boris Pahor, pisac, ali i afirmisani junaci socijalističkog rada kao glumac Polde Bibič i još 54 umetnika i javna radnika (o ovoj peticiji biće kasnije još reči). Mesojedec, koja je jedina od njih troje bila u direktnom kontaktu sa Izbrisanima i dosledno se isticala nepopustljivom birokratskom surovošću čak i prema novorođenčadima koje je nezakonito izbacivala iz države jer nisu prave nacije i vere, tvrdila je na sudu da je strašno povređena što je Todorović imenuje fašistom jer ona potiče iz partizanske porodice. Svo troje su, zbog duševnog bola koji im je tom tvrdnjom zadala njihova bezočna i neuviđavna žrtva, tražili od suda da osudi Todorovića na javno izvinjenje i plaćanje odštete po 2000 eura svakom; ukupno bi izbrisani Todorović, bez igde ičega na ovom svetu, morao svojim brisateljima da plati i odštetu zbog uvrede u visini od 6000 eura. Taj novac je njima za džeparac, ali njima je od novca važnija simbolika osude i kazne. Odbivši da se izvini, Todorović se branio bez advokata, tvrdnjom da ne može biti uvreda to što fašistu označiš fašistom, tj. ako govoriš istinu. Todorović je u svoju odbranu predlagao saslušanje 29 svedoka, počevši od glavnokomandujućega „brisača“, tajkuna Igora Bavčara, zatim stručnjake (Močnik, Žižek...), ugledne istoričare, politikologe i žrtve, koje bi svojim svedočanjem nedvosmisleno potvrdili da je on rekao istinu, tj. da je administrativno etničko čišćenje akt fašizma a idejni tvorci i izvršitelji su shodno tome fašisti. Sudija, Maja Šuštar, nije se odlučila da dozvoli Todoroviću izvođenje svedoka tako da se dve godine branio sam samcat, čitajući sudiji sa govornice omanje sudnice razne tekstove o fašizmu među kojima i pomenuti esej Umberta Eka. Ova idilična pedagoška scena koja se pred malobrojnom publikom Izbrisanih ponavljala tokom dve godine ličila je pomalo na neke biblijske scene koje opisuju širenje hrišćanstva, kao kada je na Sinaju recimo, neki nadobudni propovednik privezao rogatu životinju za stablo drveta čitajući joj jevanđelja, ne bi li zajedno sa drvetom za koje je privezana, shvatila hrišćanstvo. Tokom suđenja je Todorović uz medijsku pompu ulazio na glavna vrata suda u Miklošičevoj, a tužitelji su krišom ulazili na zadnja vrata, krijući se od medija, maskirajući se tamnim naočarima, visokim kragnama, šeširima i uvezanim maramama, a naročito nošenjem kišobrana u vreme kad kiša ne pada. Ni Todorović ni Eko, a ni ostala pamet ovog sveta, nisu ubedili suduju Šuštar: Aleksandar Todorović, posle dvogodošnje uzaludne propovedi o fašizmu, proglašen je krivim za nanošenje duševnog bola vladinim službenicima. Sud nije bio zainteresovan za to što su ovi službenici, dokazano sa najvišeg mesta, nezakonitim radnjama Todoroviću i još 25.670 ljudi uništili život, a tako i njihovim porodicama. Opet, kako putem zakona kazniti žrtvu nezakonitog državnog nasilja zato što je svoje dželate nazvala fašistima? Možda bi izbio neprijatan skandal koji javnost i zdrava pamet ne bi podneli? Duševno preosetljiva vlast bila je ipak oprezna, pa tako i njeno nezavisno sudstvo: Todorović je kažnjen samo opomenom - tek toliko da izvuče pouke. Nosioci nezakonitih radnji, visoki službenici vlade republike Slovenije, ne samo što ih je nezavisno sudstvo Slovenije zaštitilo od duševnog bola već takođe nikad nisu bili krivično gonjeni; štaviše bili su nagrađeni novim radnim mestima: ministar Šter postavljen je na mesto državnog sekretara u Ministarstvu inostranih poslova Slovenije na kojem je uskoro zaslužio priznanje nemačke države za unapređenje međudržavnih odnosa. Alenka Prvinšek Mesojedec, dokazani humanista, postavljena je za direktoricu međunarodne humanitarne organizacije MARRI- za zaštitu izbeglica, azilanata i migranata (MARRI-Migration, Asylum, Refugees Regional Initiative). Kako cinično! Instruktor MARRI-ja bio je i mag. Debelak, koji je danas vladin penzioner ali honorarno predaje pravo na ljubljanskom univerzitetu. Nastavimo priču o fašizmu g. Eko! Pripadnici malih naroda nedvosmisleno su hendikepirani, jer ne mogu svoj fašistički talenat razviti tako uspešno kao pripadnici vellikih nacija - Japanci, na primer. Ne mogu da se razmahnu i onda moraju da potpisuju sebi u prilog peticije, da sujetu hrane na sudovima, a celokupno njihovo ponašanje karekteriše velika provincijalna smutnja. Smutnja provincijalaca je tako velika da u uslovima neprestano nesigurnog identiteta nailazimo smutnju kao dominantnu crtu ponašanja i kod najistaknutijih predstavnika naroda a ne samo kod njihovih službenika. Jedino provincijalna smutljivost može da objasni transformaciju penzionisanog potpukovnika socijalističke JNA u naci-fašističkog generala koji po Bosni strelja zarobljene očeve i braću dece koju je pre toga cinično počastio bombonama; jedino provincijalna smutljivost u kojoj ni jedno principijalno ponašanje ne može da nadraste instinkte pripadnosti plemenu može da objasni transformaciju bivšeg komandanta Proleterske brigade NOV u organizatora stvaranja nacističkih paravojnih jedinica, sličnih onima protiv kojih se proleterska brigada borila - prvo su ih u Drugom svetskom ratu uništili, a onda ih mnogo godina kasnije rekreirali, naoružali i gurnuli da obavljaju prljave poslove nacističke države. Je li to fašizam o kome piše Eko? Da, ako pod fašizmom smatramo prazni, od svake čovečnosti isprani, pragmatizam koji ne preza ni od čega da bi ostvario svoj cilj. Fašizam koji kod velikih naroda ima dimenzije tragike, kod malih naroda dobija oblik tragikomične karikature. Znači li to da ga treba tolerisati i gledati mu kroz prste? Znači li to da fašizam ne treba prepoznati i na stubu srama nazvati fašizmom? U dokaz tragikomičnosti fašizma malih smućenih provincijalaca navodim slučaj jednog metuzalema, slovenačkog pisca iz Trsta, Borisa Pahora. Ovaj vremešni gospodin koji sebe smatra kandidatom za Nobelovu nagradu, istovremeno, tipično nobelovski, u isti glas, zastupa ideje antifašizma i fašizma. Kada se oglašava iz Trsta, kao predstavnik slovenačke manjine u Italiji, njegova retorika je antifašistička; kada međutim progovara kao glasnogovornik slovenačke većine u svojoj matičnoj Sloveniji, on zastupa ideje fašizma: ne voli strance, potpisnik je peticije protiv Izbrisanih, smeta mu tamnoputi gradonačelnik Pirana a predložio je, u skladu sa svojom nobelovskom kandidaturom, promenu slovenačke himne u kojoj bi umesto Prešernovog stiha „Neka Bog čuva sve narode“ trebalo da stoji njegova, Nobelove nagrade vredna, modifikacija „Neka Bog čuva sve Slovence“. Ima li razlike i kakva je razlika između Borisa Pahora i njegovog pesničkog i klovnovskog pobratima Karadžića dr. Radovana? U čemu je razlika između Pahorovog iskaza “Izabrati tamnoputog gradonačelnika? Bože moj gde je tu narodna svest?“ i onom poznatom Karadžićevom „Tragični i besmisleni su slovenski narodi potpali pod tuđinski katolicizam i muhamedanstvo“. Oba književnika ovde vidimo kako literarnim mikro erekcijama rešavaju narodna pitanja Ilirskih provincija, obojica to rade negativnim diskurzom uperenim protiv drugačijih od sebe. Okružni sud u Ljubljani rešavao je na svoj način pitanje da li su pravnici vlade Slovenije Šter, Debelak, Mesojedec zaslužili nazvati ih fašistima. Ovo troje vladinih službenika su sami za sebe posredno tražili oslobađajuću presedu. O Karadžiću ovih dana odlučuje Međunarodni sud u Hagu. Boris Pahor za sada nije ni na kojem sudu. Razlog je jedino što se još nije našao nijedan tenk da podupre njegove misli, iako se on veoma trudio u tom smeru kao zagovornik politike „čvrste ruke“ u izmišljenom sukobu sa Hrvatskom oko izlaza Slovenije na more. Nije mu uspelo da privuče guseničare, Radovanov mokri san ostao je neispunjen. Pahorov fašizam ostaće neiživljen, nerazvijen, nemoćan. Možda, takav kakvog opisuje haiku poznatog savremenog japanskog pesnika Hošinage Fumia: Svrbi atletsko stopalo jer ne može postati Hitler (prevod: Dimitar Anakiev) Pre nekoliko godina, u predgrađu Kumamota zvanom Tacuda (Zmajevo polje), u kući zajedničkog prijatelja, imao sam čast da se sretnem i razgovaram sa gospodinim Hošinagom. Ovaj značajni japanski pesnik rođen 1933. bio je kao dečak odgojen u nacionalističkom duhu. Poraz Japana i dolazak demokratskog režima doveli su ga do otrežnjenja. Gospodin Hošinaga je posvetio svoju pesničku karijeru suočavanju sa japanskim fašizmom. Napisao je mnogobrojne haikue koji govore o prirodi fašizma, poput sledećeg haikua koji tematizira diskriminaciju: Svetlosnih leta bilion krivokletstava: krvna grupa „B“ (prevod: Dimitar Anakiev) Gospodin Hoshinaga priča kako navijači Japana na utakmicama nacionalnog tima nose trake oko glave na kojima piše „kamikaze“. On smatra to prirodnim ponašanjem, rodoljubljem, ali nije dobro kada se to rodoljublje zloupotrebljava, a najgore je kada fašizam dobije lak, svakodnevno-zabavni karakter, kada ostaje neprimećen, odomaćen, kad „oguglamo“ i fašizam počinje da nas zabavlja. O tome možda govori njegov sledeći haiku: Zabavni se park napunio nacistima ove jeseni (prevod: Dimitar Anakiev) U Japanu ovakvo pisanje nije previše dobrodošlo niti danas. U vreme fašističkog režima dvadesetak uglednih haiku pesnika je bilo uhapšeno od strane Tokkô, tajne „moralne policije“ (japanska politička policija po karakteru veoma slična nemačkom Gestapou) zbog onog što su pisali, a neki od njih su stradali. Međutim, pesnička savest japanskog pesnika bila je humanistički budna još mnogo pre nego što su okupacione trupe zapovedale demokratiju. Humanizam nije puki proizvod političkog sistema već osećaja „biti čovek“, koji je barem toliko prirodan koliko i osećaj pripadanja krdu, plemenu ili kulturi. U pitanju je zaista elementarna humanost, nešto što čoveka čini jedinkom, nešto što čoveka razlikuje od životinje, nešto što ne zavisi od kulture i vere (ne zavisi na primer od, „biti hrišćanin“) ili od političkog sistema („biti demokrata“ ili „socijalista“). Posmatram svoje dve mačke: Momčila i Tigricu, čini mi se da je u njima mnogo „humanosti“, da su te dve životinjice „čovečnije“, od mnogih ljudi koje poznajem – po tome što se igraju, maze, jurcaju naokolo po brdima i livadama uživajući u osećaju slobode, po tome što predu, što imaju sposobnost pamćenja i učenja, po tome što odu do kupatila da piške, po smislu za prijateljstvo, po svojoj samostalnosti... i mogao bih da nabrajam dalje. Ustvari, jedini atavistički momenat mojih mačaka je lovljenje miševa, pa i tom svom životinjskom plenu prilaze igrivo i sa osećajem za estetiku. Kod mnogih ljudi ovih osobina nema a ima drugih, ružnijih. A pre svega: mačka je individualista, a čovek je pripadnik krda – čast onima koji nisu. Već tridesetih godina dvadesetog veka, u vreme japansko-kineskih ratova, više puta je bio uhapšen i neprestano proganjan pesnik Santoka Taneda (1882-1940), pesnik velike popularnosti u narodu, između ostalog poznat i po jednom od prvih japanskih anti-ratnih haikua: Ruke i noge ostale u Kini, vojnici se vraćaju u Japan (Prevod: Dimitar Anakiev) Imajući u mislima ove hrabre pesnike koje su pravili individualističke i humane korake usred jednog brutalnog, briljantno podmazanog i nepogrešivog sistema vlasti, usred japanskog fašizma dakle, a tako i danas, potpisivanje pomenute peticije protiv Izbrisanih od strane 57 slovenačkih vrhunskih intelektualaca – pesnika, književnika, glumaca, naučnika... - deluje kao zastrašujući akt fašizma, kao dokaz fašizma koji živi nezavisno od sistema vlasti, među ljudima, tj. u najvišem sloju jednog naroda. Da ne bi ko posumnjao u istinitost mojih navoda ili pomislio da preterujem sa važnošću ovih ličnosti, u fusnoti objavljujem imena svih potpisanih (1). Pošto mi Balkanci volimo da se poredimo sa svetom – uglavnom smo u našim percepcijama bolji i pametniji od svih drugih stanovnika planete, pa i šire - o čemu postoje stotine viceva koji se rugaju svima samo ne nama samima - uzmimo neke hipotetično slične situacije za poređenje. Na primer, zamislimo peticiju 57 vrhunskih američkih pesnika, književnika, glumaca itd. za proterivanje Inuita, Meksikanaca ili kitova iz Sjedinjenih država. Teško je to zamisliti, zar ne? Ili zamislite grupu 57 ruskih pesnika, literata, naučnika itd. koji potpisuju peticiju podrške ruskoj državi protiv slobodnog novinarstva, na primer. Opet teško zamislivo. Pa onda 57 nemačkih, francuskih, kineskih i čijih god pesnika i intelektualica koji podržavaju bilo koji oblik državne represije. Dovoljno je samo zamisliti pesnike koji pišu peticije u podršku državne represije, nezavisno od toga da li je reč o legalnoj ili kriminalnoj državnoj represiji. Peticija 57 slovenačkih intelektualaca govori puno o intelektualcima tog naroda, ali i o državi. Dodamo li ovom neveselom zaključku činjenicu da su slovenački pesnici podržali peticijom ilegalnu, kriminalnu akciju države - što je već 1999. ustanovio Ustavni sud Slovenije a kasnije, 2009, i vlada Slovenije - dolazimo do očaja. Takvu situaciju nije moguće zamisliti nigde drugde sem u Sloveniji, a i ostatak Balkana je vrlo blizu tome stanju duha. Opet se potvrđuje provincijalna smućenost koja obrće sve vrednosti na glavu, gde sve vrednosti postaju amorfne, izvitoperene, deformisane i stopljene kao utvare u „melting pot“ našeg života; u tom moru plivamo boreći se protiv potkovanih paukovih jaja. Šta je ono Eko želeo reći o fašizmu? Parlez vous Francais? Hladna je voda okeana u kojoj je zaiskrila iskra života 1) Popis 57 slovenačkih intelektualaca potpisnika peticije protiv Izbrisanih aprila 2003: Evgen Bavčar,Vinko Beznik, Polde Bibič, Viktor Blažič, Niko Grafenauer, Tone Hrovat, dr. Matjaž Kmecl, Mile Kosi, Tone Kuntner, Tadej Labernik, Srečko Lisjak, Milan Matos, Miloš N. Milovič, Ciril Škerjanec, Rudi Španzel, Andrej Šter, Borut Trekman, Biljana Unkovska, Dane Zajc, Boris Pahor, Tone Gogala, Nataša Prah, Primož Šeligo, Slavko Debelak, Drago Rudel, Miran Kramberger, Rudi Šeligo, Saša Vuga, Lovro Arnič, Anton Nanut, Borivoj Kos, Darko Brlek, Igor Škerjanec, Jože Banič, Branko Panič, dr. Janez Remškar, Lojze Lebič, dr. Katja Boh, dr. Primož Rode, Ervin Fritz, Pavle Svete, Janez Stanek, Franc Feltrin, Stane Jurgec, Katerina Turk, Borut Likar, Ščavničar Ema, Silva Janež Debelak, Miša Pfeifer, Aleksandra Hoivik, Mira Šekoranja, Hugo Šekoranja, dr. Vlado Pfeifer, Vlado Žabot, Majcen Franc, Tone Pavček, Mladen Trobec. star ----------------------- hvala dimitru! lp, boro |
22.01.2011., subota
Zapad kroz EU pljačka istočnu Europu
Prof. dr. Slavko Kulić o priključenju Europskoj uniji
Zapad kroz EU pljačka istočnu Europu Autor: Orjana Antešić Objavljeno: 12. siječnja 2011. u 7:15 Ovih dana imenovan sam direktorom američkog Instituta za svjetske probleme za Europu i ne želim štedjeti ovaj narod od istine. Europska unija samo je još jedan oblik pljačke jer kao što je nekad u povijesti Europa pljačkala druge kontinente, tako danas kroz Europsku uniju pljačka istočnu Europu Uoči skorašnjeg odgovora iz Bruxellesa kojim će se odlučiti sudbina za više od osam tisuća radnika u »3. maju«, »Kraljevici«, »Brodotrogiru« i »Brodosplitu«, o najcrnjem scenariju, ali i još uvijek mogućim izlazima za spas ove strateški važne industrije u Hrvata razgovarali smo s poznatim stručnjakom s Ekonomskog instituta Slavkom Kulićem. Što će se dogoditi ako Hrvatska ostane bez brodogradnje? – Bez brodogradnje, gospodarstvo Hrvatske će nestati jer je većina naše nacionalne ekonomije vezana je uz ovu industriju. Onaj tko bude vlasnik preostalog u gospodarstvu, taj će ubuduće određivati i formu života na ovim prostorima, od Ustava, zakona i svega ostalog. Oni koji pokušavaju napraviti okvir moraju znati da se prije radi slika, a tek onda okvir. To što će Hrvatska ostati bez svojih brodogradilišta nije ništa u odnosu na što još čeka ovaj narod kojeg će politička vlast žrtvovati u političke svrhe i »cilj svih ciljeva«, a to je uključenje u Europsku uniju. U tu umjetnu asocijaciju, s ovakvom politikom i ponašanjem državne vlasti, ući ćemo kao objekt, a ne kao subjekt civilizacije. Politička vlast Hrvatske vidi samo i isključivo sebe u birokratskoj strukturi Europe i nimalo ih ne brine od čega će ovaj narod i radnici živjeti. Što će to i tko čuvati interese hrvatskog naroda ako stranci kupe sve što vrijedi?! Ako ništa ne proizvodimo i ne izvozimo, članstvo u takvoj Europi postaje besmisleno. Hrvati na ovaj način neće imati priliku da budu ni podanici, ni najamnici jer strani kapital ima svoju vrijednosnu strukturu koja prati interese kapitala i zato je krajnje vrijeme da pobjegnemo od ove društvene nesreće. Politika je problem Govorite kao najljući euroskeptik. – Nisam ni pesimist ni optimist, samo javno i odgovorno kažem istinu. Dosad sam napisao pet knjiga o Europi i vrijeme je potvrdilo njihov sadržaj. Ovih dana imenovan sam direktorom američkog Instituta za svjetske probleme za Europu i ne želim štedjeti ovaj narod od istine. Europska unija samo je još jedan oblik pljačke jer kao što je nekad u povijesti Europa pljačkala druge kontinente, tako danas kroz Europsku uniju pljačka istočnu Europu. Europske direktive su ultimativne, ocijenio bih ih kao teži oblik staljinizma. Da kojim slučajem te direktive primamo iz Moskve, sigurno je da bi se pobunili protiv njih. Ovako, šutke ih prihvaćamo. Ne znam zašto nikad nitko nije raspravio ni u vjerskom, političkom ni znanstvenom determinizmu posljedice jednog takvog ultimativnog odnosa prema Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Oni žele da kupujemo njihovu robu, tako i brodove, da ostanemo bez domaće proizvodnje. Sve što naša politička vlast stavlja u funkciju političke svrhe proizlazi iz funkcionalnog aspekta Europske unije da sociološko-psihološki principi izostavljaju iz prosuđivanja takvog članstva i suživota. Nitko ne spominje što će se dogoditi s nama kada postanemo članica Unije. Tog trenutka spustit ćemo se na onu potrošnju na razini koje proizvodimo. Drugim riječima, manje ćemo proizvoditi i još ćemo manje trošiti. Gdje smo pogriješili s brodogradnjom? – Brodogradnja je kralježnica hrvatske proizvodnje u posljednjih šezdeset godina, po brodu smo postali i ostali prepoznatljivi u svijetu. Istina, gradili smo skupe brodove jer su brodogradnju vodili inženjeri, a ne ekonomisti. Iza toga stajala je bivša država koje je to financirala premiranjem brodogradnje jer je postojala nacionalna valuta. Hrvatska nema ni financijsku ni ekonomsku moć da podupire takvu brodogradnju u kojoj stranci dobivaju veću vrijednost od one koje plaćaju. Osim toga, kuna je samo prijelazno, transakcijsko sredstvo. Pod udarom špekulantskih principa u međunarodnim razmjerima, u kojima se cijena čeličnog lima mijenja svakih 15 do 20 dana, a u posljednje tri godine varirala je između 600 i 1.700 dolara, hrvatska brodogradnja napuštena od države sama više ne može pronaći moguće u nemogućem. Toga moramo biti svi svjesni, baš kao i činjenice da nemamo ni sirovinsku bazu odnosno domaće željezare koje bi pratile proizvodnju na navozima. Nemamo ni monetarnu, a još manje neovisnu političku vlast Republike Hrvatske koja sada pod svaku cijenu napušta spašavanje nacionalne brodogradnje. Pitanje brodogradnje pokušava se riješiti s naslova političkog restrukturiranja odnosno privatizacije škverova, a to vodi ka njihovoj likvidaciji. Zaključno, nije problem u brodogradnji, već u politici. Brodogradilišta moraju opstati Pred zaključnim smo pečaćenjem sudbine domaćih škverova. Što se u ovom trenutku uopće može više učiniti da se hrvatska brodogradnja ili barem jedan njezin dio uspije održati? – Mi još uvijek imamo mogućnost da u koncepciji dugoročnog razvitka Hrvatske po prvi put damo značenje jadranskoj orijentaciji u kojoj bi brodogradilišta, ili barem jedan dio njih, itekako dobili na značaju i smislu. To znači gradnju brodova za domaće brodare. Jadranska koncepcija podrazumijeva i jači značaj povezivanju otoka s kopnom što bi otvorilo gradnju trajekata za svaki veći otok, baš kao i manjih i brzih brodova za naše najudaljenije otoke kao što su Vis, Korčula i Lastovo. Time bi velikim dijelom zaposlili kapacitete naših brodogradilišta, uz nove narudžbe iz inozemstva jer, bez obzira na ovu recesiju, oceani čekaju nove brodove s obzirom na to da je dobar dio svjetske flote zastario. To opet otvara mogućnost da se neka od brodogradilišta upotpune s remontom i popravcima brodova. Brodogradilišta, sigurno je, nemaju razloga da budu zatvorena, još manje da umru. Azija je slomila model razvoja Zapada Azija je pobijedila i slomila model razvoja Zapada u kojem kapitalizam napušta tržište i pribjegava vojsci i oružju, napuštajući svoje institucije. Svijet ulazi u nasilnu preraspodjelu u kojoj moćni jedu slabe, u brzi jedu spore, mali nestaju na račun opstanka velikih. Europski odjel Institute On World Problems, koji odnedavno vodim, traži novi civilizacijski ustroj jer u ovoj nasilnoj preraspodjeli civilizacije i kulture malih naroda nestaju. Samo ako poštujemo ekonomsku i tehnološko-tehničku logiku možemo se tome othrvati. To moramo osvijestiti. Sve ovo što se događa tek je prvi razred onoga što se dogodilo, da ne spominjem ono što bi tek trebalo uslijediti. Čak i kad bismo to uspjeli osmisliti za brodogradilišta u ovom »cajtnotu« završnih pristupnih pregovora s Europskom unijom, opet bismo bili u istim problemima s navozima. Tako je gotovo dva desetljeća. Orijentaciju i zapošljavanje kapaciteta brodogradilišta kroz gradnju vlastite trgovačke i putničke flote mogu dopustiti samo oni najjači, poput Kine i Koreje, koji se odbijaju povinovati bilo kakvim pravilima WTO-a, upumpavajući obilate državne novce u navoze, a sa svojim resursima još su u poziciji da diktiraju cijenu čelika. Hrvatska ne barata nikakvim »inputima« koji direktno utječu na cijenu koštanja broda. – Izlaz bi se mogao naći u tome da naša brodogradilišta sklope dugoročne ugovore za željezarama i čeličanama u svijetu, čak i na principu zajedničke izgradnje broda na principu »joint venturea«, a ne da kao sada do čelika dolazimo preko više ruku. Na taj način izbjegli bismo princip špekulacije. Otklanjanjem tog izvanjskog udara na cijenu broda na nama bi bilo samo da počnemo respektirati ekonomsku logiku proizvodnje na navozima što znači više kvalitetnih ekonomista koji bi, uz inženjere, vodili brodogradilište. Ekonomisti bi tu morali staviti odgovornost, ne po naknadnoj već unaprijed smišljenoj istini. Drugim riječima, da se financijska logika i kalkulacija ne radi nakon, već precizno definira prije samog početka gradnje broda. Treba jednom zauvijek dokinuti i praksu da politika manipulira nadzornim odborima i upravama u brodogradilištima. Brodogradnjom se moraju baviti ljudi kojima je stalo do ove Hrvatske i onog što proizvodimo i prodajemo svijetu. Jer, svijet će nas cijeniti po onome što pridonosimo, a ne što od njega prosimo. kraj teksta ------------------ hvala na prilogu dragoj olgici, boro · |
21.01.2011., petak
EPILOG
Epilog iz knjige "Vodić za zbunjene" - E.F. SCHUMACHER "... Umjetnost je življenja od loše stvari učiniti dobru. Tek kada znamo da smo zbilja sišli u paklene predjele, gdje nas čeka tek "hladna smrt društva i gašenje svakog civiliziranog ljudskog odnosa", možemo prikupiti hrabrosti i imaginaciju potrebnu za prokret, metanoia-u. To vodi ka buđenju svijeta u novom svijetlu, naime, kao mjestu gdje se ono o čemu moderni čovjek samo priča, a nikad ne ostvaruje, može zbilja i učiniti. Darežljivost Zemlje dozvoljava nam da nahranimo cijelo čovječanstvo. Dovoljno znamo o ekologiji da sačuvamo Zemlju kao zdravo mjesto. Na Zemlji je dovoljno mjesta i materijala da bi svatko mogao imati primjeran zaklon. Dovoljno smo sposobni da proizvedemo potrebna dobra tako da nitko ne treba živjeti u bijedi. Iznad svega, tada ćemo vidjeti da je ekonomski problem konvergentan i da je već riješen. Znamo kako priskrbiti dovoljno i nisu nam za to potrebne nasilne, nehumane i agresivne tehnologije. Nema ekonomskog problema i, na neki način, nikad nije ni bilo. Ali postoji moralni problem, a moralni problemi nisu konvergentni, ne može ih se riješiti tako da bi generacije živjele bez napora. Ne, to su divergentni problemi, koje treba shvatiti i prevladati. Možemo li se pouzdati u to da će "preokret" postojeći dovoljno ljudi, dovoljno brzo da se spasi moderni svijet? Pitanje se često postavlja, no bez obzira što bio odgovor, on će na zavesti. Odgovor "Da" vodio bi samozadovoljstvu, odgovor "Ne" ka očaju. Najbolje je zbunjujuće dileme ostaviti za sobom i prionuti poslu." Napomena: E.F.Schumacher, iz epiloga knjige "Vodić za zbunjene", VBZ, Zagreb,1999. ------------- lp, boro |
20.01.2011., četvrtak
TUŽBA
TUŽBA ... Ako je "Poredak u svemiru bitno moralne prirode" (Filozof. riječnik Matice hrvatske, 1978.) slijedi... POKRETANJE TUŽBENOG POSTUPKA ZA ZLOČIN S PREDUMIŠLJAJEM PROTIV LJUDSKE VRSTE Osnove za pokretanje tužbe: 1.- Ako je "Poredak u svemiru bitno moralne prirode" (Filozof. riječnik Matice hrvatske, 1978.) slijedi: 2.- Da je krivo predstavljanje identiteta, uloge i tajno djelovanje vođa financijske, religijske i političke internacionale, poglavito Zapadne civilizacije (ili po kozmičkom značenju termina civilizacija = ropstvo; Zapadnog ropstva - jer je obitelj najveća institucija koja je moguća za ostvarenje slobode pojedinca u ovom svemiru), u cilju kontrole i prisilne mutacije ljudske vrste i prirodnog okoliša Planete Zemlja, u kontekstu već postojećeg, vječnog, bezvremenog i nepromjenjivog Poretka u svemiru. NEMORALNO JE, a time kažnjivo prema vrhovnom Kozmičkom Poretku koji je BITNO moralne prirode. 3.- Bjelodano i uporno planiranje ratova i stvaranje općeg planetarnog kaosa tijekom povijesti, u cilju nove mutacije koja je prisilno nametnuta Ljudskoj vrsti, Nordijaca i Plejađana, od strane jedne ili više retrogradnih, bezosjećajnih, mehaničkih, robotskih rase iz "prošlosti", odnosno, drugih prostorno vremenskih zona Svemira, predstavlja Zločin protiv legitimnih svemirskih vrsta višeg, novijeg, osjećajnijeg i uzvišenijeg moralno-etičkog ustroja evolutivnog potencijala XII svemira, a u nadležnosti je Galaktičke Federacije koja treba djelovati i/ili arbitrirati u skladu sa Galaktičkim kaznenim zakonom, posebno u sadašnjem procesu primanja Planeta Zemlja u članstvo "Zvjezdanih nacija". 4.- Psiho - motorička inteligencija manipulatora, njegovom robotskom, mehaničkom, bezćutnom inteligencijom, koja je dio retrogradne evolutivne kozmičke prošlosti, nedostojna je, deevolutivna i ponižavajuća za Ljudsku vrstu - homo sapiensa - i smatramo genocidnim činom bezosjetilne ) ih retrogradne / ih kozmičke / ih rase / a i time neovlašteno "posjedovanje oružja za masovno uništenje", davno korištenih u XI svemiru, čije je sadašnje korištenje kažnjivo prema Galaktičnom kaznenom zakonu. 5.- Sve što je vezano za novac neprihvatljivo je. Novac je neprihvatljiv u poretku svemira koji je bitno moralne prirode, odnosno, postojanje novca je strogo zabranjeno u Svemirskom poretku koji je bitno moralne prirode. A) Na osnovu gornjih pet točaka Poretka u svemiru, kojeg smo dio, podižemo tužbu protiv člana bankarske bratovštine J.P.Morgana za Kozmički zločin protiv ljudske vrste u prilici i slučaju uskraćivanja financiranja Nikole Tesle za ostvarenje bežićnog prijenosa električne energije kojom bi se osiguralo ljudsko blagostanje na Planetu Zemlja (i zbog čega je Nikola Tesla* i došao na Planet Zemlju). B) Za saučešnistvo u manipulaciji i uništavanju opće potencijalne razine inteligencije i biološke građe ljudske vrste, uvođenjem, za čovječanstvo, ponižavajućeg, monetarnog kapitalističkog načina industrijske proizvodnje i tome sukladnog obaveznog dvanaestogodišnjeg školskog sustava obrazovanja i edukacije (1907. a iz Pruske 1820.),optužuju se bankarske bratovštine Rothschilda, Morgana, Rokefellera, Warburga, osobno: Karl Marx, Friedrich Engels, Aleksandar Inglis, Braint Conant, Henrry Kissinger i cijela planetarna vlada u sjeni: bivši Komitet 300 a sada Komitet 100, za Zločin protiv kozmičke ljudske vrste u procesu prirodne evolucije i primanja u Galaktičko članstvo Zajednica nacija. Udruga za građansku poslušnost Napomena: Izvor teksta nije mi poznat, dobiven je od Marijana Vejvode. ------------------ lp, boro |
19.01.2011., srijeda
O NOVCU...
O NOVCU... -------------------- NOVAC I NIKOLA TESLA * SUDBINA JEDNOG PLEJAĐANA NA ZEMLJI (?!) "Novac - smiješan koncentrat ljudske gluposti, ludosti i zločina. Novac? Što će mi to. U njemu bih uživao jedino kad bih imao punu sobu tog papira pa da ga onda izbacujem kroz prozor" - govorio je Nikola Tesla. ... Tesla se sve više povlačio u sebe, prestao je susretati mnoge poznanike i prijatelje, pa i Johnsonove. Katherina Johnson umrla je 1924. godine. Mnogo godina. Mnogo godina poslije njene smrti Tesla je od straog Johnsona dobio dirljivo pismo koje ga je za trenutak vratilo u prošlost. "Oh, kada bih mogao da ti pomognem u tvojoj bolesti. U ovoj noći prije dvanaest godina preminula je moja draga supruga koja te nježno voljela. Jedna od zadnjih rečenica koje mi je uputila bila je: druži se s Teslom i pazi na njega..." Tesla mu nije odgovorio. Bilo mu je već osamdeset godina i više zaista nije ni mogao ni htio mijenjati svoj način života. Usamljenička hotelska soba zamjenjivala mu je sve što obično imaju ljudi u kući, u obiteljskoj sredini. A ljubav prema golubovima zamjenila mu je veze s poznanicima i prijateljima. ---------------------- Novac i Karl Marx Franc Wheen u knjizi Marxov Kapital, govori o novcu: "Kako je dokazano da je novac radikalni izjednačitelj, Marx navodi govor iz Timona Atenjanina o novcu kao "zajedničkoj kurvi čovječanstva", koju slijedi još jedan iz Sofoklove Antigone: "Ta nije nastalo za ljude veće zlo No što je novac. On ljude tjera iz njihovih domova, On krivo uči srca čestita Da laćaju se raznih djela sramotnih..." Marx ekonomiste s anakronim modelima i kategorijama izjednačuje s don Kihotom, koji je "platio za zabludu što je smatrao da viteštvo podjednako odgovara svim ekonomskim oblicima društva". Dakle, Marx je znao, bez tračka sumnje, i prije nego je počeo pisati Kapital, da ne postoji niti jedan ekonomski model koji je održiv, a u kojem se koristi novac. Novac je kao takav, antidruštvena, antiekološka tvorevina i točka. Zato smo pod socijalnom, kulturološkom i ekonomskom kataklizmom! ------------------------- Novac i poneka ameba Ako smo prema Darwinu nastali iz ove prve amebe na ovom Planetu i time nam je porijeklo i dom na ovom Planetu, zašto i zbog koga, moramo plaćati, u nekakvom novcu, boravište, hranu, energiju i sve što radimo na vlastitom, rođenom, domicilnom, Planetu? Ili, možda, Mi nismo ili možda netko drugi nije s ovog Planeta? Je li se plaća porez za majčinu i očevu ljubav kako bi bili članovi naše vlastite obitelji? Ne bi li to bilo bezosjećajno i ponižavajuće? Radimo li to Mi sami sebi? Pozor: Počni misliti kozmički i djelovati planetarno ili Počni misliti galaktični i djelovati Zemaljski. Tek sada ima smisla Marxova parola: Proleteri svih zemalja ujedinite se! S time, da se proleterom, u ovoj situaciji opće pometnje i kaosa (izazvanoj Financijskom i Proleterskom Internacionalom), a prema urbanom sociologu, piscu i pjesniku Ivanu Rogiću - Nehajevu, proleterima smatraju oni koji kroz život, na ovom Planetu, proljeću a da ne znaju zašto. -------- Napomena: Izvor teksta meni nepoznat, dobiven od Marijana Vejvode -------- Hvala Marijanu! lp, boro |
18.01.2011., utorak
Istra Altera Magica
ISTRA ALTERA MAGICA DETALJNE INFORMACIJE I CIJENIK POGLEDAJTE NA LINKOVIMA "ISTRA ALTERA MAGICA" ----------------------------- Poštovani, nakon izvanrednog uspjeha prvog sajma alternative i zdravog življenja „Istra Altera Magica“ u Puli, te drugoga koji je bio održan jesenas u Poreču, utisci su pozitivni, izlagači brojni a posjetitelji zadovoljni. Stoga mi je veliko zadovoljstvo pozvati Vas na treći po redu sajam alternative i zdravog življenja „Istra Altera Magica“, koji će se ovoga proljeća održati ponovno u Domu hrvatskih branitelja u znamenitoj Puli, 19. i 20. ožujka 2011. godine. Svaki sajam „Istre Altere Magiche“ jest za sebe dovršena cjelina, koja objedinjuje aspekte života, duha i tijela kroz brojna cjelodnevna predavanja, duhovne tehnike i radionice, te raznoliku ponudu preparata za zdravije i ekološki svjesnije tijelo. Cilj ovakve mind-body-spirit manifestacije jest približiti ljudima znanja, proizvode i tehnike izlagača iz pretežno Istre i Kvarnera, te ispričati priču alternativne Istre, svih njezinih tajni, mističnih puteva i čarobnih kutaka. Pripremamo zanimljiv program predavanja te raznoliku ponudu proizvoda i usluga na izlagačkim mjestima, sve s ciljem promoviranja zdravog života, duha i tijela. Ponuda bi obuhvaćala predstavljanje raznih alternativnih učenja s područja rubnih znanosti, savjetovališta, alternativnih knjiga, zdrave prehrane, kompjutorske dijagnostike tijela, ljekovitih čajeva, prirodne preparativne kozmetike, feng shui-ja, prirodnih i ručno rađenih ekoloških proizvoda, meditacije, yoge, astrologije, nakita, kristala, fotografiranja aure, te još mnoštvo toga unutar kompleksa prostranih dvorana Doma hrvatskih branitelja u Puli. Svi zajedno možemo učiniti razliku, stoga obogatite svojim sudjelovanjem ovaj događaj, potaknimo ljude da zdrav način života unesu i u svoju svakodnevnicu, te im se predstavimo osobno! Možete se odlučiti za sljedeće: - Izložbeni prostor po povoljnim cijenama Cijena dvodnevnog najma izložbenog prostora je 730 kuna, a u cijenu su uključeni i jedan stol, te dvije stolice. Za izlagače koji potrebuju veći prostor, navode ga u prijavnici. - Termin za predavanje ili radionicu Predavanja su besplatna za izlagače u trajanju od jednoga sata, dok bi svaki sljedeći sat predavanja bio 200 kuna. Sada je prilika da svoje znanje, tehnike i pomagala za bolji život podijelite s drugima, odnosno približite svoje usluge širem krugu slušatelja. Kod promocijskih predavanja imaju prednost izlagači! Osigurajte svoj prostor za sebe što prije – prostor i vrijeme su ograničeni! Na raspolaganju sam Vam za sve dodatne informacije, Srdačan pozdrav, _____________________ Ivana Kosanović, organizatorica ------------------------------- „AERSANUS“ – posrednički obrt, MB: 97122190 vl. Ivana Kosanović, OIB: 40550486460, Murinska 11b, 52470 Umag tel.: +385 52 773 304, +385 95 904 7919 fax: +385 52 773 304 e-mail: info@istraalteramagica.com www.istraalteramagica.com PRIJAVNICA – Pula, Dom hrvatskih branitelja, Leharova 1, 52 100 Pula 19. ožujka 2011. od 10h-20h i 20. ožujka 2011. od 10h-20h ime i prezime __________________________________________ naziv poduzeća / obrta __________________________________________ sjedište i adresa __________________________________________ oib __________________________________________ e-mail __________________________________________ telefon / mobitel __________________________________________ telefax __________________________________________ P O N U D A Naručujem površinu od: (označi odgovarajuću površinu) đ 2 m˛ za izložbeni prostor, za 2 dana, po cijeni od ... đ 4 m2 za izložbeni prostor, za 2 dana, po cijeni od ... đ 6 m2 za izložbeni prostor, za 2 dana, po cijeni od ... đ 8 m2 za izložbeni prostor, za 2 dana, po cijeni od ... Izlagati ću robu i/ili pružati uslugu: __________________________________________ Prijavljujem se za besplatno držanje predavanja u trajanju od 1h Tema predavanja: _______________________________________________________ Za odustanak od sudjelovanja na trećem sajmu Istra Altera Magica, Pula: - do 01. 03. 2011., izvršava se povrat novca u potpunosti - od 01. 03. pa do dana održavanja sajma, novac se ne vraća (molim dogovor s organizatorom) Prijavnice moraju biti vraćene do 25. 02. 2011., a računi podmireni do 01. 03. 2011. Broj izlagača je ograničen! Prijave i rezervacije OBAVEZNO ispuniti, ovjeriti i poslati POŠTOM na adresu Murinska 11b, 52470 Umag/FAXOM/MAILOM. Uplate vršiti na žiro račun Erste banke 2402006-1140164605, u poziv na broj navesti svoj OIB, za obrt „AERSANUS“. Datum Potpis i pečat ----------------------------- --- On Sun, 1/16/11, Ivana Govorko From: Ivana Govorko Subject: ISTRA ALTERA MAGICA - sajam alternative na proljeće u Puli! Date: Sunday, January 16, 2011, 2:15 PM ----------------- Poštovani suradnici, izlagači i prijatelji, veliko mi je zadovoljstvo pozvati Vas na treći po redu sajam alternative i zdravog življenja "Istra Altera Magica" koji će se održati u Puli, u Domu hrvatskih branitelja 19. i 20. ožujka 2011. godine. Mislim da je fantastično biti vijesnicima proljeća na ovakav način, stoga nam se pridružite i nađite vremena i želje prvo odvojiti par trenutaka za poziv koji Vam šaljem u prilogu, te nakon toga i sudjelovati na jednoj ovakvoj mind-body-spirit manifestaciji koja je već dva puta do sada ponudila posjetiteljima brojne radionice, bogatu ponudu proizvoda i usluga izlagačkog prostora, te cjelodnevna predavanja renomiranih stručnjaka, nasmijanih duhovnjaka i stručnih praktikanata raznovrsnih tehnika. Iskreno se radujem svakoj našoj budućoj suradnji, te iščekujem Vaš odgovor! S poštovanjem, Ivana Kosanović, organizatorica sajma gsm: 098 1911 760, 098 510 240 tel: 052 773 304 web: www.istraalteramagica.com -------------------------------- hvala dragoj ivani na informaciji! lp, boro |
17.01.2011., ponedjeljak
Vidio je što se dešava, pa su ga zato ubili?
Kategorija: Iz drugih medija
Vedel je, kaj se dogaja, zato so ga umorili? Ko je zagrozil, da bo razkril odgovorne, si je podpisal smrtno obsodbo in z njegovim umorom želijo opozoriti ostale, ki razmišljajo o tem, da se zoperstavijo režimu, naj še enkrat premislijo. Vedel je, kaj se dogaja, zato so ga umorili? Little Rock, 07.01.2011, 08:31 | N.S. Ameriški strokovnjak za kemijsko in biološko orožje je v Washingtonu zagrozil, da bo razkril, zakaj poginjajo številne živali. Našli so ga mrtvega in odvrženega na smetišče, živali pa poginjajo naprej. V pretresljivem poročilu, ki ga je za ruskega premierja Vladimirja Putina pripravila GRU – zunanja vojaška obveščevalna služba – piše, da so enega od vodilnih ameriških strokovnjakov za biološko in kemijsko orožje brutalno umorili, potem ko je zagrozil, da bo razkril, da ameriška vojska testira strupen plin, zaradi katerega je umrlo na sto tisoč živali v Arkansasu pretekli teden. Glede na to poročilo so Johna P. Wheelerja III., posebnega sodelavca washingtonskega sekretariata zračnih sil od leta 2005 do 2008, ko je postal posebni pomočnik tajnika vojaškega letalstva za inštalacije, logistiko in zaščito okolja, našli mrtvega, brutalno umorjenega in vrženega na odlagališče odpadkov. Fox News service je sporočil: ''Policija Delaware preiskuje domnevni umor nekdanjega Bushevega uslužbenca, ki je med drugim zbiral tudi sredstva za gradnjo spomenika vietnamskim veteranom v Washingtonu. Wheelerjevo truplo so našli v petek v Wilmingtonu. Nekdo je prijavil, da so truplo vrgli iz tovornjaka, ki je prihajal iz Newarka. Preden so truplo našli, nihče ni prijavil Wheelerjevega izginotja.'' Wheeler je bil avtor enega najbolj pomembnih priročnikov o učinkih kemijskega in biološkega orožja, zato ga je leta 2009 za svojega svetovalca vzela družba MITRE Corporation. Gre za podjetje, katerega oddelek letalskih sistemov je vodilni v razvoju in proizvodnji računalniških in nadzornih sistemov, ki jih v svoji floti letal škropilcev uporabljajo ameriške zračne sile. Baza teh letal je v mestu Little Rock v Arkansasu, kjer so zadnje mesece testirali disperzante strupenega plina za vojno v Afganistanu, pri čemer so uporabljali zaloge kemičnega orožja, zaseženega v Iraku in shranjenega v vojaškem objektu Pine Bluff v Arkansasu. Rusija je nekoč obtožila Pine Bluff, da ne prijavlja vseh kemičnih snovi, ki so jih v letih od 2003 do 2008 odnesli iz Iraka v ZDA za testiranje in morebitno škodljivo uporabo. Po podatkih iz omenjenega ruskega poročila, naj bi odnesli okoli 63.000 ton strupenega plina fosgen (COC12), ki sodi med najbolj nevarna kemijska orožja – zaradi njega pljuča in dihalni sistem eksplodira. Ko jih je Rusija obtožila, da teh zalog plina niso uničili, so v Pine Bluffu začeli s hitrim odstranjevanjem odpadkov, in to tako, da so jih vbrizgali globoko v zemljo v osrednjem Arkansasu. To je povzročilo približno 500 manjših potresov in globoko zaskrbljenost lokalnih prebivalcev. Še bolj grozljive obtožbe, ki so zapisane v poročilu, so, da so Američani začeli z odpremo ogromnih količin strupenega plina v Afganistan. Tam ga bodo namreč lahko uporabljali, kolikor bodo želeli in se nato delali, da s tem niso povezani, prav tako pa jim tega ne bi mogel nihče dokazati. Glavni razlog za Wheelerjev umor pa je bila pošiljka iranskega fosgena na tankerju KC-767 ameriškega letalstva iz Little Rocka proti Afganistanu, ki je kmalu po vzletu nad Arkansasom zabeležil kritične okvare računalniških in kontrolnih sistemov za brizganje, kar naj bi povzročilo smrt na tisoče kosov. Glede na ameriška poročila je okoli 5000 ptic umrlo takoj, uslužbenci ameriškega okoljskega servisa pa so jih v zaščitnih oblekah in maskah hitro odstranili. V poročilu GRU piše, da so ptice poginile zaradi poškodb prsnega koša in krvnih strdkov v trebušni votlini ter zaradi hudih notranjih krvavitev, kar sovpada z opisom posledic vdihavanja strupenega plina fosgen. V poročilu opozarjajo, da gre še za eno nenamerno izpuščanje strupenega plina fosgena, saj je le dan prej isti tanker KC-767 nad reko Arkansas izpustil plin, zaradi katerega je poginilo več kot 100.000 rib. Ko je Johnu P. Wheelerju postalo jasno, kaj se dogaja z zalogami strupenega plina, je odhitel iz svojega doma v Delawearu proti Washingtonu, kjer je zagrozil, da bo razkril odgovorne uradnike Pentagona in Bele hiše. Ker je bil vietnamski veteran, ki je bil seznanjen z ameriško uporabo kemijskega in biološkega orožja v vietnamski vojni, se je zavzemal, da se to ne bi več ponovilo. Zadnjič so ga videli, kako se zmedeno in brez enega čevlja potika po poslovnem okrožju Wilmingtona. Zanikal je, da je na opiatih in zavrnil vsakršno pomoč. Ko je zagrozil, da bo razkril odgovorne, si je podpisal smrtno obsodbo in z njegovim umorom želijo opozoriti ostale, ki razmišljajo o tem, da se zoperstavijo režimu, naj še enkrat premislijo. |
15.01.2011., subota
Bosna i Hercegovina trenutno u igri Novog Svjetskog Poretka
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH - br. 707 9. januar 2011. SADRZAJ - CONTENT 1. NASTALJA SE SIBICARSKA IGRA VARANJA BUDALASA 2. Lagumdzija: Predlazemo da Hrvati u Federaciji imaju pravo veta kao Srbi u BiH 3. Ko ima grunt ima i drzavu! 4. Kasim Trnka pojašnjava: Imovina države BiH je zašticena Ustavom i medjunarodnim konvencijama 5. Velika sansa za povratak u svoju kucu 6. OBILJEZENO 18 GODINA OD UBISTVA HAKIJE TURAJLICA 7. Stranka za BiH napusta Dodikovu sestorku, Tihic se odmah podmece pod Dodika 8. Sandzacki udbasi prijete ubistvom sandzackom patrioti 9. KAKO SPASITI REPUBLIKU SRPSKU 10. SDA instalira svoje kadrove kako bi mogla izabrati podobnog reisu-l-ulemu 2012. godine 11. Hrvatski pusici jako brzo zaboravljaju Pusickine rijeci 12. TO SE ZOVE: ZAVADI PA VLADAJ 13. “GRADJANSKI” ORJENTISANOM “SARAJLIJI” MIJOVICU SMETA PRINCIP JEDAN GRADJANIN JEDAN GLAS 14. BAS KAKO KRLEZA KAZE: HRVATI UVIJEK TRAZE GOSPODARA 15. VEC VIDJENO 16. OVDJE JE PUSICKA U PRAVU 17. MESIC O COVICU I LJUBICU ================================================= Ovaj broj Glasnika se distribuira na 37,795 ispravnih adresa. If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. _______________________________________________________________ 1. NASTALJA SE SIBICARSKA IGRA VARANJA BUDALASA Pise: Dr. Muhamed Borogovac U cetvrtak, 06 Januara 2011 FENA prenosi saopstenje Stranke za BiH, citiramo: Stranka za BiH je pozdravila potez zamjenika predsjedavajuceg Doma naroda PSBiH Sulejmana Tihica da se obrati Ustavnom sudu BiH u vezi sa Zakonom RS-a o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji ovog entiteta, ali je visoki predstavnik Valentin Inzko donio, umjesto odluke kojom ce staviti ovaj Zakon van snage, Nalog, što nije samo tehnicko pitanje i mnogo govori o suštini njegovog poteza, prokomentarisao je u izjavi za Fenu potpredsjednik Stranke za BiH Beriz Belkic. Inzko, tvrdi Belkic, nije ušao u meritum stvari niti ovaj Zakon proglasio antidejtonskim i eliminisao ga iz ustavnopravnog sistema BiH. "On ga je ostavio u životu, a njegovu primjenu odložio do odluke Ustavnog suda. Inzko je za ovo imao alibi jer je Tihic u zahtjevu prema Ustavnom sudu tražio privremene mjere. Dakle, smatram da je Inzko išao jednim kompromisnom i mlakom varijantom i SBiH smatra da nije djelovao u skladu sa svojom dužnošcu da štiti Dejtonski sporazum i eliminiše sve ono što je protivdejtonsko", pojasnio je Belkic. SBiH ce analizovati konsekvence ovakvog naloga i oglasiti se po ovom pitanju. Ovakav pristup visokog predstavnika vrlo važnom pitanju kao što je državna imovina, potvrdio je Belkic, "vjetar je u leda" Dodiku koji vec sada najavljuje da nema namjeru prihvatiti Nalog. "To je još jedan šamar za medjunarodnu zajednicu koja se vec i pomalo navikla na to", kazao je Belkic. Posebno zanimljivom Belkic ocjenjuje odluku Rusije da glasa protiv Naloga. "Mi se moramo zaista upitati šta je njihova politika u BiH, šta znaci verbalna spremnost, regionalna saradnja, poštivanje suvereniteta i integriteta BiH. Ponašanje Rusije u PIC-u je vrlo zabrinjavajuce i jednostrano, u korist jednog naroda i jedne politike, a nikako u korist BiH, cak šta više, smatram da je to politika koja je usmjerena protiv BiH", rekao je Belkic. – kraj citata Primjetimo kako Belkic naglaseno krivi Inzka i “medjunarodnu zajednicu” mada je cinjenica da taj Inzkov blag zahtjev ima “alibi” u Tihicevom blagom zahtjevu Ustavnom sudu. Tihic je u stvari trebao insistirati da se primjenjuje postojeci Zakonom o drzanvoj imovini po kojem je Bosna i Hercegovina vlasnik cjelokupne drzavne imovine, ukljucujuci i tzv. drustvenu imovinu, te prekinuti svaku dskusiju o novom Zakonu o drzavnoj imovini, tj. odbaciti svaku promjenu zakona koja ima za cilj da se Drzavna imovina BiH otudjiti od drzave BiH u korist entiteta. Mi smo u Glasniku mnogo puta do sada objasnili da se svijet nema pravo mijesati u unutrasnje poslove suverenih drzava, pogotovo ako izmedju razlicitih politickih snaga u drzavi nema spora. Zasto bi se Inzko mijesao u ona pitanja po kojima se Bosnjaci, Srbi i Hrvati slazu? Inzko se moze stavljati u sluzbu arbitra samo tamo gdje postoji spor. To svaki prosjecno inteligentan covjek podrazumjeva, to je cista logika. Tako je u svakoj pravnoj instituciji na svijetu. Svako ko je ikada bio na sudu zna da onaj ko pokrece neki spor tacno definise u tuzbi, predstavci, zahtjevu ili prigovoru sta je predmet spora i da sudija ne moze ici dalje od toga, ne moze sudija prosirivati tuzbu, nego samo nezadovoljna, ostecena strana. Ovdje je ista logika. Ne moze Inzko, kao svojevrsi arbitar izmedju BiH politickih snaga ici dalje od onoga na sta Bosnjaci stavljaju zvanicni prigovor, tj. ne moze Inzko ici dalje od Tihica. Inzko je to i kazao kada je uvodio ovu vanrednu mjeru, on je objasnio da svoje mjere definise prema Tihicevom zahtjevu. I onda, Stranka za BiH baca drvlje i kamenje na Inzka, Rusiju tj. famozni Svijet, zanemarujuci da su Tihicevim prigovorom date suzene mogucnosti Inzku. Osim toga, i sami oni su mogli poslati tuzbu Ustavnom sudu BiH. Isto kao sto je Tihic poslao prigovor Ustavnom sudu BiH mogao je i Silajdzic ili neko drugi iz SBiH, poslati ispravan, a ne mlak Zahtjev u Ustavni sud Daytonske BiH. U stvari, ovo reagovanje SBiH je samo novi nastavak sibicarske igre kojom se domaci izdajnici skrivaju iza “svijeta” za svoja nedjela. Nazalost kod nas ima k’o pljeve budalasa koji kupuju izdajnicke podvale, tacnije teoriju zavjere svijeta protiv Muslimana Bosne i Hercegovine, umjesto da se fokusiraju na istinske krivce, domace izdajnike. ___________________________ 2. Lagumdzija: Predlazemo da Hrvati u Federaciji imaju pravo veta kao Srbi u BiH Dnevni list, 2. januar 2011 Pitanje: Covic tvrdi kako iznova, preko HSP-a i Boljitka podvaljujete Hrvatima. Zato pojasnite koje su to "ustavne" novine koje nudite za poboljšanje položaja Hrvata, pogotovo u Federaciji, i cime to garantujete? Lagumdzija: Mi ne nudimo nikome ništa. Mi samo istinski želimo da svaki covjek, kao i svaki narod, ostvaruje jednaka prava na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i da je to institucionalno, a ne teritorijalno garantovano. Svako ko makar jednom obrati pažnju na dio platforme koji se odnosi na jednakopravnost gradjana i naroda u BiH, uvidjece da želimo uraditi za položaj Hrvata ono što ni HDZ ni Covic nisu uspjeli u zadnjih 20 godina, od kojih su 18 na vlasti. Clanovi Predsjedništva BiH ce se birati iz Parlamenta. Odlucivanje u Vladi Federacije ce postati analogno onome iz Vijeca ministara BiH. To znaci da nema donošenja odluka ukoliko je više od dvije trecine prisutnih bilo kog konstitutivnog naroda protiv odluka koje su u ekskluzivnoj nadležnosti Vlade. Onima koji nas kritikuju predlažem da od Dodika traže da se ovaj sistem pocne primjenjivati i u Vladi RS-a. --- KOMENTAR: Sjetimo se, Lagumdzija je bio na vlasti kada je uvedeno entitetsko glasanje na nivou BiH. Tacnije, Lagumdzija-Silajdziceva “Alijansa za promjene” je ukinula dotadasnji Izborni zakon Republike BiH po kojem je cijela BiH bila jedna izborna jedinica, te je usvojen Izborni zakon po kojme je RS postala posebna izborna jedinica, sto je dalo RS-u jedan od glavnih atributa drzavnosti. Time je prakticno kovertirana drzavnost Republike Srpske. Osim toga, time je RS, kao i svaka druga drzava, stekla pravo na samoopredjeljenje, tj. pravo da dokine Bosnu i Hercegovinu. Ceka se jos da se RS legalizuje, tj. da izvadi jos neke neophodne papire drzavnosti kao sto je npr. vlasnistvo nad teritorijom 49% BiH, a to je sada u postupku, to je osnovni cilj Zakona o Drzavnoj imovini. A onda kada svijet malo zaboravi na genocid kojim je nastala RS, vise nece biti nikakve prepreke da RS bude i priznata kao nezavisna drzava, da zauvjek nestane Bosna i Hercegovina. Ovim najnovijim gore citiranim prijedlozima Lagumdzija ide na to da uvede veto Hrvata na bitne odluke u Federaciji. Time ce se i Federacija, kao i Bosna i Hercegovina, potpuno onesposobiti za bilo kakvo odlucivanje. To ce biti novi veliki korak ka konacnom cilju projekta, a to je potpuno unistenje Bosnjaka, upravo ono sto je Karadzic prerano izlanuo u Skupstini Republike BiH 1991. kada je kazao da ce “nestati muslimanski narod”. Primitivni cetnicki koljac i politicki amater Karadzic nije uspio to ostvariti silom, ali projekat veoma vjesto privode kraju srbofilni profesionalci UDBE od Alije Izetbegovica nekad, do Tihica, Silajdzaca i Lagumdjije danas. Dr. Muhamed Borogovac _______________________________ 3. Ko ima grunt ima i drzavu! Pise: Prof. Hasan H. Zakonski nasljednik imovine je RBiH Pravo vlasnistva je pravo upravljanja i raspolaganja nekretninama, a pravo koristenja je ograniceno, privremeno i ne moze se prenijeti na druge bez saglasnosti vlasnika. Posjednik moze biti onaj koga odredi vlasnik, koristenje moze biti uz naknadu i na odredjeno vrujeme. Kod razdruzivanja sa bivsom Jugoslavijom jedini i zakoniti nasljednik je Republika Bosna i Hercegovina. Sva imovina je gruntovno vlasnistvo drzave i bez njene dozvole nisu moguce nikakve transakcije. Promjene kulture zemljista: sumsko u poljoprivredno ili gradjevinsko rjesava se planski, odnosno na prijedlog drzavnih institucija, a parlament donosi odluku u skladu sa razvojnih planovima i projekatima, sve u skladu sa postojecim zakonima i iskustvima u normalnim zemljama svijeta. Prenos imovine na entitete je pocetak kraja drzave jer se: - Legalizuju entiteteti, a znamo kako su nastali i sta namjeravaju. - Daje pravo entitetima da bez pitanja drzave moze vrsiti transakcije sa imovinom: prodati, pokloniti, prenijeti na druge, otudjiti - Entiteti sa imovinom postaju drzave - Entiteti mogu mijenjati kulturu zemljista prema svome nahodjenju. U slucaju izdvajanja entiteta iz BiH imovina ostaje kao neotudjivo vlasnistvo o kome odlucuje parlament države. Uskracivanje prava drzavi da odlucuje o svojoj imovini, znaci dati pravo entitetima da se mogu izdvojiti iz drzave samo uz saglasnost entiteta. Ako je imovina drzavna, tada referendum za izdvajanje se provodi u citavoj drzavi, jer svi gradjanin odlucuju o statusu drzavne imovine. Obzirom da se radi o strateskim interesima drzave tu ne moze biti nikakvih dilema niti kompromisa. Oni koji drugacije misle i hoce da ukljuce nezakonite nasljednike treba ih nazvati drzavnim neprijateljima i uklanjati sa pozicija i procesuirati, U ovoj igri mozemo vjecno ostati bez hidro-energetskog potencijala rijeke Drine. Dosadasnje entitetsko upravljanje i raspolaganje sistemom uskratilo je BiH-u nekoliko milijardi KM od zajednickih hidroelektrana i akumulacijama koje su na teritoriji BiH. Kakvu sudbinu moze dozivjeti imovina koju svojataju nasi susjedi?. Kako urediti granicu sa Srbijom, granicu sa Hrvatskom sa razgranicenjem na moru, Sutorina u Crnoj Gori izlazak na more prema AVNOJ-u. Sva imovina Republike Bosne i Hercegovine, mora se gruntovno upisati na drzavu, koja ce preko svojih institucija znati upravljati i raspolagati. Samo drzava moze urediti granice sa susjedima. ___________________________ 4. Kasim Trnka pojašnjava: Imovina države BiH je zašticena Ustavom i medjunarodnim konvencijama Po njegovim rijecima, Ustav BiH sadrži više odredaba koje nesumnjivo govore o karakteru pitanja državne imovine, ukljucujuci i odrednicu - pojam država, koji se iskljucivo koristi kao atribut Bosne i Hercegovine Fena 06/01/2011 13:07:00 Nalog visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka kojim se obustavlja primjena Zakona RS-a o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS-a i pod zabranom je raspolaganja do donošenja konacne odluke Ustavnog suda BiH predstavlja korak kojim je rješavanje pitanja državne imovine konacno usmjereno na pravni teren. Pravni teren Ocjena je to profesora ustavnog prava Kasima Trnke, koji podsjeca da je spomenuto pitanje dosad bilo predmetom razlicitih politickih razmatranja i konfrontacija, buduci da vodece politicke snage imaju divergentne stavove u vezi sa svim kljucnim pitanjima koja se ticu države Bosne i Hercegovine. "Sada je prilika da Ustavni sud BiH kao najviša sudska institucija, s pravnog stanovišta kaže ko je u pravu i šta treba uciniti u tom pogledu", kazao je prof. Trnka u izjavi za Fenu. Komentirajuci upit u vezi s OHR-ovim aktom, Trnka je kazao kako je visoki predstavnik ovim cinom sprijecio nastupanje štetnih posljedica od eventualne primjene spomenutog entitetskog zakona, prije meritorne odluke Ustavnog suda BiH. Bez pretenzija da prejudicira odluku Suda, Trnka je pojasnio da je Ustavni sud BiH sada u poziciji da štiteci Ustav BiH i primjenjujuci medunarodne standarde u tom pogledu da konacan odgovor na postavljeno ustavnopravno pitanje. Precizirao je da ce Sud najprije (kao prethodna pitanja) razmotriti pitanje vlastite nadležnosti, te ovlaštenje NSRS-a za donošenje spomenutog akta, odnosno pitanje legitimacije ovlaštenog predlagaca za pokretanje ustavno-sudskog spora. Država - iskljucivo atribut BiH "Ustavni sud ce odluciti o privremenoj mjeri, mada je to vec ucinio visoki predstavnik, a onda ce ulazeci u meritum (suštinu) rasprave odgovoriti na pitanje da li spomenuti entitetski zakon vrijeda Ustav BiH", napominje Trnka. Po njegovim rijecima, Ustav BiH sadrži više odredaba koje nesumnjivo govore o karakteru pitanja državne imovine, ukljucujuci i odrednicu - pojam država, koji se iskljucivo koristi kao atribut Bosne i Hercegovine. Buduci da se radi o državnom vlasništvu, odnosno vlasništvu koje pripada državi, Trnka navodi da je to vlasništvo (imovina) zašticeno Ustavom i medunarodnim konvencijama, ukljucujuci i Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojom se vlasnicima (titularu imovine) jamci pravo neometanog uživanja imovine. Nadalje, Trnka navodi da je Bosna i Hercegovina suverena država i pravna nasljednica ondašnje SFRJ, te da je po beckom Sporazumu o sukcesiji naslijedila imovinu bivše države (SFRJ), ukljucujuci i dugove, a iz cega proizilazi da entiteti nisu subjekti tog sporazuma, te potvrduje subjektivitet Bosne i Hercegovine u pogledu državne imovine. Trnka vjeruje da se prelaskom s politickog na pravni teren otvaraju zanacajnije mogucnosti da Bosna i Hercegovina vlastitim zakonom uredi pitanje prava korištenja i raspolaganja državnom imovinom. --- KOMENTAR: Kasim Trnka je bio kljucni Izetbegovicev “pravnik”, a u stvari covjek koji je pogazio sve postulate pravnicke profesije i kao obicni pijacanin krcmio Ustav Republike BiH. Kao takav, on je bio jedan od glavnih protagonista veleizdajnickog posla ukidanja Ustava Republike BiH. Ponekad, da malo zamaze oci, Trnka progovori kao pravnik, ali vise da bi ucvrstio Dayton, da bi nam ga prodao kao neku dobrobit za Bosnu i Hercegovinu. A sada se pravnik Trnka javlja tek posto je gradjanin Mr. Nurija Omerbasic svojim upornim radom izvukao na svjetlo dana prevaru sa drzavnom imovinom koja se vec godinama odvija iza ledja bosansko-hercegovackom narodu dok su “profesionalci” kao Trnka uporno sutili, pustali da cetnicima sve polazi za rukom. Sada su odjednom Trnka i slicni poceli da brinu o drzavnoj imovini cime nas uljuljkuju u laznoj sigurnosti da se i nadlezni organi brinu za drzavnu imovinu. Za tu vrstu prevare Amerikanci kazu: “They are fooling us by agreeing with us.” U prevodu: “Oni nas varaju tako sto se slazu sa nama.” M. B. ___________________________ 5. Velika sansa za povratak u svoju kucu 24SI - Drzavljani BiH stariji od 45 godina koji kao imigranti zive u Holandiji imaju pravo na dozivotnu mjesecnu novcanu pomoc ukoliko odluce da se vrate u zemlju svog porijekla, saopsteno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. U saopstenju se navodi da je ovom ministarstvu iz Ambasade BiH u Holandiji dostavljen dopis u kojem se navodi da ce, prema zakonu Holandije, svi drzavljani BiH stariji od 45 godina, koji se zele vratiti u svoju zemlju dobiti pomoc koja se sastoji od placanja putnih troskova do 1.500 eura, te dozivotne mjesecne donacije od 470 eura po osobi, odnosno 670 eura ukoliko je rijec o bracnom paru. "Lica koja nisu pokrivene holandskim zdravstvenim osiguranjem dobijaju novcani dodatak za lijecenje u zemlji povratka" - kaze se u dopisu i dodaje da svi ucesnici u programu remigracije mogu iskoristiti probni rok od godinu dana. U probnom periodu povratnici imaju pravo da se vrate u Holandiju, a nakon isteka tog roka duzni su da se odreknu holandskog drzavljanstva ukoliko su ga imali. U dopisu je nevedeno da je program remigracije "kvalitetno rjesenje za sve strance koji se nisu uspjeli integrisati u holandsko drustvo". Prema procjenama, u Holandiji trenutno boravi 30.000 lica porijeklom iz BiH. ______________________________ 6. OBILJEZENO 18 GODINA OD UBISTVA HAKIJE TURAJLICA SUBOTA, 08 Januar 2011 10:19 MAGAZIN PLUS Polaganjem vijenaca na mezarju Alipašine džamije i ucenjem Fatihe u Sarajevu je obilježena 18. godišnjica od ubistva rukovodioca “Energoinvesta” i potpredsjednika Vlade Bosne i Hercegovine Hakije Turajlica. Porodici rahmetli Turajlica, prijateljima i radnim kolegama obratio se direktor “Energoinvesta” Džemail Vlahovljak koji je istakao da je Turajlic bio veliki politicar i ekonomist. “Nažalost, ni 18 godina poslije, mi još uvijek ne znamo ko je izvršio ovaj teroristicki cin. Nadam se da ce pravda biti zadovoljena”, kazao je Vlahovljak. Uz rijeci zahvale za današnje okupljanje i odavanje pocasti, prisutnim se obratila i supruga Hakije Turajlica, Jasmina. “Želimo da se bar pokuša saznati ko je ubio mog supruga i oca naše dvije kceri. Za porodicu bi bilo mnogo lakše živjeti s cinjenicom da zlocinac odgovara za svoja djela. Godine idu, i ja starim, i ne želim njegovoj i svojoj djeci ostavim taj teret”, rekla je Jasmina Turajlic. Uime Vlade FBiH vijenac je položio Timur Numic. Hakija Turajlic ubijen je 8. januara 1993. Uspješnog poslovnog covjeka koji je za “Energoinvest” sklopio brojne poslovne ugovore kojim su ovom bh. gigantu otvorena vrata svjetskih tržišta Afrike, Iraka, Irana, Pakistana, Bliskog istoka, Malezije i Indonezije, modernog politicara demokratske orijentacije, oca dvije kcerke ubio je vojnik tadašnje srpske vojske na punktu “Sijera 4? kod Kasindolske ulice u blizini sarajevskog aerodroma. Oklopno vozilo UNPROFOR-a kojim se Turajlic vracao sa sastanka na aerodromu s turskom delegacijom, zaustavila je srpska vojska, uz zahtjev da se izvrši inspekcija UN-ovog vozila. Nakon što su pripadnici francuskog UNPROFOR-a poslušali naredjenje srpskih vojnika i otvorili vrata transportera jedan od vojnika je ispalio rafal u Turajlica. --- KOMENTAR: Koliko god je tragicno Turajlicevo ubistvo toliko je tragican i odnos Bosnjaka prema tome cinu. Koliko su nisko pali Bosnjaci, ukljucujuci i bosnjacke “novinare” najbolje se vidi iz prethodnog clanka kojega smo samo zato i prenijeli. Kao prvo, ubistvu Turajlica se prilazi kao potpuno slucajnom dogadjaju, isto kao da je ubijen slucajnim hirom nekog budalastog vojnika pojedinca. Ni rijeci o tome da je Turajlic ubijen kao tadasnji arhitekta Vlade jedinstvene Bosne i Hercegovione, kao protivnik pregovora Alije Izetbegovica o podijeli Bosne i Hercegovine, i kao takav najveca prepreka projektu unistenja Bosne i Hercegovine. Na obiljezavanju godisnjice govori direktor Energoinvesta, kao da je Turajlic ubijen kao radnik Energoinvesta, a ne kao drzavnik Republike Bosne i Hercegovine. U clanku se ne spominje sokantna cinjenica da je na vijest o ubistvu Turajlica Alija Izetbegovic nastavio pregovore sa Karadzicem i Bobanom o podjeli drzave, nije ih prekinuo ni jedan dan. To je bio cin lisen svakog dostojanstava. Svaki drugi drzavnik na svijetu bi prekinuo sve odnose sa teroristima koji su mu ubili npr. clana Vlade, dok Alija nastavlja pregovore kao da nista nije bilo, i to pregovore kojim ubicama na kraju daje pola Bosne i Hercegovine. Da nasa domovina nije okupirana od Turajlicevih ubica i njihovih bosnjackih sluga, na godisnjicu ubistva Turajlica govorio bi prdsjednik drzave ili vlade Bosne i Hercegovine, bile bi drzavne pocasti sa zastavom i himnom, govorilo bi se o ubistvu drzavnika Bosne i Hercegovine i o Bosni i Hercegovini kao zrtvi, a ne samo o njegovoj familiji i djeci kao jedinim zrtvama osim samog Turajlica. Drzavni organi bi trazili od Srbije i RS da se ubice hitno uhapse, a ne samo supruga i djeca. A istina o ubistvu Hakije Turajlica je da je on ubijen jer je bio smetnja cetnickom projektu, jer se protivio Alijinim pregovorima o podjeli drzve. On je jedan od velikih sinova Bosne i Hercegovine koji je ubijen iz istih razloga kao npr. Dzemal Bijedic, Hamdija Pozderac, Dr. Fuad Muhic, Irfan Ljubljankic i ostali koji su bili smetnja velikosrpskom projektu. Takve velikosrbi ubijaju, dok izdajnici bez problema slijecu cetnicima u “zarobljenistvo” postaju dobrovoljni “taoci” da bi spasili opkoljene cetnike iz Sarajevskih kasarni. Dr. Muhamed Borogovac _______________________________ 7. Stranka za BiH napusta Dodikovu sestorku, Tihic se odmah podmece pod Dodika PETAK, 07 Januar 2011 11:37, MAGAZIN PLUS Stranka za BiH nece ucestvovati na sastanku stranaka okupljenih oko SNSD-a i HDZ-a BiH 10. januara, a jedan od razloga je proglašenje Zakona o statusu državne imovine na teritoriji RS, kojim je SNSD poslao jasnu poruku da nema namjeru izmjeniti svoj stav o državnoj imovini nego da, naprotiv, želi završiti projekat otimanja državne imovine u korist entiteta. Jucerašnju oduku Predsjedništva stranke koja u potpunosti baca novo svjetlo na formiranje vlasti na državnom nivou, za "Dnevni list" je objasnio potpredsjednik SBiH Beriz Belkic, kazavši kako je odluka SNSD-a u potpunosti neprihvatljiva. Naime, iako je najavila kako ce konstruktivno djelovati u procesu uspostave vlasti zavisno od odnosa SNSD-a i ostalih stranaka prema kljucnim pitanjima kao sto je državna imovina, ustavne promjene, popis stanovništva, elektroenergetski sektor itd., posljednje odluke SNSD-a o državnoj imovini u potpunosti su promijenile odnos ove stranke. Sa druge strane, na sastanku koji je održan 28. decembra javno je receno koji su stavovi SBiH, a to je kako ova stranka nema ambicija ucestvovati u vlasti, ali može dati podršku uspostavi vlasti ukoliko je odnos prema kljucnim pitanjima približan stavovima Stranke za BiH. Medutim, nakon toga je Milorad Dodik izdao ukaz kojim je otišao do kraja u razvlašcivanju države, upozorio je Belkic. Sa druge strane, u SDA su jucer nakon sjednice kolegija stranke dali zanimljiv prijedlog prema kome bi se sastanak šefova klubova parlamentarnih stranaka, zakazan za 11. januar, trebao iskoristiti za sastanak lidera stranaka koje imaju zastupnike na državnom nivou. Glasnogovornik SDA Salmir Kaplan objasnio je kako bi se na taj nacin postignulo da se sastanku odazove veci broj relevantnih politickih faktora, piše "Dnevni list". Tada ne bi bilo potrebe za sastankom koji su najavili SNSD i HDZ 10. januara. "Tu bi se trebalo konkretno razgovarati o uspostavi vlasti, a mi smo stajališta da bi to bilo i najkonstruktivnije", naglasio je Kaplan. Ova odluka odaje kako SDA nije odbio mogucnost da ucestvuje na državnom nivou u vlasti sa SNSD -om i HDZ-om BiH, ali im je vrlo bitno da u taj proces ukljuce i SDP. To je i razumljivo s obzirom da SDA i SDP vec zajedno krecu u formiranje vlasti na federalnom nivou. Samo, ostaje upitno hoce li Dodik i Covic zaista pristati sjesti za jedan stol sa Zlatkom Lagumdžijom. Blok stranaka okupljenih oko SNSD-a i HDZ-a BiH vec je ranije najavio kako nece popustiti pred SDP-ovim zahtjevom koji traži donošenje programske platforme, a tek onda podjelu vlasti, nego ce i dalje raditi na uspostavi institucija BiH, pa ako treba i bez SDP-a, potvrdeno je našem listu u centrali SNSD-a. Time je postalo jasno da Milorad Dodik i Dragan Covic, svjesni kako ce teško privoljeti SDP da sjedne za jedan stol, imaju i rezervni plan prema komd se vlast na nivou države može, iako to nije baš poželjno, formirati i bez SDP-a. Medutim, iz SDP-a su im samo porucili kako im žele srecu, ali je jasno da upravo SDP i SDA imaju u svojim rukama Klub Bošnjaka u državnom Domu naroda, a samim tim i mogucnost blokiranja koalicije Covic - Dodik. (24sata.info) --- KOMENTAR: Dakle, SBiH je ipak odlucila da ne moze tako otvoreno sa Dodikom, a protiv Bosne i Hercegovinne. Medjutim, cim je SBiH napustila Dodikov kartel, tj. cim je otpala mogucnost da Dodik oformi otvoreno anti-drzavnu Vladu, koja bi mogla otvoreno, bez osvrtanja na bosnjacke glasace unistavati drzavu po hitnom postupku, Tihic se prilagodjava situaciji i odmah priblizava SDA Dodikovoj preostaloj petorki. Tihic ne igra za Bosnjake, niti za SDA cak niti za sebe. On igra iskljucivo za veliku Srbiju. On ce sam sebe popljuvati ako je to potrebno da se odradi posao u najboljem interesu velike Srbije, a trenutno je taj posao usvajanje Zakon o drzavnoj imovini. Medjutim, ako ne bude otvorene anti-drzavne vlade, bice neka vlada koja ce glumiti patriotizam, a ipak ce sve odraditi za Republiku srpsku, tj. dace Dodiku trazeni Zakon o drzavnoj imovini. Istina to ce biti odradjeno sa malom zadrskom, da izdaja ne bude bas svima ocigledna, da izdajnici spase obraz makar pred najlakovjernijim. Dr. Muhamed Borogovac ___________________________ 8. Sandzacki udbasi prijete ubistvom sandzackom patrioti Bošnjacka kulturna zajednica iz Sandzaka obavještava javnost da je predsjednik njezinog Izvršnog odbora gospodin Samir Tandir još jednom bio na udaru sprege politickih neistomišljenika, vlasti i službi državne bezbjednosti Srbije koje su mu preko izvjesnog Mersudina Cosovica uputile sijaset uvreda i najozbiljnije moguce prijetnje koje se mogu izreci, a koje kulminiraju prijetnjom smrcu, odnosno ubistvom. Ovo nije prvi put da se predsjedniku IO BKZ prijeti, te da se na istog verbalno i fizicki nasrce. Zbog tih prekšraja još niko nije odgovarao pred pravosudnim organima. Policijska uprava Prijepolje nijednom nije adekvatno reagirala, pružila nužnu zaštitu gospodinu Tandiru niti privela nekog od osumnjicenih, iako joj je svaki napad uredno i blagovremeno prijavljen. BKZ ima saznanja da iza ovih napada na licnost gospodina Tandira ne stoje pojedinci, vec beogradizirani sandžacki politicari koji ne mogu demokratski principijelno prihvatiti poraz, vec s ministarske pozicije zloupotrebljavaju organe državne bezbjednosti kako bi se obracunali sa neistomišljenicima. Za ovaj napad na gospodina Tandira najvecu odgovornost snosi ministar Rasim Ljajic koji vec duže vrijeme svojim destruktivnim potezima pokušava naškoditi snagama koje su odnijele apsolutnu pobjedu na izborima za Bošnjacko nacionalno vijece, posredno napadajuci sve institucije i pojedince koje nose ideju slobodarskoga duha bošnjackoga narioda, pocevši od Islamske zajednice preko Univerziteta do svih ostalih bitnih cinioca našega društva. B. Z. __________________________________ 9. KAKO SPASITI REPUBLIKU SRPSKU Pise: Dean Rent Izvodi iz duzeg clanka sa portala e-posavina.com (...) Krenut cu od nedavne zanimljive izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je za isti medij dao vrlo zanimljivu opservaciju o Republici Srpskoj: “RS je dobro procitala Dayton i Ustav, ali isto tako zna koji su izazovi europskih integracija. Cilj nam je Republika Srpska koja nikom ne želi loše i koja nije formirana da bi bilo kome cinila loše, ali koja ocekuje da se i prema njoj cini dobro”. Naoko kratka izjava, ali ako ju malo bolje analiziramo vidjet cemo daje Dodik bio vrlo opširan i da je u par rijeci rekao jako puno stvari. Ako je Dodik vec procitao Daytonski sporazum, zašto onda nije procitao i druge medjunarodne pravne akte i sporazume. Kao na primjer Ženevsku konvenciju o ljudskim pravima. Ili recimo presudu Haškog suda za genocid u Srebrenici. Mogao bih navesti poveci popis pravnih akata koje bi Dodik trebao procitati, a koje i te kako imaju veze sa legitimnošcu Republike Srpske i ljudskim pravima u toj zlocinackoj tvorevini. Uostalom, i Daytonski sporazum je nelegitiman akt, koji je od strane medjunarodne zajednice nametnut gradjanima BiH. Prije svega nelegitiman je za hrvatski narod jer ga u ime Hrvata iz BiH nije potpisao legitimni predstavnik beha Hrvata. (...) Dodik dalje kaže kako im je cilj Republika Srpska koja nikome ne želi loše, a koja nije formirana da bi bilo kome cinila loše. Vjerujem da ova njegova izjava treba uci u anale svih izjava u kojima se izražava drskost, negira zlocin, izražava nepoštivanje drugih, i na beskrupulozan nacin obmanjuje javnost. Treba li ovdje išta pojašnjavati? Nije Republika Srpska nastala prije 100 godina pa da se o njezinom nastajanju mogu pricati bezocne laži. Ova njegova izjava mogla bi ponijeti titulu „ironija stoljeca“. Osam tisuca ubijenih Srebrenicana dovoljno govori kako Republika Srpska nije nastala da nekome cini loše. Kako bi bilo da je Hitler svojevremeno izjavio da nije misli ništa loše Židovima. (...) Ostavimo se Dodika i njegovih nebuloza i iskvarenih misli, a vratimo se realnosti današnje Republike Srpske. Gornji navodi nisu slucajni i treba ih imati uvijek u vidu kada se govori o buducnosti Republike Srpske. Republika Srpska je zamišljena kao srpska zemlja na podrucju BiH. Ako Srbi tako žele ne treba im osporiti to njihovo pravo. Znam da se mnogi nece složiti sa ovom mojom konstatacijom, ali bi je svakako morali uzeti u obzir kao opciju. Ali tamo gdje cemo se svi složiti to su sigurno nerealne granice Republike Srpske. Barem bi se trebali složiti svi nesrbi jer je od Srba iluzorno ocekivati da razmišljaju rezonski sve dok svoj glas daju covjeku koji danas predsjedava manjim beha entitetom. (…) Ma koliko kratkorocno izgledalo da su Srbi i proteklom ratu uspjeli, dugorocno gledano oni nisu dovršili posao, što ce ih u konacnici koštati i gdje ce im se suluda avantura razbiti o glavu. (…) Ne bi mi bilo svojstveno da u ovoj cijeloj prici ne spomenem Hrvate i stožernika Covica. Kratko mogu samo konstatirati da Covic ocito prepisuje od Dodika. Tu bi s Covicem i završili, jer kopira Dodika doslovno i nema se tu što više dodati. Jedino bih mu mogao dati preporuku, ako vec prepisuje neka nadje nekoga tko zna bolje i više od Dodika. Možda spasi vlastiti narod, ako mu je uopce stalo do naroda. A za njega nismo culi da ima vilu na Dedinju. Dean Rant, e-posavina.com ______________________________ 10. SDA instalira svoje kadrove kako bi mogla izabrati podobnog reisu-l-ulemu 2012. godine CETVRTAK, 06 Januar 2011 10:23 Izvodi iz opsirnog clanka u Avazu Iako su izbori za clanove Sabora Islamske zajednice (IZ) u BiH u svim izbornim okruzima završeni još 26. decembra prošle godine, imena sabornika drže se daleko od ociju javnosti. Prema rijecima predsjednika Glavne izborne komisije i šefa Pravne službe Rijaseta IZBiH Mensura Karadže, imena sabornika stigla su s terena, ali još nije obavljena verifikacija izbora. Kako ocekuje, to ce se dogoditi naredne sedmice, kada ce zasjedati ovaj organ. Visoki kadrovi No, sudeci prema onome što su uspjeli otkriti novinari „Dnevnog avaza“, u klupe najvišeg predstavnickog i zakonodavnog organa IZBiH, koji broji 83 clana iz zemlje i dijaspore, sjest ce najveci broj clanova, bivših i sadašnjih visokih kadrova Stranke demokratske akcije (SDA)! Ova stranka tako je još više osnažila svoj utjecaj u Islamskoj zajednici, koji je, realno, i do sada imala. No, primjetno je da je nakon proteklih izbora unutar IZBiH znatno ojacala frakcija Sulejmana Tihica. Kako saznajemo, na ovaj nacin SDA priprema teren za 2012. godinu, kada istjece mandat aktuelnog reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerica, jer ce upravo Sabor izabrati novog poglavara IZBiH. U novi saziv Sabora IZBiH iz sarajevskog okruga ušli su dosadašnji predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo i kandidat za buduceg predsjedavajuceg Predstavnickog doma Parlamenta FBiH Denis Zvizdic, nacelnik Ilidže Amer Cenanovic iz SDA, Jusuf Zahiragic i Šefkija Okeric, takoder bliski SDA, glavni imam Begove džamije hafiz Mensur ef. Malkic, sekretar Medžlisa IZ Sarajevo Esad Karahmet, profesorica Fakulteta islamskih nauka (FIN) Zehra Alispahic i dosadašnji predsjednik Sabora Edhem Bicakcic. Takoder, iz sarajevskog okruga izabrani su clan Izvršnog odbora Kantonalnog odbora SDA Mustafa Cengic, Mehmed Smajlovic iz Visokog, Sejid Osmanovic iz Breze, Abdulah ef. Šemic iz Fojnice i upravnik pogona „Haljinici“ RMU Kakanj Nijaz Đokic. S druge strane, u Sabor nisu ušli ugledni profesor FINa dr. Džemaludin Latic, Hasan Cengic i Ismet Hadžic Mutevelija! Zanimljivo je da je medju kandidatima bio i generalni sekretar SDA Amir Zukic, ali nije izabran. (…) Kebina ekspedicija Da je vrh SDA bio maksimalno ukljucen u izbore u IZBiH, potvrdjuje i informacija da je Tihicev operativac Mirsad Kebo u Hercegovini direktno lobirao da u organe IZBiH udu njemu bliski pojedinci koji, kako kažu cestite džematlije, džamiju vide od Bajrama do Bajrama. Zenicki okrug podržao SDA-ovce, u Bihacu izabran muftijin šurjak Kako nam je potvrdio muftija zenicki Ejub Dautovic, u Sabor IZ u ime ovog okruga izabrani su glavni imam Medžlisa IZ Zenica Jakub ef. Salkica i glavni imam iz Tešnja Fuad ef. Omerbašic. Osim njih, tu su i privrednik Suvad Isakovic iz Zenice, dva bivša nacelnika, Husein Zilkic iz Zavidovica i Ismet Mustabašic iz Maglaja, predstavnik Žepca je dosadašnji clan Sabora Hidajet Purak, a Doboja Adnan Begic. Prema dostupnim podacima, svi izabrani slove za osobe veoma bliske aktuelnoj upravljackoj strukturi SDA. Komisija na cijem je celu bio hafiz Adis ef. Barucic, iz okruga Bihac, izmedu ostalih izabrala je Rifu Cinca iz Bužima, šurjaka, licnog vozaca i „zaštitara“ muftije Hasana ef. Makica, te glavnog imama u Cazinu Seada ef. Mujakica. Iako je bio predlagan, prof. dr. Nevzet Veladžic, dekan Pravnog fakulteta u Bihacu, nije izabran. (F. Vele - Dnevni Avaz) __________________________ 11. Hrvatski pusici jako brzo zaboravljaju Pusickine rijeci ŠIROKI BRIJEG - Prije par dana u jednom širokobriješkom kaficu sjedim sa školskim kolegom, ispijam jutarnju kavicu i citam novine (ni Dnevni ni Vecernji list, vec Sportske novine). Malo pomalo okuplja se uobicajena ekipa, nakon kavice slijedi i pokoja žestoka (hladno je bilo tog jutra, pa se trebalo ugrijati), a uz žestoku odmah onako na uranku i standarna prica o obespravljenosti nas Hrvata u Bosni i Hercegovini i podršci koju imamo i nemamo iz Zagreba (vec smo davno zakljucili kako nas Sarajevo ne voli, naravno nije važno jesmo li si ikada postavili pitanje koliko mi volimo Sarajevo). Nakon nekog vremena postavi se pitanje jeli moguce da je Vesna Pusic glavna zaštitnica hrvatskih nacionalnih interesa u BiH? Piše: Danijel Ivankovic Tako je u posljednje vrijeme predstavljaju prosrpski mediji na hrvatskom jeziku, a koje narod Širokog Brijega i Zapadne Hercegovine u dobroj mjeri prati, pa nije ni cudo da su ljudi jednu takvu sintagmu poceli prihvacati kao živu istinu (šteta što u onoj TV emisiji ne snime prilog o necem takvom). Ipak, jedan od njih (bauštelac), svjestan koliko su ga puta prevarili oni za koje je najviše puta glasao (nije uopce bitno koji su, jer obicno vecinu nas zajebu oni naši za koje glasamo!) jako uzdahnu te onako po hercegovacki zagrmi da se citav kafic zatrese "Pa ako je Pusicka moja glavna zaštitnica neka sve ide u p.m."! Zadubljen u Sportske novine i najnovije "igrokaze" Zdravka Mamica pratim i jutarnji razgovor u kaficu, price o Pusicki i njenim sve vecim obožavateljima koji ne zaslužuju ništa drugo nego da ih okarakteriziramo kao "pusici", zamislih se dokle ce našeg obicnog normalnog i poštenog, a ujedno poprilicno naivnog covjeka zaglupljivati jedna te ista politika putem svojih medijskih satelita, jer uistinu dokle više tolike srpske torture nad hrvatskim življem i što je još pogubnije dokle toliko sluganstvo "Lijepe naše", naše Hrvatske? Da, Vesna Pusic je odnedavno pocela zboriti onako kako obicni prosjecni Hrvat u BiH želi cuti, ali ne iz razloga što joj je (ne daj Bože) stalo do ovdašnjih Hrvata, vec stoga što konstantno sve ove godine, kao i brojni drugi istaknuti hrvatski politicki dužnosnici u Republici Hrvatskoj, te BiH, provodi politiku Beograda. Njoj je stalo da Srbi dobiju autonomiju u Hrvatskoj, iako mnogi europski narodi mogu samo sanjati da imaju takva prava tamo gdje su manjina, a kao što ih Srbi imaju u Hrvatskoj! Vesni Pusic je stalo do toga da se Republika Srpska osamostali. Ista ona RS-a što je nastala na genocidu, a znatno lakše ce se osamostaliti ukoliko i Hrvati nastave raditi na raspadanju BiH - onako kako su to bili svojedobno poceli Tudman, Miloševic i Izetbegovic, ali nisu nastavili njihovi nasljednici. Ne što nisu željeli, vec što su zavoljeli fotelje u Sarajevu gdje su sustavno pljackali svoje narode. Bošnjaci pljackali Bošnjake, Srbi Srbe, ali nitko nikog kao Hrvati svoju hrvatsku sirotinju i opet sve po naredenju iz Beograda... (…) Brzo smo zaboravili sve istinske vrijednosti. Brzo smo zaboravili i Bljesak i Oluju i generale i svu tu žrtvu koju je hrvatski covjek u prvoj polovici 90-tih podnio. Oprostiti, da. To je kršcanski. Ali zaboraviti? Zaboraviti sve to? Zaboraviti tako brzo? Zaboraviti svoje poginule, ranjene, stradale, raseljene... Covjece daj se malo uozbilji i razmisli. A pogotovo Vi koji vodite kojekakve Udruge proistekle iz Domovinskog rata. Ne dopuštajte da Vas kupuju za nekakav sitniš, da se s Vama igraju kao beba sa zveckom, jer Vas tako zapravo prodaju istim onima koji Vas nisu uspjeli uništiti u ratu, ali nas na našu žalost kontinuirano uništavaju ovih zadnjih 15 godina u poracu, u miru... (...) JAVNO.ba __________________________ NAJNOVIJE, NAJINTERESANTNIJE IZJAVE 12. TO SE ZOVE: ZAVADI PA VLADAJ Jednostvano receno, pragmaticni Dodik je iskoristio šansu i politicku krizu sa razine ustavnog preustroja zemlje prebacio na razinu preustroja Federacije BiH, gurajuci bošnjacku i hrvatsku etnopolitiku u otvoreni sukob oko teritorijalne preraspodjele tzv. veceg bosanskog entiteta. Otud se u strukturnoj pozadini krize otkriva nova bitna karakteristika – mogucnost stalnog osnaživanja sukoba bošnjacke i hrvatske etnopolitike sa nesagledivim posljedicima i za obje nacije i zemlju u cjelini. Istodobno s tim, kriza pokazuje da je Dodik RS ucinio neupitinom i nedodrljivom kategorijom pri cemu srpska etnopolitika u tom entitetu na radikalan nacin asimilira i diskriminira i Hrvate i Bošnjake. Dr. Enver Kazaz, za portal Domaljevac ------ 13. “GRADJANSKI” ORJENTISANOM “SARAJLIJI” MIJOVICU SMETA PRINCIP JEDAN GRADJANIN JEDAN GLAS - Oporo, ali istinito zazvucale su ovih dana rijeci kardinala Puljica, koji je krivicu za moguce stvaranje tzv. treceg entiteta adresirao na one koji ne uvažavaju Hrvate. Tocnije, na one "koji nisu uvažili jednakopravnost, nego su majorizacijom i preglasavanjem uzurpirali vlast, te se ljudi brane i na ovaj nacin". Vlastimir Mijovic, novinar ----- 14. BAS KAKO KRLEZA KAZE: HRVATI UVIJEK TRAZE GOSPODARA - Hrvatska, ulaskom u EU, mora sacuvati svoj nacionalni identitet, ali istodobno i nacionalni identitet manjina, u prvom redu srpske, koja je svojoj kulturom, znanošcu, obrazovanjem odigrala bitnu ulogu u stvaranju hrvatskog nacionalnog identiteta. Ivo Josipovic, predsjednik RH na Božicnom domjenku kod Srba, HRT KOMENTAR: Ako je to neka utjeha Hrvatima, mi Bosnjaci imamo 10 puta vecu potrebu za gospodarom. ----- 15. VEC VIDJENO Nešto slicno tome dogodilo se 1991. godine kao posljedica dogovora Tudman-Miloševic. Sad vidimo na neki nacin ponavljanje tog modela. Ivo Banac, povjesnicar, Deutsche Welle ------ 16. OVDJE JE PUSICKA U PRAVU - Sudbina Hrvata u BiH mogla je biti sasvim drugacija da nije bilo nesretne politike Franje Tudjmana. Vesna Pusic, predsjednica Nacionalnog odbora Hrvatske za pracenje pregovora s EU-om, Dnevni avaz ----- 17. MESIC O COVICU I LJUBICU Zašto Dragan Covic pristaje na taj dogovor s Dodikom? Mesic: Covica ne interesiraju Hrvati u Bosni i Hercegovini. Njega zanima da on bude na celu pa makar entitet bio od pet tisuca ljudi. Samo je važno da on bude na celu i da bude u vlasti. Njega samo vlast i zanima, a ne interes Hrvata. Interes Hrvata je biti na cjelovitom teritoriju Bosne i Hercegovine, a to je moguce samo onda ako se Hrvati i Bošnjaci vrate u Republiku Srpsku i ako Republika Srpska osigura budžetom sredstva za popravak kuca ljudima. Isto tako je za Federaciju važno da se vrate Srbi u svoje gradove i svoja sela. Tako ce profunkcionirati Bosna i Hercegovina, ali je sada pitanje strukture, kakva ce biti. Ne može entitet koji je nastao etnickim cišcenjem, genocidom, ratnim zlocinima biti konstanta. Dakle, treba tražiti nadogradnju Ustava ili novi Dayton. A Dodik i Covic se slažu samo zato što obojicu jedino vlast zanima. Covica vec dugo zanima samo vlast. Jeste li Vi iznenadeni potezima gospodina Bože Ljubica, dojucerašnjeg ljutog Covicevog oponenta koji se sada pridružio ovom timu? Mesic: Ne, nisam iznenaden. Iz onog što govori jasno je da i njega zanima samo vlast. Kad bi oni rekli... Pazite, u današnjoj Republici Srpskoj, odnosno teritoriju Bosne i Hercegovine koji pokriva, prije pocetka rata bilo je 48 posto Hrvata i Bošnjaka. Sada ih ima osam posto. Kada bi jedan od tih hrvatskih voda rekao: je, treci entitet, ali pod uvjetom da u njega udu Posavina i srednja Bosna, onda bismo i ja i vi vidjeli da ljudi strateški razmišljaju. Ali oni to i ne pominju. Oni hoce da se docepaju samo tamo nekog malog prostora da bi u tom prostoru bio na celu i participirao u vlasti - to više ni mene ni nikoga ne može iznenaditi, jer to pokazuje taj jedini interes za vlašcu. ------------- |
14.01.2011., petak
USPON ČETVRTOG REICHA U AMERICI I SVIJETU
USPON ČETVRTOG REICHA U AMERICI I SVIJETU
KERRY CASSIDY I BILL RYAN IZ PROJEKTA CAMELOT RAZGOVARAJU S JIMOM MARRSOM, PISCEM BESTSELERA „CROSSFIRE“ (UNAKRSNA VATRA), „ RULE BY SECRECY“ (VLADANJE TAJNOŠĆU) „ALIEN AGENDA“ (VANZEMALJSKI PLAN) I „THE RISE OF THE FOURTH REICH“ (USPON ČETVRTOG REICHA) O USPONU GLOBALNOG FAŠIZMA U AMERICI I SVIJETU Kerry Cassidy: Gospodine Mars, i pored uspjeha svojih knjiga i dalje se smatrate novinarom. Jim Marrs: Točno. Nažalost, više nema pravih novina, (smiješci samo korporacijskih sustava za oglašavanje reklama). Kerry Cassidy: Tako je, apsolutno, ali ono što želimo je razgovarati o tome kamo ide Amerika, gledano iz vaše perspektive, čuti nešto o pozadini nacistima i tako dalje - te ono o čemu govorite u vašoj najnovijoj knjizi. A zatim i vratiti se i malo porazgovarati o NLO-ima, tajnosti, i što bi se moglo vidjeti u budućnosti. Bili Ryan: Imam i pitanje koje bih tu mogao ubaciti kao dodatak, a to je: Zašto bi netko govorio o Usponu Četvrtog Reicha na konferenciji o NLO-ima? Kako vam se čini to pitanje? Jim Marrs: [smije se] Kerry Cassidy: Pa, u redu, moram reći da se upravo nalazimo u zanimljivim vremenima, koja zapravo potiču to preispitivanje za koje mislim da je... ne samo NLO fanatici, nego i ljubitelji politike, ljudi s ulice: čini se da svi preispituju svoju stvarnost u ovom trenutku... Jim Marrs: Čini se... Kerry Cassidy:...i zašto se dogana to što se dogana u Americi. Jim Marrs: Mislim da si posve u pravu. Zbog propadanja ekonomije i zato što se vrlo velik broj ljudi sada budi i shvaća da bez obzira glasaju li za demokrata ili republikanca izgleda da uvijek dobiju iste socijalističke programe, sada počinju shvaćati da postoji cijela jedna drukčija paradigma od one koju prikazuju korporacijski masovni mediji. Pitanje je, dakle, zašto govorimo Četvrtom Reichu na kongresu o NLO-ima? Smatram da je to zbog toga što ljudi koji zanemaruju temu o NLO-ima i koji to otpisuju kao potpunu fantaziju i ludost nikada neće biti u stanju shvatiti što se stvarno zbiva u svijetu zato što odbacuju velik dio slagalice. Sve je to dio istog velikog mozaika. Morate sve te dijelove složiti zajedno kako biste razumjeli što se dogana. Evo, jedan prmjer. Uvjeren sam da je jedan od glavnih razloga za našu nepromišljenu invaziju na Irak bilo što brže doći do Bagdada i iskoristiti podivljalu gomilu kao paravan za vrlo usklanenu akciju pljačkanja Iračkog nacionalnog muzeja. Što su tražili? Tražili su su artefakte, ploče, svitke koje su u drevnim sumerskim gradovima, Uruku i nekim drugim mjestima nedavno pronašli francuskiski i njemački timovi. Zanimljivo je da su se te dvije zemlje najviše protivile našem ulasku u Irak. I što je odneseno? Vrlo lako moguće da je odneseno znanje o drevnoj tehnologiji manipuliranja energijom, povezano sa antigravitacijom i gomilom čudnih, egzotičnih tehnologija koje bi sadašnjost ismijala. Ali s druge strane kada stvarno proučite to pitanje. otkrijete da se na tim tehnologijama radi barem od Drugog svjetskog rata i cijelo se vrijeme drže pod programima najviše ultra-tajnosti, jer je to naša najnaprednija tehnologija. Tako možete vidjeti kako se sve to uklapa: drevna povijest, NLO-i, tajna društva, svjetska vlada. Sve je to dio iste velike cjeline. Ukoliko se ne odmaknete i ne dobijete širi pregled i proučite širok raspon tema, nikada nećete shvatiti što se dogana. Bili Ryan: Sjećam se da je to nešto što je Bili Cooper rekao na jednom od svojih slavnih predavanja koje je održao 1989. ili 1990., možda se i sami sjećate. Rekao je: Ne uvrstite li vanzemaljce u tu slagalicu nikada nećete shvatiti koji je smisao suvremenih geopolitičkih doganaja. Kerry Cassidy: Zar ne govorimo i o zvjezdanim vratima? Znate, kada donete do slobodne energije, donete - koliko razumijem do vrtloga, donete do mogućnosti da u Iraku takoner postoje zvjezdana vrata koja bi mogli zataškavati. A onda donete do Annunakija, i... onda imate aliene ili izvanzemaljce, kako god ih želite zvati. Jeste li uopće išli u tom smjeru. 2 Jim Marrs: Pa, svakako. Kad slijedite dokaze dovedu vas do toga. A spomenuli smo mogućnost zvjezdanih vrata ili neke vrste dimenzijskog portala u Iraku, što nas pak vraća na Bibliju i priču o kralju Nabukodonozoru. On ie sagradio tu strukturu od zlata koju prevode kao „užarena peć“, ali je očito bila nešto drugo jer su ljudi iz nje ulazili i izlazili. Naravno, kad bi njegovi ljudi ušli obično bi se srušili i umrli, što me navodi na zaključak da je to bila neka vrsta energetskog polja. Zatim je doveo tri hebrejska svećenika i rekao im da ga pokrenu i gurnuo ih unutra. I gle čuda, unutra su se našla četiri čovjeka. Tako su trojica ušla, a četvorica (smije se) izašla, tako da su očigledno otvarali neku vrstu portala ili kapije. NAKON RATA PROTIV TERORIZMA - PRIJETNJA IZ SVEMIRA Kerry Cassidy: Jako zanimljivo. Dakle, kamo nas želite dovesti? Jer znam da ima cijeli zaplet u vašem predavanju, u kojem ste govorili o mani s neba, monokromatskom zlatu, monoatomičnom... kako ga zovete? Jim Marrs: (smije se) To je jednoatomsko zlato, monoatomsko...zlato. Kerry Cassidy: Dobro. Jim Marrs: Orbitalno reorganizirano, monoatomsko zlato, lednoatomski elementi. To, usput rečeno, nije ništa izvanredno i nečuveno jer monoatomsko zlato, srebro, teški metali - oni su u svemu. Nalaze se u vodi, hrani, mi ih jedemo. To je samo još nešto još jedan sloj našeg trodimenzionalnog materijalnog postojanja kojeg nismo bili svjesni do '70-ih i '80-ih. Ali opet, to nije ništa novo. Vratite se unatrag stotinu godina, nisu znali za atome. Tako učimo. Mislim da je stvar u tome, i razlog zašto moramo posvetili pažnju toj egzotičnoj tvari i pitanju izvanzemaljaca, to što mislim da smo u ovom trenutku u procesu uvjetovanja da možda stvarno postoji život u svemiru, i da to predstavlja opasnost, jer znam i jer sam vidio vladine dokumente. Postoje planovi. Planovi za izvanredne situacije i vladini spisi koji, u nekoj točki, kada popis menunarodnih neprijatelja ne bude upalio, onda... Znate, u jednom razdoblju na početku dvadesetog stoljeća to je bila menunarodna židovska zavjera. Pa se to raspalo. Zatim ie uslijedila menunarodna komunistička zavjera, a onda se i to raspalo. Sada imamo menunarodnu terorističku zavjeru. Pa ipak. ako stanete i razmislite, kako se može očekivati da vjerujemo u to kada ne rade ništa da zaštite granice Sjedinjenih Država? Dakle, to je takoner prijevara, a kad se i to počne raspadati, onda - prema vjerodostojnim izvorima sljedeća stvar će biti prijetnja iz svemira, baš kao što nas je Ronald Reagan upozorio u svom govoru pred Ujedinjenim narodima. Dakle, ako ne želite da vas uspaniči i natjera u stampedo lažna prijetnja iz svemira proučit ćete pitanje NLO-a i otkriti istinu o toj stvari. A onda, kad vam kažu: O, ne, izvanzemaljci stvarno postoje, dolaze vas pojesti i morate se odreći svih vaših preostalih sloboda kako bismo vas mogli zaštititi moći ćete odgovoriti: Ne, ne vjerujem u to. Kerry Cassidy: Dakle, kamo idemo kao zemlja u ovom trenutku? I zašto? Jim Marrs: Sjedinjenim je Državama oduvijek upravljala ili barem pokušavala upravljali bogata elita, i to ide u prošlost do samih početaka. Alexander Hamilton i njegovi bogati prijatelji htjeli su voditi zemlju jer su smatrali da bogati znaju upravljati stvarima i nekako su razumniji od drugih. Tako to nije ništa novo, a kao rezultat toga Sjedinjene Države oduvijek su imale pomalo konzervativne sklonosti. I to je takoner u redu i u tome nema ništa što bi samo po sebi bilo loše. Ali, nažalost, s dolaskom nacionalsocijalista - od čega je na njemačkom jeziku kratica 'nazi' - s dolaskom nacista nakon Drugog svjetskog rata, koje su pomagali, poticali i financirali financijeri s Wall Streeta i ljudi koji se smatraju globalistima, oni nemaju nekog posebnog interesa za Sjedinjene Države kao takve. Oni žele pokušati zavladati svijetom. Prvo u vojnoindustrijski kompleks, pa onda u industrije obrane, pa u akademske krugove, pa onda u druge struke, taj nacionalsocijalizam uvlači se u Sjedinjene Države od završetka Drugog svjetskog rata. A stvarno je preuzeo inicijativu kad ie predsjednik postao George Herbert Walker Bush - čiji je djed krajem 1912. bio pod istragom savezne vlade Sjedinjenih Država zato što je bio financijski paravan Hitleru i nacistima - i kasnije njegov sin George W. A za vrijeme osam godina administracije Georgea W. vidjeli smo uspon i dominaciju neo-consa (neokonzervativaca), što nije ništa drugo nego još jedno ime za nacionalsocijalizam. Vidjeli smo kako cijela ova zemlja naginje prema desnici, prema fašizmu. A budući da je fašizam definiran kao stapanje državne i korporacijske moći ne vjerujem da ima nekoga tko bi mogao tvrditi da to nije slučaj sa Sjedinjenim Državama danas. Velika razlika je u tome što je u nacističkoj Njemačkoj država zadobila kontrolu nad korporacijama, i ta je kombinacija stvorila fašističku državu, dok u suvremenoj Americi imamo korporacije koje stječu kontrolu nad državom kroz lobiste, paktove i skupine koje... one sada kontroliraju državu. Ali konačni je rezultat isti, stapanje korporacijske i državne moći, što je fašizam. Sad, poslije osam godina tog fašizma ljudi su počeli negodovati. Čak i ljudi koji su mislili da stvarno žele podržati Georgea W. Busha 3 zato što je govorio sve prave stvari počeli su shvaćati da je on samo gurao socijalističke programe i pokretao ničim izazvane napadačke ratove. Zato je došlo do revolta, pa smo se sad prebacili s nacionalsocijalizma na marksistički socijalizam pod Barackom Obamom. Ali ništa se zapravo nije promijenilo, jer su u Bushovoj administraciji svi vodeći ljudi bili članovi tajnovitog Council on Foreign Relations (Vijeća za vanjske odnose) koje je upravljalo američkom vanjskom politikom od prije Drugog svjetskog rata i koje je stvoreno s izričitim ciljem uspostavljanja svjetske vlade. A pod administracijom Baracka Obame otkrivamo da su svi vodeći članovi njegovog kabineta članovi Council on Foreign Relations. Tako ista tajnovita, bogata elita i dalje vodi ovu zemlju, samo sada pod maskom marksističkog socijalizma. A nakon četiri godine marksističkog socijalizma i, vjerojatno, popratnog sloma ekonomije SAD-a bit ćemo potpuno pripremljeni da prihvatimo novog diktatora novog Fuhrera - jer će narod, u panici zbog ekonomije i socijalnih programa, napraviti zaokret unatrag i glasat će za nekog diktatora. To je ista metodologija koju su isti ljudi primijenili u predratnoj Njemačkoj. Kerry Cassidy: U redu. Pa, ubacite slobodnu energiju u taj scenarij i što dobivate? Jer doista možemo vidjeti razaranje američke ekonomije. Zapravo, vidimo kako svjetska ekonomija propada. Ali na koji se način slobodna energija uklapa u tu slagalicu, ako nam možete objasniti, jer sigurno je ima u Crnim projektima, kao što znamo i kao što smo dokumentirali u raznim video-snimkama s raznim ljudima. Znam da radite s Gordonom Novelom i „Projektom RAM“, na nekoj razini, iako nisam siguran kako. To vas stavlja u stvarno zanimljiv položaj da vidite kako se slobodna energija uklapa u tu slagalicu. Jim Marrs: Točno. Pa, ima nekoliko nepoznanica u cijeloj jednadžbi, a slobodna energija očigledno je jedna od njih. Kad bismo se uspjeli osloboditi smrtonosnog stiska monopola petrokemijske industrije i doći do neke vrste slobodne energije cijela bi se jednadžba promijenila. A to je ono što se upravo dogana. Postoje vrlo, vrlo žestoki, ogorčeni i tajni sukobi oko toga do koje tehnologije želimo doći, tko će ju kontrolirali. Na primjer, čujemo priče o gorivim ćelijama za vozila. Razlog zašto ih još nemamo je to što još nisu smislili kako da dobiju monopol nad njima, tako će to opet ovisiti o tome kako će se - oblikovati buduća paradigma. Volio bih vidjeti osnivanje neke ekonomije koja nije utemeljena na monopolu, tako da svi imaju pomalo od svega. Zapravo, da vam dam primjer: po meni, najbolji primjer – i dokaz - zavjere u današnjem svijetu jest činjenica da i u ovom trenutku dok ljudi sjede i gledaju ovaj intervju, u pozadini uma shvaćaju da tamo postoje doslovno tisuće - ako ne i milijuni - djece koja umiru od gladi. Dakle, je li to zato što Zemlja ne može proizvesti dovoljno hrane da nahrani svoju djecu? Ne, naravno da ne. Raspolažemo tehnologijom kojom bismo mogli nahraniti, odjenuti i udomiti i dati razumnu, minimalnu zdravstvenu skrb svakoj osobi na ovom planetu. Kerry Cassidy: Mm hm. Jim Marrs: Zašto onda to ne činimo? Pa, jednom kad prevladate površna objašnjenja kao: Oh, to je politika, to je zbog transporta i troškovi su ogromni, i znate već prevladate to. Stvari su takve jer netko negdje želi da tako bude. Kad nitko ne bi htio da je tako, tako nebi bilo. Nas ima više od onih koji su za Novi svjetski poredak. Jednostavno trebamo okupiti sve ljude zdrave savjesti i dobra srca zajedno i reći: Ne želimo da tako bude. Kerry Cassidy: Apsolutno. Pa, dobro. Ali postoji vladajuća elita, zar ne? Jim Marrs: Tako je. Kerry Cassidy: I sve ste to istraživali siguran sam u to. Jim Marrs: Tako je i detaljno sam ih opisao i pratio sam njihovu povijest. Kerry Cassidy: U redu, dakle, govorite samo za video - o bilderbergovcima, Council on Foreign Relations, svakako Majestic 12 (12 veličanstvenih), i znam da ste... Jim Marrs: Trilateralnoj komisiji... Kerry Cassidy:...vi ste neka vrsta stručnjaka, je li tako? Jim Marrs: Mm hm. Kerry Cassidy: Dakle, sve te organizacije u ovom trenutku provode u djelo jedan plan i pitanje je koliko će brzo oni to ostvariti... hoće li po vašem mišljenju, dovršiti ostvarivanje tog Četvrtog Reicha, kako ga zovete? Jim Marrs: Vrlo smo, vrlo blizu Četvrtom Reichu, jer „reich“ na njemačkom jednostavno znači „carstvo“, a Sjedinjene Države su danas, naravno, vrhovno carstvo na Planetu. Ovisit će o nama, Članovima carstva grananima carstva - hoćemo li se ponašati kao carstvo i postati imperijalno carstvo. I u tom ćemo slučaju vjerojatno doživjeti propast baš kao i Rimsko Carstvo, baš kao i Treći Reich i sva ostala carstva. Ili ćemo 4 pokušati donijeti mir, napredak svima umjesto da pokušamo gospodarili i grabiti sebi sve resurse Planeta. A to je u biti samo neka vrsta promjene svijesti, to je to. Kerry Cassidy: Ne biste li rekli da je u provedbi neki plan da se potpuno sruši američka vlada? Mislim daje to zapravo ono oko čega se vode borbe iza kulisa? Jim Marrs: To je apsolutno točno, to je ono što se dogana, jer su Sjedinjene Države najveća prepreka na putu tim globalistuna koji žele vidjeti jednu svjetsku vladu, jedan svjetski socijalistički sustav. Razlog za to je što u Sjedinjenim Državama imamo tradiciju i povijest individualne slobode. I imamo Ustav i Povelju o pravima koji nam daju pravnu osnovu za našu individualnu slobodu i samostalnost. I treće, imamo oružje i možemo se sami pobrinuti da imamo individualnu slobodu i samostalnost. Ali sada su... sada je u tijeku pokret pod novom Obaminom administracijom da se registrira vatreno oružje, da se registrira municija, da se u osnovi pokuša razoružali stanovništva, a ako se to ikada ostvari onda ćemo jednostavno postali kmetovi u novom feudalističkom Srednjem vijeku. Kerry Cassidy: A što je s Kinom? Naime, priča se o tome da Kina možda namjerava u nekom budućem trenutku izvršiti invaziju, da bismo mogli imati rat s Kinom, jeste li čuli nešto u lom smislu? Jim Marrs: Pa, znate, neki kineski generali čak i u javnosti govore da je rat sa Sjedinjenim Državama neizbježan. Ne znam zašto. U ovom trenutku potpuno smo ovisni jedni o drugima. Mi ovisimo o Kini jer ona proizvodi takoreći sve što koristimo. Unite u bilo koji dućan i uzmite neki proizvod, gledajte odozdo i pisat će Made in China: (Proizvedeno u Kini). Kerry Cassidy: Točno. Jim Marrs: Dobro, ali isto tako oni ovise o mana, jer kada ne bi bilo nas da kupujemo od njih (smije se), oni ne bi imali tržište. Zato mislim da je dio te ratobornosti izmišljen, jer zapravo... PRAVI PLAN IGRE Kerry Cassidy: Apsolutno. Jim Marrs: Ako želite znati koji se... Evo pravog plana igre. Može? Kerry Cassidy: Može. Jim Marrs: Ovo je 1948. opisao čovjek po imenu Eric Arthur Blair, koji je bio britanski fabijevski socijalist i vrlo dobro povezan s kraljevskom obitelji i aristokracijom u Engleskoj. I mislim daje imao prilično dobar pregled općeg plana igre, pa je to sve zapisao u knjigu pod pseudonimom George Orwell. Kerry Cassidy: (smije se) Dobro. Jim Marrs: I, naravno, to je bila 1984. Kerry Cassidy: Točno. Jim Marrs: U knjizi ćete, ako ponovno pročitale 1984..i otkriti da su svijet podijelili na tri ekonomska bloka. U 1984. zovu ih Eurazija, Oceanija i Orijentazija. U današnjem stvarnom svijetu imamo Europsku uniju, uskoro ćemo imati Sjevernoameričku uniju i budući: Azijsku uniju. A onda su napravili to da su stalno gurali po dva od tih blokova u sukob kako bi stvarali napetost potrebnu za utrke u naoružanju, kako bi se novac trošio na vojsku i uzimalo mnogo zajmova. To stvara profit i kontrolu nad stanovništvom. Kerry Cassidy: Točno Jim Marrs: To je plan igre. Kerry Cassidy: Da, pa, to je odličan pregled onoga vio se sad odvija. Vjerujete li da postoji i... ah, znate, ono što u osnovi kažu Georgia guidestones (Georgijski kameni putokazi), je li eliminacija stanovništva jedan od njihovih ciljeva. Jim Marrs: Točno. Tko god da je sagradio Georgia guidestones, opet je, po mom mišljenju, bio upućen u taj plan za Novi svjetski poredak. Ali tu se ipak razilazim s njihovim razmišljanjem. Imam intervju s generalom Maxwellom Taylorom koji je napravljen početkom 1970-ih. On - koji je bio ne samo naš zadnji veleposlanik u Vijetnamu nego i visoki član Council on Foreign Relations - mislim da je u potpunosti izražavao njihovo razmišljanje. On je, u osnovi, rekao da ćemo početkom sljedećeg stoljeća - pa, to je sad - morati eliminirati otprilike jednu trećinu svjetskog stanovništva jer, kako je rekao, temeljni problem svega je prenapučenost. A to leži u središtu svih drugih problema - zaganenja i ekonomije, svega. Rekao je da će se to postići ograničenim regionalnim sukobima kao što su Irak, (smije se), Afganistan... Kerry Cassidy: Oho. Jim Marrs: ...bolestima - AIDS-om u Africi - i glanu, koja je raširena u mnogim zemljama Trećeg svijeta. Rekao je i: Nisam siguran da možemo spasiti te ljude, i nisam sigurnu ni da bismo trebali pokušati. Eto, to je njihovo razmišljanje o smanjivanju svjetskog stanovništva. Evo gdje ie zabluda u njihovom razmišljanju: problem prenapučenosti zapravo ne postoji. Čuo sam kako je to netko rekao prije više godina - nisam 5 sasvim vjerovao, pa sam provjerio, ah to je apsolutno točno. Cjelokupna ljudska populacija od 6,5 milijardi ljudi mogla bi dovoljno udobno živjeti u državi Teksas. Kerry Cassidy: (smije se) Stvarno? Jim Marrs: Stvarno. Dakle. problem nije u prenapučenosti, problem je u koncentraciji stanovništva. Velik dio svijeta je naguran u ta područja golemih metropola, megalo-polisa, je li tako? Kerry Cassidy: Točno. Jim Marrs: Postoje drugi načini da se to uredi, zar ne'' Mogu zamisliti svijet u kojem biste ti i Bili mogli živjeti u predivnoj prirodi, seoskom okruženju, zar ne? Imate tamo svoje malo jezero, imate voćnjak, imale vrt i jednostavno vam je odlično. A kad je vrijeme da odete u kupovinu sjednete na svoj bicikl ili u svoja mala električna kola i odete do male stanice i skočite na brzu električnu traku - zum! - koja vas odvede do trgovačke zone, kao velikog trgovačkog centra. I pronete tuda i obavite kupnju, odjurite natrag kući, sjednete na vaš bicikl i otpedalirate do vašeg malog mjesta. I imate vaš vlastiti mali kolektor i generator energije, zar ne? Nezavisni ste u pogledu energije. No vi pitate: Da, ali što će biti moj posao? Pa, bio bi što god biste htjeli da bude. Sad smo u nezgodnoj situaciji jer svi smo odgojeni na toj kršćanskoj radnoj etici koja kaže da svi moraju raditi. Pa, to je rezultat starih vremena kad su zaista svi morali raditi samo da bi preživjeli. U stvari, zato ste morali imati mnogo djece, jer ste morali imati nekoga tko će radit na polju kako biste ostvarivali ljetinu, kako biste imali što jesti. Ali danas uz tehnologiju, samo nekoliko megafarmi može proizvesti dovoljno hrane za sve. Tehnologija je tu. Svi bismo mogli živjeti kao kraljevi kad bismo to zahtijevali i kad bismo to htjeli. I kad bismo mogli uvjeriti te tobožnje vladare svijeta da svi zaslužujemo imati jednak tretman u životu. Kerry Cassidy: Apsolutno. Bili Ryan: Imam jednu malu anegdotu koju biste možda mogli iskoristiti u nekim od vaših predavanja. Na Markizinim otocima u južnom Pacifiku - to je francuska kolonija za koju nikada nitko nije čuo - u njihovom jeziku nema riječi za 'rad'. I to je stvarno divan koncept... Jim Marrs: Tako je. Bili Ryan:... jer, naravno, mi mislimo kao što govorimo, a ne obrnuto. I tako - oni ne rade. Uhvate ribu, sagrade kuću i zapale vatru, onda skuhaju obrok, plešu i rade ovo ili ono... jednostavno žive. I cijela ta dijalektika rada/zabave zapravo ie toliko duboko usanena u nas u ovom zapadnom društvu... Jim Marrs: Točno... Bili Ryan:...da smo žrtve te ideje, da smo zatvorenici... Jim Marrs: Točno. Bili Ryan:...jer moramo cijelo vrijeme raditi, a onda se moramo zabavljati, pa nas oni drže u šaci... Jim Marrs: Tako je. Bili Ryan: ...jer se svi pokušavamo izvući iz te petlje. Jim Marrs: A ako imate sina ili kćer koji ne žele ništa drugo raditi osim svirati gitaru i pisati glazbu, onda moraju biti neka vrsta propalica- (Kerry se smije) jer ne rade! Kerry Cassidy: Tako je. Jim Marrs: Sad, ima divna priča, ima divna priča o jednom umirovljenom američkom poslovnom čovjeku koji je otišao u Meksiko, iznajmio je mali ribarski čamac i otišao loviti ribu. Počeo je pričati s Manuelom, tipom koji je vlasnik čamca. Kaže mu Manuel - kakav je tvoj život? Što radiš? On mu odvrati: Oh, ustanem ujutro i izanem na more, malo lovim ribu, onda odem kući, odmaram se popodne sa svojom ženom, a navečer odem u grad i sjedim s prijateljima, jedem, pijem, sviram gitaru i pjevamo. On ga pita: Pa. Manuel, zar ne razumiješ: kad se popodne ne bi odmarao, kad bi više ribario tijekom dana, zaranivao bi više novca i tim dodatnim novcem mogao bi kupiti još jedan čamc. A onda s dva čamca lovio bi više ribe i uskoro bi mogao kupiti još čamaca. I ne bi prošlo dugo a ti bi imao flotu čamaca. A onda što bi napravio: Došao bi u Sjedinjene Države i mogao bi registrirati tvrtku, pa bi mogao prodavati dionice i onda bi mogao imati cijelu flotu brodova i mogao bi zaranivati, znaš... i ubrzo bi mogao postati milijunaš. On kaže: Koliko bi vremena trebalo za to': Ovaj odvrati: Ah, dvadeset, trideset godina. Ovaj upita: A što bih onda radio: Drugi odgovara: Pa, onda bi se mogao povući u mirovinu i doći u Meksiko, loviti ribu ujutro, odmarati se popodne, posjećivati prijatelje navečer... I onda slane: Oh, čekaj malo', [smije se] Kerry Cassidy: [smije se] Jim Marrs: On to već radi... Kerry Cassidy: Da... Shvaćam. 6 Jim Marrs: Dakle, sve je u umu. Sve je u svijesti na koji opažamo stvari i mislite li ili ne da morate sudjelovati u toj utrci za zaradom, i mislite li ili ne da morate imati više igračaka od svih ostalih kako biste dokazali da ste uspješni. Najuspješniji ljudi koje znam nisu nužno i najbogatiji ljudi koje znam. STVAR JE U KONTROLI, NE TEHNOLOGIJI Kerry Cassidy: O da, definitivno! Pa, reći sasvim ste u pravu. Isto tako, predodžba koja prati slobodnu energiju, ako ju tako želite zvati, da bi izvori energije mogli to omogućiti svakome. Jim Marrs: Pa imamo to već jako, jako dugo. Nikola Tesla nam je pokušavao reći kako bismo mogli crpiti temeljnu energiju Zemlje i svi bismo jednostavno mogli imati vlastitu energiju. Naravno, njega je spriječio Edison i ljudi koji su htjeli postaviti električne sustave i osigurati se da ćete kupovati energiju. A danas, kako vidite, imaju potpunu ontrolu nad tim, jer znate možete biti Bill Gates, možete biti najbogatiji čovjek na cijelome svijetu, ali i on svaki mjesec plaća račun za struju. Sve je povezano s moći i kontrolom – nije stvar u tehnologiji. Kerry Cassidy: Onda prema vašoj procjeni u kojem se smjeru Sjedinjene Države kreću, jer u nekim mjestima u ovom trenutku imamo indijanska plemena koja se pokušavala odcijepiti od Saveza, u biti, stvoriti vlastitu valutu. Jim Marrs: Sada imamo 21 državu koje imaju zakone o suverenitetu u postupku; one se pokušavaju odvojili. Postat će stvarno zanimljivo. Na kraju krajeva, oni moraju uništiti Sjedinjene Države, zar ne? Ono što pokušavaju učinit je razoriti ekonomiju, uspaničiti ljude i uvjeriti sve da prihvate Sjevernoameričku uniju. A da bi to postigli... Način na koji će to postići je upornim ponavljanjem da je jedini izlaz iz ove ekonomske zbrke kombiniranje ekonomija Meksika, Kanade i Sjedinjenih Država. I naravno, svi smo čuli priče o ameru, o kojem imam proturječne informacije. Naravno, vidite slike na internetu, a oni kažu: Oh, evo ga i već je tu, pa ipak, izgleda da nije tako. To su samo neki novčići koje su ljudi iskovali kao štos ili dranguliju. Ali sam čuo i od ljudi za koje smatram da znaju što govore da je amero valuta već tiskana i spremna, da čeka distribuciju. To me jako podsjeća na stanje od prije nekoliko godina. Čuo sam... internetom su kružile glasine o tom crvenom novcu. Novcu koji će biti ružičast i imati na sebi crvenu tintu i boje, tako nešto. A vlada je to poricala, rekli su: Ne, to nije točno, to nije istina. Pa ipak, sada ie stvarno, imamo to, novi novac - i crvenkast je i ružičast... Kerry Cassidy: Vratimo se na ono što se dogodilo u vrijeme Paperclipa, i u vrijeme atomske bombe. Možda biste mogli nešto reći o tome što se zaista doganalo u to vrijeme, jer mislim da mnogim ljudima njihovu povijest treba 'ispraviti' u njihovim glavama. Jim Marrs: Stvarno treba, jer u našoj konvencionalnoj povijesti to ide otprilike ovako: Pa, dogodila se Oktobarska revolucija, onda se iz toga razvio komunizam, i onda su oni... imali smo Hladni rat u kojem su oni bili protiv kapitalizma i bla-bla-bla... Istina je zapravo da su upravo isti ljudi iz Wall Streeta i Londonskog Citya ti internacionalisti, ti globalni financijeri - stvorili komunizam u Rusiji. Kad je izbila Oktobarska revolucija Lenjin je bio u Švicarskoj. Trocki je bio u New Yorku i živio je na posjedu Rockefellera. Shvaćate? Poslali su ih u Rusiju da ovladaju revolucijom u korist boljševika i pretvore Rusiju u komunističku državu, što su oni i učinili. A cilj je bio, po mom mišljenju, izgraditi komunistički Istok nasuprot kapitalističkom Zapadu. Održavali su hladni rat mnogo godina prije nego što smo mi vidjeli da on stvarno izbija. Ali problem je bio u tome što se to moglo oteti kontroli. Postojale su jake komunističke partije u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Njemačkoj - čak i u Sjedinjenim Džavama. I tako su oni... govorimo o toj jedinstvenoj svjetskoj vladi, ali oni zapravo ne žele pravu jedinstvenu svjetsku vladu, jer onda ne mogu gurati u menusobne sukobe gurati jednu naciju protiv druge, jedan blok protiv drugog. Zato su se odlučili da moraju zaustaviti pokret komunizma. Jedina zemlja koja je bila geografski i ekonomski u položaju da djeluje kao blok protiv širenja komunizma bila je Njemačka. Zato su ušli u nju i pronašli agenta njemačke vojne obavještajne službe i postavili ga na čelo male političke stranke zvane Njemačka radnička stranka koja je ubrzo promijenila ime u Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP) - od čega je akronim nazi - i, naravno, to je bio Adolf Hitler. I Httler je pružio taj blok protiv širenja komunizma. Onda su oni ponavljali cijelu tu priču da su nacisti bili ogorčeni neprijatelji komunista. Razumijete? Kerry Cassidy: A u menuvremenu, financirao ih je Bush. Jim Marrs: I vodili isti ljudi. Kerry Cassidy: Prescot Bush, iza kulisa,... Jim Marrs: Upravo tako, da, i Rockefelleri... 7 Kerry Cassidy: I kako ono, IG Farben? Jim Marrs: IG Farben. Kerry Cassidy: IG Farben. Jim Marrs: A generalni direktor IG Farbena bio je Hermann Scmitz. Hermann Schmitz imao je jednak vlasnički udio u Standard Oilu kao i John D. Rockefeller. Sve su to bili isti menunarodni globalisti, ako tako hoćete. Sad, problem je bio u tome što je Hitler postao prejak i Nijemci su bili malo previše djelotvorni, pregazili su Europu. Išli su u Sjevernu Afriku, prodirali su u Rusiju. zauzimali su Norvešku i prijetili Britaniji. Sad je iznenada izgledalo kao da, će imati jedan svijetski nacionalsocijalistički sustav. Ali, ni to nisu htjeli! A iznad svega nisu htjeli Njemačku na čelu svjetskog ekonomskog poretka jer je to bilo područje Londonskog Citya - onih bankara iz Engleske središnje banke - i njihovih kompanjona iz Wall Streeta, razumijete što želim reći? Tako, u nekom trenutku, iako su stvorili Hitlera, doveli ga na vlast, financirali njegov uspon - okrenuli su se protiv njega i tada smo dobili Drugi svjetski rat. Uspjeli su zaustaviti Njemačku, odbaciti ju natrag. I da, pobijedili smo Njemačku u Drugom svjetskom ratu, ali nismo pobijedili naciste. Nacisti su i dalje bili velikim dijelom na vlasti i dogovarali poslove. Trampili su svoju egzotičnu tehnologiju, svoju raketnu tehnologiju, svoju tehnologiju manipuliranja energijom, svoju tehnologiju kontrole uma, kemijsku tehnologiju i farmaceutsku tehnologiju Sjedinjenim Državama u zamjenu za imunitet. Dovodili smo ih tijekom rata i krajem '40-ih i početkom '50-ih. John J. McCloy - koji je bio direktor National City Banka, jednog od najvećih kreditora nacističke Njemačke prije Drugog svjetskog rata postao je glavni povjerenik za Njemačku. Amnestirao je tisuće nacista koji se nisu pokajali i doveo ih u Sjedinjene Države. Njegov štićenik bio je Allen Dulles, koji je u to doba bio dugogodišnji šef CIA-e. I pod Dullesom im je zataškao prošlost i postavio sve njih - te naciste - u naš vojnoindustrijski kompleks, tako je započela infiltracija nacionalsocijalista u sustav Sjedinjenih Država. Kerry Cassidy: Dakle, to je izvrstan sažetak onoga što se stvarno dogodilo iza kulisa. I to je ono što većina ljudi ne zna... Jim Marrs: Ne. to vas nikada ne uče u školi. Kerry Cassidy:...u američkoj povijesti... Jim Marrs: Točno... Kerry Cassidy:...pa čak i povijesti svijeta. Tako biste takoner mogli govoriti o tome do čega su nacisti došli na temelju svojih okultnih istraživanja, a možda i kanaliziranja, i kako su došli do onoga što je, u biti, slobodna energija - možda čak i tehnologija zvjezdanih vrata, svakako NLO-a. Jim Marrs: Egzotična tehnologija. Kerry Cassidy: Da. Jim Marrs: Da, a pitanje ie uvijek bilo kako su nacisti stekli toliku prednost pred nama u znanosti? Kerry Cassidy: Upravo tako. Jim Marrs: Oni su imali televizijski prijenos Berlinske olimpijade 1936. U stvari, potkraj rata imali su navonene rakete. Zaboga! Mi to nismo znali... i imamo dobrih razloga vjerovati da su zapravo imali i testirali nuklearno oružje. Ali u to vrijeme... nisu još imali pouzdan sustav za njegovo dopremanje do cilja, a kad su bili spremni možda upotrijebiti nuklearno oružje bilo je proljeće 1945. i Rusi su se približavali s istoka, a saveznici sa zapada, sve je bilo skoro gotovo. Da su negdje aktivirali atomsku bombu to ne bi okončalo rat, samo bi značilo potpuno razaranje i uništenje Njemačke. Sad, odakle im sve to? Godinama sam slušao priče tipa: Pa negdje su zarobili leteći tanjur i obavljali reverzni inženjering. Ali svaki put kad pokušate slijediti te priče one nikamo ne vode. I sada sam mišljenja, na temelju informacija koje danas posjedujem, i na temelju dokumentacije koja je stigla iz Sovjetskog Saveza nakon sloma komunizma, da su Nijemci imali vlastite gledaće na daljinu. Naravno, nisu to zvali gledanje na daljinu, jer je taj naziv smišljen kada su CIA i Agencija za nacionalnu sigurnost u ovoj zemlji proučavale i radile s izvanosjetilnim ratovanjem. Ali imali su sličnu stvar. U to su se vrijeme Nijemci uvelike bavili okultnim, ako to želite tako zvati, još tamo od... prije 1920-ih. I imali su seanse, imali su sva ta kanaliziranja, zovite to kako hoćete, ali u osnovi se to svodilo na ono što mi zovemo gledanje na daljinu. To je bila upotreba tih izvanosjetilnih sposobnosti. Bili Ryan: To je bilo društvo Vril, zar ne? Jim Marrs: Društvo Vril. I to se pretežno temeljilo na filozofiji gne. Blavatsky i njenog Teozofskog društva. Oni su bili duboko u tome. I, naravno. Hitler je doveden na vlast uz pomoć Thule-Gesellschaft ili društva Thule, koje je bilo okultisličko društvo sastavljeno od nekih od najbogatijih aristokrata u tadašnjoj 8 Njemačkoj i industrijalaca. Oni su se naveliko bavili time, spiritualizmom, mislim da su ga tako zvali u to vrijeme. I tako su oni... prema informacijama koje imam unutar njemačke vojske čak je postojala jedinica zvana Doktor Greenbaum, i to su u osnovi bili njihovi gledači na daljinu. I, zanimljivo, bilo je to pod širim kro¬vnim programom zvanim Majik. Doista je to zanimljivo zato što, kao što dobro znate, 12 veličanstvenih - ili Majik 12 - o njima se u NLO literaturi uvijek govori kao o ljudima na vrhu koji su zaduženi za tajnost, da su to bili M-A-J-l-C 12; što je anglicirana verzija od njemačke verzije MA- J-l-K. I pitam se jesmo li možda, kad smo doveli njihove stručnjake za kontrolu uma i njihove farmaceutske stručnjake i njihove raketne znanstvenike posvuda ovdje nakon rata, jesmo li možda takoner doveli neke od njihovih izvanosjetilnih znanstvenika. Kerry Cassidy: Dobro, to ima smisla. Pa, što je s Vannoverom Bushom? On je bio na čelu 12 veličanstvenih koje je osnovala Trumanova... navodno osnovala Trumanova administracija, zar ne? Jim Marrs: Mmm. Je. Kerry Cassidy: Da se bave problemom NLO-a i što je on značio za Ameriku, ali... Jim Marrs: Točno. Kerry Cassidy:...taj je trag vrlo zanimljivo pratiti ako su oni već djelovali u Njemačkoj Jim Marrs: Točno, baš tako. I trebate razumjeti da je to zapravo bilo rananje moderne države nacionalne sigurnosti - Zakona o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. koji su po čeli sastavljati svega nekoliko dana nakon što je nešto palo s neba u Roswellu (New Mexico) u srpnju 1947. I do kolovoza su na brzinu sklepali taj Zakon o nacionalnoj sigurnosti a u rujnu su zaustavili predsjednika Trumana - zadržali ga tamo na pisti Nacionalnog aerodroma kad je pokušavao otići kući kako posjetio svoju umiruću majku – da potpiše Zakon o Nacionalnoj sigurnosti iz 1947. Čemu žurba? Pa zato što su morali steći kontrolu nad svim tim informacijama. Ono što je Zakon o Nacionalnoj sigurnosti iz 1947. učinio ja da je stvorio CIA-u i promjene Ministarstva obrane. Ali je takoner u igri i to slabo pripremljeno – bilo je stvarano Vijeće za Nacionalnu sigurnost. Pa po samoj definiciji ono bi bilo zaduženo sve što ima veze s Nacionalnom sigurnošću i NLO-oima. Nacionalna sigurnost, Nacistička infiltracija. Nacionalna sigurnost, visoka tehnologija. A budući da se vijeće za Nacionalnu sigurnost, a to slušamo cijelo vrijeme, skoro svaki put kada smo se odlazili boriti u neki lokalni rat – skandal Iran-Kontra, i tako dalje, uvijek se umiješalo Vijeće za Nacionalnu sigurnost. Pa reći ću vam, to su četiri čovjeka; predsjednik, podpredsjednik, ministar vanjskih poslova i obrane. Trojicu od njih imenuje predsjednik. Kerry Cassidy: Mm, hm. Jim Marrs: Tako smo prihvaćanjem Zakona o Nacionalnoj sigurnosti iz 1947. praktično uspostavili diktaturu, jer je predsjedenik sada na čelu svegašto ima veze s nacionalnom sigurnošću, i to zaobilazi Kongres informativne medije i javnost. Tada smo se počeli pretvarati u državu nacionalne sigurnosti, u srcu kojem stoje ti nacisti, - nepokajani nacisti. Kerry Cassidy: Dakle, da se vratimo na Njemačku, kažete da su nekako otkrili slobodnu energiju. Mislim, sigurno ja da su koristili zadivljujuće znanstvenike. Jim Marrs: Točno. Kery Cassidy: I istraživali su druge dimenzije koriisteći vidovnjake, koristeći gledanje na daljinu, možda i koristeći kanaliziranje. A vi kažete da su možda dobijali tehnologiju iz tih dimenzija i informacije koje su im bilo potrebe za izradu stvari. Jim Marrs: Točno. JURNJAVA ZA DREVNIM TEHNOLOGIJAMA Kerry Cassidy: A postoji i veza s Egiptom, je li tako? I sa Sumeranima, sa sumerskim valjkastim pečatima. Mnogo je tehnologije bilo u tome. Jim Marrs: I sve se uklapa. Na primjer: jako su dugo svi mislili da je Egipat bio prva, najveća civilizacija svijeta. Pa. znate, to je zato što su tek sredinom 1800-ih počeli otkrivati te čudne humke tamo u Mezopotamiji - što je današnji Irak i počeli su kopati i otkrili da su tamu ogromni gradovi. I počeli su otkrivati sumersku civilizaciju koja prethodi egipatskoj barem pet tisuća godina. Tako da, ono što zapravo otkrivamo danas je da je, izgleda, postojala, u pretpotopnim vremenima, svjetska, visoko tehnološki razvijena civilizacija koja je vjerojatno obuhvaćala čitav svijet. Zbog toga su otkrili piramide u Srednjoj Americi, Južnoj Americi, Kini, istočnoj Europi, platou Gize... Pa ipak, nešto se dogodilo. Ili je došlo do promjena na Zemlji, ili se dogodio rat, ili tako nešto, i cijela se ta civilizacija urušila. A ono što mi znamo 9 je naša pisana povijest: Sumerani, pa onda Babilonci, pa Asirci, pa Feničani, pa Egipćani, i... Sve su to bile degradacije iste civilizacije. A dokaz toga je, na primjer, u povijesti Egipta. Najranije dinastije bile su najnaprednije dinastije, a onda su devoluirali, (smije se) degradirali se. I cijelo su se vrijeme snižavali dok nismo završili u Srednjem mračnom dobu, a otada se cijelo vrijeme polako uzdižemo. I to je razlog zašto ljudi koji su upućeni - a znanje je moć, pa oni žele zadržati znanje i ne žele da mi znamo što se dogana - jure po cijelom svijetu baš kao što Indiana Jones ganja naciste, koji su tražili povijesne i vjerske... Kerry Cassidy: Ikone i... Jim Marrs:...ikone, da, i artefakte... Kerry Cassidy:...da, apsolutno. Jim Marrs: ...znate, zašoo što žele doći do te drevne tehnologije. Kerry Cassidy: U redu. dakle, vi ste nedavno proveli neko vrijeme u Egiptu, nije li tako? Jim Marrs: Da. Kerry Cassidy: I jeste li pronašli bilo što dok ste bili tamo – (Jim se smije) - što vas je zapanjilo, ili... Jim Marrs: Da. Pod Setijevim hramom - koji je enorman i samo ispisan hijeroglifima - ispod toga, nalazi se ogroman hram zvan Osireion. To su golemi megalitski blokovi koji su vjerojatno teški po deset i dvanaest tona svaki. Na njima nema hijeroglifa, ali poslagani su vrlo slično Stonehengeu. Ali to nije grubo kamenje poput Stonehengea, to su savršeno, fino izrezani komadi koji priliježu jedni uz druge tako savršeno da ne možete izmenu ugurati ni komad papira. A to se nalazi ispod Setijevog hrama, što znači da se tamo nešto doganalo davno prije nego što su došli Egipćani. Kerry Cassidy: Puštaju li te informacije u javnost? Jim Marrs: Ne. U stvari, čak nismo trebali ni moći ići tamo (smije se), ali uspjeli smo nekako kliznuti dolje i pogledati što se dogana. To su stvari koje drže skrivenima. Ista stvar je i sa Sfingom; jednostavno je očigledno da postoje duboke brazde od vodene erozije na bokovima Sliuge i sa strane na tlu koje je okružuje, što znači da je to okomita vodena erozija. Sfinga i područje oko nje bili su izloženi jakim kišama. Kerry Cassidy: Je li itko... je li vam itko rekao otprilike u koje je razdoblje to datirano? Jim Marrs: Ne. Postoji veliko opiranje svemu tome i nisam baš uspijevao razumjeti taj otpor dok nisam posjetio Egipat i shvatio da oni potpuno ovise o dolarima turista i o cijeloj ideji o faraonima, Kleopatri, Nefertiti i bla-bla-bla... Jednostavno si ne mogu priuštiti da od svega toga odustanu. Ne žele priznati da se doganalo bilo što osim konvencionalne povijesti, i, naravno, svi drugi koji su egiptolozi ili tako nešto - posvetili su cijeli život, napisali su knjige, cijela karijera temelji im se na njihovoj interpretaciji onoga što su Egipćani radili. A reći da nije baš bilo tako, to bi jednostavno sve srušilo i oni se tome svim snagama protive. Menutim, geolozi koji odu i vide tu vrlo očiglednu vodenu eroziju na Sfingi reći će vam da je to oćito vodena erozija, a povijesno, na platou Gize nije bilo jakih kiša u zadnjih 10.300 godina, što znači da su Sfinga, a vjerojatno i Velika piramida, starije od Egipćana barem 3000 godina. A pet tisuća godina, znate, nama je teško razmišljati o pet tisuća godina. Kerry Cassidy: (smije se) Jim Marrs: Većina ljudi danas razmišlja o grananskom ratu, koji zvuči kao drevna povijest. Pa ipak, moja baka pričala mi je kako je bilo kad se njen otac vratio iz rata. Tako da to zapravo nije bilo tako davno. A ipak za nas je to drevna povijest, a to je bilo - koliko? - Prije svega nekih 150 godina. Kako je govoriti o pet tisuću godina; moj Bože, mi jednostavno... teško nam je čak i mislili o tome. Ali nema dvojbe da to ukazuje na alternativno podrijetlo ljudske rase i ljudske vrste. I opet, kako možemo shvatiti što se dogana danas ako ne znamo odakle smo došli, istinu o našim počecima? I ono što sam vam namjeravao reći - to je stvarno fascinantno - je da ciglama prekrivaju bokove Sfinge. Tobože zato, kako su rekli - Pa, propada i ne želimo da se uništi, pa ćemo ju poduprijeti, i zakrpat ćemo ju... Kerry Cassidy: Oh! Jim Marrs:...i sačuvati je, znate već. Ali ono što zapravo rade je da zataškavaju te očigledne znakove okomite vodene erozije koji znače da je ona prethodila Egipćanima. Kerry Cassidy: Pa, što je s činjenicom da se u Sfingi takoner navodno nalazi knjižnica? Jim Marrs: Ima još jedna stvar. Znate, Edgar Cayce - iz '30-ih, veliki vidovnjak - on kaže: Pa, ispod lijeve šape Sfinge nalazi se prostorija. Vojni gledači na daljinu, usput rečeno, provjerili su to i rekli: Da, tamo je prostorija; a ja sam upitao: što je u njoj? Oni su odgovorili: ćupovi i vaze, sa svicima i pločama... znate. Na to sam rekao: Ideš! Zaboga! Dvorana zapisa. Možemo stvarno otkriti što se zbiva. Razumijete li me? Kerry Cassidy: Apsolutno. 10 Jim Marrs: I onda su upotrijebili radar koji prodire kroz zemlju i rekli: Da, tamo smo pronašli šupljinu, ispod Sfingine lijeve šape. A ja kažem: U redu, sjajno! Prokopajmo put do dolje i otkrijmo što je to! Do današnjeg dana, koliko znam, nitko to nije napravio, ne dopuštaju. Neće nam dopustiti da donemo do istine o korijenima ljudske vrste. Bili Ryan: Zahi Hawass, ne mislite li da on zna što se tamo dogana? On je dovoljno pametan da uzme u obzir sva ta... ta alternativna istraživanja i gledanje na daljinu, i pokuša doći do tih informacija. Mislite li da se tamo nešto dogana iza zavjese? Jim Marrs: Osobno slutim da je tamo netko već ušao. Jednostavno ne mogu vjerovati da svi znaju da je tamo i nitko neće pogledati što je to. Ali morate razumjeti da egipatske vlasti... tko im daje plaću? I kome duguju vjernost? Tko ih je obrazovao? Znate, opet se vraćamo na Zlo Carstvo, [smije se] Kerry Cassidy: Što je s Koraljnom... Znate, Coral castle (Koraljnom palačom), ili kako ju već zovu, dolje kod Floride, gdje je dokazano da je ono kamenje bilo pomicano na potpuno drukčiji način od onoga što su govorili o... Jim Marrs: Točno. Kerry Cassidy:...robovskim radom u Egiptu i svemu tome. Jim Marrs: Točno. Kerry Cassidy: Imaju interes održavati mit o robovskom radu u Egiptu, ali u stvarnosti nije bilo tako. Jim Marrs: Pa, znate. Kerry to je nešto što me dovelo do ovog, prije mnogo vremena, prije nego što sam počeo ozbiljno proučavati drevnu tehnologiju i drevne civilizacije, bila je to jednostavno činjenica da nam govore kako su piramide izgradili robovi Egipćana koji su vukli to kamenje kroz pustinju bez bilo kakvih [smije se] pravih modernih kotača ili bilo čega drugog, i nekako su podigli te ogromne granevine. Pa, tko su bili robovi Egipćana? Hebreji. Kerry Cassidy: Mm hm. Jim Marrs: Razumijete? I koji je narod jedan od najbolje dokumentiranih naroda na svijetu? Hebreji. Imali su usmene predaje koje su se prenosile tisućama godina i na kraju su ih zapisali u knjige biblijskog Starog zavjeta. Sve je tamo. I izazivam vas da pogledate i nanete mi i jedan pasus koji kaže: Oh usput, ujak Marko je proveo cijeli život vukući kamenje kroz pustinju, znate, za gradnju onih piramida. To se nije dogodilo! Nije se dogodilo. Nešto drugo se zbiva. A zašto oni ne žele da mi znamo za to? Pa, osim činjenice da je Egipat potpuno ovisan o turističkim dolarima, na egipatskom mitu se temelji činjenica da bi nas to dovelo možda do našeg izvanzemaljskog podrijetla. I, što je još važnije, usmjerilo bi nas prema alternativnim tehnologijama i izvorima energije... Kerry Cassidy:...govorimo o zvučnoj tehnologiji...govorimo o, ne znam, skalarnim valovima, govorimo o moči uma nad materijom... Jim Marrs: Točno, upravo tako. Kerry Cassidy: Što je... sve su to stvari iz projekata. Jim Marrs: Ha. Zvučne frekvencije, tko zna. Jeste li vidjeli hijeroglife lika koji tamo stoji i drži velike cijevi? Dobro, i tamo je kabel koji ide iza i vodi do male energetske stvari, znate - zovu je Jedi, kula - ja ju zovem oscilator. Kad sam to vidio, ako odete tamo i pogledate stvarno izbliza, za razliku od ostalih karikatura na hijeroglifama likovi koji imaju samo obrise osobe uklesane u kamen, ova ima dvostruki rub. Komentirali smo to i pitali smo se što to znači. Razmislio sam - budući da sam karikaturist, izmenu ostalog - da kada želite prikazati pokret, nacrtate dodatne linije. Znate, ako nacrtate ruku i stavite malo linija ovdje, izgleda da se ruka miče. Tako ucrtavši dvostruki rub, oni pokazuju da rade.... prave zvukove i pokrete kao da ga trese struja. Kery Cassidy: Ah! ( smije se) U redu. Jim Marrs: ( smije se ) Oni stvarno koriste tu opremu Kerry Cassidy: Točno. Jim Marrs: Ali tamo ima još mnogo zanimljivih stvari. Neke od hramova oskvrnuli su Vitezovi templari, urezavši malteške križeve preko hijeroglifa. Kerry Cassidy: Mm hm. Jim Marrs: I, naravno, vidite, govorimo o stvarima koje su se prenosile tisućama koje su svi nagrnivali, oskvrnjivali, vandalzirali. Tako mi samo grebemo po tim ruševinama i pokušavamo rekonstruirati što se stvarno doganalo. Pretpostavljam da bi logičan zaključak bio da će za pet tisuća godina pronaći bocu Coca Cole zakopanu negdje u zemlji i pisat će se cijeli znanstveni radovi u tome. Pitam se koji je bio smisao 11 toga. Očigledno, budući da je u ženskom obliku, morao je biti neki idol boginje plodnosti koju su štovali. Znate, to je... mi samo izmišljamo te stvari, zato jer ne znamo. Kerry Cassidy: Da. apsolutni. Dakle, kamo dalje idemo? Hoću reći, obuhvatili ste cijelo područje i dali ste nam zadivljujuć pregled u ovom intervjuu. A ja čak i ne mislim, jasno ste nam pokazali kako možete ići od Egipta do nacista, do američke vlade, i možete pokazati poveznicu od jednog do drugog. Jim Marrs: Da. Kerry Cassidy: To je zadivljujuća stvar. Onda, koje je vaše rješenje u ovoj točki? Zato što vidim da zapravo predvinate da možemo promijenili svijet... Jim Marrs: Svakako. Kerry Cassidy:...u takvo mjesto... Jim Marrs: Svakako. Kerry Cassidy:...gdje bismo mogli imati pristup slobodnoj energiji, pristup življenju održavanju svih ljudi živima na Planetu, i nahranjenima, odjevenima i udomljenima. Mi to ne radimo, ali to je... Jim Marrs: Zašto ne? Kerry Cassidy:...velik korak u pravom smjeru. Jim Marrs: Zašto ne? Zašto to ne radimo? Kerry Cassidy: To je... Jim Marrs: Znate zašto. Zato što sjedimo zavaljeni i puštamo zločince i naciste [smije se] da stječu kontrolu nad korporacijama i nad vladom koja bi trebala štititi nas i brinuti se o nama. I, hej! Nas ima više nego njih. Jednostavno kažimo Ne. Kerry Cassidy: Mislim da takoner postoji... Jim Marrs: Izbacimo parazite. Kerry Cassidy:...takoner mit o slobodi, jer kad bi ljudi počeli shvaćati - a mislim da, svakako, počinju shvaćati, i to je opasnost ovog ekonomskog usporavanja koje pogana Ameriku - to da će Amerikanci shvatiti da nisu tako slobodni. Da ih programiraju mediji, ovo, ono, i da ih takoner ograničava njihova vlada. I vjerojatno će ta, ta ograničenja dolaziti sve jače i brže. Dakle, shvatite li da niste slobodni, to je početak bunenja. Jim Marrs: To je točno. A ako mislite da ste slobodni, samo se zapitajte: možete li se jednostavno pokupiti i odseliti? Možete li se jednostavno pokupiti i odseliti u drugu državu, u drugu zemlju? I najvjerojatnije ćete reci: O, ne. Ne mogu to učiniti. Zašto? Jer: Pa, izgubio bih posao, ne bih mogao plaćati svoje račune, ne bih mogao otplaćivati hipoteku, ne bih mogao plaćati stanarinu, i... Niste slobodni! Niste slobodni. Nemate čak ni pojma što je sloboda. Zato se moramo vratiti na ideju slobode. I ovo ekonomsko usporavanje ili čak slom moglo bi se na kraju pokazati kao stvarno dobra stvar. Kerry Cassidy: Apsolutno. Jim Marrs: Zato jer znam mnogo ljudi koji.... učili su ih da rade bez predaha i budu lojalni svojoj Kompaniji i poslu, da ulože mnogo dugih sati rada za svog šefa, i onda će biti zbrinuti, a sad otkrivaju: Ne, ne, to ne ide tako. Znate, radit ćete kao konj dok vam ne budu šezdeset i četiri onda godinu dana prije mirovine otpustit će vas - kao tehnološki višak - kako vam ne bi morali isplaćivati mirovinu. A to se dogana sve češće i češće, ljudi to počinju shvaćati. Kerry Cassidy: I oduzimaju vam vašu uštenevinu, vaše socijalno osiguranje... Jim Marrs:...vaša uštenevina nestaje... Kerry Cassidy: Sve će to otići... Jim Marrs:...vaša mirovinska štednja je „puf“, znate, pala je za 40 posto ili više... Kerry Cassidy:...a umirovljenje ionako nije dobro ni za koga... Jim Marrs: Ne. nema umirovljenja. Nema novca u socijalnom osiguranju. Svi kažu: Da, pa. ja imam te police osiguranja... Baš, velika stvar. Što ako osiguravajuća kompanija bankrotira? Što vi imate? Imate komad papira, to je sve što imate. Zato, kao prvo, počnite kupovati opipljivu imovinu. Nabavite malo imanje za sebe; nabavite nešto na čemu možete uzgajati rajčice. Nabavite dom, nabavite granevinu, nabavite nešto s čim možete imati opipljivu imovinu. I onda počnite raditi stvari koje volite raditi. To je tako super. Znam mnogo ljudi koji su godinama radili za kompaniju, a onda ih je kompanija jednostavno otpustila. I oni su otkrili kakva je korist od toga i što vam donosi lojalnost, tako onda u očaju, jure okolo i pokušavaju pronaći nov korporacijski posao, i onda postaje gadno - posebno što ste stariji, to je teže. Tako, iznenada, oni konačno moraju, iz očaja, početi misliti vlastitom glavom, pa kažu: Pa, znaš, što ja volim raditi? Pa, volim uzgajati cvijeće. 12 I tako ubrzo počnu uzgajati cvijeće: i režu cvijeće i pokrenuli su svoj mali posao dostave cvijeća. I uskoro im krene dobro. I uspijevaju zaraditi za život i napreduju. Ne postaju bogati, ali preživljavaju: sasvim im je dobro. A rade ono što vole radili. I to... Kerry Cassidy: U tome je pravi ključ. Jim Marrs:...to je prava, ključna stvar... Kerry Cassidy: Ha, apsolutno. Jim Marrs:...i stvarno, stvarno važno. A onda, kako vremena postaju teška, ako se svi počnemo umrežavati i raditi zajedno kao zajednica, znate, vi uzgajate kokoši i... Kerry Cassidy: Trgujemo. Jim Marrs:...i ja ću trampiti moje rajčice za vaša jaja. Jednostavno ćemo se snalaziti. Kerry Cassidy: To je istina. Jim Marrs: Prije nekoliko godina imao sam rodbinu dolje u istočnom Teksasu: samo su krpali kraj s krajem, živjeli tamo na zemlji - crvenoj zemlji istočnog Teksasa - i sjećam se da sam ih pitao kad sam bio mali: Kako ste preživjeli Veliku depresiju? Oni su se samo nasmijali: Hej, koju Veliku depresiju? Nismo imali ništa ni prije (smije se), nismo imali ništa ni za vrijeme depresije. Samo smo nastavili raditi što smo radili, i izgurali smo! I svi ćemo izgurati. Svima će nam, zapravo ići dobro. U stvari, možda će nam na kraju biti mnogo bolje jer nećemo biti, znate... Ali evo ključne stvari - prvi korak isključite televizor. Kerry Cassidy: [smije se] Jim Marrs: Samo isključite taj davež. I znate što, nakon nekoliko tjedana otkrit ćete dvije stvari. Otkrit ćete, da niste ništa propustili. Ako započne Treći svjetski rat, vjerujte mi znat ćete to. Zato nećete biti izvan doganaja, sve što ćete propustiti bit će one vijesti o slavnim i najnovijoj pucnjavi negdje, i, znate što, koga briga? I broj dva, otkrit će da iznenada imate slobodnog vremena i počet ćete čitati. A ako počnete čitati, to će stimulirati vaše moždane procese jer to nije pasivna stvar. Trebate čitati i razmišljati o riječima, a onda razmišljati o konceptima. Počet ćete razmišljati. Počet ćete razmišljati o stvarima i bolje ćete razumjeti što se stvarno dogana, i što biste, možda, mogli učiniti s tim u vezi. Kerry Cassidy: U redu. Puno vam hvala, Jime Marrs... Jim Marrs: Hvala vama. izvor: http://www.joschua.biz/ |
13.01.2011., četvrtak
83rd WHA Haiga Contest
83rd WHA Haiga Contest dobre fotke i sve ostalo... LINK=http://fitart.cs.land.to/83rd/borivoj_bukva.html HAIGA WHA home WHA Haiga Contest/ó;łóĆąČ Judgeéű and comments by Kuniharu Shimizu (blog) see haiku here bookstore The 83rd. Contest (12/2010) ---------------- http://fitart.cs.land.to/83rd/borivoj_bukva.html Boriboj Bukva (Croatia) Interesting bundle of strokes, seemingly to suggest the state of being trapped in a nightmare. . . . . . . . [PR] ¸ăë¸ăë Ő; «üĆó Ú ŞüŔü ŞüŻ·çó Î Ú óÝ Ń˘O…úÉ> Ѣ ¨ąĆ Í¤ë ± «üĆó¦©üë ČěóÉ~Ń‹x D˶w Ѣ Ő# í.52, (µüĐü ˘ąŮąČ Ń¤× ĺ ˝ü·ăëŢĂ× JD Ő; ČěóÉެ¸ó ˘ąŮąČţV ŞüŔü¶w Ѣ ÎĘiö ×ěĽóČ ąĎ!6PąČěü¸ 0µ¤Ŕü WZ‹ Ő; …ßÍéë4 0µ¤Ŕü Ѣ 0µ¤Ŕü © óÝ ÎĘiö Q±Y¤ ˘ąŮąČţV óÝ ĎUˇą ŞüŔü«üĆó !™ŰüŕÚü¸ Preostale haige potraži pod linkom: http://www.worldhaiku.net/ idi pod "haiga" ----------------------------- Nightmare Running from a ghost Before sunrise ----------- nočna mora i bijeg od sablazni - pred svitanje -------------------------------- haiga: Borivoj Bukva translation: Xenia Hudson-Gal ------------------------------ lp, boro |
12.01.2011., srijeda
Glasanje za osobu godine 2010.
Misel tedna
Kdor izda tujo skrivnost, je izdajalec; kdor izda svojo skrivnost, je bedak. Voltaire 1694-1778 Glasovanje za Sončno osebnost oz skupino leta 2010 Vabimo vas k glasovanju za Sončno osebnost oziroma skupino, ki je najbolj zaznamovala leto 2010 na področju dobrih dejan, širjenja pozitivnih vrednot, osebne rasti, zdravega načina življenja, sociale, trajnostnega razvoja, zavzemanja za boljši svet ter ekologije. Sončno osebnost leta skupaj izbirajo bralci revij Pozitivke.net, Svet-je-lep.com Karma Plus, Viva in Zazdravje.net Potek glasovanja Glasovanje bo potekalo od 10.1.2011 do 2.2.2011 na spletni strani www.soncnaosebnost.si. Izbor Sončne osebnosti leta pa poteka tako, da bralci s svojim glasom izberete najboljše dejanje, idejo, oziroma projekt leta 2010, k temu pa se prištejejo še glasovi strokovne komisije, ki jo sestavljajo člani uredništev. Oseba oz skupina oz projekt, ki bo dobil največji seštevek glasov bralcev in strokovne komisije sestavljene iz uredništev revij Pozitivke.net, Svet-je-lep.com Karma Plus, Vive in Skupaj za zdravje pa bo na svečani razglasitvi prejel priznanje za Sončno osebnost oz. skupino leta. Po enakem kriteriju se glasuje tudi za Sončno knjigo leta 2010. Tradicionalno pa se po izboru strokovne komisije podeli tudi priznanje za življenjsko delo. * Opomba: Sistem spletnega glasovanja je zaradi regularnosti oddanih glasov narejen tako, da se iz posameznega računalnika lahko glasuje največ enkrat v obdobju treh zaporednih dni. Glasovanje za Sončno osebnost oz. skupino leta 2010 Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Nina, Gape --------------------- http://www.pozitivke.net/ glasam za osobu godine: DIMITRA ANAKIEVA |
11.01.2011., utorak
Genijalni rezime Hrvatske 2010. godine
Čestitke uz genijalni rezime Hrvatske u 2010.
upravo tako... Genijalni rezime Hrvatske 2010 godine!! Dragi svi... ...evo ni ove godine nismo ušli u EU, nismo izašli iz krize, nismo čak ušli ni u finalnu večer Eurosonga. U rangu smo Kirgistana (divna zemlje između Tadžikistana i Uzbekistana). Zračna flota nam je sa četiri spala na dva. Jakov Fak odskijao je u Sloveniju...Tip je zabavan ko sprovod i bavi se biatlonom koji je sam po sebi uzbudljiv ko ton onog šta sinhronizira filmove na poljskoj tv,ali je ipak došao na naslovne strane (ne samo mrkopaljskog tromjesečnika). Hrvati se vesele, jer ce od sada na postoljima takmicenja biatlona sluzbeni svjetski spiker vikati: "FAK SLOVENIJA"! Početkom godine dobili smo novog predsjednika. To hvala bogu nije stanoviti Milan B. iz Pogane vlake u susjednoj Be-i-Ha. Može biti da ova naša zemlja koja je inače u rangu Kirgistana (krasna zemlja) ima najcjelovitijeg predsjednika na cijelom svijetu. Čovjek je doktor pravnih znanosti, svira klavir i sklada depresivno-apatičnu glazbu,a mi se napokon ne moramo crvenit po svijetu. Istina, ne zna ispričat vic ni da nam o tome ovisi brisanje čitavog vanjskog duga,ali šta je tu je. Jedino je stanoviti Andrija H., također predsjednički kandidat i sin istoimenog oca, bio nezadovoljan jer na inauguraciji nije bilo hrvatskih zastava što je fakat najveći problem u zemlji. Onda se pak ustanovilo da je zastava ipak bilo,ali da su Andrija i istina, bliski ko Tokijo i Salzburg. Odgledali smo 38921872 filma Jackia Chena. Sabor je radio 92 dana što je točno toliko previše. Premijerka se bila zaglavila u liftu,ali ju je neki imbecil izbavio. Božićna maltretaža T-com-a u vidu reklame i to pjevane počela je 3. studenog. Na Karlov wc moglo se čitavu 2010. Genijalcu kome je palo na pamet uzeti "moju domovinu" i ubaciti tekst "moja sa-te-lit-ska, moja be net te-le-vi-zi-ja" želim kredit u švicarskim francima. Neki pametnjaković je zaključio da smo savladali španjolski pa sada ubrzano učimo turski i to u nekoliko termina. Osobe godine su Onur i Šeherezada. Izjava godine je da "smo na putu da dođemo na put". Enigma godine je: ako kreneš iz Zagreba na granični prijelaz u petak,a prije dva dana si bio u Mađarskoj, kada je točno "dej after jestrdej"? Kuća godine je ona oko koje je sagrađena Lika. Država godine je.... pitajte naše nogometne reprezentativce. Igra godine je Cinkajmo. Nagradna igra godine je Pošalji sms dr.Ivi i doniraj 6,99+pdv za proširenje zatvorskog sustava. Najbeskorisnija osoba godine odaziva se na Zoki. Reality godine je Drinking with the stars by Mladen Grdović Predstava godine za glavni lik ima izvjesnog dr.Ivu, čovjeka upitnog doktorata; mjesto radnje je Mozartov rodni grad. Priča ima elemente pastorale (siromašan dječak iz Dugobaba uspinje se do samog vrha), gangsterskog filma (siromašan dječak okuplja bandu i kreće u pljačku), s krimi zapletom (opljačkani novac misteriozno nestaje), to je priča i o istinskom prijateljstvu (dragi Ivo), triler (dragi Ivo odlazi), horor (dragi Ivo se vraća), priča je to o izdaji (bratija pere ruke od Ive koji više nije drag,nego dno dna), djelovi podsjećaju na sf (Ivo nestaje, ostali gangsteri misteriozno poboljevaju od čudnovate masovne amnezije), ima tu i ljubavnih elemenata (Jadranka & Borut u epizodi ljubav je u Alpama), naziru se i natruhe mjuzikla (zatvorski blues) a po svemu sudeći crnohumornoj drami ćemo i nadalje svjedočiti. Hvala bogu od ove godine je još samo jedan dan ostao... Svima želim miran, ugodan i sretan Božić uz drage ljude i finu hranu čije se kalorije naravno neće hvatati... ....onima kojima je to samo još jedan neradni dan u kalendaru, sretan solsticij. Sve najbolje u novoj godini (iako je izborna i naslušati ćemo se raznoraznog lupetanja), Vama i Vašim obiteljima i da nas onaj ludi Kim Jong ne digne sve u zrak... ------- lp, boro |
10.01.2011., ponedjeljak
2012
2012 Istraživanja su pokazala da postoji puls , električni signal, koji je emitiran iz središta galaksije Mliječni put prema našem Suncu (i drugim suncima), a odatle na Zemlju. Ljudsko srce hvata taj puls, prenosi ga u mozak, i on odatle odlazi do stanica tijela. Kada taj puls, ta vibracija, prođe kroz taj slijed nedirnuta i nenarušena, ljudsko biće je jedno sa svemirom. Svaka je stanica povezana i u harmoniji sa svemirskim pulsom. Međutim, ono što tome staje na put su niskovibracijske emocije (strah) i neravnoteža koja razbija krug i, još jednom, odvaja ljude od Zemlje i šireg svemira. Veza srce-mozak kod većine je ljudi prekinuta zbog razdvajanja glave i srca, intelekta i intuicije, tjelesnog i duhovnog. Razlog zašto danas Illuminati (tajni vladari) tako ubrzavaju provođenje svog Programa (mikročipovi, GMO, Chemtrails ...) je u tome što znaju da se nalaze pred kolosalnim izazovom. Stvaranjem upravljaju energetski ciklusi. Na jednoj razini vidimo ih u zemljinim dobima, proljeću, ljetu, jeseni i zimi. Ali postoje i daleko veći ciklusi, također, i njih su u brojevima i simbolima zabilježili drevni narodi kao što su Sumerani, Egipćani, Indijci, Kinezi, Maje iz Srednje Amerike i američki Indijanci poput naroda Hopi iz Arizone. Oni su mjere ciklusa Sunčeve, Mjesečeve i drugih svemirskih energija koje transformiraju Zemljina energetska polja, a time i život na ovom planetu. Mi se danas nalazimo usret možda najvećeg od tih transformacijskih ciklusa, koji se događa, kako se procjenjuje, samo jednom u svakih 26.000 godina (ciklus koji se zove procesija), i majanski kalendar predviđa da je kritična točka prijelaza 21. prosinca 2012. To je stvarna žarišna točka transformacije, a ne izmišljeno novo tisućljeće. Ti ciklusi svijest su poput vrata ili portala koji se otvaraju za one koji su spremni proći kroz njih u jedno puno više stanje svijesti. Kad se propusti iskoristiti otvaranje ovih vrata, ciklus počinje iznova dok se ne otvore druga vrata. Ali ono s čim se sada suočavamo, čini se, nisu toliko vrata koliko golemi ponor mogućnosti za globalnu transformaciju kakva nam je iz sadašnje perspektive nevjerojatna. Tekstovi raznih religija i misterijskih škola to otvoreno i simbolički najavljuju već tisućama godina. Sada postoje fizički, duhovni, a u sve većem broju i znanstveni dokazi koji potvrđuju da se nalazimo pred takozvanom "Velikom smjenom doba". Niz događaja koje je Gregg Braden opisao u knjizi Awakening To Zero Point (Otkrivanje nulte točke), potvrdio je da se vremena mijenjaju. 1991. otkrivena je nova frekvencija koja titra iz središta spirale naše galaksije Mliječni put, a sonda Ulysses je 1994. poslana da istraži promijene na Suncu. Od sredine 1980-ih traje zastrašujuće povećanje učestalosti solarnih baklji i bljeskova rendgenskih zraka, i Ulysses je otkrio da se magnetsko polje Sunca ubrzano smanjuje. Očitanja na sjevernom i južnom polu i ekvatoru bila su daleko niža od očekivanih. Također dok se Sunce hladi, planeti Sunčevog sustava, posebno oni vanjski postaju sve topliji. To sugerira da toplina planeta potječe iz njihove unutrašnjosti, iako to može biti stimularno magnetskim i električnim promjenama u Suncu. Istovremeno dok su se na suncu događale to promijene, oluja na Jupiteru, koju su prvi put dokumentirali kinezi prije 3.000 godina, takođe je pokazala iznenadne promijene. Ogromna spirala unutar te Jupiterove oluje počela se okretati u drugom smjeru. Udarni valovi i druge pojave izazvane udarom kometa Shomemaker-Levy u Jupiter 1994. također su djelovali na širi Sunčev sustav, uključujući i Zemlju. Jasno je da su se promijene u Sunčevom magnetskom polju odrazile i ovdje. Zemlja je divovski magnet s različitim razinama koji vrtnjom stvara magnetsko polje. Što se zemlja brže vrti, magnetsko je polje jače i gušće. Prije dvije tisuće godina to magnetsko polje dosegnulo je vrhunac svog intenziteta u trenutnom ciklusu, i od tada neprekidno slabi jer planet sve sporije i sporije, tvrdi Braden. Polje je sada 50% slabije nego što je bilo prije 1.500 godina, i brzina tog opadanja rapidno se povećava. Nema potrebe za panikom, jer je sve to dio prirodnog ciklusa, duže i neizmjerno snažnije verzije godišnjih doba. Zajedno s tim dolaze vijesti da se Zemljina rezonantna frekvencija, njen srčani ritam, ako tako hoćete, rapidno ubrzava. Ta frekvencija, zvana bazna rezonantna frekvencija ili rezonancija Schumanoocve šupljine, otkrivena je 1899. Od tog vremena do sredine 1980-ih imala je konstantan puls oko 7,8 Hz ili 7 ciklusa u sekundi. Ali čini se da se od 1086.- 87. on počeo ubrzavati. Do kraja 1995. je prema istim procjenama dosegnuo 8,6, a posljednje što sam u vezi s tim čuo je da je prošao 10 i da još uvijek raste. Greeg Braden vjeruje da bi u majanskoj godini transformacije 2012., Zemljina rezonancija mogla biti 13 ciklusa u sekundi, dok bi njeno magnetsko polje moglo biti na nuli ili blizu nule. On to zove nulta točka, kad će Zemljino magnetsko polje gotovo nestati jer će se rotacija planeta zaustaviti. To ne znači da neće biti gravitacije, jer nju stvaraju druge pojave, a ne vrtnja planete. Čini se da se tako nešto dogodilo barem četrnaest puta u posljednjih 4,5 milijuna godina. Procjenjuje se da se posljednji put dogodilo prije oko 11.-13.000 godina, što je vremenski okvir koji se poklapa s mnogim procjenama vremena kraja Atlantide i početka oporavka od te velike kataklizme nakon približno 10.500 pr. Kr. Prije 13.000 godina bila je sredina velikog ciklusa od 26.000 godina koji sada završava, još jedno vrijeme velikih promjena. Ne tvrdim da će se Zemlja prestati vrtjeti, samo da Braden sugerira tu mogućnost. Ljudi poput Bradena procjenjuju da će se Zemlja prestati vrtjeti na nekoliko dana prije nego što se počne vrtjeti u suprotnom smjeru. Kao što možete vidjeti kad se preokrene tok struje kroz željeznu šipku, preokrenu se polovi. Kad se planet počne vrtjeti u drugom smjeru, tok struje će se obrnuti, što znači da se moraju obrnuti i polovi. Kad bi se planet prestao vrtjeti, jedna strana Zemlje bi u tom razdoblju bila neprestano osunčana, a druga u tami, i to je ono za što drevni narodi tvrde da se dogodilo prije više tisuća godina. Peruanci su govorili o dugim noćima od tri dana, a u bibliji se spominje dan koji je trajao 20 sati - najduži dan. Pleme Hopi zabilježilo je da je Sunce dvaput izašlo u jednom danu. Prvo je izašlo na zapadu i zašlo na istoku, a kasnije je izašlo na istoku i zašlo na zapadu, i takav ciklus traje do danas. Druge drevne priče govore da je sunce nekada izlazilo na zapadu i zalazilo na istoku, što je još jedan znak da se Zemlja okrenula u suprotnom smjeru. Ranih 1990-ih dok sam tek postajao svjestan tih stvari, primio sam kanalizirane informacije od jednog medija koji je rekao: "Svijet se mijenja i sjever će postati jug a istok zapad. Tako je zapovijedano od početka vremena". Pun pogodak čini se. Brian Desborough, kalifornijski znanstvenik-istraživač, takođe mi je rekao da se zbivaju neki veliki geofizički koji su predmet medijske blokade. On potvrđuje da zemljino elektromagnetsko polje slabi eksponencijalnom brzinom i da će uskoro doći do nule. Poput mene, on vjeruje da se nalazimo pred geološkom, najblaže rečeno, vožnjom po grbavom terenu. Američka geološka služba kaže da Zemljino magnetsko polje pada do nule svakih 500.000 godina, zatim polako jača, i da su to razdoblja kataklizmičkih promjena na Zemlji, potresa i vulkana zbog privremenog zastoja u vrtnji planeta. Ja mislim da se to događa češće. Prema Brianovim kontaktima, Sunčevo magnetsko polje već je palo na nulu, i čini se da je doseglo višu razinu pretvaranja vodika u helij. On kaže da se solarne baklje javljaju iznad i ispod Sunčevog ekvatora na geografskoj širini od 19,5 stupnjeva. To je točka u kojoj se razmjenjuje energija između rotirajućih sfera, i to je geografska širina na kojoj su na Zemlji smještene piramide. Pratili smo vezu između promjena u titranju od središta galaksije preko promjena na Suncu do promjena na Zemlji. One idu dalje do ljudskog srca, zatim mozga i do svake stanice tijela. Što više otvorite svoje srce, to će ovaj tok biti jači i brže ćete se uskladiti s rastućim vibracijama i transformirati u više stanje svijesti. Ako zatvorite svoje srce i svoj UM, opirat ćete se tim promjenama i sve više i više vaše energije trošiti ćete na borbu s energijama koje će transformirati vaš život i osloboditi vas. Također, vaše će tijelo biti sve slabije sinkronizirano s energijom oko vas, i mentalne, emocionalne i fizičke posljedice bit će očigledne. Možete stajati u toj brzoj rijeci pokušavajući je zaustaviti, ili se možete opustiti, leći na zračni madrac i ploviti s njom. To je vaš izbor, i što god se dogodilo, vi živite vječno. Ako dopustimo sebi da nas prožme to visokofrekvencijsko svjetlo, naša tijela će se popraviti i nećemo starjeti. Živjet ćemo u fizičkom tijelu neograničeno dugo, ako to budemo željeli, a naše mentalne i psihičke moći bit će bezgranične. Drevni narodi znali su za te velike cikluse promjena, i drevni su kalendari Egipćana, Maja, Tibetanaca i drugih završavaju u razdoblju koje sad proživljavamo. Maje su tvrdili da će doči do prijelaznog razdoblja između starog i novog svijeta dok jednu verziju vremena bude zamjenjivala druga. To su razdoblje zvali "bezvremenost" i rekli su da će to početi u srpnju 1982. i dovesti do preokreta 21. prosinca 2012. Učinak svega toga na čovječanstvo lako je vidjeti. U posljednjih nekoliko godina posjetio sam više od dvadeset zemalja, i u svima njima odvija se buđenje. Nipošto se još ne radi o većini, ali broj ljudi raste iz dana u dan dok ih ova duhovna budilica budi iz njihovog sna. Ubrzavanje vibracije zemlje, i zapravo cijele galaktike, uzrok je osjećaja da vrijeme prolazi sve brže i brže. To je iluzija, jer vrijeme zapravo ne postoji, ali mi imamo takav osjećaj zato što je frekvencija sve brža i brža. Sječam se kako mi je početkom 1990-ih jedan medij prenio kanaliziranu poruku da dolazi dan kad će se činiti da vrijeme prolazi toliko brzo da će to biti zastrašujuće. Taj je trenutak blizu. To nije nešto zbog čega bi se trebali zabrinuti, nego samo prirodan ciklus, ali će predstaviti mnoge izazove, a time i beskrajne mogućnosti. Kao i sav fizički svijet, svemir je hologram - zrake svjetlosti koje sudarajući se stvaraju privid trodimenzionalnog oblika. To je kao da bacate kamenčiće u baru i gledate valove koji se sudaraju i stvaraju uzorke. Dvojica znanstvenika iz sjedinjenih država, Terrance i Dennis McKenne, iznjeli su mišljenje da je svemir hologram od 64 vala ili vremenske skale, i da je to razlog zašto imamo 64 heksagrama I-Chinga, 64 ključa Stabla života i 64 kodova DNA. Njihova kompjuterska analiza sugerira da će sva 64 vala istovremeno postići najvišu vrijednost 2012. To će sljedećih par godina činiti razdobljem zapanjujućih promjena. McKenne kažu da se brzina promjena udvostručila u sve kraćem i kraćem vremenskom okviru, što se manifestira u vidu skokova u tehnološkom razvoju u proteklom stoljeću. Predviđajući stanje u budućnosti, kažu da će se to nastaviti do transformacijeske godine 2012., kad će u tom razdoblju od 364 dana biti više transformacije svijesti nego u svim prethodnim ciklusima zajedno. Nakon toga će doći šestodnevni ciklus u kojem će se događaji odvijati još brže, i u posljednjih 135 minuta dogodit će se još osamnaest enormnih skokova ljudske svijesti, s kolminacijom u posljednjih 0,0075 kad će ih se dogoditi još 13. Nekako mislim da nećemo gledati tko želi biti milijunaš dok se to bude događalo. Znaš draga, mislim da sam upravo prošao kroz nekoliko transformacija koje mijenjaju život dok je trajala ova zadnja reklama. Jesi li za šalicu čaja? Ubrzavanje, odnosno raspadanje vremena smatram kao ključno po pitanju buđenja 2012. godine i nakon. Svi smo svjedoci ubrzanja vremena, odnosno raspadanja iluzije zvane vrijeme. Nestankom iluzije vremena, čovječanstvo će se usidriti u beskonačni sadašnji trenutak, u beskonačno sada, što znači da će nestati posljedica življenja u iluziji vremena, STRAH. Nestankom straha, kao glavne prepreke buđenju, čovječanstvo će konačno biti u mogućnosti napraviti istinski izbor, odbaciti iluzije, i prepustiti se bezuvjetnoj ljubavi. Napisao: Edgar Keis -------------------------- Esej o 2012-oj meni je izvor nepoznat, dobiveno je od joška iz sombora. Puno pozdrava iz Sombora od Josipa P.S. puno hvala gospodinu Zlatku Sajkasu iz Beograda za esej o 2012-oj. ------------------ lp, boro |
08.01.2011., subota
Kako to slovenci čine...
Slovenačka sapunica: Brisanje izbrisanih
Happy end na nacionalistički način Piše: Dimitar Anakiev Photo: stock Dakle Slovenija nije uspela da de facto postane država pravnog reda. Ona je, nalik na današnju Bosnu, država u kojoj pravo ne ispravlja nasilje već je njegova produžena ruka i garant. Sloveniji novi pravni red služi isključivo zato da zaštiti ratni plen i da ga ozvaniči te opere od krvi i suza. Poslanici slovenačkog parlamenta su glasajući za zakon o Izbrisanima glasali za amnestiju i ustoličenje politike brisanja. Ako je tačna stara komunistička tvrdnja da bez nasilja država nije moguća, onda su upravo Izbrisani taj kriminalni temelj slovenačke države. Drugim rečima: bez Izbrisanih Slovenija nije moguća kao takva kakva jeste - država po meri svoje sadašnje elite, a ne država po meri prava i demokratičnih standarda za kakvu se izdaje Nakon skoro dvadeset godina borbe za prava Izbrisanih Jugoslovena u Sloveniji žrtve su navodno postale pobednici. Tako bar svi tvrde. Država Slovenija se kao konačno predala, prestala da se pravi nevešta i pristala je da ono malo ljudi što je preživelo posledice njenog administrativnog etničkog čišćenja, praćeno deportacijama, upiše nazad u knjige stalnog boravka. Pobedilo je dobro i zavladalo je svetom. Javio se i rimski Papa Benedikt XVI sa pohvalama slovenačkoj državi, iako se tokom dvadesetak godina grčevite borbe za život 25.761 izbrisanih ljudi, žena i dece, i borbe za njihova ljudska prava, crkva (ne samo katolička, već i sve druge) nije uopšte nikad javila, kao da je se ljudska patnja uopšte ne tiče. Slično crkvama ponašale su se i vlasti bratskih republika: Miloševićev režim nije dozvoljavao da se u Srbiji piše o Izbrisanima, a u to vreme su Bošnjaci i Albanci na Kosovu doživljavali pitanje Izbrisanih kao napad na svoje saveznike Slovence, dok su vlasti Hrvatske bile uglavnom više zainteresovane za štediše Ljubljanske banke nego tamo za neke Izbrisane, za koje se zaista moglo ispostaviti da rade za srpsku stranu iako je među njima bilo i puno Hrvata, Bošnjaka, Roma i svih drugih nacija uključujući i Slovence. Sada se, međutim, svi javljaju i čestitaju Sloveniji kao stari poznavaoci prilika, kao da je u pitanju još jedan od velikih uspeha njene drvne industrije, još jedna balkonska vrata Jelovice „podvučena žutim“. Treba međutim jasno reći da Slovenija nije rešila pitanje izbrisanih i verovatno ga niti ne želi rešiti. A treba reći i to da međunarodna zajednica ne očekuje od Slovenije rešenje pitanja Izbrisanih, niti ga je ikad očekivala. Štaviše, Slovenija je ušla u Evropsku uniju sa temom izbrisanih prisutnom u javnosti. Slovenačka vlast je u periodu 1992-2009. organizovano i sistematično, uz potpuni i na referendumu potvrđeni konsenzus građana i političkih stranaka, zlostavljala približno 100.000 ljudi (ako zvanično priznatom broju Izbrisanih pridružimo članove porodica) tj. maltretirala i ponižavala više od 5% svojeg stanovništva. Drugačije rečeno: Slovenija je tačno sedamnaest godina i jedan mesec vodila rat niskog intenziteta protiv dela svoje populacija. Izbrisani su bili jedina grupa ljudi sa prostora bivše SFRJ protiv koje se neprijateljski delovalo, a da pritom nisu imali ni jednu državu da se za njih zauzme i sigurno je i zato taj rat tako dugo trajao. Uključivao je pljačku imovine najširih razmera, uništavanje dokumenata, deportacije, razdvajanje porodica, masovnu produkciju apadrida, uskraćivanje deci prava na školovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu (među izbrisanima je po zvaničnim podacima Vlade Slovenije skoro 6. 000 dece), ponižavanja, suđenja i „kažnjavanja“ koja su dokazno uključivala najteže posledice, uključno sa smrtnim ishodom. Štaviše, jedino Izbrisani, među žrtvama podivljalih balkanskih nacionalista, i danas nemaju status žrtve. Šta je onda Slovenija uopšte uspela u vezi Izbrisanih? Marta 2009. Slovenija je prekinula specijalni rat otpočet 26. februara 1992, protiv grupe ljudi nastanjenih u Sloveniji. „Operacija brisanja“ je bila prva akcija etničkog čišćenja u regionu a završila se najkasnije. Da je tvrdnja o ratu tačna svedoči i izjava iskusnog parlamentarca Mirana Potrča izrečena u Parlamentu nakon usvajanja zakona o Izbrisanima a koju su preneli mediji: „Tek danas se Slovenija osamostalila od Jugoslavije“. Svih sedamnaest godina se, dakle, ratovalo protiv Jugoslavije, a posebno i izričito protiv njenog multietničkog nasleđa, iako Jugoslavije već davno nije bilo. Slovenačka elita iskoristila je rat protiv Izbrisanih da izvrši nacionalnu homogenizaciju otprilike na isti način kao što tzv. „normalne zemlje“ koriste futbalske utakmice. Ajmo da navijamo za naše. Ko ne skače nije Slovenac itd. Ujedno su desne partije, inače istorijske gubitnice iz Drugog svetskog rata, uz blagoslov svoje reformisane i obogaćene levice, iskoristile napad na Izbrisane kao priliku za istorijski revanšizam, ali i za izgrađivanje državotvorne desne agende. Zanimljivost je da su zastavu fašizma, čija ideologija stoji u temelju zamisli o brisanju, iz blata podigli bivši Titovi brigadiri, bivši predstavnici, dakle, komunističkog pokreta, upravo onog pokreta koji je na ovim prostorima fašizam porazio. Kada se gore pomenutim rezultatima izgradnje slovenačke nacije i njene elite, doda ratni plen čiji volumen samo naslućujemo (stotine ili hiljade stanova, građanske obveznice, plaćena socijalna, penziona i zdravstvena osiguranja), a pridodamo i delimično sprovedeno etničko čiščenje - uspeh „operacije brisanja“ je fascinantan. Ali vratimo se onom propagandnom, ideološkom-hrišćanskom i evropskom uspehu. Slovenačka vlast je uspela da svojim umišljenim neprijateljima, od onih koji su izdržali tu državotvornu igricu, odrekne status dušmana, „velikodušno“ i opet nasilno ih sad promovišući u „normalne“ stanovnike (iako oni više nisu i ne mogu biti „normalni“), priznala je navodnu gešku (takoreći nehat), a uspela je i da se izvini. Izbrisanima se zvanično izvinio predsednik parlamenta Pavle Gantar. Slovenačkoj eliti uspelo je isto što i srpskoj: a to je ostvarenje ratnih ciljeva uz nekakvo trivijalno izvininjenje za svoj mali prljavi rat. I vuk sit i koze (skoro) na broju - ne budimo sitničari. Eto još jedna scena za loše filmove, tipa: „Sorry buddy, nothing personal, you know, it is only business“, tj. u prevodu na srpski: „ko nas brate zavadi“ i „šta nam je bre to trebalo““ Od onih malo prozaičnih uspeha Slovenije u vezi „operacije brisanja“ ljudi, treba pomenuti još neke rezultate koji se možda ne vide golim okom, a verovatno zaslužuju da uđu u korpus čestitki, poput brižljivog zametanja materijalnih tragova i rezultata brisanja. Procurela depaša tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, a kasnije tajkuna svih mogućih poslova, Igora Bavčara, kojom se naređuje brisanje bez osvrtanja na pridobijena prava, bila je proglašena od strane samozvanog branioca prava izbrisanih, Matevža Krivica, za državotvornu naivnost. Da li je g. Krivec, ljubitelj nepogrešivosti državnog autoriteta, „navijao za Muju ili za medveda“ dok je branio Izbrisane neće se pouzdano saznati, ali se može naslutiti. I po rezultatu zametanja šumskih tragova su slovenački nacionalisti uspešni i veoma nalik na braću sa Juga. Najbolji primer su deportacije, koje su bile osnovna poluga realizacije zamisli administrativnog etničkog čišćenja. Deportacije su inače oproban evropski policijski metod sa dubokim korenima u evropskoj istoriji. Verovatno je i izborom metoda Slovenija dokazivala da pripada evropskoj grupi naroda. Broj deportacija i broj deportovanih u novostvorenoj Sloveniji nemoguće je utvrditi. Ono što se sa sigurnošću može reči je sledeće: DEPORTACIJE JUGOSLOVENA IZ SLOVENIJE 1992-1999. i dalje, tekle su na tri različita načina, u tri etape: DEPORTACIJE počevši od dana brisanja 26.02.1992 do 1994: Masovne, neregistrovane, bez sudskog naloga: ne zna se koliko ljudi je slovenačka policija izbacila iz Slovenije po svom slobodnom nahođenju. Ovo je faza sprovođenja racija i potkazivanja veoma nalik na Hitlerovu „noć dugih noževa“, s tim što je slovenačka noć bila znatno duža. „Južnjake“ su lovili po ulicama kao šinteri pse lutalice. Autor ovih redova je bio svedok jednog takvog proterivanje, bez pismenog naloga: neki čovek je bio izvučen iz vlastite porodice koja prisustvuje poniženju, i sve je bilo urađeno, kada je priupitano za nalog, samo na osnovu "internih navodil" ("interna uputstva")... Svedoci govore o punim maricama ljudi koji su tih godina iz Slovenije izbacivani preko susednih granica kao smeće na komšijsku njivu. DEPORTACIJE 1944-1999, nakon što se policija 1994. navodno pobunila protiv nacističkog stila rada i tražila "zakonitu poroceduru" za deportacije. Ljudi koji su bili prethodno nezakonito izbrisani i čija dokumenta su bila uništena (važeće lične karte, vozačke dozvole itd.) sada su prošli kroz kvazi legalan postupak hapšenja od strane pozornika na ulici posle rutinskih provera, i privedeni kod sudije za prekršaje zato što "nemaju dokumenta". Izbacivani su iz Slovenije, ovaj put sa sudskim nalogom, obično nakon noći ili dve provedene u sabirnom centru za strance - neke su protivno Ženevskoj konvenciji „upućivali“ na ratom zahvaćena područja: takav je primer ubijenog bosanskog Srbina Dragomira Petronjića iz Celja, koji je bio izvučen iz vlastite kuće i obmanut zajedno sa ukućanima, da ga odvode u stanicu radi neke izjave, a zatim proteran u Hrvatsku, tamo zarobljen i sproveden u ratom zahvaćenu Bosnu gde su kasnije iskopani njegovi izmučeni ostaci. Ove deportacije bile su sudski registrovane, ali je 2002. po tvrdnji policije došlo do navodno zakonitog brisanja evidencije o deportacijama, što je obznanjeno u medijima 2006. DEPORTACIJE ljudi nakon 1999. tj. nakon odluke Ustavnog suda Slovenije o nezakonitosti brisanja su verovatno ređe i sporadične, ali i dalje se događaju za šta ima dokaza i svedoka, na primer u 2003. godini su deportovali osobu, ženu, poznatu autoru ovih redova. Brojna svedočenja o deportacijama nalazimo i u tri knjige o Izbrisanima izdate u Mirovnom institutu u Sloveniji, a i u nekim filmovima kao što je Rubbed Out, 2004, autora ovih redova. Cela epopeja prisilnih deportacija je faktički kod vlasti danas nedokaziva, ali se može rekonstruisati na osnovu brojnih izjava svedoka i skladna je sa vladinim podatkom da je u Sloveniji opstalo manje od polovine ukupnog broja izbrisanih, ako je uopšte za verovati vladinim ciframa. Ne bih bio preterano iznenađen da u Sloveniji živi tek mali procenat Izbrisanih. U prošlosti su se pojavljivale i mnogo veće cifre ukupnog broja Izbrisanih, ali nisu bile zvanično potvrđene od strane slovenačke vlade. Mnogo veće brojeve u nekim vladinim dokumentima (dokument sekretara Debelaka iz MUP-a Slovenije pominje 60-70.000 nekih ljudi), a slične procene i čak značajno veće (300.000 ljudi) pominju se i u izjavama odgovornih osoba u organizacijama koje su u početnim fazama profesionalno pratile slučaj Izbrisanih (na primer Helsinški monitor Slovenije). A pogledajmo sada i šta Slovenija nije uspela u vezi Izbrisanih. Slovenija u prvom redu nije uspela da izbrisanima prizna status žrtve i to je od ključnog značaja za ocenu čestitki koje dobija. Verovatno su u pitanju odštete koje Slovenija ne želi da plaća, a možda i krivični postupci prema još moćnim akterima brisanja u koje su upleteni praktično svi akteri slovenačke politike, od predsednika Kučana i Drnovšeka, predsednika vlada Peterleta, Drnovšeka, Ropa i Janše, pa dalje sve do izvršilaca po opštinama. Ali ni ovaj stav države Slovenije i njenih političara ne iznenađuje i uveliko podseća na stav balkanske nacionalističke braće, bez obzira što su neki slovenački političari usput predsedavali Evropskom unijom sa hipotekom Izbrisanih na vratu. Dakle Slovenija nije uspela da de facto postane država pravnog reda. Ona je, nalik na današnju Bosnu, država u kojoj pravo ne ispravlja nasilje već je njegova produžena ruka i garant. Sloveniji novi pravni red služi isključivo zato da zaštiti ratni plen i da ga ozvaniči te opere od krvi i suza. Poslanici slovenačkog parlamenta su glasajući za zakon o Izbrisanima glasali za amnestiju i ustoličenje politike brisanja. Ako je tačna stara komunistička tvrdnja da bez nasilja država nije moguća, onda su upravo Izbrisani taj kriminalni temelj slovenačke države. Drugim rečima: bez Izbrisanih Slovenija nije moguća kao takva kakva jeste - država po meri svoje sadašnje elite, a ne država po meri prava i demokratičnih standarda za kakvu se izdaje. Izbrisani su znači prinuđeni da odštetu traže u individualnim tužbama i u ponovnoj možda dvadesetogodišnjoj borbi sa sistemom, ovaj put sudskim. Ko bude preživeo i doživeo. Do sada se u nekoliko pokretanih postupka država prituživala na presude i još niko od izbrisanih nije dobio odštetu. Slovenija se pritužila i na odluku evropskog suda u vezi tužbe 11 izbrisanih, od kojih je jedan umro tokom postupka, a koji su angažovali poznatu rimsku advokatsku kancelariju Lana-Lagostena Bassi, specijalizovana za aktivističku pravnu zaštitu ljudskih prava, i dobili proces u Strasburu - jedan od sudija u tom procesu je proceduralno morao biti Slovenac. Međutim, država i dalje ne priznaje žrtve i ne želi da plati odštetu a pogotovo ne na način kako je ona brisala – bez dokazivanja. Sada bi dakle, po slovu zakona za koji se iznenadno i naprasno zainteresovala i slovenačka elita, ti ljudi čije su živote pojeli - da li lavovi ili skakavci - a deca ostala bez škola i perspektive i čija je imovina ako nije pokradena propala, oni bi morali, svaki od njih posebno, pred sudom pobediti dobro plaćeni aparat slovenačke države koji se protiv njih ponovo bori - samo za razliku od ranije dvadesetogodišnje borbe, ovaj put pravno. Znači gospodina Potrča bismo ipak morali ispraviti: Slovenija se još nije osamostalila od Jugoslavije, borba još traje iako se iz prašuma bezakonja i kristalnih noći preselila u dobro osvetljene sudske i sportske arene u kojima bi kao veliki favorit, prednošću koju je stekla u okrilju noći i bezakonja, država morala pobediti glatko. Upravo za taj pravni preobrat njoj se čestita jer je, vrlo slično Dejtonu, prljav nacionalistički posao sada pravno verifikovan. A to je happy end za balkanski nacionalizam - zver nacizma dobija svoje dobro ukrojeno pravno odelo protiv kojeg borba nije laka. Zakon je zakon, pogotovo kad leži u topuzu. I taj zakon propisuje utakmicu u kojoj će maraton trčati obogaljeni protiv svojih obogaljitelja i pritom im dati još kakav kilometar fore. To se ovde, u našim krajevima, zove pravo i zato se je opravdano javio srećni Benedikt XVI. Važno je na post komunističkom Balkanu ponovo uzakoniti crkvi tako drag domaći i atavistični, predmoderni, šumsko-planinski nacionalizam. I sada je slovenačkoj eliti to naizgled uspelo, čestitajmo im iz srca, kanimo suze radosnice. ----------------------------------- --- On Thu, 1/6/11, Dimitar Anakiev From: Dimitar Anakiev Subject: Happy end na nacionalistički način To: dimitar.anakiev@guest.arnes.si Date: Thursday, January 6, 2011, 11:18 AM Happy end na nacionalistički način Dakle Slovenija nije uspela da de facto postane država pravnog reda. Ona je, nalik na današnju Bosnu, država u kojoj pravo ne ispravlja nasilje već je njegova produžena ruka i ... Following link http://www.e-novine.com/stav/43678-Happy-end-nacionalistiki-nain.html was sent to you by dimitar.anakiev@gmail.com -- Dimitar Anakiev, filmmaker FDA Production Na Mlaki 1/B 4240 Radovljica Slovenia, EU Tel. + 386-599-47-629 Mob. + 386-70-740-677 Home page in English: http://dimitar.anakiev.googlepages.com/home Homepage in Deutsch: http://dimitar.anakiev.googlepages.com/dimitarfilmsgerman Home page na srpskom: http://dimitar.anakiev.googlepages.com/filmovidimitraanakieva DimitarFilmBlog: http://dimitarfilmsblog.blogspot.com/ IZBRIS-BLOG: http://izbris-blog.blogspot.com/ ----------------- lijepi pozdrav haiku prijatelju i pjesniku. svako dobro tebi i tvojoj obitelji želim u 2011. borivoj |
07.01.2011., petak
ZAKONI DUHA - Dan Millman
ZAKONI DUHA - Dan Millman
Sjedimo zajedno, planina i ja, sve dok ne ostane samo planina. ZAKONI DUHA Dan Millman SUSRET S MUDROM ŽENOM S PLANINE Sjedimo zajedno, planina i ja, sve dok ne ostane samo planina. Isječci i citati iz knjige „ZAKONI DUHA“ „Tko si ti?“ upitao sam mudru ženu, Odraz na površini jezera. Zraka Mjesečeve svjetlosti u mračnoj noći, mlada kao jutarnja rosa, i stara kao Zemlja. U meni je sve i ja sam u svemu. Dolazim iz prošlosti i budučnosti. Živim u vječnoj sadašnjosti. Mnogo puta smo pronašli i izgubili jedno drugo - no s tobom ću podijeliti najveću od svih dragocjenosti, dar koji davanjem raste i nikada ne gubi svoj sjaj. Zakoni duha odnose se na bitno ustrojstvo i inteligenciju univerzuma. Oni nadilaze svetonazore, običaje i vjerovanja. Stalni poput gibanja planeta, ti zakoni ne upravljaju samo mehanikom prirode, već i svim oblicima postojanja. Oni te vode kroz grebene i plićake tvojega života onako kako su zvijezde i kompas vodili prastare pomorce na njihovom putu. ZAKON RAVNOTEŽE Pronalaženje srednjeg puta Na rubu jezera je stajala bijela ptica na jednoj nozi savršeno održavajući ravnotežu. Svako ljudsko biće žudi za unutarnjom ravnotežom, sa stanjem unutarnjeg mira, i u njemu pronalazi sreću. Pođi na ono tiho mjesto, na ono mirno jezero u sebi. Promatraj! Osluškuj! Obrati pozornost na mreškanje valova , u svojem tijelu ili svojem životu, izazvanih time što si činio previše ili premalo na području uzimanja hrane i pića, tjelovježbe, rada ili komunikacije. Ravnoteža započinje dahom. Uvlačenje i otpuštanje čine temeljni ritam života. Udišući nalaziš nadahnuće; izdišući nalaziš olakšanje. Udisaj i izdisaj – rođenje i smrt sa svakim dahom. Uspostavi ravnotežu u životu i u svemu.Poštuj taj zakon i slijedi korake mudrih! Istraži dosege ljudskog iskustva, ali, budući da uobičajne krajnosti izazivaju stres, uvijek se vrati u zlatnu sredinu, na srednji put. Neka tvoji postupci i tvoje riječi budu blagi poput izmjene godišnjih doba. U stanju unutarnje ravnoteže pronaći ćeš jasnoću i mir. ZAKON IZBORA Preuzimanje vlastite moći Zakon izbora govori da se odluke ne donose riječima već djelima.Posjedujemo slobodnu volju – mogućnost izbora.Tvoj je život ostvarenje te mogućnost, a tvoju sudbinu u velikoj mjeri određuju današnji izbori. Slobodna volja znači da možeš dopustiti da tvojim životom upravljaju nagoni, strahovi , navike. Ako se odupreš uzvišenoj mudrosti ili je zanemariš u korist trenutačnog zadovoljenja, posljedice tvojeg izbora naposljetku će te odvesti natrag prema usklađenju sa zakonima Duha; jedan izbor vodi na osunčanu stazu, a drugi prema preprekama i kušnjama koje te poučavaju i jačaju tako da sve, na svoj način, služi nečemu. Ako svjesno odabereš zanemariti svoje osobne želje u korist djece, voljenih osoba ili drugih, to može biti duhovan način žrtvovanja. No, ako se osječaš kao mučenik, vrijeme je da još jednom razmotriš situaciju. Preuzimanjem previše odgovornosti za druge, uskračuješ im pouke koje bi proizašle iz njihovih odluka. Onima koji pate potrebno je naše suosjećanje i naša potpora, ali, ako ponesemo njihov teret, oduzimamo im snagu i samopoštovanje. Što dosljednije slijediš Zakon izbora to ćeš više živjeti jasnom namjerom-oblikovati svoj život-i, umjesto da se pitaš jesi li na pravom putu, s pravom osobom i obavljaš li pravi posao, svaki ćeš dan živjeti u skladu s vlastitim izborom u potpunosti. ZAKON NAPREDOVANJA Življenje korak po korak Ako je čovjek usredotočen na svršetak putovanja, cilj se uvijek doima dalekim. Mnogi zbog toga odustanu od svojih ciljeva kada se suoče s preprekama ili put postane strm. Svako putovanje započinje jednim korakom, ali moraš načiniti i drugi korak, zatim treći i potom još onoliko koliko je potrebno da bi stigao na cilj.Priroda nam putem Zakona napredovanja jamči da gotovo svaki cilj, koliko god bio visoko, možemo ostvariti raščlanjajući ga u male, sigurne korake.Stoga je prvi korak na svakom putu upravo određivanje smjera, odabiranje cilja koji sja iza tebe.Veliki snovi u dalekoj budućnosti čine težak teret. Najbolji su ciljevi oni koje možeš ostvariti sljedeći tjedan, sutra, za sat vremena ili pri sljedećem koraku; osmisli put na kojemu ćeš ostvariti mnogo malih uspjeha. Trajan se napredak ne ostvaruje u nekoliko dramatičnih trenutaka, već sat po sat, dan po dan. A kako vrijeme prolazi, svako putovanje obuhvaća popravke; na cesti koja vodi prema sreći radovi su uvijek u tijeku. U životu napreduj korak po korak sve dok ne ostvariš ono što želiš; ono što možeš obaviti poslije ostavi po strani. Postupno napredovanje, strpljvost i ustrajnost ključevi su koji otvaraju vrata prema bilo kojem odredištu. ZAKON PRISUTNOSTI Življenje u sadašnjem trenutku Vrijeme je poput filma u životu. Svaki kadar je trenutak tvojega postojanja, sadašnji trenutak, ali se doima kao da se kadrovi kreću. Umom možeš zakoračiti u ono što nazivamo prošlošću ili budućnošću. Ali živjeti možemo samo u sadašnjem trenutku. Kad god se suočiš s problemom, posrijedi je nešto iz prošlosti ili budućnosti. Probleme u tvojem umu održavaš na životu tako što im posvećuješ pozornost i energiju, dopuštaš im da besplatno žive u tvojoj glavi. Prepusti se ovom trenutku, kreći se korak po korak i rješavaj ono s čime se suočiš. Bez obzirana na to kamo tvoj um odlutao, tijelo ostaje ovdje i sada. Ako si u žurbi, počni u sadašnjem trenutku. Duboko udahni i vrati se ovdje i sada. ZAKON SAMILOSTI Buđenje čovječnosti Zakon samilosti možeš naučiti od Zemlje po čijoj koži hodamo, čije drveće siječemo i palimo, čije živuće bogatstvo iskorištavamo i, zadubljeni u svoje poslove, nikada i ne pomišljamo zatražiti dopuštenje ili zahvaliti se. Zakon samilosti potiče djelovanje iz ljubavi i razumijevanja, a ne iz mržnje ili neznanja. To zahtijeva širenja vidika – spoznaju da živimo u univerzumu koji je jednako pravedan koliko i zagonetan. Dubina te spoznaje proizlazi iz intuitivnog uvida u inteligenciju univerzuma. Bez obzira na to dođeš do te spoznaje putem promatranja, razmišljanja ili religiozne vjere, ona ti na posljetku otkriva da u svijetu prirode nemaš ni prijatelja ni neprijatelja. Imaš samo učitelje. Zakon samilosti od nas s ljubavlju zahtijeva da prekoračimo svoje ograničeno poimanje. Katkad to može biti vrlo teško. Zato upamti da samilost započinje od samoga sebe. Budi blag i strpljiv. Svi mi u sebi nosimo mnoge misli i osjećaje, pozitivne i negativne, koji proizlaze iz uma i srca. Ne moraš biti svetac, ali umjesto da vjeruješ u negativne misli ili im se opireš, pusti da ih samilost ispere valom ljubavi i razumijevanja. Tada sebi možeš oprostiti što toj osobi nisi bio sposoban oprostiti U tom ćeš opraštanju pronaći samilost koja ublažava bol života u ljudskom tijelu. Da bi osjetio takvo opraštanje kada ti bude potrebno sjeti se zamisliti prijatelja, voljenu osobu ili neprijatelja kako mrtvi leže prede tvojim nogama jednako kao što ćrš i ti jednog dana ležati pred Duhom. Tada ćeš sve razmotriti drugim očima, jer smrt sjajno uspostavlja ravnotežu.Svi ćemo napustiti ovaj svijet i ostaviti one koje volimo. Svi osjećemo nadu i očaj; svi imamo svoje snove i svi doživljavamo gubitke. Svi smo povezani iako ne znamo zašto, a pod velom tajne života činimo najbolje što možemo. ZAKON VJERE Uzdanje u Duh Vjera ne podrazumijeva vjerovanje u nekog vanjskog Boga – samo vjerovanje u cvijeće – ako čovjek štuje cvijeće, tada nedvojbeno štuje i Boga – ne kao vjerovanje, već kao osjećaj divljenja i tajanstvenosti. Zakon vjere odnosi se na uzdanje u ljubav i inteligenciju koja djeluje u tebi i u cijelom svijetu. Vjera je i uviđanje da sve što se dogodi služi višem dobru iako to možda tako ne izgleda. Zakon vjere ne zahtijevaod tebe da vjeruješ u to, već te potiče da živiš kao da to jest tako; drugim riječima, s povjerenjem. Budeš li živio u njegovu svjetlu, taj će zakon preobraziti tvoje poimanje i doživljanje svijeta. Svaku ćeš teškoću početi shvaćati kao kušnju koja te nečemu poučava; u svakom ćeš izazovu otkrivati pouke i mogućnosti. Za početak poslušaj intuitivnu mudrost svojega srca u kojem progovara Duh. Učitelji i knjige imaju svoju vrijednost, a izvori i smjernica i nadahnuća u tvoj život mogu ući u raznim oblicima. No nikada nemoj zaboraviti da je to bogatstvo već u tebi; drugi ti ne mogu dati ono što nemaš u sebi – samo ti mogu dati ključeve tvoje unutarnje riznice. Zato pozorno slušaj one koji govore iz iskustva i prihvati mudrost tamo gdje je nađeš, ali vanjsko vodstvo uvijek procijeni mudrošću vlastitog srca. ZAKON OČEKIVANJA Pomicanje granice stvarnosti Štoćeš vidjeti ovisi o tome kamo odabereš gledati, a kamo ćeš gledati, ovisi o tome što očekuješ vidjeti; ako, primjerice, vjeruješ da „ljudima ne smiješ vjerovati“, svijet ćeš promatrati kroz prizmu tog očekivanja te mu pronalaziti potvrde. Tvoja uvjerenja utjeću na tvoje odluke, na odabir smjera, pa čak i na prijatelje, neprijatelje i sudbinu koju ćeš doživjeti. Uvjerenja pokreću unutarnje procese i ponašanja koja određuju kako ćemo se kretati, kako ćemo postupati i kako ćemo se osjećati. Na suptilnijim razinama tvoje misli utjeću čak i na veličinu i boju tvojega energetskog polja na koje drugi ljudi reagiraju.Ako primjerice, ljude oko sebe opažaš kao prijatelje koji te vole, opušten si otvoren pa ih privlačiš svojom energijom i svojim ponašanjem. Ti si, sposoban pretvoriti sumnju u pouzdanje, a strah u hrabrost. Nova očekivanja donose nove mogućnosti. Ne čekaj da ih tvoje iskustvo potvrdi. Stvori novu viziju čovjeka kakav ćeš postati i uspjeh ti je zajamčen. ZAKON ČESTITOSTI Živjeti vlastitu istinu Stara mudrost od Platona do Shakespearea, podsjeća nas:“Spoznaj samoga sebe“ i „Svojemu jastvu budi vjeran“. Biti čestit znaći biti dosljedan, poznavati sebe i biti ono što jesi kako bi tvoji postupci bili izvorni, u skladu s tvojim najvišim nakanama i kako bi se tvoje tijelo, um, emocije i stavovi međusobno nadopunjavali čineći cjelinu veću od zbroja sastavnih dijelova. Ostvarenje izvornosti zahtijeva hrabrost i otvorenost – potrebno je biti sposoban sebi i svijetu reći:“To sam ja, svidjelo se to tebi ili ne“. A tada živjeti tu istinu.No, kad jednom prihvatiš svoju čovječnost, uopče nije teško biti čestit. To ne znači biti savršen ili nepogrešiv; svi mi griješimo. Možemo samo davati ono najbolje od sebe i učiti iz svojih pogrešaka kako bismo sljedeći put bili uspješniji. Djelovati u skladu sa Zakonom čestitosti znači priznati svoje slabosti i crpiti snagu kako bismo postali primjeri i lučonoše koji če drugima osvjetljivati put. Svi mi svojim primjerom utječemo jedni na druga i svi učimo putem oponašanja bez obzira na to jesmo li toga svjesni lil nismo. Na druge ne utječemo toliko svojim riječima koliko svojim načinom života. Živi u skladu sa svojim najvišim prosvjetljenjem i primit ćeš još svjetla. To je bit čestitosti, i tako si poizvan živjeti. ZAKON DJELOVANJA Napredovanje kroz život Ovaj je svijet područje enegije i djelovanja; bez obzira na to što znaš i tko jesi, koliko god da si knjiga pročitao i koje god darovitosti posjedovao, mogućnosti se ostvaruju samo djelovanjem. Filozofije nas zadivljuju, a zamisli je u izobilju, no riječi su isprazne koliko god bile kićene. Lako je govoriti o posvećenosti, hrabrosti i ljubavi, ali razumijevanje jest djelovanje, a mudrost proizlazi iz iskustva. U ovom svijetu nikada nije bilo lako djelovati; posvuda su sile sumnje i tromosti, čak i u našim umovima i u našim tijelima. Pretvaranje misli u djela zahtijeva energiju, žrtvu, hrabrost i srčanost jer djelovati znači izložiti se opasnosti. Moramo prevlkadati sve dobre razloge koji nam govore da odustanemo, da to prepustimo nekom drugom, da ostanemo u udobnom naslonjaču dobrih namjera. Ali Zakon djelovanja neprestano prenosi istu poruku: Bolje je učiniti ono što je najbolje, nego to ne učiniti s dobrim opravdanjem. Priznavanje tri temeljne istine: Prvo, prihvaćanjem vlastite ljudskosti i tjelesne prisutnosti u svijetu; drugo, uviđanjem da nitko neće živjeti umjesto nas i da nas naš trud jača; i treće, djelovanjem i spoznavanjem da djelovanje može izazvati nelagodu! Vrijeme je da počnemo djelovati u skladu sa svojim najvišim idealima uprkos strahovima, sumnjama ili nesigurnostima. Hrabrost možemo pokazati samo dok smo suočeni sa strahom. Hrabrost nam je potrebna svaki dan jer se svaki dan suočavamao sa strahovima – ne nužno na dramatičan način kao što su hvatanje u koštac s pljačkašima banke ili spašavanje osobe koja se utapa, već pri izražavanju svojih osjećaja, napuštanju starih navika ili prihvaćanjem ratličitosti. Postoji vrijeme za djelovanje i vrijeme za mirovanje. Najveću hrabrost, strpljivost i mudrost katkad možeš pokazati tako da ostaneš nepomičan čak i ako te neodoljive žudnje i nagoni potiču djelovati. Oni koji su skloni tromosti ili strahu, trebali bi se usredotočiti na spremnost za hrabro i odlučno djelovanje. Ljudi skloni naglom govoru ili postupcima trebali bi zastati, nekoliko puta udahnuti i izdahnuti, te promatrati svoje nagone bez želje da ih ostvare. U svakom slučaju slušaj mudrost srca; tako ćeš znati kada trebaš ostati miran, a kada valja iskoristiti trenutak. Vatra pretvara tvar u energiju i tako nas podsjeća da sve prolazi i mijenja se. Na kraju će nas progutati besplamene vatre života. Zato postupaj hrabro, dok još imaš vremena, dok još imaš tijelo. ZAKON CIKLUSA Ples uz pjesmu prirode Zakon ciklusa podsjeća nas da se i sami moramo mijenjati jednako kao što se mijenjaju godišnja doba, da naše stare navike ne moraju upravljati našim životima, da naša prošlost ne mora biti i naša budućnost te da momentum promjene na posljetku dovodi do širenja svijesti, stjecanja mudrosti i uspostavljanja mira. Uživaj u svakom godišnjem dobu svojega života! Strpljivo pripremaj svoju zemlju, sij sjemenke i radi kako bi žeo obilne plodove svojega truda. Prihvati i dobro i zlo jednako kao što prihvaćaš izmjenu godišnih doba. Uživaj u ledenoj ljepoti zimskog dana i u vrućim ljetnim danima jer svako godišnje doba, svaki dan i svaki trenutak začas odlazi u prošlost, a isti takav više nikada nećeš doživjeti. Zato, da za zimske hladnoće čezneš za vrelim ljetom ili da za vrelih ljetnih dana priželjkuješ svjež vjetar, svako godišnje doba prihvati s njegovim darovima. Uskladi se s ciklusima vremena i preobrazbe, plovi s promjenom kao što brodovi plove na valovima. ZAKON PREDAJE Prihvaćanje više volje Iako Zakon predaje podrazumijeva prihvaćanje svega što život donese, to ne znači i da moramo pasivno podnositi ono što nam se ne sviđa, zanemarivati pravdu i dopuštati da nas zlostavljaju ili drže pod nazorom. Istinska predaja je aktivna, pozitivna, i potpuna – kreativna odluka da se situacija prihvati u duhu zahvalnosti. Započni malim koracima. Ako doživiš manji nesporazum, priznaj stajališta druge osobe i promatraj što će se dogoditi. Ne obaziri se na manja razočaranja. Slijedi savjet Epikteta, grčkog mudraca koji je svojim učenicima rekao:“Nauči željeti da se sve dogodi onakao kako se događa.“ Kada bi me vodio mudar, milostiv Bog pun ljubavi, što bi učinio u toj situaciji? Tada poslušaj svoje srce i svoje više jastvo; znat ćeš što ti je činiti i smoći ćeš hrabrosti i ljubavi da to učiniš – jer Duh doista djeluje kroz tebe bez obzira na to jesi li toga potpuno svjestan. Predaja je čin smjernosti, čin priznavanja da je život tajna čiju dubinu um ne može pojmiti. Kao što je pisac Isaac Bashevis Singer napisao: „Život je Božji roman; pustimo Bogu da ga piše.“ ZAKON JEDINSTVA Prisjećanje naše povezanosti Mudra žena je progovorila o posljednjem zakonu: Zakon jedinstva predstavlja osobit izazov za nas jer ga njegova sveobuhvatna priroda čini potpuno razumljivim samo u višem stanju svijesti. Zato ja isprva mogu doprijeti samo do tvoga uma. Ali, moje su riječi sjemenke; kada prokliju i dopru do tvojega srca, taj zakon može zauvijek promijeniti tvoj život. Zakon jedinstva podrazumijeva uzvišenu spoznaju da mi nismo takoodvojeni jedni od drugih kao što nam se čini – da smo zapravo Jedno Biće, Jedna Svijest. Općeprihvaćeno poimanje govori da smo zasebna bića; uzvišena mudrost govori da smo Jedno. Pomak percepcije otkriva da smo svi mi ista Svijest očitovana u različiztim tijelima jednako kao što je lišće dio istog stabla. Čovječanstvo, međutim, ne obraća pozornost na tu uzvišenu istinu i usredotočuje se na razlike, na zasebnost. Svijest koja gleda kroz milijarde očiju jest Jedina Svijest beskonačne Ljubavi i Mudrosti koju nazivamo Bogom; Svijest koja milosrdno i suosjećajno promatra odvijanje života i koja je sam život. Kada prijatelje i neprijatelje, voljene osobe i neznance počneš promatrati očima Jednoga Bića, sve će dvojbe i sukobi nestati, sve će se rane zacijeliti, a svi će se paradoksi rasplinuti u svjetlu temeljne istine. To je kraj svih traganja jer ti jesi svatko i posvuda. To je kraj svih strahova i potuno shvaćaš istinu o tome tko jesi – ona čista Svijest koja nikada ne umire. Jedinstvo obuhvača sve zakone Duha: stanje ravnoteže i smirenosti, potpunu vjeru u vlastite izbore i tijek vlastitoga života, strpljenje pri postupnom koračanju kroz vječnu sadašnjost, samilost prema svim ostalim očitovanjima Jastva. U jedinstvu nestaju sumnje, a svi se postupci odlikuju čestitošću. Nakon mnogo života provedenih u traganju, postao si jedno s univerzumom. -------------- lp, boro |
05.01.2011., srijeda
Cijela Zemlja susjedstvo
»NEW YORK TIMES« KAKO JE SEDAM VELIKIH UMOVA NA STRANICAMA VIDJELO DANAŠNJICU PRIJE 80 GODINA
Cijela Zemlja susjedstvo Najprecizniji, gotovo proročanski precizan bio je Arthur Compton, fizičar i nobelovac. Predvidio je ono što zovemo globalnim selom, te značenje Istoka, posebno Kine Jasmin KLARIĆ Ostvario putovanje kroz vrijeme – Arthur ComptonOsamdeset godina u povijesti ljudske civilizacije je prilično dug period. No, osamdeset posljednjih godina su svakako bile najburnije dosad. Od 1931. godine naovamo dogodilo se toliko političkih, znanstvenih, socioloških i svakih drugih promjena ritmom kakav je apsolutno nezabilježen u dosadašnjem tijeku povijesti. Primjer za to može biti i posve lokalan – najvažniji politički događaj 1931. godine na ovim prostorima bilo je donošenje Ustava Kraljevine Jugoslavije, čime je ona prestala biti apsolutistička, a postala ustavnom monarhijom. Zemlja je podijeljena na Banovine, a rad političkih stranaka je i dalje bio zabranjen. Ljudi koji su obilježili naredna desetljeća hrvatske političke povijesti bili su fizički relativno blizu. Josip Broz Tito taman je početkom godine premješten iz zatvora u Lepoglavi u Maribor, dok je devetogodišnji Franjo Tuđman pohađao pučku školu u Velikom Trgovišću. Radio je u Hrvatskoj tad bio najnoviji hit tehnologije, prva radio stanica je obilježila tek prvu petoljetku, dok je prvi televizijski signal bio udaljen još punih četvrt stoljeća. Novine su tada, i u Hrvatskoj i svijetu bile apsolutno vodeći medij. A jedan od najuglednijih i tada je bio američki New York Times, koji je u rujnu 1931. godine slavio osamdeset godina izlaženja. I došli su na sjajnu ideju – odabrali su sedam uglednih američkih društvenih i znanstvenih djelatnika da im prognoziraju kako će svijet izgledati za osamdeset godina. Odnosno, 2011-te. Proročanski precizan Najprecizniji, gotovo proročanski precizan u svojim predviđanjima bio je profesor Arthur Compton, fizičar i nobelovac, čiji tekst je nosio naslov: »Cijela Zemlja bit će veliko susjedstvo«. Profesor je zaključio kako će energija postati jeftinija i dostupna širokom krugu potrošača, te kako će motori i pogonska goriva postajati sve manji. Sve to trebalo je značiti brži i jeftiniji transport. Kad je tome pridodao širenje komunikacija: pisanih, radijskih i televizijskih, Compton je predvidio veliko planetarno susjedstvo, odnosno, ono što danas zovemo globalnim selom. No, tu nije ni blizu kraj njegovih točnih predviđanja zbijenih na samo malo više od novinarske kartice teksta – Compton je predvidio razvoj atomske energije i to razbijanjem atoma, kvalitetniju zabavu u slobodno vrijeme, te sve veće značenje Istoka, posebno Kine, u svjetskoj znanosti i vanjskoj politici. Da u svom predviđanju nije napisao kako će problemi strukture elementarnih čestica do 2011. godine biti uglavnom riješeni (što nisu, barem u trenutku predaje ovog teksta u tisak nije bilo novih vijesti iz CERN-a), čovjek bi pomislio da je Compton još 1931. godine na neki način ostvario putovanje kroz vrijeme. Profit života S druge strane, otac automobilske industrije, Henry Ford, u svom se tekstu skoncentrirao više na unutarnji napredak čovjeka iz kojeg bi trebao uslijediti i napredak civilizacije. Kad se odavde baci pogled na posljednjih 80-ak godina, vidi se da je Ford bio neusporedivo bolji u predviđanju trendova u auto-industriji. Uostalom, kraj njegovog predviđanja je potpuno posvećen humanizmu: »Trebamo redizajnirati naš ekonomski stroj, ne na način da se napravi nešto novo, već da taj stroj radi ono što smo rekli da bi trebao raditi. Uostalom, jedini profit života je sam život i vjerujem da ćemo u narednih 80 godina biti mnogo uspješniji u proizvodnji stvarnog profita života. Najnovija stvar u svijetu je ljudsku biće. I najveće promjene bi se trebale tražiti u njemu«. Tražimo i dalje. Michael je – Mihajlo Među sedam New York Timesovih vizionara iz 1931. godine, nalazi se i jedan porijeklom iz ovih krajeva. Izumitelj Michael I. Pupin, je, zapravo, Mihajlo Idvorski Pupin, Srbin rodom iz sela Idvor u Banatu. Sa 16 godina emigrirao je u SAD i o svojim putešestvijama napisao autobiografsku knjigu »Od imigranta do izumitelja« za koju je 1924. godine dobio i – Pulitzerovu nagradu. Na stranice slavljeničkog New York Timesa iz 1931. godine probio se tek jedan političar – šef predsjednikove komisije za socijalne trendove, William Ogburn. I dobro obranio boje svoje branše. Posebno kad je govorio o ljudskim odnosima – predvidio je kako će brakovi biti mnogo nestabilniji, kako će biti znatno više razvoda. No, obitelj neće biti uništena. »Životi žena bit će mnogo sličnija onima muškaraca, više vremena će provoditi iznad kuće, a ljudi će općenito postati mnogo nervozniji, što će izazivati sve više mentalnih poremećaja«, napisao je Ogburn, uz zaključak (ne baš točan) da će »mentalni higijeničari 2011. godine stvar ipak držati pod kontrolom«. Točno je predvidio i golemu količinu znanja koju će trebati usvajati, te sve veću potrebu za dužim školovanjem, školovanjem uz rad i specijalizacijom, te da će postotak starijih ljudi biti sve veći. No, dobro, nešto je i promašio: mislio je da će SAD imati 160 milijuna stanovnika (ima ih 309 milijuna), te da će siromaštvo i glad biti posve iskorijenjeni. Pravedna raspodjela Negdje na sličnom tragu poput Ogburna bili su i antropolog Arthur Keith, koji je predvidio sve veću specijalizaciju u svakoj grani života, te izumitelj Michael Pupin. »Današnja snaga civilizacije u stvaranju bogatstva je neusporediva s bilo čim u ljudskoj povijesti. No, nedostaje joj mudrost pravilne raspodjele. Sa sigurnošću se može predskazati kako će u narednih 80 godina civilizacija ispraviti svoje mane i stvoriti industrijsku demokraciju koja će garantirati radniku pravedan udio u vrijednosti koju je proizveo njegov rad«, kazao je Pupin. Valjda će se to njegovo »predskazanje« ostvariti makar u narednih 80 godina. Fizičar Rober Milikan, pak, također je vjerovao u rješenje društvenih problema uz pomoć znanosti. »Gotovo sigurno će uslijediti širenje znanstvene metode na rješavanje naših društvenih problema«, nadao se Milikan. Naposljetku, čuveni liječnik dr. William Mayo, prilično se blizu dobacio svojom procjenom o prosječnom trajanju ljudskog života u 2011. godini – za razliku od 58 godina iz 1931., Mayo je smatrao da će se prosječan ljudski vijek do danas produžiti na 70 godina (svjetski prosjek danas je 67,2, a u SAD-u 78,3 godine), te je predvidio uspon industrija kulture i zabave. Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/ |
04.01.2011., utorak
Sam i svoj, sebi dovoljan!
Sam i svoj!
u vanjskome svijetu tražiti sebi spas i potucati se pod razno raznim nikovima, postovima i komentarima jest prava sprdačina...pogotovo ako ti je namjera peckanje, dosoljavanje, pametovanje i tjeranje inata... SAM I SVOJ! BUDI SVOJ I SAMO SVOJ U BUDNOSTI SVOJOJ... Naš cilj je da živimo zdravo i srećno i da uživamo u društvu samog sebe, jedine osobe koja je s nama 24 sata. „Budi sam svoje utočište, svoje rajsko ostrvo“ reče davno učitelj Gotama, potonji Buda, sveti čovek. --------------------- preuzeto s linka: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=55726 -------------------- |
03.01.2011., ponedjeljak
Jedno iskustvo /neobična priča/
Jedno iskustvo /neobična priča/ Kamala se vraćala kasno s posla i odlučila je proći jednom malom ulicom kojom do sada nije išla. Kako je uvijek nosila sliku Babe sa zlatnim lingamom (Bhagawan's Hiranyagrabha Lingam) nije se bojala ničega. No nije znala da je ta ulica slijepa i završava velikim kamenim zidom. Odjednom se stvoriše dvojica muškaraca iza nje koji su je počeli progoniti s lošim namjerama. Potrčala je kako bi pobjegla, ali naišla je na taj zid, tako da se našla u stupici. Nije znala što bi učinila pa je posegnula u torbicu i zgrabila Swamijevu sliku s Lingamom. Torbica joj je ispala iz ruke, a također i slika koja je pala na pod. Dvojica muškaraca su je stigli i kad su vidjeli sliku na podu, pobjegli su glavom bez obzira. Naišla je policija i oni su uhvaćeni. Kad je žena ispitivana u stanici, pitali su je tko je taj čovjek na slici u narančastoj odjeći. Ona je rekla da je to njezin Bog i sve, ali da živi jako daleko. Čudno u cijeloj priči je, naime, iskaz koji su dali ona dvojica muškaraca koji su je progonili. Rekli su da su pobjegli od straha kad su je sustigli jer su vidjeli tog istog čovjeka u narančastoj odjeći kako stoji pored nje. Om Sai Ram. |
