Epilog iz knjige "Vodić za zbunjene" - E.F. SCHUMACHER
"... Umjetnost je življenja od loše stvari učiniti dobru. Tek kada znamo da smo zbilja sišli u paklene predjele, gdje nas čeka tek "hladna smrt društva i gašenje svakog civiliziranog ljudskog odnosa", možemo prikupiti hrabrosti i imaginaciju potrebnu za prokret, metanoia-u.
To vodi ka buđenju svijeta u novom svijetlu, naime, kao mjestu gdje se ono o čemu moderni čovjek samo priča, a nikad ne ostvaruje, može zbilja i učiniti. Darežljivost Zemlje dozvoljava nam da nahranimo cijelo čovječanstvo. Dovoljno znamo o ekologiji da sačuvamo Zemlju kao zdravo mjesto. Na Zemlji je dovoljno mjesta i materijala da bi svatko mogao imati primjeran zaklon. Dovoljno smo sposobni da proizvedemo potrebna dobra tako da nitko ne treba živjeti u bijedi. Iznad svega, tada ćemo vidjeti da je ekonomski problem konvergentan i da je već riješen. Znamo kako priskrbiti dovoljno i nisu nam za to potrebne nasilne, nehumane i agresivne tehnologije. Nema ekonomskog problema i, na neki način, nikad nije ni bilo. Ali postoji moralni problem, a moralni problemi nisu konvergentni, ne može ih se riješiti tako da bi generacije živjele bez napora. Ne, to su divergentni problemi, koje treba shvatiti i prevladati.
Možemo li se pouzdati u to da će "preokret" postojeći dovoljno ljudi, dovoljno brzo da se spasi moderni svijet? Pitanje se često postavlja, no bez obzira što bio odgovor, on će na zavesti. Odgovor "Da" vodio bi samozadovoljstvu, odgovor "Ne" ka očaju. Najbolje je zbunjujuće dileme ostaviti za sobom i prionuti poslu."
Napomena: E.F.Schumacher, iz epiloga knjige "Vodić za zbunjene", VBZ, Zagreb,1999.
-------------
lp, boro
Post je objavljen 21.01.2011. u 08:02 sati.