** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

JE LI NAM DRUSTVO BOLESNO ILI KUDA IDE HRVATSKA




sinovi placaju racune oceva

Stara je mudrost da sinovi placaju racune oceva. Nacin na koji se
oblikovalo ovo drustvo u posljednjih 16 godina ostavilo je posljedice
koje su posebno vidljive upravo na mladom narastaju. A te posljedice
ponajprije su vezane za razlicite oblike drustvene devijacije; krsenje uputa za
ponasanje, bilo zakona, bilo lijepih obicaja, te odredene stanjem anomije u
drustvu, stanjem u kojem se drustvene norme slabo postuju, misljenja je
sociolog Drazen Lalic


pise neven santic


U samo tjedan dana crne kronike nasih medija registrirale su cijeli
niz dogadaja koji su zgrozili javnost. Bad Blue Boysi su nozem izboli
mladog Osjecanina, u Durdevcu je ovisnik o kocki u prepadu na poslovnicu Fine
ubio zastitara (koji mu je bio rodak) i gradanina koji se tu zatekao, na
groblju u Sv. Jakovu ubijeni su losinjski odvjetnik i njegov sin, lijeceni
narkoman u Rijeci ubio je majku i oca, dvojica maloljetnika u Ducama kraj Omisa
zateceni u pljacki ubili vlasnika apartmana za iznajmljivanje, komentirajuci
vracanje novca pronadenog u solinskom »Mercatoru« anketirani u
»Slobodnoj Dalmaciji«, vecinom mladi, iscuduju se »naivnosti« onih koji vracaju
pronadeni novac...
Istovremeno, citamo rezultate raznih istrazivanja prema
kojima Hrvati spadaju medu najzaduzenije i najmanje stedljive u svijetu, za
razliku od 83 posto Europljana samo 55 posto Hrvata smatra da je potrebno
znanje stranih jezika, na top-listi koju je radio britanski znanstvenik
rangirajuci nacije prema vlastitom dozivljaju srece i zadovoljstva Hrvatska se
nasla na 98. mjestu, puno blize posljednjoplasiranoj Burkini Faso nego
prvoplasiranoj Danskoj, povjerenje u druge ljude, najvazniji parametar socijalnog
kapitala, u Hrvatskoj je od 1995. do 2003. godine palo sa 21 na 9 posto...
Sto se to dogada u Hrvatskoj, je li nam drustvo ozbiljno
bolesno, proizvodeci mahom mrzovoljnike i ocajnike? Jesu li se doista pogubile
sve trajne vrijednosti a na njihovo mjesto dosle »instant vrijednosti«
lakog uspjeha i negiranje bilo kakvih vrijednosti popraceno nasiljem i
asocijalnim ponasanjem.


tri oblika devijantne subkulture mladih

- Stara je mudrost da sinovi placaju racune oceva. Nacin na koji
se oblikovalo ovo drustvo u posljednjih 16 godina ostavilo je posljedice
koje su posebno vidljive upravo na mladom narastaju. A te posljedice
ponajprije su vezane za razlicite oblike drustvene devijacije; krsenje uputa za
ponasanje, bilo zakona, bilo lijepih obicaja, te odredene stanjem
anomije u drustvu, stanjem u kojem se drustvene norme slabo postuju. Onda je lako
uociti, s obzirom na to da mladi vrlo rijetko reagiraju individualno
vec su kolektivisticki odredeni, snaznu i sve upecatljiviju prisutnost sva tri
oblika devijantne subkulture mladih kod nas - kaze sociolog Drazen
Lalic s Fakulteta politickih znanosti u Zagrebu.
Prema njegovim rijecima, sve tri subkulture su posljednjih
dana imale svoje eksplozije. S jedne je strane to nasilnicka subkultura koja
se dogodila u Osijeku, a to je samo jedan u nizu navijackih sukoba, gdje
su ekstremni BBB koristili trikove podsjecajuci na Scorzenyjeve komandose
koji su se u Drugom svjetskom ratu maskirali u Amerikance, kako bi dosli u
kontakt s Kohortom, izbjegli paski policije i izazvali tucnjavu, ne
izrazavajuci samo simbolicko nego zbiljsko nasilje koje je bremenito
najtezim posljedicama. Druga je, nastavlja Lalic, kriminalna subkultura
izrazena u velikoj zastupljenosti mladih, onih do ranih tridesetih
godina, medu provalnicima, napadacima na banke i poste.
- Ono sto je sokantno u slucaju u Ducama je ne samo to sto su
nasilnic buducnost se otkazuje zbog nedostatka interesa

Lako je ustanoviti da su mladi posve nebitni ovom
drustvu. Napravili smo korjeniti preokret od drustva koje se formalno ideoloski
uvjetovano pozivalo na mlade do drustva u kojem mladi, a onda i
buducnost, uopce nisu vazni, drustva u kojem su sve druge skupine stanovnistva
imaju svoje predstavnike dok mladi nemaju nijedan glas. Ne postoji javna
politika vezana za mlade. Potreban nam je ured za mlade, ali ne ured koji bi bio
politicki uvjetovan. Ako postoji ured za ravnopravnost spolova, za
branitelje, gdje je ured za mlade. Nasim politicarima rijec mladi ne
prelazi preko usta, kao ni rijec buducnost osim ako nije fraza. Interes mladih
za buducnost se smanjuje jer oni ne nasjedaju na fraze. Buducnost se
otkazuje zbog nedostatka interesa, glasi jedan grafit. Mladi salju upozorenja
koja ovo drustvo gleda a ne vidi, slusa a ne cuje. Onda je sasvim ocekivano
da imamo ove posljedice jer drustvo mora funkcionirati kao obitelj. Ako su
u obitelji mladi stavljeni sa strane onda cemo imati probleme kao
roditelji.
Isto je i s drustvom. S time da na obiteljskoj razini ipak mora biti
neki kontakt izmedu roditelja i djece, a u drustvu nema nikakve interakcije.
Sve se svelo na profit i cinizam. Mladi to snimaju i ponasaju se shodno
tome. Oni su vrlo vjeran odraz ovoga drustva. Ne trebamo biti katastroficari,
ali mislim da zvoni na uzbunu, kaze Lalic.

siber: drustvo se raspalo

Izjave tipa Novice Petraca da je htio otmicom zaraditi
pola milijuna eura zato da bi imao novac za dzeparac kako ne bi ovisio o
ocu, odnosno da bi impresionirao tatu, pokazuju totalni pomak svih
vrijednosti.
Mi smo suoceni s mladima koji na primjeru svojih roditelja vide da se
posteni rad ne isplati, a neposten isplati, a drustvo ne cini nista da
to ispravi. Socijalne veze nakon devedesete su u Hrvatskoj maksimalno
pokidane, drustvo se raspalo. Sada se nalazimo u situaciji kada ispocetka, na
nekim novim pretpostavkama, to sve skupa treba graditi. To je proces koji
traje, koji se ne moze regulirati nikakvom zakonskom uredbom. To je proces
koji zahtijeva kompletnu socijalnu resocijalizaciju, odnosno ponovno
formiranje kriterija prihvatljivih i neprihvatljivih ponasanja; od osnovne skole,
radnih mjesta i djelovanja sindikata do poslodavaca, pravne drzave,
politike. Problem je golem. Pritom u njegovom rjesavanju treba
sudjelovati izrazito potplaceno skolstvo, izrazito potplacena i samim tim za
korupciju ranjiva policija, pravosude u kojemu nema ni reda ni poretka, masovni
mediji koji trkom za zaradom stvaraju nove kvazivrijednosti i aspiracije za
koje nema podloge u drustvu, i naravno u svemu tome sudjeluju nasi politicki
poduzetnici koji vlastitim primjerima daju sve samo ne pozeljne
primjere.
Zadatak nije nemoguc, ali ce trebati uloziti puno truda, kaze profesor
Ivan Siber s Fakulteta politickih znanosti u Zagrebu.
i imali 16 odnosno 17 godina nego da su bili iz najnormalnijih,
cak dobrostojecih obitelji, te da nitko uopce nije detektirao sto se dogada
s njima, govori Lalic, upozoravajuci i na devastirajuce ucinke trece
subkulture - subkulture povlacenja. Prema Lalicevom misljenju ona je
najvidljivija u velikom i sve vecem broju ovisnika o herionu i jos
vecem problemu, intenzivnom konzumiranju alkohola koje prijeti da za
pet-deset godina imamo veliki broj alkoholicara, iako ih vec sada imamo 250
tisuca, medu kojima ce sve vise biti mladih.


sutra bi moglo biti samo gore

Lalic smatra da je svemu tome kljucna varijabla drustvena. »Mi
smo izgradili ovakvo drustvo u kojem se od strane stupova drustva ne
postuju norme i dobri obicaji. Ovo je drustvo u kojem se promovirao, krajnje
nepostenom i nemoralnom privatizacijom i pretvorbom vlasnistva, divlji
i politicki kapitalizam, u kojem su ubojice i zlocinci slobodno godinama
setali po cesti zbog nekih proceduralnih razloga kao da se ratni zlocin
moze ikako proceduralno sakriti, u kojem je tek sada uhicen prvi zastupnik
zbog ratnih zlocina nakon sto je godinama vozio izmedu Osijeka i Zagreba,
prijetio drugim ljudima i javnosti u cijelosti, sto je samo po sebi
sramotno. Ovo je drustvo u kojem je Kutle na slobodi nakon sto je
unistio pola Splita i Dalmacije. Mladi koji sada posizu za nasiljem, uzimaju
heroin, obijaju banke, socijalizirani su u takvom drustvu. U tom smislu vrijedi
ono sto mozemo procitati kod Dostojevskog da su svi svima za sve krivi. Mi
smo zaista krivi za to«, zakljucuje Drazen Lalic.
Problemi su locirani, dijagnoza je postavljena, samo je
pitanje koliko ce vremena trebati da se u relevantnim drustvenim i politickim
krugovima shvati razina ozbiljnosti drustvene drame s kojom smo
suoceni. Ne uvidi li se to sada i ne krene sustavno u rjesavanje uzroka koji su
doveli do toga sto danas imamo, sutra bi moglo biti samo gore.




Preuzeto iz NOVOG LISTA http://www.novilist.hr/ Subota, 28.10.2006., pogledaj:
prilozi -> pogled -> SINOVI PLACAJU RAČUNE OČEVA

LOTUS U BLATU
--------------


Torio Tokuan jednom zgodom ovako rece: "Ne smatraj se uzvisenim nad svjetovne ljude. Svjetovni se ljudi samo uzdizu i padaju na putu slave i probitka, a da pritom ne provode u djelo Put niti slijede Put.
Takve valja samo zaliti, a ne prezirati ili odbacivati. Ne predaj se mislima, ispunjenim donosenjima sudova usporedjujuci se s njima; niti predaj se zamislima o uzvisenom i niskom. Takav je stav potreban kako bi se doprijelo na Put mudraca i svetaca, Buddhi i bodhisattvi. Stoga se smjestamo u
polozaj svjetovnih ljudi, stapajuci se sa svjetovnim, dok je nasa volja usmjerena ka Putu i dok istrazujemo sva njegova cuda."



/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./

UPUTA
---------

Settan jednom zgodom ovako napise uputu zen-samostanima: "Drevni su mudraci tvrdili kako zen-nauk iziskuje tri sustine. Prva je duboki korijen vjere. Druga je neopisivo osjecanje cednosti. Treca je odlucnost volje. Ako nedostaje samo jedna od ovih sustina, bit cete nalik tronoscu bez jedne noge.
U tome nemam posebnih primjedbi. Zahtijevam od vas samo da uvidite kako svatko posjeduje sustinsku prirodu i kako svatko moze prodrijeti u sustinsku istinu: samo ce tada ustrajnost vase volje odoljeti iskusenju. Postoje i izrijeci cijoj se cudesti valja predati. Ako se sljedbenici prepustaju polusvjesnosti i poluprobudjenju, nece uzmoci napredovati u zenu. Vazno je biti pomnjiv i odlucan da se krene do kraja."

/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./

ODLUKA
---------


Settan je postao redovnik u dobi od svega deset godina. Jednog dana odluci otputovati kako bi pronasao onoga tko ce ga voditi ka istinskom prosvetljenju, te stoga zamoli svoga namjesnika da mu dopusti otici.
Namjesnik odbije njegovu molbu. Odlucan da pronadje Put, Settan odluci krenuti na put, a da o tome nikome ne kaze ni rijeci. Objesivsi poruku na dverima hrama u kojoj je stajalo: "Ako ne postignem Put, nikad vise necu prekoraciti prag ovoga hrama" krenu na put.
Pronasavsi nacin da se prikljuci sljedbenistvu zen-ucitelja Torina, Settan se posveti meditativnom zadobljenju dan i noc. Torin bijase jedan od rijetkih prosvijetljenjenih ucitelja toga doba, a njegova je metoda bila stroga i nepredvidiva.
Jednoga dana Settan konacno rijesi da vise nema vremena za gubljenje. Uspjevsi se na zabit zgrade hrama, proglasi da se s njega nece vratiti ziv ako iste noci ne dozivi prosvetljenje.
Prosjedivsi u dubokoj meditativnoj zadubljenosti cijelu noc, u zoru Settan jos uvijek nije pronasao prodor kroz neprolazni prolaz. Ustavsi obuzet gadjenjem, odluci se sunovratiti s vrha zgrade hrama i tako okoncati zivot.
Iznenada, upravo kada se spremao zakoraciti u bezdan, Settan zacuje skripavi zvuk. U tom se trenutku njegov um otvori i on dozivi duboko prosvetljenje.
Preplavljen radoscu, Settan pozuri ucitelju. Kada ga ucitelj Torin ugleda, istoga trenutka potvrdi: "Prosao si kroz neprolazni prolaz!"



/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./

CISTOCA SRCA
--------------



Jednom skupina prosjaka, zarazenih gubom, dospije do okupljalista zen-ucitelja Bankeija, sirokogrudna ucitelja velike zajednice sljedbenika. Bankei primi skupinu prosjaka u svoju zajednicu, te nakon sto ih je uputio u nauk, opra i obrija njihove glave vlastitim rukama.
Dok se sve to odigravalo, bijase ondje prisutan i izvjestan gospodar, namjesnik vladara, koji se uzdao u Bankeija i vec dao sagraditi hram u svojoj provinciji u kojem bi ucitelj mogao poucavati ucenike i drzati predavanja okupljenom mnostvu.
Zgadjen prizorom zen-ucitelja koji je brijao glave nedodirljivih, gospodar pojuri i u zurbi dobaci Bankeiju vjedro vode kako bi oprao ruke.
Ucitelj, medjutim, odbije ponudjeno vjedro i uz to primjeti: "Vase je gadjenje kuznije od zaraze."



/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./

Jadran Zalokar


PREMA AGAMA

U duhovnoj i fizičkoj dimenziji najdivnija su pojava Latice Zaljubljene Duše.
Kroz njih se duša iznova rađa u viši svijet i smisao božanskog postojanja.
Kroz ljubav – ljubavlju, duša blagoslivlja dušu, diše i treperi ljubavlju svojih Latica.
Nebo Ljubavi blagonaklono gleda svako svoje čedo a nebeska glazba prati svaki novi život duše, to novo tijelo i novi zagrljaj duha i materije u svetoj vezi Zaljubljenosti.
Ako je duša spremna, ako zasluži biti Voljena.
Nebo Ljubavi ne griješi, ne daruje uzalud.
Ono zna kada i koga treba blagosloviti radošću cvata Latica zaljubljene duše.
Latice trepere nježnim melodijama ljubavi zagrljenih duša.
Sve je drugo samo maja, samo opsjena u kojoj se tope prikaze nižeg života.
Duše se samo kroz ljubav kupaju u božanskoj svjetlosti, a taj sjaj pada dijelom i na njihova trošna tijela.
I tako um sluša srce a tijelo prati dušu.
Neka je beskrajna zahvalnost Boginji Ljubavi, Voljeni Oče!


Na Laticama duše zaljubljene ugnijezdile se Ptice Ljubavi i gnijezde se.
Svaka nova Latica novo je gnijezdo.
Okupani zlatnom svjetlošću tolikih Zora ljubavi, napajani slatkoćom tolikih večernjih smiraja, ptići se krilcima odvažuju na let.
Moćna ih pjesma priziva da na zvjezdanom nebu novih ljubavi nađu svoja nova gnijezda, da zarone u ocean božanske radosti.
Od svake zvijezde – novo nebo, iz svakog gnijezda – nova zvijezda!
Na Laticama duše zaljubljene, toliko nebesa!
I kroz sva ta nebesa čuje se ista Pjesma Ljubavi.
Na laticama duše zaljubljene rađa se glazba Bogu mila u liku nove Voljene.

Kad duša duši daje, ne traži ništa zauzvrat.
Samo se Nebo Ljubavi neprimjetno osmijehuje, samo se glasa neka Ptica Ljubavi probuđena iz sna vječnosti u svom gnijezdu između dva srca.
U životima mnogim duše se sastaju, susreću i rastaju, ali Ptice Neba Ljubavi nikada ne uzleću uzalud.
Niti nebeska glazba ne zazvuči slučajno milozvučjem staze zemne.
Svaki je susret ponovni gutljaj božanske slatkoće nektara ljubavi.
Kroz dušu druga duša dobiva milost Najviše Duše.
Blagoslovljena srca zakucaju zajedno milujući se svakim dodirom misli, riječi, usana, prstiju, tijela...
Zagnjuti u ocean blaženstva, dušo, svakim cjelovom vjeđa i usana, svakim uzdahom zadrhtalih grudi, svakim blagoslovom zagrljenih udova!
Sve je samo dar božanskog trenutka, samo nježan dašak vječnosti u zagrljaju Ljubavnika!
Bog dušama daje samo ljubav i traži samo ljubav.
Sve je ostalo tek glumište, tek igra privida i zemnih veza.
Odlaze jedni glumci, dolaze drugi – tek kratki predah u uvježbavanju neke nove uloge.
Ljubav se najavljuje i daje tako skromno i neočekivano, tako plaho i divotno stidljivo kao obnažena djevica pred očima ljubljenog.
Samo srca zaljubljenih otkucaja postojano sjaje usred blještavila svjetovnih privida. Samo se tako duše miluju cjelovima Neba Ljubavi.
Ostaje li traga nekog u Poeziji Neba?
Ostaje li blagoslova za duše druge na nekoj tamnoj zemnoj stazi?
Kad utihnu sva glumišta, u osami potpunoj kozmičke bliskosti kuca samo moćni sat ljubavi.
Čuje se čak i kada ne nebo nijemo.
Zagrljene duše istinski su zagrljaj Neba i Zemlje.
Tamo gdje više ničeg lažnog i niskog nema, tamo je dom Zaljubljenih u gnijezdu milovanja milozvučjem razdraganih duša i tijela.
U rajskim predjelima uvijek se nađe mjesta za duše ljubavlju darovane – iz vječnosti u vječnost, iz blaženstva u još veće blaženstvo!


U ljubavi duša tijelo postaje ljubljena posuda Boga.
Ljubav dušu vodi stazama blaženstva.
Ono najnježnije i najmoćnije – Bog u Dodiru i Poljupcu!
Kroz ljubav duša se oslobađa u tijelu od tijela.
Duša okrenuta nebu, svijetom se ne zanosi jer blještavilo svijeta ne zavodi um koji svjetli sjajem Ljubavi.
Što dolazi iz daljina, daljinama se vraća.
Ostaje samo tiha ljepota budnosti i nježan zagrljaj ljubavi.
Svijetu se treba nasmijati poput novorođenčeta koje se smije prvi puta u životu.
Ne traži svjetlost oko sebe, već samo svjetlost ljubljene duše!
Ljubavnik je svijetu tek bezimeni svjedok.
Iz tog svijeta kane i kapne ponekad sjeme KAME ali ona je samo početak.
KAMA mora postati PREMA – jer ona je sredina i kraj, kazuje premički bhakta.
Božanska bit žene jest ABHISARHA, ona je vladarica, ona je GANACAKRA.
KAMA je RETAS (sjeme) duha ali sjemenu treba LATA („povijuša“) , ona koja KAMU preobražava u PREMU.
Ona može biti PARAKIYA ili KUMARI, ili BALA, ili...
MAITHUNA su Vrata Oslobođenja ali PREMATANTRA jest mnogo više od Nje.
S LOTOSOM počinje Božanski Život – KAMA ostaje „ispod“ Lotosa, PREMA se „uvija“, diže iznad Lotosa.
KAMA ostaje gospodar nižeg svijeta, PREMA gospodar višeg života.
ŠIVA i ŠAKTI dva su tijela u jednom tijelu, Duh Ljubavi u svetoj posudi ljudskog tijela.
Žena je sveti temelj svijeta.
Put Ljubavi jest Put DEVI (ŠAKTI).
Žena je HRAM kojeg posjećuje ŠIVA na žrtveniku Božanske YONI (BHAGA).
HRAM Ljubljene ima Svetište (BHAGAKHYA).
ŠIVA je URDHAVALINGA i LINGAMURTI – „nepokretan“ u Molitvi Nebu Ljubavi u Lotosu BHAGE.
On je Buditelj DEVI kao Božanske ŠAKTI.
SUKHA vodi do ANANDE samo ako se Nebo Ljubavi iznova otvara Toj Molitvi Božanske Žrtve.
Ali, nije sve u KUMARIPUYI ili DOMBPUYI ili... bilo kojoj „ritualnosti“.
Nebo Ljubavi moćnije je od svih pojavnih štovanja.
Blagoslov Zaljubljenosti nadilazi čak i lik ŠIVE/ŠAKTI i stapa ih u moćne vode oceanske PREMAVAHINI.
Hvala, Voljeni Oče, na svakom Blagoslovu Ljubavi i neka svako biće postane valić tih kozmičkih voda Neba Ljubavi!
Neka im vodič sigurni na Putu Ljubavi budu Zaljubljeni.
Latice Zaljubljenih Duša sveta su spona Neba i Zemlje.
Kroz Njih Nebo slavi Zemlju, Zemlja Nebo.
Zaljubljenost duša i tijela, premička žrtva i blaženstvo, dokaz su i mogućnosti Božanskog Života na Zemlji.
Novi ljudski speciaes, to čedo supramentalizacije Zemlje, biti će i čedo prematantričke milosti koju Nebeski Otac predaje zaljubljenim dušama.
Duše dišu ljubavlju posvećene višem životu
Zaljubljene duše posvećuju posude svog utjelovljenja darom Neba Ljubavi, tamo gdje je početak i kraj svakom visdu višeg života.
Tako je rečeno u ovoj prematantra agami.



Jadran Zalokar

Željko Šepić - izložba fotografija

LEPTIRI

20.10.2006. u 18,30 sati

Dobrodoslica APU

Atelier "Došen" - Galerija nebeska, Sveučilišni kampus, Trsat

ZEN U UPRAVI
-------------



Jednom zgodom upravitelj izvjesne provincije upita zen-ucitelja Shosana o sustini buddhistickog nauka.
Ucitel mu rece: "Od sustinske je vaznosti za vas da vladate cijelom provincijom, u svoj njezinoj obuhvatnosti. To ne biste mogli ciniti da ste nemarni. Budite pomnjivi u svakom pogledu i svoje sluzbene odluke donosite dobrohotno i sa sucuti. Potom, tako upravljajuci svoju volju, valjalo bi da jasno razlikujete naravi ljudi i valjano ih upoznate.
Opcenito uzevsi, ako je vladar uskogrudan i ne umije razlikovati naravi ljudi, mnogo ce mu se zapreka isprijeciti na putu. Tako lako zapada u bijes i sukobljava se s gnjevom drugih ljudi. Nije li takvo sto glupo?"


/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./

Jadran Zalokar

Iz Prematantra agame


Božja riječ u Božjem je Poljupcu.
Tajna Neba krije se u tajni Zaljubljenih Duša.
Srce kuca na nagovor duše.
Dah pokreće tijelo iz srca.
Duša ljubi dušu jer je blagoslovljena od Boga.
Zaljubljenost je stanje Milosti.
Iz cvijetova zaljubljene duše niču predivni pupoljci novih ljubavi.
U bisernom sjaju samo jedne latice ogleda se veličanstveni sjaj i ljepota svih latica, svih svijetova duše.
Koliko duša, toliko i Nebesa Ljubavi.
Koliko pupoljaka, toliko i novih gnijezda u kojima svijaju dom Ptice Ljubavi.
Svaka nova ljubav obnavlja sve ranije ljubavi.
Svako novo gnijezdo prepoznaje ljepotu svakog ranijeg gnijezda.
Ono što titraje nove rađa povezano je sa svim drugim tirajima u beskrajnom milovanju univerzuma.
Melodije Ljubavi povezuju sva sveta mjesta – svaki dodir, poljubac, svaki pogled duša.
Ljubav – taj izvor, vrt i ocean amrite.
Tko je na Izvoru prepoznaje svaki cvijet, svaku pticu, svako milovanje božanskih titraja.
On je na svakom svetom mjestu jer je svako sveto mjesto s njim.
On urasta u kozmičku premavahini, postaje Božanska Kap u Srcu Voljene.
Sve počinje kao Zagrljaj Duša, sve nastaje iz svete iskre zagledanih duša.
Njih čuva i svjetlošću daruje Nebo Ljubavi.
Hrane ih izvori nebeski i uglazbljuju im korake.
Duše dišu ljubavlju i plešu glazbom nebeskih Aspara.
Svaka zora zore mnoge dodiruje i obzorje blista najnježnijim bojama pupanja i cvata zagrljenih duša.
Pobuđene svakim novim zagrljajem neizrecive ljepote oblika i mirisa plešu između Neba i Zemlje.

Nebesa se raduju jer Milost se širi i plodovi niču na svetim mjestima Zemlje Zaljubljenih.
Sve je posvećeno, sve je u sjaju milozvučnih darivanja.
Tko stigne do tog svetog mjesta više se ne vraća s Puta Ljubavi.
Jedan zagrljaj vodi novom zagrljaju duša, i tako od „prosvjetljena“ u „prosvjetljenje“, kroz ljubav do blagoslova još veće ljubavi.
Ali, združimo li i sve beskraje Neba Ljubavi, upalimo li i sve vatre ljubavne, jesmo li uistinu bliže varljivom središtu Najvišeg Života?
Nebom kupimo cvrkute Ptica Ljubavi kao umoran monah jesenje lišće na bezimenoj stazi.
Svete Riječi jednom će Pjesmom postati, ali, koliko još zagrljaja treba?
Umoran monah čisti stazu za buduće Ljubavnike, mi opetujemo svete poruke Boginje, ali tek smo sjene jesenje pri zalasku moćne svjetlosti.
Samo još milujemo jesenje sjenke živih obrisa koji odlaze s danom.
Staze nebeske ili zemne, Voljenom je isto.
On Voljenu šalje među zvijezde i vraća se s blagoslovom Odlaska.
Nebeski Oče, samo su u Tvom Zagrljaju izronile sve te ljubavi, kao obrisi i obećanja na sunčanom tragu pogleda duša.
Nebom Ljubavio preleti ponekad najrijeđa, najsjajnija kometa.
Nju zapazi samo pogled Zaljubljenog.
Nebo je poslije dugo, dugo tako prazno, tako tamno.
Ponekad kometa, ta nova ljubav, na novom Nebu Ljubavi postaje blistava zvijezda koja obasjava staze Zaljubljenih duša.
Zvijezda Ljubavi izranja iz Zore Ljubavi milujući vjeđe Zaljubljenih koji se bude iz zemnog sna.
Voljeni Oče, velika je naša zahvalnost.
Dopuštaš da u nama žive Riječi Ljubavi jer smo pročistili Hram Božji, jer u svetoj posudi tijela slijedimo Tvoj Najviši Dar – Ljubav!
Svakim zagrljajem duša i tijela dajemo svjetlost svijetu i primamo svjetlost.

Božja prisutnost u srcima Voljenih, um ispunjen Bogom, onim Voljenim.
Hram Boga nevidljivo je središte i svetište u „fizičkom tijelu“ kuda vodi amrita bindu bhakti.
Izvor blaženstva za posvećene, ponor propasti za one koji ubijaju Ptice Ljubavi.
Prematantramarga najslađa je rasa u srcima Ljubavnika.
Ona postaje otrov dođe li do nečista uma i srca.
I najtamniji kišni oblak prolazi ali nečisti um rađa patnju srcu i tijelu koje izdaje Put Ljubavi.
Duša „piše“ Ljubav cjelovima na Nebu Ljubavi.
Na Stazi Tame duša diše tamom, ne može disati ljubavlju!
Tko danu Milost iznevjeri, gradi okove pakla na
zemnim stazama.
Od tih bića i takvog života moramo biti daleko kao
Pankaja cvijet od močvare.

U Rijeci 09.10.2006, Jadran Zalokar

U POVODU IZLASKA »KNJIGE SUDNJEG DANA« JOELA LEVYJA O SCENARIJIMA ZA SMAK SVIJETA

kraj svijeta nikad nije daleko

VeÖina autora koji piąu o propasti svijeta pokuąava zavrąiti knjigu nekim pozitivnim rijeŘima, ponuditi barem zrnce nade da se najgore moľe izbjeÖi i da Öe druątvo naÖi izlaz iz mraka, zbog sreÖe, graŕanskog truda i nadahnutih drľavnika. Ni proąlost niti sadaąnjost ne pruľaju mu oslonac za spomenuto zrnce nade. Moľemo li preľivjeti nadolazeÖe katastrofe? Ekoloąke kataklizme, promjena klime, meteore, teroriste, pandemije... Levy analizira sve moguÖe prijetnje civilizaciji, te iznosi znanstveno objaąnjenje za svaku od njih. Ali autor uopÖe nije optimistiŘan

piše drago pilsel

Joel Levy piąe o znanosti, psihologiji i povijesti. Njegova u nas prva objavljena knjiga »Tajna povijest – Skrivene sile koje su oblikovale proąlost« (takoŕer objavljene u nakladi Ljevak, 2005. godine) doŘekana je od mnogih s hvaljenjem dok su je neki doslovno okarakterizirali »smeÖem«. No, zlatna komentatorska sredina kaľe da njegova »Tajna povijest…« pokazuje kako skrivene sile oduvijek oblikuju pravi tijek povijesti, od kultova i misterija antiŘkog svijeta do tajnih druątava Europe (masoni, rozenkrojceri, iluminati) u doba revolucija, od skromnih poŘetaka tajne sluľbe u 17. stoljeÖu do golemih carstava ąpijunaľe u Hladnom ratu, od osamljena Arhimedova genija do divovskog vojno-industrijskog kompleksa Projekta Manhattan.
Kakve su sile upravljale kraljevima? Koliko je bitaka odluŘeno prije znaka za napad? Do koje su mjere velike povijesne trenutke napisali i reľirali glumci koji se nikad nisu pojavili na pozornici? I konaŘno: jesu li neki dogaŕaji iz povijesti uvjetovali najavljeni (u Bibliji i drugdje) smak svijeta?


zrnce nade

Povijest oduvijek sluľi tome da nam pomogne da razumijemo sadaąnjost i pametno razmiąljamo o buduÖnosti. Danas, kao i uvijek u proąlosti, stvarne snage koje oblikuju tijek dogaŕaja nisu vidljive. Idu li zemlje u rat zbog javnih, moralnih i politiŘkih razloga ili kako bi ostvarile tajnu zavjeru gospodarskih i strateąkih ciljeva? Koji su pravi odnosi izmeŕu Amerike i diktatura koje proglaąava saveznicima u ratu protiv terora? Koliko su zapadnjaŘke demokracije zapravo pod kontrolom novca i pojedinaŘnih interesa? Moľda Öe neki buduÖi povjesniŘar znati konaŘne odgovore na ta pitanja. Zasad moľemo samo izvuÖi pouke iz proąlosti da bismo naslutili sadaąnjost... Ta sadaąnjost, prema sadrľaju novog Levyjevog djela, uopÖe nije umirujuÖa.
VeÖina autora koji piąu o propasti svijeta pokuąava zavrąiti knjigu nekim pozitivnim rijeŘima, ponuditi barem zrnce nade da se najgore moľe izbjeÖi i da Öe druątvo naÖi izlaz iz mraka, zbog sreÖe, graŕanskog truda i nadahnutih drľavnika. Ni proąlost niti sadaąnjost ne pruľaju mu oslonac za spomenuto zrnce nade. Moľemo li preľivjeti nadolazeÖe katastrofe? Ekoloąke kataklizme, promjena klime, meteore, teroriste, pandemije... Levy analizira sve moguÖe prijetnje civilizaciji, te iznosi znanstveno objaąnjenje za svaku od njih. Daje trezvenu ocjenu koliko su opasne i ąto se moľe (teoretski) uŘiniti da se izbjegnu. Ali autor uopÖe nije optimistiŘan.
Zaista, moľemo li preľivjeti nadolazeÖe katastrofe? Ekoloąke kataklizme, promjena klime, meteore, teroriste, pandemije... PtiŘja gripa, plimni val ili meteor, teroristiŘki napad ili nuklearni rat – kraj svijeta nikad nije daleko. Ipak, koliko je vjerojatno da Öe civilizacija propasti i koje sredstvo uniątenja ima najveÖe izglede? Autor navodi sve prijetnje koje se nadvijaju nad civilizacijom, te iznosi i znanstveno objaąnjenje za svaku od njih, dajuÖi trijeznu ocjenu koliko su opasne i ąto se moľe uŘiniti da se izbjegnu.
Od ekoloąkih kriza kao ąto su nestaąice vode i razaranje okoliąa, preko opasnosti od nanotehnologije i umjetnih bolesti, do kataklizme novog ledenog doba ili pada u crnu rupu, sadrľaj knjige Joela Levyja svakoga Öe uplaąiti i privuÖi.


futurističke studije

Smak ili kraj svijeta, odnosno naąe civilizacije, zajedniŘki je izraz za bilo kakav naravni ili umjetni dogaŕaj koji bi dokrajŘio svijet kakav znamo, to jest naąu civilizaciju. Kraj svijeta je Řesta tema u religijskim raspravama gdje se, na primjer, u krąÖanstvu, u raznim verzijama, odnosno krąÖanskoj tradiciji govori manje viąe o »Posljednjem sudu«. Tema smaka svijeta je takoŕer jako prisutna u mnogim mitologijama.
U filozofiji se naglasak stavlja na vrste odluke i ponaąanja koje bi se dogodile ili pospjeąile smak svijeta. Tema je, dakako, jako prisutna u svijetu fikcije, kako u knjigama, tako i na filmu, naravno, dobrano veÖ i na internetu, ali sve viąe i u raspravama znanstvenika, ekologa, astronoma, fiziŘara, struŘnjaka za pandemije, arheologa, antropologa, vulkanologa, meteorologa, itd..
Kraj civilizacije ili ľivota na zemlji (ąto ne znaŘi i nestanak ljudskog ľivota koji moľe biti nastavljen izvan kugle zemaljske) sve se ŘeąÖe spominje u raspravama o razliŘitim panoramama koje govore o kraju ljudske vrste na zemlji i o opasnostima koje bi do toga doveli na globalnoj razini. Predviŕanja takvih scenarija, ąto je predmet Levyjeve knjige, spominju se i kao »futuristiŘke studije«. A to je, Řini se, vaľan alat koji posjeduje ljudska vrsta kako bi se izborila za naŘin suprotstavljanja moguÖim opasnostima koji bi nas doveli do kraja. Postoje, stoga, razliŘite vrste opasnosti koje ugroľavaju ljudski ľivot, ali nisu sve istog intenziteta niti iste vjerojatnosti.
Svaka generacija imala je svoje strahove glede neizvjesne buduÖnosti. Povijest nam govori o mnoątvu takvih strahova. Posebno se toga nakupilo u doba Hladnoga rata i uvjerenja gotovo cijeloga svijeta da je kraj neminovan i da Öe do toga doÖi usred totalnog nuklearnog rata. Kada bismo iąli natrag u povijest neminovno bismo se sreli s Nostradamusom koji je prorokovao da Öe se velika katastrofa dogoditi u »sedmom mjesecu 1999.«. Kada je taj datum proąao bez velike katastrofe svjetskih razmjera, prevoditelji su se latili posla revidiranja i reinterpretiranja njegovih vizija i tako se sada vjeruje da je zapravo govorio o godini 3797. iako nikakvo znanstvenoo objaąnjenje ne stoji iza takva odgovora.


dogovor o svjetskom etosu

Naą univerzum, ili ono ąto od njega znamo, joą uvijek je u fazi ąirenja. Ipak, mjerenja (primjerice uglednog astrofiziŘara Allana R. Sandagea, uŘinjena poŘetkom ąezdesetih godina s teleskopom od 5080 mm) pokazuju da je ritam ekspanzije znatno manji nego onaj od prije tisuÖu milijuna godina. Taj podatak, opÖe prihvaÖen od znanstvene zajednice, moľe znaŘiti da Öe se ąirenje zaustaviti. Nakon toga koliŘina materije koja bude u univerzumu odluŘit Öe o daljnjem tijeku dogaŕaja. Vjeruje se da je ta koliŘina materije poznata, ali ne i tzv. crna materija. IzraŘunato je da ako kritiŘki denzitet Univerzuma bude manji od tri atoma po prostornom metru, Univerzum Öe se nastaviti ąiriti i bit Öe osuŕen na hladnu smrt u totalnom mraku. To bi se moglo dogoditi za nekih 35.000 milijuna godina, ali kolaps, ili drastiŘno smanjenje moglo bi se dogoditi za 22.000 milijuna godina, ako masa ne bude dovoljno velika.
No, nas zanimaju, prije svega, puno bliľe prijetnje. PtiŘja gripa, plimni val ili meteor, neopisivo veliki vulkan i mega plimni val, teroristiŘki napad neopisivih posljedica ili nuklearni rat – kraj svijeta nikad nije daleko, kaľe Levy. Ipak, koliko je vjerojatno da Öe civilizacija propasti i koje sredstvo uniątenja ima najveÖe izglede? Autor navodi sve postojeÖe prijetnje. Od ekoloąkih kriza kao ąto su nestaąice vode i razaranje okoliąa, preko opasnosti od nanotehnologije i umjetnih bolesti, do kataklizme novog ledenog doba ili pada u crnu rupu, sadrľaj knjige Joela Levyja Öe svakoga uŘiniti da zastane i malo promisli. Ako niąta drugo, da se odluŘi odgovornije ponaąati prema okoliąu. OpisujuÖi sudbinu drevnih civilizacija i pouke koje moľemo iz njih izvuÖi »Knjiga Sudnjeg dana« utvrŕuje moľemo li preľivjeti nadolazeÖe katastrofe. Armagedon (iz krąÖanske apokaliptiŘke literature oznaŘeno mjesto kao posljenje bitke izmeŕu dobra i zla) sve je bliľi.
Budimo realni: stvarni su nam neprijatelji mrľnja, sebiŘnost, zavist, glad, ľeŕ, terorizam, ekoloąki sumrak. Sve religije svijeta su toga svjesne, pomalo i vlade, i zato inzistiraju na dogovoru oko svjetskog etosa. Etike za pomirenje meŕu religijama i civilizacijama koje bi nam dale ąansu. Imamo li je?


/ Napomena: Objavljeno u Novom Listu, subota 16.09.2006. pod "prilozi" -> objektiv -> Kraj svijeta
nikad nije daleko. http://www.novilist.hr/

Franko Bušić
------------

POSTBALKANAC
----------------


Franko Busic rodjen je 8. svibnja 1971. u Splitu (odrastao u Sarajevu, zivio u Zagrebu, Milanu, Ljubljani, Splitu, Ivanic Gradu).
Splitski je slikar i knjizevnik (pjesnik, prozaist, kriticar). Neobicna je i izvorna "pojava" u suvremenoj
hrvatskoj knjizevnosti.

Šokantnu knjigu i potresne istinite price iz knjige, ja sam procitao u dahu. Onako kako ta knjiga i zasluzuje. "

... rijec je o autenticnoj knjizi kratkih prica sto pored lautreamonovskih sladostrasca nasilja donosi i potresne zapise sa kalvarija balkanskih fronti i logora..." istice Jurij Hudolin, Ljubljana
1995. u svom predgovoru pod naslovom "Balkanski sindrom".

... knjiga je sto ce se citati - pripada, naime nitzschejanskoj, krvlju natopljenoj literaturi.

Zainteresiranima za kupnju knjige, neka se obrate
na adresu: franko.busic1@st.t-com.hr
ili tel: 098-189-2101



Napomena: Zadnjih godina naslusao sam se fantasticnih gluposti do nevidjenih razmjera, s toga svim prekrajateljima granica ili teritorija, zemljopisnih pojmova, moja napomena da je Balkan sve ono ispod: Dunava, Save, Kupe do Rijeke, "Vrata Orijenta" kako su je stari Rimljani zvali. Zasigurno jednoga dana Balkan mozda bude i otok, kad se taj dio teritorija odvoji od kontinenta, kao sto se Panonsko more izlilo u Crno. A do tada malo budemo -sacekali, to je moja poruka svim mrziteljima Balkana. Uostalom zar hrvatsku "evropska zajednica" ne svrstava pod "zapadni" balkan.
potreba je biti "glupim" i to ne razumijeti...



U Rijeci 07.10.2006. Borivoj Bukva

ZAMAH TRANSPERSONALNE PSIHOLOGIJE – JEDNE OD NAJMLAĐIH GRANA PSIHOLOGIJE

dodir psihologije i duhovnog iskustva

Radi se o psihologiji koja integrira psihologijske koncepte, teorije i metode s teorijama i praksom duhovnih disciplina. Zahvaljujući potonjem, područje zanimanja transpersonalne psihologije proąireno je na duhovna iskustva, mistična stanja svijesti, svjesnost i meditativne prakse, ąamanska stanja, rituale, ali i stanja uznemirenja poput psihoza i depresija, te transpersonalne dimenzije veza, sluľenja i susreta sa svijetom prirode

piše omer rak


Sve je počelo 1969. kada su Abraham Maslow, Stanislav Grof i Anthony Sutich pokrenuli Journal of Transpersonal Psychology, vodeći akademski ľurnal u tomu polju. Tri godine poslije toga, 1972., osnovano je i Udruľenje za transpersonalnu psihologiju (ATP). Godine 1996. osnovana je sekcija u Britanskom psiholoąkom druątvu za transpersonalnu psihologiju, pa ove godine pada prvi značajan jubilej te, jedne od najmlađih grana psihologije. Američko udruľenje psihologa, jedno od najjačih psiholoąkih druątava na svijetu, joą uvijek nije uvrstilo toga mladog potomka psihologije među svoje redove. Njima taj »klinac« miriąe na neku novu vrstu religije ili ideologije, teąko ga je odijeliti od new agea, i gotovo da je neodjeljiv od ufanja u metafizički entitet, ąto su sve nedvojbeni dokazi da je transpersonalna psihologija antiracionalna, dakle da ne spada u znanstvenu obitelj. S time se očito slaľu i u Hrvatskom psiholoąkom druątvu jer u svojih dvanaest sekcija nisu uvrstili taj pomalo skandalozan psihologijski pristup koji se, izgleda, ne oslanja mnogo na metode mjerenja mentalnih sposobnosti i procesa, tu psihometričnu ostavątinu pokojnog Ramira Bujasa.


onkraj (misli) ili osobnoga

Riječ transpersonalno znači onkraj (misli) ili osobnoga. Odnosi se na iskustvo u kojem postoji ekspanzija s one strane naąeg uobičajenog osjećaja sebstva, te osjećaj povezanosti sa ąirom zbiljom s mnogo većim značenjem. Religiozno ili duhovno iskustvo nerijetko se u očima transpersonalnih psihologa promatra kao srediąnji događaj, iako transpersonalno moľe značiti brinuti se ili poistovjetiti se s drugim ljudima, čovječanstvom, ľivotom, planetom ili prirodom.
U zapadnjačkim je druątvima dominantna kozmoloąka paradigma ona u kojoj ljudi, kao bioloąka tvar, ľive i umiru u svemiru kojim vladaju zakoni fizike. Takav svjetonazor ne dopuąta mogućnost ľivota poslije smrti, a različita stanja svijesti imaju značenje samo kao patoloąka zastranjenja od svjetonazora. U oątroj opreci takvomu viđenju stoje kozmologije drugih kultura – drevnih i suvremenih predindustrijskih – koje neporecivim drľe postojanje i nakon smrti. Umiranje za njih predstavlja jedan posve osebujan i značajan dio ľivota, dok je smrt putovanje za koji se pojedinac treba pripremiti. Eshatologijske mitologije slaľu se u tomu da duąa umrloga doľivljava raznolik niz pustolovina u svijesti. Posmrtna su putovanja duąe opisana gdjekad kao putovanja kroz fantastične krajobraze, unekoliko nalik zemaljskima; katkada su zabiljeľeni susreti s raznim arhetipskim bićima, a samo putovanje odvijalo se kroz izmjenu »ne-običnih« stanja svijesti. Popratni simbolizam uključuje često transpersonalne elemente.


»kartografija« duše

Moderna istraľivanja usmjerena k »ne-običnim« stanjima svijesti donijela su neočekivane nove spoznaje. Sustavno proučavanje pokusa s psihodeličnih sesija, rezultati jakih psihoterapija i spontane psihospiritualne krize, pokazale su da ljudi u takvim situacijama doľivljuju čitav spektar neobičnih iskustava, uključujući umiranje, prolazak kroz pakao, boľanski sud, ponovno rađanje, dosezanje nebeskih područja, kao i jasno sjećanje iz prethodnih utjelovljenja. Ta su stanja napadno slična stanjima opisanim u eshatologijskim tekstovima drevnih i predindustrijskih kultura. Postalo je jasno da su ti tekstovi zapravo mape unutarnjeg »teritorija« psihe uočenog u ne-običnim stanjima ili onima povezanim s bioloąkim umiranjem. Iskustvo o kojemu je riječ izgleda da nadilazi rase i kulture te da mu je izvoriąte u kolektivnom nesvjesnom. Moguće je provesti cjelokupan ľivot, a ne kuąati ta stanja, čak i ne biti svjestan njihova postojanja, sve do trenutka kada ćemo jednostavno biti bačeni u njih – za vrijeme smrti.
Upravo su te spoznaje, dobrim dijelom, potaknule zamah transpersonalne psihologije, znanosti koja se smjestila u području dodira psihologije i duhovnog iskustva. Radi se o psihologiji koja integrira psihologijske koncepte, teorije i metode s teorijama i praksom duhovnih disciplina. Zahvaljujući potonjem, područje zanimanja transpersonalne psihologije proąireno je na duhovna iskustva, mistična stanja svijesti, svjesnost i meditativne prakse, ąamanska stanja, rituale, ali i stanja uznemirenja poput psihoza i depresija, te transpersonalne dimenzije veza, sluľenja i susreta sa svijetom prirode. »Transpersonalno« u ovom smislu znači onkraj ličnosti. Time se ľeli naznačiti da se unutarnji ljudski »rast« događa onkraj i izvan dosega ličnosti i da smjera ka ąirim područjima svijesti. Jedan od najpoznatijih pripadnika transpersonalnog integralnog pristupa Ken Wilber, u svojoj knjizi »No Boundary« objaąnjava o čemu je riječ: »Neąto se uistinu jednostavno dogodi kada odgovorite na pitanje 'tko sam ja?' Kada opisujete ili objaąnjavate ili, naprosto, ćutite vaąe sebstvo, ono ąto zapravo radite, bez obzira znate li to ili ne, jest da crtate mentalnu liniju ili granicu preko cijelog polja vaąeg iskustva, i sve ono ąto je unutar te granice nazivate vaąim sebstvom, dok za ono izvan granice tvrdite da nije vaąe sebstvo. Vaą osobni identitet, drukčije kazano, ovisi u potpunosti o mjestu gdje nariąete tu graničnu liniju... Ono ąto je najzanimljivije u tomu je da se granična linija moľe pomicati, i da se nerijetko i pomiče, odnosno moľe biti ponovno narisana. Slikovitije kazano, osoba moľe načiniti novu 'kartografiju' vlastite duąe te pronaći teritorij koje dotad nije izgledao ni moguć, ni doseľan ili, čak, poľeljan.«


kako najbolje surađivati sa psihom

Nalazi u proučavanju psihospiritualnog rasta u okvirima transpersonalne psihologije ili modernih istraľivanja svijesti sugeriraju da smo tek započeli istraľivanja ljudskog potencijala, s uzbudljivim putovanjem onkraj granica i međa dosadaąnjeg znanja o sebi samima. Proces psihospiritualnog rasta moľe obuhvatiti brojne stupnjeve i iskustva, primjerice iskustvo jedinstvene ili kozmičke svijesti, iskustva smrti ega i ponovnog rođenja, sjećanja iz »proąlih ľivota«, razne fine energetske pojave, paranormalna iskustva ili, jednostavno, povećane senzacije ili percepcije sklada i zadovoljstva. Jednako tako, ovaj proces moľe uključiti i manje ugodna iskustva, poput onih, popularno nazvanih »tamne noći duąe«.
Izmijenjena stanja svijesti, duhovna iskustva i psihospiritualni rast neprekidno su bili opisivani tijekom povijesti i postoje pouzdane naznake da su ta iskustva urođena ljudskoj psihi, te da su na njima poloľeni temelji svjetskih religija: budizma, islama, krąćanstva, judaizma i drugih. Naposljetku, transpersonalno viđenje ljudskog razvoja ukazuje na to da sva ljudska bića posjeduju potencijal za takva iskustva, tj. da mogu dosegnuti razinu razvoja i znanja najvećih svjetskih proroka i duhovnih učitelja.
Prema materijalističkoj znanosti, bilo koja memorija zahtijeva materijalni supstrat poput ľivčane mreľe u mozgu ili DNK. Čeąko-američki psihijatar Stanislav Grof, jedan od utemeljivača transpersonalne psihologije, tvrdi da je nemoguće zamisliti ikakav materijalni medij kojim bi se mogli prenijeti brojni oblici transpersonalnih iskustava. Ta se informacija ne moľe jednostavno zadobiti tijekom ľivota pojedinca pomoću uobičajenih sredstava, ąto će reći, osjetilnim opaľanjem. Izgleda da ona postoji neovisno o materiji i da bi je valjalo smjestiti u samo polje svijesti ili u neki drugi tip polja koja se ne mogu otkriti znanstvenim instrumentima. Stoga, nije na nama odlučivati ąto ljudska psiha moľe ili ne moľe napraviti kako bismo je uglavili u naąe, otprije zamiąljene ideje. Otkrijemo li ikad kako najbolje surađivati sa psihom, bit će to onda kada joj dopustimo da nam otkrije svoju pravu narav, smatra on.
»Moraą biti spreman prihvatiti mogućnost«, zaključuje Ralph Metzner, »da postoji ničim omeđena svjesnost za koju mi naprosto joą nemamo riječi; ona moľe zaći onkraj dosega ega, tvojega sebstva, tvojega obiteljskog identiteta, onkraj svega ąto si naučio, onkraj tvojih pojmova o prostoru i vremenu, onkraj razlika koje obično razdvajaju ljude jedne od drugih i svijeta oko njih«.
Koliko takvoj »ničim omeđenoj svjesnosti« znači sumnjičav stav Američkog ili naąeg udruľenja psihologa nije teąko pretpostaviti. Činjenica jest da znanstvene institucije i udruľenja teąko prihvaćaju takvu volatilnu istinu koja poput ľive izmiče njihovom petrificiranom instrumentariju. Utoliko gore po njih. »Ničim omeđena svjesnost« ionako je s druge strane institucijske uskogrudnosti i akademske rezerviranosti.

/ Napomena: Objavljeno u Novom Listu, subota 16.09.2006., pod rublikom "pogledi" "DODIR PSIHOLOGIJE I DUHOVNOG ISKUSTVA" /

PJESMA O JEDNOM ISTRIJANU



Trbuščić osrednji, visina prava
Brčići, Brada i Čelava glava.
Ozbiljan uvijek, bez smiješka na licu
Pišem vam o Benčiću.

Kad pukne jesen i rod na lozi
Benčić nam je sav u nervozi.
Koće mu Grožđe sve to brati
Dal če im moći u kraj stati.

Al mogo bi malo da olabavi
Pa s nama da se pozabavi.
Da pita KOMPA KAKO JE BRATI
A ne samo na nas vikati.

Skidam kilažu, u red se vrati
Grožđe na zemlju ne runi
I gajbe više puni.
Tamo ti je grozdić osto
Svima skidam 3 posto.

Kad podne zvoni s Motovun grada
U vinogradu tad je parada
Gospođa Benčić marendu dijeli
I tom se poslu ne veseli
Jer 50 ljudi 50 čudi.

Šefica Kata s njim se zavrat vata
Ljudi su mi nervozni
Vodu brzo nam dovozi
Svlačionica baš je mala
3 čovjeka nebi stala
A mi u njoj ko srdele
Presvlačimo guze bijele.

Kad pojedeš slasno
Il si pri kraju
čuješ opet neku graju
To Benčić ljude u red vraća
Jer sjedenje se ne plaća.

Oko našeg Benčića Stršljeni se roje
Pa i on ima brige svoje
Bocnuo ga stršljen
U vratu polako
Od muke je Benčić skoro plako.

Kad se svi minusi s plusevima zbroje
Ima Ivan Benčić i lijepe strane svoje.



Narodna pjesnikinja, Ružica Stefanović - Ruža






PJESMA O BERAČIMA GROŽĐA


Evo nas opet Motovun grade
I nismo mi došli radi parade
Došli smo ovdje grožđe da beremo
Da se zezamo i da seremo
Al najviše i nije šega
Jer od nas kune prave majmune.

Šole je vozač prva liga
Na šeficu Katu stalno miga
Il je to samo mušica tusta
Nek pazi da mu ne uđe u usta.

Šefica Kata maneken pravi
Između redova ona se postavi
I motri Kata ko kobac s visine
Da netko gajbu viška ne skine.

Skoro su svi od godine prošle
Ima novih baba koje su pridošle
I muških baba u skupini ima
Pa ljudi moji kud će Kata s njima.

Došle su goranke, al sastav drugi
Džaba one beru kad vam kažem ljudi
Slavica 1, Slavica 2, gospođa Vlasta
i jedan Bata.

Žare, Gliša, Zdravko i Teta
Između redova jureća kometa.

I berba nebi bila fora da u njoj nema 1 tenora
Josip Maras silni čića gluposti razne nam priča
Zdravlje mu je skroz u bedu, al prvi on je u svom redu.
Kad ga naljute svi nek se paze, jer onda slijede kamikaze.

Pajdaš je njegov Vasiljevic Čedo
On vam je ljudi ko Lički medo.

Zorica više ne vrišti jako
I nije spora ko godine prošle
Valjda su joj bubuce prošle.
Samo ona Šabana gleda
i ljubi ga ljubi na sred reda.

Dragan do juče bio mi pajdo
Al je onda jadan nastrado
Njegova muka je teška
Pa se po glavi stalno češka.
Gdje čaval da se zabije ljudi
Da mu roba na podu ne dubi
On je tata od malog Marka
Zanjim ja plačem jadna mi majka.

Šafranka Mara jaranka stara
Jebu je uši, pa stalno puši.
Al brzo bere i ništa ne sere.

Tu sam i ja serem sve i sva
Valjda već znate "Da pa to je Ruža"
E nije Ruža vec "kurčić" od puža
Nisam baš brza, al nisam ni spora
Potegnem ja tamo gdje se mora.

Mirko dobričina svojski se trudi
Ruža je kraj njega mora da poludi.

Zlata je mama, Ivan je sin, Bojana snaja
Oni su trio iz Novosadskog kraja.

U redove piči brzo ko da nešto snifa
Mislim da je znate zove se Hanifa.
A sestra joj Lafija sa njom u red tjera
One su vam dvije ko Mašingevera.

Kalimero - Vjeverica prava mala sirotica
Merima ga stalno ganja
I pravi mu razna sranja
A on neće da se svađa
Jer je Mera koka mlađa
Mogao bi da opali, pa da
Poslije za to žali.

Mijat vam je bivši šole
Pa ga zato žene vole
Guza mu je pravo slatka
A čelava glava glatka.
Smilja ga u svemu slijedi
I u Busu s njim sjedi.

Gospođa Branka srednje je tanka
S Marijom se druži da im život
Bude duži.
Iz Rija su one cice
Sad u grožđu djelatnice.

Ivanka i Zora bas su cure fora
Vole tjerat šegu bez smjeha ne mogu.

Birkić nam je mrgud pravi
Da se to ne zaboravi
Neda nigdje da stane
Naša duša da odane.

S njim u kompi nas je Stevo
Od Birkića on je lijevo, i u redu i u Busu.
Došao si u džumbusu.

Na zadnjem je on sjedalu
Kao da je sav u bedu
Cigarete sam si mota
Izgleda mi kao smota.

Boro ima seksi štucne
Malo priča i nikad ne gucne.

Jovanka jeste, al nije Broz
Ta baba je otkačena skroz
Uvijek se smije i uvijek sretna
U grožđu nije puno spretna.

Dražen, Redžo, Edo, Zoki, Gojko, Ljubo i Boža
I ostala družba nek se neljute, al stvarno je gužva
Kapci su očni, na pola koplja.
I pjesmu ovu dovršava Droplja.



Mjeseca rujna 2006. godine u Motovunu.

Narodna pjesnikinja, Ružica Stefanović - Ruža