Jadran Zalokar
Iz Prematantra agame
Božja riječ u Božjem je Poljupcu.
Tajna Neba krije se u tajni Zaljubljenih Duša.
Srce kuca na nagovor duše.
Dah pokreće tijelo iz srca.
Duša ljubi dušu jer je blagoslovljena od Boga.
Zaljubljenost je stanje Milosti.
Iz cvijetova zaljubljene duše niču predivni pupoljci novih ljubavi.
U bisernom sjaju samo jedne latice ogleda se veličanstveni sjaj i ljepota svih latica, svih svijetova duše.
Koliko duša, toliko i Nebesa Ljubavi.
Koliko pupoljaka, toliko i novih gnijezda u kojima svijaju dom Ptice Ljubavi.
Svaka nova ljubav obnavlja sve ranije ljubavi.
Svako novo gnijezdo prepoznaje ljepotu svakog ranijeg gnijezda.
Ono što titraje nove rađa povezano je sa svim drugim tirajima u beskrajnom milovanju univerzuma.
Melodije Ljubavi povezuju sva sveta mjesta – svaki dodir, poljubac, svaki pogled duša.
Ljubav – taj izvor, vrt i ocean amrite.
Tko je na Izvoru prepoznaje svaki cvijet, svaku pticu, svako milovanje božanskih titraja.
On je na svakom svetom mjestu jer je svako sveto mjesto s njim.
On urasta u kozmičku premavahini, postaje Božanska Kap u Srcu Voljene.
Sve počinje kao Zagrljaj Duša, sve nastaje iz svete iskre zagledanih duša.
Njih čuva i svjetlošću daruje Nebo Ljubavi.
Hrane ih izvori nebeski i uglazbljuju im korake.
Duše dišu ljubavlju i plešu glazbom nebeskih Aspara.
Svaka zora zore mnoge dodiruje i obzorje blista najnježnijim bojama pupanja i cvata zagrljenih duša.
Pobuđene svakim novim zagrljajem neizrecive ljepote oblika i mirisa plešu između Neba i Zemlje.
Nebesa se raduju jer Milost se širi i plodovi niču na svetim mjestima Zemlje Zaljubljenih.
Sve je posvećeno, sve je u sjaju milozvučnih darivanja.
Tko stigne do tog svetog mjesta više se ne vraća s Puta Ljubavi.
Jedan zagrljaj vodi novom zagrljaju duša, i tako od „prosvjetljena“ u „prosvjetljenje“, kroz ljubav do blagoslova još veće ljubavi.
Ali, združimo li i sve beskraje Neba Ljubavi, upalimo li i sve vatre ljubavne, jesmo li uistinu bliže varljivom središtu Najvišeg Života?
Nebom kupimo cvrkute Ptica Ljubavi kao umoran monah jesenje lišće na bezimenoj stazi.
Svete Riječi jednom će Pjesmom postati, ali, koliko još zagrljaja treba?
Umoran monah čisti stazu za buduće Ljubavnike, mi opetujemo svete poruke Boginje, ali tek smo sjene jesenje pri zalasku moćne svjetlosti.
Samo još milujemo jesenje sjenke živih obrisa koji odlaze s danom.
Staze nebeske ili zemne, Voljenom je isto.
On Voljenu šalje među zvijezde i vraća se s blagoslovom Odlaska.
Nebeski Oče, samo su u Tvom Zagrljaju izronile sve te ljubavi, kao obrisi i obećanja na sunčanom tragu pogleda duša.
Nebom Ljubavio preleti ponekad najrijeđa, najsjajnija kometa.
Nju zapazi samo pogled Zaljubljenog.
Nebo je poslije dugo, dugo tako prazno, tako tamno.
Ponekad kometa, ta nova ljubav, na novom Nebu Ljubavi postaje blistava zvijezda koja obasjava staze Zaljubljenih duša.
Zvijezda Ljubavi izranja iz Zore Ljubavi milujući vjeđe Zaljubljenih koji se bude iz zemnog sna.
Voljeni Oče, velika je naša zahvalnost.
Dopuštaš da u nama žive Riječi Ljubavi jer smo pročistili Hram Božji, jer u svetoj posudi tijela slijedimo Tvoj Najviši Dar – Ljubav!
Svakim zagrljajem duša i tijela dajemo svjetlost svijetu i primamo svjetlost.
Božja prisutnost u srcima Voljenih, um ispunjen Bogom, onim Voljenim.
Hram Boga nevidljivo je središte i svetište u „fizičkom tijelu“ kuda vodi amrita bindu bhakti.
Izvor blaženstva za posvećene, ponor propasti za one koji ubijaju Ptice Ljubavi.
Prematantramarga najslađa je rasa u srcima Ljubavnika.
Ona postaje otrov dođe li do nečista uma i srca.
I najtamniji kišni oblak prolazi ali nečisti um rađa patnju srcu i tijelu koje izdaje Put Ljubavi.
Duša „piše“ Ljubav cjelovima na Nebu Ljubavi.
Na Stazi Tame duša diše tamom, ne može disati ljubavlju!
Tko danu Milost iznevjeri, gradi okove pakla na
zemnim stazama.
Od tih bića i takvog života moramo biti daleko kao
Pankaja cvijet od močvare.
U Rijeci 09.10.2006, Jadran Zalokar
Post je objavljen 11.10.2006. u 10:48 sati.