** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Jadran Zalokar


PREMA AGAMA

U duhovnoj i fizičkoj dimenziji najdivnija su pojava Latice Zaljubljene Duše.
Kroz njih se duša iznova rađa u viši svijet i smisao božanskog postojanja.
Kroz ljubav – ljubavlju, duša blagoslivlja dušu, diše i treperi ljubavlju svojih Latica.
Nebo Ljubavi blagonaklono gleda svako svoje čedo a nebeska glazba prati svaki novi život duše, to novo tijelo i novi zagrljaj duha i materije u svetoj vezi Zaljubljenosti.
Ako je duša spremna, ako zasluži biti Voljena.
Nebo Ljubavi ne griješi, ne daruje uzalud.
Ono zna kada i koga treba blagosloviti radošću cvata Latica zaljubljene duše.
Latice trepere nježnim melodijama ljubavi zagrljenih duša.
Sve je drugo samo maja, samo opsjena u kojoj se tope prikaze nižeg života.
Duše se samo kroz ljubav kupaju u božanskoj svjetlosti, a taj sjaj pada dijelom i na njihova trošna tijela.
I tako um sluša srce a tijelo prati dušu.
Neka je beskrajna zahvalnost Boginji Ljubavi, Voljeni Oče!


Na Laticama duše zaljubljene ugnijezdile se Ptice Ljubavi i gnijezde se.
Svaka nova Latica novo je gnijezdo.
Okupani zlatnom svjetlošću tolikih Zora ljubavi, napajani slatkoćom tolikih večernjih smiraja, ptići se krilcima odvažuju na let.
Moćna ih pjesma priziva da na zvjezdanom nebu novih ljubavi nađu svoja nova gnijezda, da zarone u ocean božanske radosti.
Od svake zvijezde – novo nebo, iz svakog gnijezda – nova zvijezda!
Na Laticama duše zaljubljene, toliko nebesa!
I kroz sva ta nebesa čuje se ista Pjesma Ljubavi.
Na laticama duše zaljubljene rađa se glazba Bogu mila u liku nove Voljene.

Kad duša duši daje, ne traži ništa zauzvrat.
Samo se Nebo Ljubavi neprimjetno osmijehuje, samo se glasa neka Ptica Ljubavi probuđena iz sna vječnosti u svom gnijezdu između dva srca.
U životima mnogim duše se sastaju, susreću i rastaju, ali Ptice Neba Ljubavi nikada ne uzleću uzalud.
Niti nebeska glazba ne zazvuči slučajno milozvučjem staze zemne.
Svaki je susret ponovni gutljaj božanske slatkoće nektara ljubavi.
Kroz dušu druga duša dobiva milost Najviše Duše.
Blagoslovljena srca zakucaju zajedno milujući se svakim dodirom misli, riječi, usana, prstiju, tijela...
Zagnjuti u ocean blaženstva, dušo, svakim cjelovom vjeđa i usana, svakim uzdahom zadrhtalih grudi, svakim blagoslovom zagrljenih udova!
Sve je samo dar božanskog trenutka, samo nježan dašak vječnosti u zagrljaju Ljubavnika!
Bog dušama daje samo ljubav i traži samo ljubav.
Sve je ostalo tek glumište, tek igra privida i zemnih veza.
Odlaze jedni glumci, dolaze drugi – tek kratki predah u uvježbavanju neke nove uloge.
Ljubav se najavljuje i daje tako skromno i neočekivano, tako plaho i divotno stidljivo kao obnažena djevica pred očima ljubljenog.
Samo srca zaljubljenih otkucaja postojano sjaje usred blještavila svjetovnih privida. Samo se tako duše miluju cjelovima Neba Ljubavi.
Ostaje li traga nekog u Poeziji Neba?
Ostaje li blagoslova za duše druge na nekoj tamnoj zemnoj stazi?
Kad utihnu sva glumišta, u osami potpunoj kozmičke bliskosti kuca samo moćni sat ljubavi.
Čuje se čak i kada ne nebo nijemo.
Zagrljene duše istinski su zagrljaj Neba i Zemlje.
Tamo gdje više ničeg lažnog i niskog nema, tamo je dom Zaljubljenih u gnijezdu milovanja milozvučjem razdraganih duša i tijela.
U rajskim predjelima uvijek se nađe mjesta za duše ljubavlju darovane – iz vječnosti u vječnost, iz blaženstva u još veće blaženstvo!


U ljubavi duša tijelo postaje ljubljena posuda Boga.
Ljubav dušu vodi stazama blaženstva.
Ono najnježnije i najmoćnije – Bog u Dodiru i Poljupcu!
Kroz ljubav duša se oslobađa u tijelu od tijela.
Duša okrenuta nebu, svijetom se ne zanosi jer blještavilo svijeta ne zavodi um koji svjetli sjajem Ljubavi.
Što dolazi iz daljina, daljinama se vraća.
Ostaje samo tiha ljepota budnosti i nježan zagrljaj ljubavi.
Svijetu se treba nasmijati poput novorođenčeta koje se smije prvi puta u životu.
Ne traži svjetlost oko sebe, već samo svjetlost ljubljene duše!
Ljubavnik je svijetu tek bezimeni svjedok.
Iz tog svijeta kane i kapne ponekad sjeme KAME ali ona je samo početak.
KAMA mora postati PREMA – jer ona je sredina i kraj, kazuje premički bhakta.
Božanska bit žene jest ABHISARHA, ona je vladarica, ona je GANACAKRA.
KAMA je RETAS (sjeme) duha ali sjemenu treba LATA („povijuša“) , ona koja KAMU preobražava u PREMU.
Ona može biti PARAKIYA ili KUMARI, ili BALA, ili...
MAITHUNA su Vrata Oslobođenja ali PREMATANTRA jest mnogo više od Nje.
S LOTOSOM počinje Božanski Život – KAMA ostaje „ispod“ Lotosa, PREMA se „uvija“, diže iznad Lotosa.
KAMA ostaje gospodar nižeg svijeta, PREMA gospodar višeg života.
ŠIVA i ŠAKTI dva su tijela u jednom tijelu, Duh Ljubavi u svetoj posudi ljudskog tijela.
Žena je sveti temelj svijeta.
Put Ljubavi jest Put DEVI (ŠAKTI).
Žena je HRAM kojeg posjećuje ŠIVA na žrtveniku Božanske YONI (BHAGA).
HRAM Ljubljene ima Svetište (BHAGAKHYA).
ŠIVA je URDHAVALINGA i LINGAMURTI – „nepokretan“ u Molitvi Nebu Ljubavi u Lotosu BHAGE.
On je Buditelj DEVI kao Božanske ŠAKTI.
SUKHA vodi do ANANDE samo ako se Nebo Ljubavi iznova otvara Toj Molitvi Božanske Žrtve.
Ali, nije sve u KUMARIPUYI ili DOMBPUYI ili... bilo kojoj „ritualnosti“.
Nebo Ljubavi moćnije je od svih pojavnih štovanja.
Blagoslov Zaljubljenosti nadilazi čak i lik ŠIVE/ŠAKTI i stapa ih u moćne vode oceanske PREMAVAHINI.
Hvala, Voljeni Oče, na svakom Blagoslovu Ljubavi i neka svako biće postane valić tih kozmičkih voda Neba Ljubavi!
Neka im vodič sigurni na Putu Ljubavi budu Zaljubljeni.
Latice Zaljubljenih Duša sveta su spona Neba i Zemlje.
Kroz Njih Nebo slavi Zemlju, Zemlja Nebo.
Zaljubljenost duša i tijela, premička žrtva i blaženstvo, dokaz su i mogućnosti Božanskog Života na Zemlji.
Novi ljudski speciaes, to čedo supramentalizacije Zemlje, biti će i čedo prematantričke milosti koju Nebeski Otac predaje zaljubljenim dušama.
Duše dišu ljubavlju posvećene višem životu
Zaljubljene duše posvećuju posude svog utjelovljenja darom Neba Ljubavi, tamo gdje je početak i kraj svakom visdu višeg života.
Tako je rečeno u ovoj prematantra agami.



Jadran Zalokar