** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

NA KRAJU POCETKA (Zen u stripu)

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)

U ovoj cemo knjizi cesto imati prilike vidjeti kako su zen-majstori izlazili na kraj s neizrecivoscu sustinske spoznaje. Njihove rijeci i postupci cesto su zbunjujuci, i to je postalo prepoznatljivo obiljezje zena...

...Zato je neophodno vjezbati zazen, meditaciju koja se u zenu svakodnevno obavlja. Svrha zazena je da rastereti nas um od silne aktivnosti koju stalno poduzima...
... Stoga je neophodno potrebno uvesti reda u svoj zivot i stati na Put. To je ono sto se misli pod samousavrsavanjem...

Sto god bila Nirvana jedno je sigurno: ona jest ili nas vodi k onome sto je mudro pretpostaviti svemu drugome, ili, sto je ludo ne cijeniti iznad svega drugog, i sto je velika zalost ne otkriti.
Spoznaja ispraznosti svega je vrhunsko iskustvo, jer to je spoznaja da je sve Jedno. To je spoznaja koja ukida moc iluzije nad nama. Zato to i jest spoznaja koja pripada Savrsenstvu Mudrosti. Bez nje nema prosvetljenja. Hui-neng se prosvjetlio na rijeci Prajnaparamite.
Pa kako mozemo doci do te dragocijene spoznaje?
Evo sto o tome kaze jedan od onih koji su dosli do nje,
ucitelj cuvenog Lin-chija, Huang-po:
"Ako zelite shvatiti, znajte da iznenadno razumijevanje dolazi kada se duh ocisti od sve zbrke citave svoje misaone aktivnosti."
"Kad biste mogli sprijeciti kretanje svih svojih misli i smiriti svoj misaoni proces, sve bi zablude prirodno otisle od vas."
"Savjetujem vam da ostanete u jednoj tisini i iznad svake aktivnosti. Ne obmanjujte sebe s misljenjem zasnovanim na predodzbama i ne trazite bilo gdje istinu, jer sve sto je potrebno jest suzdrzati se od stvaranja misli."
"Svaka pojava koja postoji kreacija je misljenja; stoga samo trebam isprazniti svoj duh da otkrijem kako su sve one prazne."
Kao sto vidimo to nije spoznaja do koje bismo mogli doci umovanjem...
Kad bismo imali neposredan uvid u istinitost toga, tj. intuitivnu spoznaju za koju Spinoza kaze da je najvisi oblik spoznaje, ne bi nam trebao vise nikakav filozofski dokaz da dodjemo do te istine. Zato to i jest najvisi oblik spoznaje. Ali kao sto smo culi od Huang-poa da bi se takva spoznaja stvarnosti mogla pojaviti, potrebno je smiriti svoj duh(tj. um i srce) i pustiti ga da se razbistri.

Slobodan Stamatovic

(nastavak slijedi...)

/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA (Zen u stripu)
----------------------------------

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)
-------------------------------------------



Culi smo sto je o Nirvani kazao sam Buda: Nirvana je iskorijenjenost pozude, bijesa i neznanja. Ali sto se s covjekom desava kad iskorijeni ta tri otrova? Prestanak patnje. Lijepa stvar, tko je nebi pozelio! Ali sto nam se desava s prestankom patnje? Postajemo probudjeni, prosvijetljeni, oslobodjeni... Postajemo isto ono sto je i Buda bio. Ali i takav ce jednom umrijeti kao sto je i Buda umro. Cak i ako je najbolje od svega biti Buda, zar se isplati ulagati toliki napor samo da bi se jedno kratko vrijeme bilo Budom, ako ce i njega jednom progutati mrak?
Dakle, sto se naposlijetku desava s covjekom kad udje u Nirvanu?
Kao sto je poznato, Buda je ovo pitanje ostavio neodgovorenim. Razlog tome je, kako mi se cini, dvojak.

Kao prvo, govoriti o tome znacilo bi otvoriti citavu metafizicku problematiku koju je, kao sto znamo, Buda sistematski zaobilazio kako njome ne bi svoje ucenike odvukao od osnovne svrhe plemenite osmerostruke staze - dokinuca patnje.
"Kao i uvijek, ja objasnjavam samo patnju i okoncanje patnje." - kaze Buda.
Sklizak teren metafizike idealan je za rasprave bez kraja i konca, i Buda je svoje ucenike drzao podalje od toga.
Kao drugo, treba imati na umu da je pitanje o krajnjem, o onom vrhuncu na kojem prema drugim religijama prebiva Bog, a culi smo sto kaze Lao-tse: o tko zna ne govori. Takodjer smo culi i od mistika svih religija: krajnje je iskustvo neizrecivo, krajnja stvarnost ne da se opisati rijecima. A to je, cini mi se, i sasvim logicno.
Jer kako bi se moglo govoriti o necemu sto je izvan kategorija postojanja i nepostojanja? Sto bi se moglo reci o onome cemu se ne moze proricati niti glagol "biti" niti "ne-biti"? Pa cak i ako bismo shvacali bitak u nekom visem smislu, kao napr. Platon koji kaze da Vrhovno Dobro uziva nad-bitak, kako bi se moglo govoriti o onom sto ne moze biti objektom jer mu bitak, pa bio to i nad-bitak, prethodi rascijepu na subjekt i objekt?
Kada je Bodhidharma pozvao svoje ucenike da mu iznesu svoju spoznaju iskonske stvarnosti, svatko je rekao nesto vrijedno, ali samo Hui-k'o, koji je svoju spoznaju izrazio sutnjom, bio pohvaljen da je spoznao bit.

Slobodan Stamatovic

(nastavak slijedi...)





/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA (Zen u stripu)
-------------------------

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)
------------------------------


"Sve je mucno. Nitko ne moze reci da se oci nisu do sita nagledale i usi dovoljno naslusale." - kaze Salomon. Ovo raspolozenje ne treba brkati s ocajem i beznadjem. To je raspolozenje koje se u budizmu naziva stanjem odvracenosti, koje je posljedica spoznajnog uvida u osnovnu budisticku tezu: sve je prolazno, sve je podlozno patnji, sve je bez sopstva (tj. isprazno).
To je stanje koje predstavlja jednu od zadnjih stepenica na putu do Nirvane. To je stanje po kojem se razlikuje svet od svjetovnog covjeka, a samo je Put svetosti put koji vodi u Nirvanu.
Evo kakvim rijecima Buda preporucuje taj put:

Neka mudar covjek napusti put tame i njeguje
put svjetlosti,
odlazeci iz svjetovnog zivota u beskucnicki,
u osamljenost u kojoj je tesko naci
zadovoljstvo.
Neka u tome trazi radost napustajuci sve zelje,
i neka ocisti svoj duh od svake prljavstine.
Oni u cijem su duhu sedam kreposti savrsenog
probudjenja*,
koji su obestraseni i raduju se slobodi
nevezanosti,
koji su zaustavili sve svjetovne teznje,
dosezu savrsenu Nirvanu vec na ovom svijetu.

(Dhammapadam-6.poglavlje)

Kao sto vidimo, Budin put nije bas pogodan za svijet; trazi odricanje od svjetovnog zivota. Zato cemo u ovoj knjizi i nailaziti uglavnom na takve ljude; njeni junaci su oni koji su se odrekli svijeta i postali zen-redovnici.

* To su: 1)Paznja, 2)Razumijevanje, 3)Energija, 4)Radost, 5)Mir, 6)Koncentracija, 7)Stalozenost


Slobodan Stamatovic

(nastavak slijedi...)






/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA (Zen u stripu)
-------------------------------

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)
-----------------------------------------------

Kao sto val za valom k zalu plovi
Tako trenuci nam svojem kraju zure;
Na mjestu starog uspinje se novi,
U slijednom trudu stalno naprijed jure.

Tako pjeva Shakespeare u jednom od svojih soneta iako nije bio budist nego krscanin.
Mozda se iz perspektive jednog ljudskog vijeka zivot ne cini tako mucnim, ali budizam covjeka promatra u svjetlu ucenja o samsari i reinkarnaciji, gdje ga se vidi kao bice koje se neprestano vrti u jednom te istom mucnom krugu. Nirvanu zapravo treba razumijeti kao potpuno smirenje onih snaga koje nas stalno tjeraju da se u tom krugu vrtimo. Dakle, da li je spoznaja ispraznosti svega mucna ili oslobadjajuca?

Ona je mucna sve dok se ne rijesimo dubokog uvjerenja da je moguce pronaci srecu u zivotnom procesu. Kad shvatimo da je patnja neodvojivi pratilac tog procesa, kojeg bi bolje bilo zvati smrtnim nego zivotnim procesom, onda je ona oslobadjajuca. Drugim rijecima, ona je mucna za svjetovnog covjeka, ali ukoliko smo spoznali istinitost prve Budine istine, plemenite istine o patnji, ona nam donosi radost spasenja. Ona je mucna ukoliko mislimo da time nesto gubimo, ali ukoliko
ne gubimo nista, nego, kako je Spinoza jednom rekao, rjesavamo se sigurnog zla, tada je ona uistinu spasonosna, ili, ako vam je ta rijec draza, oslobadjajuca.

Ona je dakle i mucna i oslobadjajuca. Onaj tko, poput Salomona, Mudrost ljubi vise od svega, upoznat ce i tu oslobadjajucu muku koju Mudrost covjeku donosi, kao sto je i Salomon upoznao, sto se moze vidjeti u knjizi Propovijednika.

Slobodan Stamatovic

nastavak slijedi...

/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA (Zen u stripu)

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)
--------------------------------------------------------------------

... Budizam je cesto (pa cak i od nekih budista) bio shvacen kao nihilizam, kao jedan pesimisticki nauk po kojem je najbolje ne postojati. Ako je Buda imao zaista nesto takvo na umu onda je budizam u neotklonjivom podrucju s drugim religijama. Onda, ili su druge religije lazne ili je budizam lazan. Jer sve druge velike religije pocivaju na pretpostavci da postoji nesto u covjeku Vrijedno i Bitno, jer je za njega spasonosno; sto je predmet religiozne ceznje, jer je istinsko Dobro; neki misterij koji se obicno naziva Bogom. Kaze se da u budizmu nema Boga, da je budizam ateisticki, da budizam negira dusu, itd. Kako bismo onda trebali shvacati Nirvanu, krajnji budisticki cilj? Da li mozda onako kao sto ateisti shvacaju smrt?

Buda je vise puta odgovorio da bi to bila velika zabluda. Kada je cuo za optuzbe da propovijeda nihilizam i da vodi ljude k unistenju, odgovorio je: "Da, ja svakako ucim ljude unistenju, unistenju pozude, bijesa i neznanja, kao i unistenju mnogih drugih zala i losih djela. U tom smislu moze se spravom reci da ja poducavam nihilizmu, da sirim svoj nauk s ciljem unistenja, i da tamo odvlacim svoje ucenike."

... Spoznaja ispraznosti svega izmice nam temelj na kojem pociva ta svima draga ugoda zivota, na kojem pociva citava nasa svjetovna motivacija...
... Posljedica toga je da se covjek zapravo boji te spoznaje. Malo je reci za nju da je mucna, ona je zapravo zastrasujuca. Covjek kao ljudsko bice instiktivno bjezi od nje.. Ispraznost svega je upravo ono sto on najvise ne zeli vidjeti. Sve dok ne spozna da se nalazi tamo gdje patnja ima glavnu rijec. Tada se stvari mijenjaju.

... Ovdje vidimo kolika je vaznost prve od cetiri plemenite istine, istine o patnji. Ona stoji na pocetku
citavog budistickog nauka kao vrata kroz koja se mora proci da bi se uopce stupilo na Budin put.
Ta bi se istina mogla zvati vratima Dharme.

... "Kakva je korist covjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? Gol je izasao iz utrobe majke svoje i tako ce gol i otici i kakav je i dosao; nista nema od svega svojeg truda da ponese." - kaze Salomon.
Kad covjek vidi da se mora rastati od onog sto voli i sto je mukom stekao, tada se radost obrce u zalost, i sto je radost bila veca, veca ce biti i zalost zbog gubitka toga. Buda, iako ne porice mogucnost kratkotrajne srece, citavu egzistenciju oznacava kao patnju, jer sreca tu patnju samo uvecava. Sva je ljudska sreca osudjena na to da jednom postane samo izblijedela proslost, jer sve je prolazno, sve je nepostojano(anitya).

Slobodan Stamatovic

(nastavak slijedi...)

/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA ( Zen u stripu)
---------------------------------

UVOD U ZEN BUDIZAM (kraci prikaz, nastavak)
---------------------------------


Zen je proizasao iz jednog procesa u razvoju budizma koji je logicna posljedica potrebe koja predstavlja samu bit religioznosti, potrebe za stalnim nadilazenjem, za stalnim uspinjanjem u onu sferu u kojoj duh moze konacno biti potpuno slobodan. Biti potpuno slobodan znaci, izmedju ostaloga, ne ovisiti vise ni o kakvim ucenjima i sistemima, ne zbog ravnodusnosti spram mudrosti, vec zbog nemogucnosti da se, prezrevsi sustinu svega, vise ikada bude odvojen od nje.
Biti potpuno slobodan dakle podrazumijeva jedan sustinski uvid. Koji je to uvid ili, da upotrijebim
drugu rijec, spoznaja?
... to je spoznaja ili uvid koji Mudrost cini savrsenom. Upravo se tako zovu sutre koje se bave tim sustinskim uvidom - Sutre Savrsenstva Mudrosti (Prajnaparamitra sutre)*. Medju tim sutrama posebno mjesto zauzima jedna kratka i u zenu vrlo vazna sutra,
vec spomenuta Sutra srca. U njoj se na pocetku kaze:

Sveta Avalokita, veliki Bodhisattva, utonula je u meditaciju usmjeravajuci se na Najvisu Mudrost. Pogledavsi dolje sa visine vidjela je samo pet skandha** i ustanovila da je po svojoj vlastitoj naravi svaka od njih prazna. vrativsi se iz svoje meditacije rece: "Ovdje, o Sariputra, oblik je praznina
' a praznina oblik; niti se praznina razlikuje od oblika, niti se oblik razlikuje od praznine; ono sto je oblik to je praznina, ono sto je praznina to je oblik. Isto je tako s osjecajima, opazanjima, poticajima i saznanjima."
Neka ovoliko bude navedeno samo kao ilustracija tog sustinskog uvida koji se, kao sto vidimo, zadobiva oslanjanjem na Savrsenstvo Mudrosti, a kako je receno
pri kraju sutre: "Svi oni koji se pojavljuju kao Bude
u proslosti, sadasnjosti i buducnosti, dosezu krajnje,
pravo i savrseno prosvetljenje jer su oslonjeni na Savrsenstvo Mudrosti.
Dakle, sustinski uvid koji pripada Savrsenstvu Mudrosti jest uvid koji razotkriva krajnju prirodu svega kao ispraznu, tj. Savrsenstvu Mudrosti pripada
pogled pred kojim se sve pokazuje kao isprazno, kao nista po sebi.
... Mudri Salomon, sin kralja Davida, sve je podredio Mudrosti i cini se da je dosao do iste spoznaje: "Ispraznost nad ispraznoscu, sve je ispraznost." - veli on u knjizi Propovijednika. Ali malo dalje slijede ovakve rijeci: "Omrznuh zivot, jer mi se cini mucnim sve sto se zbiva pod suncem; sve je ispraznost i pusta tlapnja." I jos: "Zato (zbog suza potlacenih...) sretnima smatram mrtve koji su vec pomrli, sretniji su od zivih koji jos zive. A od obojih
je sretniji onaj koji jos nije postao, koji nije vidio zlih djela sto se cine pod suncem."

* Prajnaparamita sutre nastale su u Indiji izmedju 100.g.p.n.e. i 600.n.e. iz pokreta Mahayane. Za razliku
od ranih budistickih spisa koji su na pali jeziku. Prajnaparamita sutre su na sanskritu i rano su bile prevedene na kineski. Sastoje se od 38 knjiga medju kojima su mnoge slavne zen-sutre: Sutra srca, Dijamantna sutra, Sutra lopoca...
** Pet grupa koje po Budi konstituiraju covjeka: 1)oblik(tijelo), 2) osjecaji, 3) opazaji, 4) poticaji(teznje), 5) saznanja.


Slobodan Stamatovic


(nastavak slijedi...)


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NA KRAJU POCETKA /zen u stripu/
--------------------------------

Predgovor /kraci prikaz/
-------------------------







... Ove price, ako se uopce mogu tako nazvati, sigurno nebi bile predmetom tolikog interesa dijelom svijeta da u sebi ne sadrze jedan univerzalni smisao koji nadilazi okvire neke posebne religije, kulture, tradicije, a pogotovu etnosa...
... Dogodovstine koje su tu pred nama crtezom i rijecju, odigravaju se stalno na rubu jednog misterioznog iskustva koje je svakako daleko od uobicajenog; receno iz jedne sasvim ljudske i naviknute perspektive: na rubu pameti...
... Zen cine one grane na budistickom stablu za koje bi se mozda opravdano moglo reci da su pri samom vrhu.
Znamo da najvise grane nisu spremne podnijeti najvise tereta. Tako ni zen nije spreman suvise se zamarati onim sto nije sama sustina budizma, vec je tvrdoglavo zaokupljen onim jednim bez cega sve ostalo gubi svoj smisao. Kako bi i moglo biti drugacije tamo gdje su ljudi poput Bodhidharme i Hui-nenga utrli put!?
Takva ogoljela atmosfera, primjerena rijecima Sutre srca koju zenisti svakodnevno recitiraju, "Oblik je
praznina, a praznina oblik...", spremna je poigravati se sa svim svetinjama iz bogate riznice budizma, sto je cini heretickom u ocima ostalih grana na tom razgranatom budistickom stablu.
Ali za zen nikad nije bilo sumnje da se upravo u njegovom krilu najbriznije njeguje sama sustina Budinog ucenja (Buda-dharma). Dapace, ono sto zen cini zenom i nije nista drugo nego upravo to sto se u
njemu prenosi duh samoga Bude...
... To znaci da je zen oduvijek drzao do toga da bude zakoniti nasljednik Budinog ucenja i pravi cuvar Njegove Istine...
... Zen poznaje samo strast za sustinskim - sve drugo njega ostavlja hladnim. Pogledajmo samo zen-oce, Bodhidharmu i Hui-nenga: kakav nemar za sve osim onog dragulja koji Budu cini Budom! A svi veliki zen-majstori su poput njih. Ta na njih su se ogledali...
... jer zen jeste zen samo ukoliko se u njemu zaista prenosi duh samoga Bude...
... Veliki majstor zena Huang-po kaze: "Prenosenje duha spada u najtezi oblik misterioznog razumijevanja, tako da su ga zaista samo rijetki u stanju primiti."...
... Stoga razumijevanje zena mora poceti od samog Bude, kao sto mora zavrsiti u Njemu. Tko je, ili sto je Buda?...
... Ali sto je izvan zena zadovoljavajuce unutar zena nije...
... Zen se uopce ne zanima za nesto sto bi moglo biti izreceno. Zenom kuca srce Lao-tsea koji rece onu dobro znanu a uvijek zaboravljanu: "Tao koji se moze izreci nije pravi Tao." Isto tako, Buda o kojem se moze govoriti nije pravi Buda. Govoriti "o" podrazumijeva distancu koju zen ne trpi. Zen voli, krajnje bezobrazno i nepristojno, zabadati nos u samu stvar kojuu drugi uvijek drze na pristojnoj distanci. Zen ne zanima nista "o" Budi, vec iskljucivo sto je biti Buda. Stoga, jedino mjesto gdje bi se mogao potraziti odgovor na pitanje koje se u zenu stalno ima pred ocima jest "vlastito iskustvo." To iskustvo jest sama dusa zena...
... To sto su one za ljudsku naviku "na rubu pameti"
jest zato sto je ljudska navika da se bude daleko od tog iskustva. Za onog koji cuti dusu zena one su prepune smisla.

Slobodan Stamatovic
(nastavak slijedi...)


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NE-PRIVRZENOST
----------------



Kad je 1933. umro, Kitano Gempo, opat u hramu Eihei,
imao je devedeset i dvije godine. Za cijeloga svojega
zivota ustrajno se trudio ni za sto se ne vezati. U
dobi od dvadeset godina, dok je bio prosjak lutalica,
jednom zgodom slucajno susretne nekog putnika koji je
pusio duhan. Dok su zajedno silazili nekom planinskom
stazom, zaustavise se isprod nekog drveta da malo
predahnu. Putnik mu ponudi da s njime pripali, i
Kitano, kojeg je u tom trenutku mucila nesnosna glad,
sa zadovoljstvom prihvati.
- Kakav je uzitak pusiti - primjeti. I putnik mu,
prije nego sto se rastadose, daruje jednu svoju lulu i
uz nju nesto duhana.
Kitano je u sebi mislio:"Te ugodne stvari mogle bi
biti pogubne za meditaciju. Bolje da s tim odmah
prekinem, prije nego sto bude prekasno."
I baci od sebe sav pusacki pribor.
Kad mu bijase dvadeset i tri godine, izucavao je
I-King, najdublju i najtemeljitiju doktrinu nas
svijetu.
Bila je zima i Kitanu je trebala topla odjeca. Zato on
napise pismo svojemu ucitelju, koji je zivio stotinu i
pedeset kilometara daleko od njegova prebivalista, te
mu objasni svoju potrebu, povjerivsi nekome da mu
pismo dostavi. Prodje gotovo cijela zima, a ni
odgovoru ni odjeci ni traga ni glasa. Tada Kitano
pribjegne vidovnjastvu iz I-Kinga, koji naucava
takodjer i umijece proricanja, kako bi provjerio je li
se njegovo pismo izgubilo ili nije. Utvrdi da se
upravo to dogodilo. A to je potvrdilo prvo slijedece
pismo njegova ucitelja, u kojem nije bilo ni spomena o
nekakvoj odjeci.
"Ako pomocu I-Kinga mogu s ovolikom tocnoscu uciniti
nesto toliko odredjeno, moglo bi mi se dogoditi da
zanemarim svoju meditaciju", pomisli Kitano. Tako
napusti to divotno ucenje i nikad vise ne posegne za
svojim mocima.
U dobi od dvadeset osam godina izucavao je kaligrafiju
i kinesko pjesnistvo. Postao je toliko vrstan
poznavatelj tih umijeca da ga je njegov ucitelj na sva
usta hvalio. Kitano, medjutim, misljase: "Ako sad s
tim ne prestanem, bit cu pjesnik, a ne ucitelj zena."
Tako vise nikad nije napisao ni jednu jedinu pjesmu.




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

BUDDHIN ZEN
-------------



Buddha jednom ovako rece:
"Ja polozaj kraljeva i vladara smatram istim kakav imaju zrnca prasine. Riznice zlata i dragoga kamenja promatram kao da su opeke i sljunak. Gledam najljepse svilene halje kao da su poderano prnje. Milijarde svjetova u svemiru vidim kao sicusne sjemenke voca, a najvece jezero u Indiji kao kapljicu ulja na mojemu stopalu. Opazam da je svaki nauk svijeta velika varka vrceva. Najuzviseniju misao o oslobodjenju razabirem kao zlatni brokat u snu, a sveti put prosvijetljenih vidim kao cvjetove sto se otvaraju pred nasim ocima. Meditaciju vidim kao potporni stup jednoj planini, Nirvanu kao nocnu moru dnevnih sati. Sud o dobru i zlu smatram zmijolikim plesom zmaja, a nastajanje i isceznuce vjerovanja za mene su tek poput tragova sto ih za sobom ostavljaju cetiri godisnja doba."



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

POUCITI NAJPRIJE OSNOVAMA
-------------------------


U davna vremena u Japanu su se obicavale koristiti svjetiljke od papira i bambusove trske u koje bi se umetala svijeca. Jedne noci, nekome slijepcu koji mu bijase svratio, neki covjek daruje ovakvu svjetiljku da je ponese kuci.
- Meni ne treba svjetiljka - rece slijepac.
- Mrak ili svijetlo, za mene je to jedna te ista stvar.
- Znam da tebi ne treba svjetiljka da bi pronasao put - odgovori covjek - ali ako je nemas, netko lako moze nalijeteti na tebe. Zbog toga bi je trebao uzeti.
Tako slijepac ode sa svjetiljkom, no nije jos daleko odmakao kad osjeti silovit udarac.
- Gledaj kamo hodas! - uzvikne slijepac neznancu. - Zar ne vidis ovu svjetiljku?
- Tvoja se svijeca ugasila, brate - odgovori mu nepoznati.




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

Grad Rijeka
L'art atelier
MO Kantrida

Extempore 2006

Borivoj Bukva

Filodrammataca, od 12. do 19. travnja

Ja putujem sebi neobjasnjiv
------------------------------------------------

Svjetlosni nivoi posmrtnih stanja

Borivoj Bukva kao pjesnik i likovni stvaralac zapaza i
suptilno biljezi vlastita razmisljanja glede drustvenih i osobnih promjena te njihovo uzajamno medjusobno djelovanje.
O lirskim pejsazima i graditeljskim simbolistickim elementima unutar slika vrlo je tesko pisati. Gotovo
je nemoguce semantiku tog osjetljivog likovnog znakovlja pretociti u jasan literalni smisao.
Dozivljaj na relaciji djelo-gledalac biva i ostaje primaran, bez obzira na sve napore "desifriranja"
njegovog znacenja.
Smatram da je bas to najveci kompliment slikarstvu kojem pripada Borivoj Bukva, slikarstvo koje nije bez
teoretske utemeljenosti i koje podrazumijeva ne jednu
stilsku senzibilnost vec barem desetak srodnih iako uvijek samostalnih i autenticnih bas vrstom svoje prirodne emotivnosti.
Sve to skupa odredjuje pikturalizam posljednih petnaistak godina, u njegovim radovima ima mnogo vezanosti za proslost, s potrebom stvaranja magicnih
ambijenata. Slike upravo razrijesavaju pitanja i odgovore u kojima osobno iskustvo i snaga stvaralastva
oznacavaju nastavak povjesne i ljudske vizije iskazujuci na svoj nacin ovo nase danas.
Njegovi crtezi uvijek odrazavaju dozivljaj vidjenog, postojeceg. Ljepotu prirode i covjeka koju uporno otkriva, vidi samo u namjerama covjeka da ugodno opstane u prirodi. Bas ta Borivojeva relacija dozivljavanja svim culima, trazila je osobitu metodicku
i stvaralacku biografiju, koja naglasava svu radom i zivotom stecenu zrelost i dalje razvija svoj metod postojanja i ucenja u prirodi i u drustvu.
U svom novom slikarskom opusu "Svjetlosni nivoi posmrtnih stanja" prvi puta mnoge sumnje i neodlucnosti naprosto su nestale. On stvarno zna sto da napravi sa samim sobom, sa svojim uspomenama, sa potrebama da to na svoj nacin fiksira kao djelo.
Upravo, njegov zivotni prostor, gradski ambijenti, izlozbe, knjige, raskos prirode su osnov za preuzimanje polazne poruke koju slikarski iskazuje, otkrivajuci sebi i gledateljstvu mnostvo njihovih znacenja i svoju vlastitu vidljivost.
Za taj zadatak nemoguce je biti sam, kao sto je vrlo tesko slikarski trajatii doprijeti jos dalje u sebe u samocu bez komuniciranja s vremenom. Zato prihvatimo
izlozene radove kao sredstvo intimne komunikacije sa svijetom, kao poetski okvir kroz koji autor progovara
o vidljivom i iskustvenom prelomljenom u skrivenim slojevima vlastite psihe i duha.

Laura Varljen Herceg, prof.


---------------------------
Uz tri slike i dvije haige,
prilozeni su i stihovi iz pjesama:

... U kruznom toku sto tece,
u vrtlogu vremena ja hodim,
krugovima postojanja...

... Slikar,
kako je usamljen u sobi svojoj
u bijelo odjeven!
Dusu svoju
platnu je dao.
-----------------------------

Borivoj Bukva, rodjen je u Karlovcu, 10.11.1948. godine

Na Visokoj tehnickoj strojarskoj skoli u Karlovcu
postize zvanje Inzenjer strojarstva.

Intenzivnije se pocinje baviti slikarstvom 1984. godine, te se ukljucuje u brojne likovne radionice,
sekcije, drustva ...
- 1986. likovna sekcija Lucki radnik
- 1990. Likovna radionica Opatija
- 1991. Likovno drustvo Vezica
- 1992. Likovno drustvo Kozala
- 1995. clan je Sorosa
- 1998. clan je Kluba umjetnika Pjetao
- ucenik je likovnog pedagoga, akademskog slikara prof.
dr.sc. Bogomila Karlavarisa od 1986. godine.
- jedan je od organizatora Rijeckog Montmartrea na Trsatu.
- inicijator i jedan od organizatora Likovnih susreta u
Jedrarskoj.
- pise prozu, poeziju i haiku poeziju, objavio je 12
knjiga.
Dobitnik je vise priznanja i nagrada za svoje stvaralastvo.
Do sada je ostvario 44 samostalne i 163 kolektivne
izlozbe slika u zemlji i inozemstvu.
--------------------------------------------------



Napomena: SLIKE I HAIGA CRTEZ

http://www.likoz.croadria.com/bukva.htm
http://www.likoz.croadria.com/eng/bukva.htm
http://www.worldhaiku.net/haiga.htm
http://tinywords.com/postcards/gallery.php
http://www.haigaonline.com/FINALHAIGATALKPAGESIXTEENVOLII.html
-idi na narednu stranicu,i komentar na haigu.
http://www.alternativa.hr/osobne/borivoj/art.htm
itd...

http://mahaganesh.freehomepage.com
-----------------------------------------------------

U Rijeci, 06.04.2006. Borivoj Bukva

ZEN PUCKOG PRIPOVJEDACA
------------------------


Encho bijase glasoviti pripovjedac. Njegove ljubavne pripovijesti uvijek bi duboko ganule srce svakoga tko bi slusao. Kad bi pak pripovijedao neku ratnu pricu, slusateljima bijase kao da se sami toga trena nalaze na bojnome polju.
Jednoga dana susretne Encho Yamaoku Tesshua, svjetovnjaka koji je gotovo u potpunosti ovladao umijecem zena.
- Cuo sam - rece Yamaoka - da si ti najbolji pripovjedac u nasoj zemlji i da ljude po volji mozes rasplakati ili nasmijati. Ispricaj mi meni omiljenu pripovijest, onu o Djecaku Breskvi. Kad sam bio mali, spavao sam pokraj svoje majke i ona mi je cesto pripovijedala tu bajku. Usred pripovijesti obuzeo bi me san. Ispricaj mi je onako kako ju je kazivala moja majka.
Encho se ne usudi odmah suociti s tom kusnjom. Zamoli ucitelja neka mu da malo vremena za proucavanje. Nakon
nekoliko mjeseci podje on Yamaoki i rece mu:
- Molim te, pruzi mi sada priliku da ti ispripovijedam
tvoju bajku.
- Drugom prilikom - odgovori Yamaoka.
Encho ostane duboko razocaran. Nastavi proucavati pripovijest te pokusa ponovno. Yamaoka ga je uzastopce odbijao bezbroj puta. Kad bi Encho pocinjao pripovijedati bi ga prekidao, govoreci:
- Jos uvijek nisi kao moja majka.
Enchu je trebalo punih pet godina prije nego sto je Yamaoki uspio ispripovijedati pricu onako kao sto je cinila njegova majka. Tako je Yamaoka Encha poucio zenu.


/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

OKUS BANZANOVA MACA
---------------------------------------------------

Matayuro Yagyu bijase sin nadaleko slavnoga macevatelja. Uvjeren da je sinovljev dar previse oskudan da bi postigao majstorstvo, otac ga se odrekao.
Tako Matajuro krene u planinu Futara i tamo pronadje glasovitog macevatelja Banzoa. No Banzo potvrdi ocevu prosudbu:
- Zelio bi uciti vjestinu macevanja pod mojim vodstvom?
- upita on. - Ali, tebi nedostaju za to neophodni uvjeti.
- Ali kad bih marljivo i ustrajno radio, koliko bi mi godina trebalo da postanem majstor? - nije odustajao mladic.
- Cijeli ostatak zivota - odgovori Banzo.
- Toliko dugo ne mogu cekati - na to ce Matajuro. - Ako prihvatis da me uzmes u nauk, spreman sam pretrpjeti bilo kakvu muku. Kad bih postao tvoj odani sluga, koliko bi onda vremena trebalo?
- Oh, deset godina, mozda - rece Banzo popustljivo.
- Moj otac je sve striji i uskoro cu se morati brinuti za njega - nastavi Matajuro. - Ako bih jos revnije radio, kolko bi onda trajalo?
- Oh, mozda trideset godina - odgovori Banzo.
- Kako sad to! - na to ce Matajuro. - Najprije kazes deset godina, a sad trideset! Podnijet cu svako odricanje i zrtvu samo da naucim tu vjestinu u najkrace moguce vrijeme!
- Ako je tako - rece Banzo - onda ces morati ostati kod mene sedamdeset godina. Covjek kojemu se toliko zuri da postigne uspjeh, rijetko kad brzo i lako uci.
- E, pa dobro - izjavi mladic, shvativsi napokon da mu se upucuje prijekor zbog njegove nestrpljivosti. - Pristajem.
Matajuro dobije zapovijed da nikada ne govori o macevanju i da se nikada ni ne dotakne nikakva maca.
Pripravljao je hranu i kuhao svojemu ucitelju, prao posudje, spremao mu krevet, cistio dvoriste, uredjivao vrt, ali o macevanju se nikad nije izustilo ni rijeci.

Prodju tako tri godine. Matajuro je jos uvijek obavljao iste poslove. Pomisljajuci na svoju buducnost, obuzimala bi ga tuga. Jos uvijek nije ni poceo uciti vjestinu kojoj je posvetio svoj zivot.
Jednoga dana, medjutim, Bonzo mu se prikrade iza ledja i zada mu strahovit udarac drvenim macem.

Sutradan, dok je Matajuro kuhao rizu, Banzo opet iznenada skoci na njega.
Otada je Matajuro bio danonocno prisiljen braniti se od neocekivanih napada. Nije prosao dan, nije bilo trenutka u kojem nije morao misliti na okus Banzova maca.

Naucio je tako vjestinu macevanja toliko brzo da je lice njegova ucitelja bivalo sve cesce ozareno osmjesima. Matajuro je postao najveci macevatelj u zemlji.

/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

POSLJEDNJI UDARCI
------------------



Tangen je sa Sengaijem naukovao jos od djetinjatva.
Navrsivsi dvadesetu godinu, pozeli on ostaviti svojega ucitelja kako bi posjetio i druge i izobrazbu nastavio na usporedbeni nacin. Sengai mu, medjutim, nikako nije
za to htio dati dopustenje. Svaki put kad bi Tangen
spomenuo svoj naum, Sengai bi ga lupno po glavi.
Naposljetku, kad mu vec bijase dojadilo, Tangen zamoli jednog svog starijeg subrata neka pokusa nagovoriti Sengaia da mu dopusti otici. Brat ucini kako mu je rekao i vratvsi se Tangenu, ovako ga izvjesti:
- Sve je u redu. Dogovorio sam kako da vec danas mozes krenuti na svoje hodocasce.
Tangen se odmah uputi Sengaiu kako bi mu zahvalio za dopustenje. Ucitelj mu, medjutim, odgovori jos jednim uobicajenim udarcem.
Tangen na to ode onome subratu i sve mu ispripovijeda, a ovaj se zacudi:
- Ma sto je sada? Sengai nema pravo dati dopustenje i onda se odjednom predomisliti. Zelim ga svakako na to podsjetiti. I zaputi se ucitelju.
- Nisam povukao svoju rijec - rece Sengai. - Samo sam mu htio priljepiti jos jednu pljusku, buduci da ce, kad se vrati, biti prosvetljen i vise ga necu moci kazniti.



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

ZEN-RAZGOVOR
-------------


Svoje mlade ucenike ucitelji zena od pocetka navikavaju na vrsno izrazavanje. Dva zen hrama imala
su medju svojim sticenicima po jednog malog decka koji bijase ljubimac sviju. Svakog jutra jedan od tih decaka, na putu u kupovinu povrca, susreo bi na ulici onog drugog.
- Kamo ides? - upita jednom prvi.
- Idem kamo idu moje noge - odgovori drugi.
Ovakav odgovor ostavi zbunjena drugog djecaka te se on uputi svojemu ucitelju ne bi li u njega zatrazio objasnjenje.
- Kad sutra ujutro opet sretnes toga djecaka - rece mu
ucitelj - postavi mu isto pitanje. On ce ti dati isti odgovor, a ti ga onda pitaj: "Zamisli da nemas noge. Kamo onda ides?" To ce ga dovesti u red.
Sljedeceg jutra djecaci se ponovno susretose.
- Kamo ides? - upita prvi djecak.
- Idem kamo puse vjetar - odgovori drugi.
I ovaj put maleni ostane zbunjen i opet ode ucitelju kako bi mu ispricao vlastiti poraz.
- A ti ga pitaj kamo ide ako nema vjetra - posavjetova ga ucitelj.
Slijedeceg dana djecaci se susretose po treci put.
- Kamo ides? - upita prvi.
- Idem na trznicu kupiti povrce - odvrati drugi.




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

PRIMORSKO - GORANSKA ŽUPANIJA
GRAD RIJEKA
MJESNI ODBOR KANTRIDA
VIJEČE MJESNOG ODBORA


KLASA: 026-01/06-11/1
URBROJ: 2170/01-09-10-06/ 25
Rijeka, 16.03.2006.g.


- VRTIĆIMA GRADA RIJEKE
OSNOVNIM ŠKOLAMA GRADA RIJEKE
SREDNJIM ŠKOLAMA GRADA RIJEKE
GRAĐANSTVU GRADA RIJEKE



Predmet: P O Z I V za slikarski projekt EXTEMPORA

Rijeka je u posljednjem razdoblju ostvaruje vidan napredak na području likovne kulture, prije svega brojem likovnih izložbi i brojem aktivnih likovnih umjetnika, no sva su sva događanja vezana uz centar grada.
Potaknuti zajedničkom željom u Mjesnom odboru Kantrida, potpomognuti Odjelom za kulturu Grada Rijeke i atelierom L ART, organiziramo i pozivamo na aktivno sudjelovanje u slikarskom projektu “EXTEMPORA” 2006.g.
-VRIJEME PRIJAVA U SJEDIŠTU MJESNOG ODBORA KANTRIDA, LOVRANSKA 10,(tel: 262-854), OD :27.03.2006.G. DO 10.04.2006.G. (od 08,00-16,00 sati)
-UVJETI SUDJELOVANJA: sudionici se prijavljuju u MO Kantrida, Lovranska 10, sa sobom donose maksimalno dva rada.
-TEHNIKE RADA: dozvoljene su sve slikarske tehnike.
-TEMA: Kantrida i šire- prikaz postojeće ambijentalne vrijednosti.

Proglašenje pobjednika i podjela nagrada (u likovnom materijalu, osim kategoriji građana gdje pobjedniku organiziramo iduće godine samostalnu izložbu uz tiskanje kataloga) je 12.04.2006.g. u 18,30 sati u Filodramatici na Korzu, kada će biti otvorena izložba radova BORIVOJA BUKVE, pobjednika prethodne Extempore u kategoriji građanstva.

Očekujemo Vaše sudjelovanje i radujemo se suradnji.


Predsjednik VMO Kantrida:

Jasna Kučan, dipl.iur.