NA KRAJU POCETKA /zen u stripu/
--------------------------------
Predgovor /kraci prikaz/
-------------------------
... Ove price, ako se uopce mogu tako nazvati, sigurno nebi bile predmetom tolikog interesa dijelom svijeta da u sebi ne sadrze jedan univerzalni smisao koji nadilazi okvire neke posebne religije, kulture, tradicije, a pogotovu etnosa...
... Dogodovstine koje su tu pred nama crtezom i rijecju, odigravaju se stalno na rubu jednog misterioznog iskustva koje je svakako daleko od uobicajenog; receno iz jedne sasvim ljudske i naviknute perspektive: na rubu pameti...
... Zen cine one grane na budistickom stablu za koje bi se mozda opravdano moglo reci da su pri samom vrhu.
Znamo da najvise grane nisu spremne podnijeti najvise tereta. Tako ni zen nije spreman suvise se zamarati onim sto nije sama sustina budizma, vec je tvrdoglavo zaokupljen onim jednim bez cega sve ostalo gubi svoj smisao. Kako bi i moglo biti drugacije tamo gdje su ljudi poput Bodhidharme i Hui-nenga utrli put!?
Takva ogoljela atmosfera, primjerena rijecima Sutre srca koju zenisti svakodnevno recitiraju, "Oblik je
praznina, a praznina oblik...", spremna je poigravati se sa svim svetinjama iz bogate riznice budizma, sto je cini heretickom u ocima ostalih grana na tom razgranatom budistickom stablu.
Ali za zen nikad nije bilo sumnje da se upravo u njegovom krilu najbriznije njeguje sama sustina Budinog ucenja (Buda-dharma). Dapace, ono sto zen cini zenom i nije nista drugo nego upravo to sto se u
njemu prenosi duh samoga Bude...
... To znaci da je zen oduvijek drzao do toga da bude zakoniti nasljednik Budinog ucenja i pravi cuvar Njegove Istine...
... Zen poznaje samo strast za sustinskim - sve drugo njega ostavlja hladnim. Pogledajmo samo zen-oce, Bodhidharmu i Hui-nenga: kakav nemar za sve osim onog dragulja koji Budu cini Budom! A svi veliki zen-majstori su poput njih. Ta na njih su se ogledali...
... jer zen jeste zen samo ukoliko se u njemu zaista prenosi duh samoga Bude...
... Veliki majstor zena Huang-po kaze: "Prenosenje duha spada u najtezi oblik misterioznog razumijevanja, tako da su ga zaista samo rijetki u stanju primiti."...
... Stoga razumijevanje zena mora poceti od samog Bude, kao sto mora zavrsiti u Njemu. Tko je, ili sto je Buda?...
... Ali sto je izvan zena zadovoljavajuce unutar zena nije...
... Zen se uopce ne zanima za nesto sto bi moglo biti izreceno. Zenom kuca srce Lao-tsea koji rece onu dobro znanu a uvijek zaboravljanu: "Tao koji se moze izreci nije pravi Tao." Isto tako, Buda o kojem se moze govoriti nije pravi Buda. Govoriti "o" podrazumijeva distancu koju zen ne trpi. Zen voli, krajnje bezobrazno i nepristojno, zabadati nos u samu stvar kojuu drugi uvijek drze na pristojnoj distanci. Zen ne zanima nista "o" Budi, vec iskljucivo sto je biti Buda. Stoga, jedino mjesto gdje bi se mogao potraziti odgovor na pitanje koje se u zenu stalno ima pred ocima jest "vlastito iskustvo." To iskustvo jest sama dusa zena...
... To sto su one za ljudsku naviku "na rubu pameti"
jest zato sto je ljudska navika da se bude daleko od tog iskustva. Za onog koji cuti dusu zena one su prepune smisla.
Slobodan Stamatovic
(nastavak slijedi...)
/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./
Post je objavljen 19.04.2006. u 08:02 sati.