Dok sam te večeri na jednoj terasi u centru grada
Trusio alkohol sa Šmuckom i Pivskim,
Pa oni kao i obično negdje između druge i treće runde
Počeli svoj čuveni intelektualni okršaj
(Kojeg ja nikad nisam u stanju pratiti
Te se uvijek isključim i prepustim okolnim vizurama i žamoru),
Oblila me pripitog odjednom i niotkud
Neka mjesečarska sigurnost
Da će
Kad se jednom ugasi naše sunce i nestane ovaj naš kutak svemira,
Kad opet bude sve hladno i prazno
Kad ispare narodi i države, bogovi i vjernici, logike i saznanja,
Od svega što ovdje učinismo
Svemir sačuvati samo i jedino
(Ne znam točno kako)
Beethovenovu Sedmu.
Al bilo mi nekak tu tezu glupo izložit drugarima
Pa nisam.
< | veljača, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 |
Skribomanija.
Post office
bromberg00@gmail.com