Dok sam te večeri na jednoj terasi u centru grada
Trusio alkohol sa Šmuckom i Pivskim,
Pa oni kao i obično negdje između druge i treće runde
Počeli svoj čuveni intelektualni okršaj
(Kojeg ja nikad nisam u stanju pratiti
Te se uvijek isključim i prepustim okolnim vizurama i žamoru),
Oblila me pripitog odjednom i niotkud
Neka mjesečarska sigurnost
Da će
Kad se jednom ugasi naše sunce i nestane ovaj naš kutak svemira,
Kad opet bude sve hladno i prazno
Kad ispare narodi i države, bogovi i vjernici, logike i saznanja,
Od svega što ovdje učinismo
Svemir sačuvati samo i jedino
(Ne znam točno kako)
Beethovenovu Sedmu.
Al bilo mi nekak tu tezu glupo izložit drugarima
Pa nisam.
Post je objavljen 04.02.2016. u 17:24 sati.