Treća marčana bura prelila se preko kliškog sedla po ustaljenom rasporedu - dvadeset i sedmoga. Nije se pokazala osobito hladnom ni snažnom, bogme ni pamtljivom, bila je to jedna od onih običnih bura koja fijuče između kuća, diže prašinu, gonja kartušinu i kotrlja lišće.

Zima koju smo upravo otpratili u kabinet povijesti na dnu hodnika, bila je oštra ko Wilkinson britva, strašna studen s duzinom minusa početkom siječnja ostavila je traga, osobito na agrumima. Lišće je uvenulo, klonulo bezvoljno, poprimilo boju bljedunjavog tijesta kojega više ni sedam kockica digo kvasca neće uspjeti podignuti. I sada, kao da je jesen a ne rano proljeće, otpalo lišće s limuna i naranči luta besciljno vrtom i dvorištem, zavlači se u zaštićene kantune, u čudom preživjelu lavandu, penje se na verandu, nadajući se valjda popit koju bevandu štatigajaznam što li je to bivše lišće naumilo.

Nije mi bilo druge nego se priključiti akciji "pometi ispred svog praga" pa sam dohvatio ili kako bi rekli bi maštoviti političari - stavio u funkciju - ljubičasto-sivu metlu s ergonomskom drškom, kupljenom za 39,90 kuna na akciji u nekom Šlauflandu. O da, perke smo sad postali moderni, tko je vidio mahat s običnim metlama od sirka, šta će ljudi reć...
Moraš biti u trendu, dok ne izmisle e-metlu i e-škovaceru, dobro će poslužit i ova.

Enivej, zauzeo sam položaj na najvišoj stepenici stubišta i umjereno snažnim zamasima prionuo na posao. Bekend-forhend-spin-smeš, pa sve pometeno bačio na donju skalinu. Potom još jednom, bekend-forhend-spin-smeš, kumulativno na donju skalinu. Vidi stvarno, s ovom cogito-ergo-sum metlom, ovaj htio sam reć - metlom s ergonomskom drškom, možeš baratat lako ko s četkicom za zube! Već na četvrtoj-petoj skalini skupilo se dosta materijala, ponajviše biljnog porijekla, ali još mi se nije dalo posezati za škovacerom. Kad mi već ovako dobro ide, odlučio sam stvari istjerati na čistac, sve do najdonje skaline pa ću onda lako pokupiti sve.

A onda mi u jednom trenutku sine - pa ovo je formula po kojoj funkcionira ljudsko društvo! Uvijek se likovi s gornjih skalina nabacuju svojom šporkicom na skalinu niže. Kao - najvažnije je da smo se mi riješili svoga smeća, to više nije naš problem, neka se sad o njemu brinu oni ispod nas. I još kao, mi ne želimo uprskat situaciju svima, božesačuvaj. samo nama najbližima, oni nas i tako najbolje razumiju. Potom, ekipa na skalini niže, u želji da i oni svoju razinu društvenog položaja održavaju čistom i urednom kao i gospoda iznad, malo zabrontulaju, ali jebi ga, postupe na isti način - svo smeće, svoje, kao i ono koje im je dolepršalo od "gornjih", uredno proslijede "donjima". Sorry guys, no hard feelings, mi samo postupamo u skladu sa zakonom gravitacije!

I tako malo-pomalo, dokotrlja se uz pomoć metle ili bez nje, sve i svašta na donje skaline, počevši od lišća, grančica, papirića i kamenčića pa sve do silnih obećanja, promašenih ciljeva, zagubljenih strategija i nerealnih očekivanja.

Naposljetku - sve šporkarije koje su napravili oni gore, spadnu na leđa onih najnižih, onih koji nemaju nikakve koristi od zakona gravitacije, premda je nominalno jednak za sve. Oni moraju gutati sranja i gušiti se u hrpama budalaština onih nazovi otmjenih, sposobnih, koji su se, prije ili kasnije, uspjeli popeti po toj skalinadi poneku stepenicu više. Kako i na koji način - bolje mi je i ne započinjati tu priču.

Ipak, sve bude dobro dok dobro bude. Dok se svo ono smeće naneseno na donje skaline može skupiti u škovaceru, pa u karijolu, pa se sve odnese... recimo u kompost.

Međutim, kad bi komunalne službe u donjim slojevima otkazale poslušnost i ne bi pristajale više, ajmo to tako reći - reciklirati otpad, šporkarije bi se u nižim slojevima počele gomilati, sve do trenutka kad bi ta hrpetina krenula suprotnim smjerom - prema gore. Istina, potrajalo bi to, ovi bi se dolje vjerojatno već ugušili, što od smrada, što od nečeg drugog, ali bilo bi pravedno da se jednog dana i oni šporkačuni gore nađu u čudu zatrpanih.

Hm, na kraju sam se prepao svojih misli i zaključio da je svemu kriva metla s ergonomskom drškom - ne umaraš se previše pa ti misli slobodno vrludaju tako da revolucija svjetskih razmjera može početi od jednog najobičnijeg zamaha metlom. Možda mi je pametnije idući put kupiti onu staru provjerenu, od sirka. Makar i ne bila na akciji.