Kad ovako dugo švrljaš blogosferom kao ja, kad stalno nešto piskaraš, slikuckaš, objavljuješ, izlaziš na naslovnicama, onda se neizbježno pojavljuje pitanje - a kad ćeš izdat knjigu?
Knjigu? Zašto bih trebao izdati knjigu?
Pa eto, tako...

Prije nekoliko dana me jedan poznanik, inače "čunka" u književnim krugovima, javno opanjkavao da uzalud tratim svoj talent. Kao - znaš pisati, znaš fotografirati, svašta nešto znaš, a od tebe - ništa! Ćuliš k'o ćula ćulava!
Ma kako ćula ćulava, objavio sam tisuću dvjesto postova na blogu!
To se ne računa!
A dobro kad se ne računa...

Pri tome mi moja čunka iz književnih krugova "zaboravlja" dati neki savjet, mig, putokaz, bilo što, kao nemam ja ništa s tim, moraš se sam potruditi. Ouje! Baš je zgodno vrijeme za solo igrače.
Treba biti aktivan, slati rukopise, zivkati urednike, sudjelovati na natječajima...



No dobro, povremeno se i potrudim. Zaista se potrudim. Problem je jedino u tome što mi ta "fibra" kratko traje.
Ima tome već i vremena da sam napisao kratku priču za jedan natječaj i poslao, iskreno - bez velikih očekivanja. Inače nisam ljubitelj tih natječaja, s obzirom da su svi redom namješteni, osim naravno onih u kojima ja pobjeđujem. No broj takvih u kojima pobjeđujem i tako se kreće približno oko nule. Plus-minus tu negdje. Ako ništa drugo, natječaji te prisile da svoju razbarušenu priču dovedeš u koliko-toliko uredan oblik. I to je već nešto.

Uglavnom, nedugo zatim su mi javili kako im je veliko zadovoljstvo izvjestiti me da je moja priča uvrštena u zbirku i da će svečana promocija biti tog i tog dana, u toliko i toliko sati, na tom i tom mjestu.
Jupiiiii, baš mi je bilo drago!
Ali pazite, to nije sve!
Jednog od tih popodneva mi je na prozor sletila ptičica i to visoko leteća ptičica koja mi je skrivećki čestitala, pače prišapnula da ona moja priča, e znaš koja, ona ona baš ta, ne samo da je uvrštena u zbirku, već da je osvojila ejebigasadnesmijemreći koju nagradu. Jupiiii, jupiiii, jupiiii!
Divan je to osjećaj, zaista jest. Fala ti blože, konačno da se nešto desi.

Očekivao sam promociju zbirke s velikim uzbuđenjem. Razmišljao sam - možda će to biti ta točka prelomnica, nakon koje će mi se otvoriti nove prilike. Intervjuirat će me za novine, a zasigurno ću biti i na glupanijskoj panorami na lokalnoj PorkShop TV. Ufffff, jedva čekam, ala šta ću se pravit važan. Odbrojavao sam dane kao u vojsci. Nula nula sedam, šest, pet...

A onda je, samo par dana prije planirane promocije stigla obavijest da se ista odgađa zbog "tehničkih" razloga. Nisam se usudio pitati koji su to "tehnički" razlozi, možda je mikrofon zakazao, ili je pregorio osigurač, možda je predsjednica žirija loše odigrala utakmicu u gostima kod svoje frizerke, tko će ga znati. Vjerovao sam da će se, ma što da je, problemi otkloniti za tjedan-dva. Međutim, kako vrijeme prolazi, sve sam skloniji vjerovati da su se razlozi ozbiljno uztehnicirali s obzirom da nikakve nove obavijesti ne dolaze.

Eto vidiš koja ti je to sreća, nakon sto godina osvojiš neku nagradu, a onda ti spisateljska karijera prdne u varićak zbog tehničkih razloga!

Ipak, neću se obeshrabriti tek tako. Napisat ću knjigu kad - tad. Samo, o čemu pisati?
Prikupiti bolje postove, doraditi ih i objaviti "Dnevnik jednog autsajdera"? S puno seksa, opojnih sredstava i ilegalne trgovine vunenim čarapama? M'da, koga to zanima...
Možda bih trebao objediniti putopise na jednom mjestu - "Od Zlopolja do Mrzle vodice i natrag". To bi moglo biti dobro.



I tako najviše volim knjige koje se čitaju na preskok - znaš ono, otvoriš je slučajno na nekoj stranici, korak naprijed natrag dva pa dokle stigneš... Zar nije zanimljivo kako se knjige uvijek otvaraju na istim stranicama?

A da napišem kuharicu, to je danas moderno? O da, pa zašto ne, nešto dopadljivo u stilu - ukusni namaz od karfiola i vlasca s pjenicom od buče!? Muzgavci s pireom od batate i umakom od reduciranog grejpfruta? Pijane naranče sa slatkim vrhnjem! A drugi dio kuharice mogao bi biti koncipiran "kako se riješiti suvišnih kilograma". Fino, s lijeve strane bi bili napisani recepti za dobijanje, a s desne, recepti za skidanje kilograma. Pa još i naopako, tako da dvoje ljudi istovremeno može čitat kuharicu i skidalicu. I tako mi najviše ljudi dolazi na blog preko guglarije "oblozi za skidanje sala s trbuha". Svakog dana najmanje trideset debelih čitatelja dođe na "Brod u boci", nadajući se kako će običnim oblogom riješiti mlohave škembe. O da! Ne brinite dragi moji, nećete smršavjeti, ali ovdje ste dobrodošli! Znam kako vam je.

U međuvremenu, i dalje ću čitati knjige, brižno ih preslagivati na svojim policama nadajući se kako ću jednog lijepog dana u svome stanu imati posebnu sobu - pravu pravcatu biblioteku. U udobnoj fotelji, pored lampe za čitanje, pijuckat ću viski, okretati stranice i uživati u pisanoj riječi.



I zbog svega navedenoga, odgovorno tvrdim - nikad neću izdati knjigu!

Knjiga je najbolji prijatelj.
A ja prijatelje ne izdajem.