Planina je oduvijek privlačila čovjekov pogled. Od samoga osvita zore dok se slutnja novog dana tek nejasno nazire iza vrhova pa sve do sumraka kad se nebo svo zažari kao rock-bend dok izvodi posljednju pjesmu na koncertu.
Promatrajući oblake iznad planine i njihovo kretanje, čovjek je mogao naslutiti kakvo ga vrijeme očekuje. Na uzvisinama je podizao obredne gomile i gradio crkvice, nastojeći uspostaviti nit poveznicu s "onim gore" čija je pomoć uvijek bila dobrodošla.

Od prvih sličica koje su se mogle pohraniti jedino u ljudskom sjećanju pa do suvremenih mogućnosti kada jednim potezom kažiprsta uspjevamo zarobiti dijelić vremena kao i da nije isuviše proteklo.
Tko god je, makar jednom uzeo foto-aparat u ruke, sigurno je poželio barem na takav način "zarobiti" planinu, čarolijom svjetla i sjene svesti to ogromno prostranstvo u okvire svoje fotografije. Zar mislite da je slučajnost što se gotovo na svim foto-aparatima, uz ona famozna slova P, A, S i M za koje mnogi i nisu sigurni što točno znače, jedna do druge nalaze i sličice s ljudskim likom i gle čuda - planinom. Portrait i landscape, čovjek i planina, najčešće su opcije za kojima će posegnuti ljubitelji fotografije.

A među njima, zapravo i nema suštinske razlike. Isto kao i čovjek, i planina ima svoje lice. Lice na kojem se ističu karakterne crte, lice ispresjecano borama, ponekad i ožiljcima. No za razliku od čovjeka, planina ima tisuću lica. Koje ćemo od tih tisuću lica uspjeti uhvatiti u okvir objektiva, ovisi o nama. I naravno, o planini koja će sama odlučiti koje će nam lice danas pokazati.

Već tradicionalno u ovo doba godine, moji "Mosoraši" u suradnji sa znalcima iz Fotokluba Split, organiziraju izložbu planinarske fotografije, koja ove godine nosi naziv "Planina ima tisuću lica", kojeg je navodno smislio neki nadobudni bloger.



Iz godine u godinu, ova manifestacija buja kao da je progutala bačvu pivskog kvasca. Uloga članova žirija nije nimalo jednostavna, s obzirom da od 1200 pristiglih fotografija čak osamdeset i trojice autora moraju odabrati pedesetak najboljih ili najsretnijih, koji će idućih desetak dana krasiti zidove Fotokluba u Marmontovoj ulici (od Peškarije pa malo uzgor prema Maji, nemo'š falit).



Usporedno sa ovom, u prostorijama HPD Mosor, otvara se popularno nazvana "luzerska" izložba, a kad pogledate te "gubitničke" fotografije onda vam tek ništa neće biti jasno. Sve jedna bolja od druge. Ajde, mogu shvatiti ove hodačke tipove koji stoje na čvrstom tlu pa usput kliketaju nadajuć se ufatit nekog kozoroga, ali kakvu li tek tehniku snimanja koriste alpinisti i speleolozi dok visuljaju na onim užetima, uf, o tome mi je bolje i ne razmišljati.



Stoga, ako imate vremena i budete u prilici, pogledajte ove izložbe, nećete se bogzna kako umoriti i zapuhati, a vidjet ćete ono najljepše što nam planine mogu ponuditi, prizore koji ostaju neizbrisivi dio naših uspomena.