Naspram količini buke kakvom smo posljednjih tjedana izloženi u slijepoj našoj, siguran sam kako bi osmosatna radna smjena u pogonu za proizvodnju brokava polučila jednak učinak kao i slušanje Fantastične simfonije Hectora Berlioza u izvedbi Berlinske filharmonije.

Pobjeći negdje daleko što dalje, kako je znao pjevati nekoć rado slušani, a danas prezreni kantautor s one strane krive Drine bez filtera, doima mi se kao jedino smisleno rješenje. Uzeti mašklin u ruke i bez ičijeg nagovora posaditi desetak sadnica čempresa na obroncima brda koje je ljetos stradalo u požaru, djeluje mi još bolje na psihu i kantunal.

Snažnu provalu elektriciteta koja se pojavila pri pokušaju približavanja vlastitih prstiju vratima automobila i nemoćni zvuk vergl-verg-ver-v... koji mi je samo nekoliko trenutaka kasnije dao do znanja da je akumulator odslužio svoje, prihvatit ću kao ironiju sudbine.



Dok bura zviždi nad Bračkim kanalom, ushićeno promatram miroljubivo jato divljih pataka kako se praćakaju na nekakvoj naplavini pa u jednom trenutku pomislih - možda stvarno nisam odavde.