Znakovito

15.03.2013.


Tjedan na izmaku obilovao je uzbudljivim događajima. Tako je primjerice Dow Jones zabilježio najveći pozitivni niz u posljednjih sedamnaest godina, naša Hrvatska je, vjerovali li ne, ušla u skupinu zemalja "vrlo visokog društvenog razvoja" , cijena škampi na splitskoj peškariji stabilizirala se na sto i pedeset kuna, a ćer Joke Medvida dobila je četvorku iz likovnoga.

Osim toga, još jednom se obistinila teza po kojoj je sportska igra u kojoj dvadesetak manekena brižljivo njegovanih frizura naganja bubamaru po livadama obilno našpricanim pesticidima, prevladala status "najvažnije sporedne stvari" na svijetu i postala praktički djelatnost od enormnog društvenog pa i političkog značaja.

Ako je vjerovati pojedinim, vrlo uglednima analitičarima događanja u prolitici koji su zaključili kako je neočekivana pobjeda Milana nad Barcelonom prije petnaestak dana uvelike pomogla Silviju Bescrupuloniju ostvariti iznenađujuće dobar izborni rezultat, tako mi se čini da je fantastična igra malog vanzemaljca sa argentinskom putovnicom u uzvratnoj utakmici istih rivala, imala za logičnu posljedicu pobjedu sunarodnjaka Jorgea Maria Bergoglia u izboru za novog najvećeg prijatelja hrvatskog naroda.
Istina, hrvatski se narod, inšempjan kakav već zna biti, odmah po objavi sretne vijesti podijelio na žestoke pristaše Franje s jedne i Frane s druge strane, što je priznat ćete, izuzetno bitno u razumjevanju i jačanju međusobne snošljivosti hrvatskog sjevera i juga.

No lako ćemo za to. Mene su recimo tog trinaestog u mjesecu izuzetno dojmile TV emisije na našim televizijama u kojima su eminentni vatikanolozi komentirali sam tijek izbora i pri tom minuciozno i nadasve precizno objašnjavali svoje pogrešne procjene zbunjenom gledateljstvu.

Istina, onim slabije upućenim u zakučasta pravila izbora vrhovnog poglavara katoličke crkve, ponekad je teško bilo dokučiti razliku između papabila i papamobila, kao i to zašto na biračkim mjestima nisu uočeni predstavnici GONG-a, ali stvari su srećom posložile na svoje mjesto kad je završio koncert francuske limene glazbe na trgu Svetog Petra.

Oduševljeno mnoštvo očito zadovoljno odsviranim koncertom srdačno je pozdravilo novog Papu, koji se u prvom nastupu pred zahtjevnom rimskom publikom pokazao u najboljem mogućem svjetlu.
Naravno da takvo što nije promaklo stručnjacima u našim studijima, štoviše, iz minute u minutu pljuštali su kolosalni zaključci. Tako su, između ostalog, primjetili kako je znakovito što novi Papa dolazi iz Latinske Amerike. Premda potječe iz reda isusovaca, odabir imena Franjo također je ocjenjen izuzetno znakovitim. Znakovito je bilo i to što je čitavo popodne padala kiša. Turbo znakovito je ispalo je i to što je kiša u nekom trenutku, zamislite čuda - stala. No znakovitostima tu ni izdaleka nije bio kraj. Trenutak u kojem je novoizabrani Papa pozdravio okupljene s buona sera dao je tek naslutiti, ali način kako je spustio svoj pogled izazvao je pravu erupciju znakovitosti.

Te noći, priznajem, od uzbuđenja nisam mogao zaspati. Iz čisto sebičnih razloga. Priznajem, bilo mi je krivo što i sam nisam sposoban razabrati sve te znakovitosti. Istina, uočio sam da je možda znakovito što je u ovom tjednu ponedjeljak pao točno jedanaestog u mjesecu, a što je frapantno znakovito, ista stvar se dogodila i u veljači! No, trenutak kasnije, zaključio sam da mi je ta znakovitost bezvezna. Nikad od mene znakovitologa!

Sutradan su sve dnevne novine donijele more novih, senzacionalnih znakovitosti, a ja sam vrludao kojekuda grozničavo tražeći događaje koje bi se mogle okarakaterizirati znakovitima. Tako mi se recimo učinilo da su ovi kajaci usred tmurnog dana znakovito formirali oblik cvijeta.



A more, more je predvečer krenulo prema istočnoj obali Jadrana i znakovito preplavilo dalmatinske rive.



Oprostite, ali to zaista ne može biti puka slučajnost...



<< Arhiva >>