Prije nekoliko dana, medije su preplavile slike „dramatičnog“ spašavanja preživjelih s kruzera simboličnog imena „Carnival Triumph“. Ako je suditi po scenama koje su zabilježila TV kamere, u kojima su čudom preživjeli putnici doslovce ljubili obalu Alabame nakon prvih dodira sa terrafirmom, čovjek bi pomislio da se tu radi o jednoj od najvećih nesreća u povijesti pomorstva, tragediji prema kojoj je potonuće Titanika beznačajni pisofkejk.

Prve vijesti iz Meksičkog zaljeva, bile su prilično zbunjujuće, na nekim portalima se moglo pročitati kako je brod ostao „nasukan na otvorenom moru“, što bi zaista bio prvi takav slučaj zabilježen ikada otkada je mora i brodova, počevši od onog trenutka kad je nepoznat netko sjeo na deblo i pobjedonosno povezao dvije obale pa eto sve do danas.

Međutim, što se dogodilo? Ogroman kruzer sa 4200 putnika i pitajboga koliko članova posade ostao je bez pogona. I to ne samo onog koji pokreće propeler već i onog koji održava komplicirani sustav cjevovoda na brodu. Srećom, vrijeme je bilo povoljno, more mirno, brod u jednom komadu, i praktički je bilo pitanje sati kad će se kvar otkloniti i brod nastaviti putovanje prema sigurnoj luci. No, slijed događaja otišao je u sasma neočekivanom smjeru.

Putnici ispočetka nisu bili ni svjesni problema koji će ih zadesiti. Prvi crv sumnje nastao je u trenutku kad je John Smith, američki državljanin iz Sedgwicka, Nebraska odlučio obaviti malu nuždu u kabini 2113. Istina, s malom nuždom nije imao osobitih problema, mlaz je bio snažan i postojan, a trešnja pimpeka nakon dostojanstvenog čina, muška i odmjerena. Međutim, čim je odlučio isprati WC školjku, vodokotlić je otkazao poslušnost. U cijevima naime nije bilo vode. Ko ga jebe, pomislio je John, nisam kod sebe doma. Tek koju kabinu dalje, prvim hodnikom desno pa iza ćoše, odvijala se prava drama. Putnik Raul Moreno iz Cincinatija, Ohio, nije mogao tek tako nehajno odmahnuti rukom poput Johna iz Nebraske, štoviše, Raul se ni kriv ni dužan našao u puno dubljim problemima. Njemu se naime, zbog novonastale situacije, uskokuljalo u stomaku pa ga strefio proljev. Scenario je ispočetka donekle sličio prethodnom, delikatna radnja je obavljena uz prigodno prduckanje i potmulo praskanje, ali sve u svemu, stvari su kliznule bez većih problema. No, sjenka užasa prekrila je Raulovo lice kad je shvatio da neće moći počistiti iznered koji je ostavio iza/ispod sebe.



Još uvijek nije posve jasno kako, ali vijesti o ova dva praktično nepovezana slučaja, raširile su se Carnival Triumphom brzinom meteorita nad Čeljabinskom. Mnogi su putnici postali svjesni kako je one šporkarije koje pristojni ljudi inače ne rade, khm khm, pametnije izbjeći u vlastitim kabinama pa su masovno pohitali u javne WeCeje, smještene u kino-dvoranama, restoranima i kockarnicama. Možete li zamisliti kakvi li su tek šok i nevjerica zavladali u trenutku kad su jadni putnici shvatili da su čak i tamošnji vodokotlići u generalnom štrajku!? Strašan sindrom grlice zahvatio je ogromnu većinu putnika, čak se proširio i na dio posade. Stanje je postalo nepodnošljivo, ljudi su, uspaničeni i dezorijentirani do krajnjih granica, počeli obavljati nuždu na do tada nezamislivim mjestima – ispod signalnog jarbola, iznad lančanika pramčanog sidra, pored čamaca za spašavanje, u tanku balasta broj 2, u spremištu boje, a navodno je zabilježen čak i slučaj da se jedan pomahnitali Portorikanac ušuljao u kapetanovu kabinu i ostavio neizbrisiv trag na skupocjenom tepihu.

Budimo realni, svatko od nas, barem jedno dnevno napravi neko sranje, hebga takoto iđe, ali nakon ovih strašnih događaja na luksuznom kruzeru, ne mogu se ne zapitati – kako su ove probleme rješavali moreplovci još od vremena Sinbada pa sve do prije pedesetak godina kad su zahodi sa ispiranjem na brodu bili nepoznata pojava? Kako bi Kolumbo otkrio Ameriku da su njegovi mornari radili nešto slično kao ovi na Carnival Triumphu? Kako bi Magellan oplovio svijet, a Hrvatska osvojila sedamdeset i šesto mjesto na ljestvici konkurentnosti? Stotinu pitanja, a odgovora niotkud? Hm, a možda je to još uvijek tabu!

Nakon svake pomorske nesreće, međunarodna klasifikacijska društva koja određuju norme za gradnju brodova, pronalaze uzroke havarija i najčešće postrožuju propise i uvjete za plovidbu. Tako me uopće ne bi začudilo kad bi zbog nedavnih nemilih događaja, pored splavi, pojasa za spašavanje i signalnih raketa, u popis obavezne opreme za spašavanje uvrstili i tutu, vrčinu ili kahlicu kako vam god drago, i to po guzi putnika. Koliko guza toliko tuta i miran Meksički zaljev! A i Kaštelanski također...