Zlokobno okno tunela približavalo se vrtoglavom brzinom, a trenutak prije no što će me progutati mahniti Kiklop, preplavilo me užasno saznanje da nemam ni masku ni peraje ni disaljke, kamo li boce za ronjenje. Tko zna koliko će taj tunel trajati i hoću li imati dovoljno zraka u plućima za izdržati do drugog kraja.



Bezizglednu situaciju riješio je posve neočekivano Jurica Pađen, njegov davni Aerodrom i "Obična ljubavna pjesma" koje se u šest nula nula, uz tako mrzak zvuk "tak", uključila otprilike dva pedlja od mog desnog uha.

Ipak je tak ovoga puta odabrao savršen trenutak za otkačiti košmar od sna jer zaista ne znam koliko bi još izdržao na ogradi lokomotive u onom predugom crnom tunelu.



Nikad nisam znao pisat ljubavne romane, jer draže mi je ono što u dvije-tri riječi stane... nastavio je Jura u svom ritmu ne hajući za moje vlakove, tunele i boce za ronjenje, a ja sam, još ne otvorivši oči shvatio kako će uskoro osvanuti još jedno jutro zaljubljenih ispunjeno sladunjavim stihovima, plišanim medekima i pralinama od čokolade.

Jednom sam negdje pročitao kako je više ljudi smrtno stradalo od plišanih, nego li od pravih, živih i mrkih medvjeda koji tumaraju šumama i planinama, triskaju losose po brzacima gorskim rijeka.. Tko bi reko da su plišani medvjedići tako opasni?

Ulice još mokre od sinoćnje kiše, ulegnute pod težinom hladnjikavog jutra nisu obećavale bogzna kako romantičan ugođaj. Poznatim ću putem i zatvorenih očiju još jednom prijeći razdaljinu od točke A do točke B. Bez suvišnih pitanja i razmišljanja. Tako to biva, danas su spram romantike, zavladala vremena matematike i gramatike.



U neko doba jutra zaljubljenih prenuo me reski zvuk SMS poruke. Nepoznat je broj. Ponadavši se romantičnom sadržaju, osjetio sam se prilično glupo dok sam iščitavao hrpu beznačajnih slova i znakova. Nekakva Bezvezzeta koja je očito na prevaru dobila moj broj, obavještava me kako ovog tjedna imaju akciju u kojoj madrace i podnice snizuju za deset, a poplune čak za trideset posto.
Bali vas popluni!

I još kažu - ukoliko se želite odjaviti skočite na http://žVrljBrlj.bit, stranicu u kojoj ćemo vas još jednom izvozati ko Dragan Džajić Bertija Vogsta na Marakani tamo neke sedamdeset i već koje...

Rastužilo me. U posljednje vrijeme uglavnom primam ovakve budalaštine. Kupovinom kod nas uštedjet ćete brdo novaca. Ahaaaa. Pošaljite SMS sadržaja tog i tog na broj taj i taj, i sudjelujte u nagradnoj igri u kojoj imate priliku osvojiti najnoviji model smartfouna SxY 3090-G. I tako dalje, dok nas smartfoun ne rastavi...

Predugo već nisam primio poruku tipa - di ćemo ove nedilje? Više se i ne sjećam jesam li ja odustao od njih ili su oni odustali od mene. Ili smo svi zajedno odustali od nas. Ili još mislimo da nismo odustali, da je to eto, samo takva faza. Koja će navodno proći. Povukli smo se u sebe, osamili se i zatvorili u svoje male svjetove kao školjke.



Eh da, dođe tako ta zvjerčica tiho, nenadano i nesvjesno, uvuče se poput lupeža u svakodnevicu i podmuklo prebriše granicu između ugodne samoće i bolne usamljenosti.

A mi, mi polako postajemo prolaznici...
Proći će i ovaj dan u kojem ćemo sigurno nešto promijeniti, ili možda nećemo, dan koj će već sutra postati jučer, a mi ćemo izluđeni i umorni, zaboraviti što smo uopće htjeli.



Oblaci se razilaze. U jednom trenutku, ali zaista, samo u jednom trenutku, zamirisalo je onako kako samo ono zna. Nije me prevarilo. Samo mi je namignulo, onako u povjerenju da bi se tren kasnije skrilo se u nabreklom pupu bajame. Namignuh i ja. I osmjehnem se. Zimi polako dolazi kraj...