U bezglavoj jurnjavi cestom života, često nismo spremni prepoznavati znakove koji nam se nalaze pored puta. Doduše, ponekad ih i primjetimo onako uzgred, krajičkom oka, ali najčešće samo lakonski odmahnemo rukom i kažemo - ma nije to ništa.
Nije to ništa - to je najgluplja moguća rečenica, nikad nije ništa, uvijek nešto jest...
Znak uvijek nešto znači.
Ovoljetna vladavina Lava donijela mi je previše vatre.
Željan sam vode.
Ali ne više ove velike, morske, plavetne.
Želim samo doći na obalu rijeke, sjesti pored nje, slušati kako voda protiče i jednostavno - šutjeti...