Premda su jučer svi mediji izvijestili o još jednoj u nizu stand-up tragedija psihopata iz maksimirske šume, najvažniji, a i najljepši nogometni događaj dana zbio se u nedalekom Vrbovcu u kojem su snage odmjerile reprezentacije Slovenije i Hrvatske. Odigralo se muški, borbeno, atraktivno i dinamično, baš onako kako i priliči jednoj utakmici ženskog nogometa. Na tribinama se okupilo gledatelja taman za jedan razred trgovačke škole, uglavnom sportskih sladokusaca uz šačicu starih pohotnika u remisiji, koji srećom, nisu izazvali niti jedan ozbiljniji incident.

Bez zafrkancije, tako dobru nogometnu utakmicu nisam gledao godinama. Suprotno uvriježenom mišljenju da se nogometom bave muškobanjaste cure kvrgavih nogu i kukastih noseva, blatnjavim terenom musavog stadiona jučer su severeno vladale sve ljepotica do ljepotice, štoviše, siguran sam da bi mnoge od njih pomele konkurenciju na nekom natjecanju za miss.

Najbolja slovenska igračica, prava Zver, zadavala je puno muka domaćoj obrani, ali prvi pogodak ipak je postigla Hrvatica Allison Lee Scurich, doduše u vlastitu mrežu. Pa dobro, što sad ima veze, najvažnije je da se mreže tresu, ali ipak, prilično smo se zabrinuli kad je Tanja Vrabel i drugi put zabila za Sloveniju.
Naše igračice ipak nisu poklekle duhom, napadale su, pucale, izvodile kornere, svojski se trudile što je naposljetku rezultiralo krasnim golom Dušanke Juko koja nije marila što će pokvariti frizuru već je znalački glavom pospremila loptu iza leđa slovenske vratarke.
Ipak, ni Slovenke se nisu predavale tek tako, a u trenutku kad je Urška Žganec povisila na 3:1, već smo se počeli opraštati s nadama u povoljan rezultat.

Stoga se i nisam začudio kad je naš trener na desni bok ubacio ministra Čobankovića, eto neka čovjek osjeti još malo slasti prije nego što sve ide uprdec.

Ali jaoooo, komentator prenosa u jednom trenutku spominje kako je Čobanković zapravo žensko, štoviše da se uopće ne zove Čobanković već da je to Petra Glavač koja majstorski zavrće jednu loptu u sredinu i smanjuje rezultat na 2:3!!!

Uffff, a već se igra devedeset i treća minuta, Slovenke kreću s centra, ali naše igračice ponovno osvajaju loptu, jurišaju na gol, dolaze u šansu, vratarka brani, lopta se još nekoliko puta odbija, dolazi do Izabele Lojne koja sa dvadedesetak metara udaljenosti fantastično puca i postiže najljepši gol ikada viđen na domaćim terenima - 3:3. Naše igračice, iako blatnjave i umorne, zapletene u klupko radosti, proslavljaju zaslužen uspjeh...
Pa je li to mogućeeeeee!?

Heej ljudi moji, moguće je, zaboravite sve predrasude i nametnute zablude, tko još šljivi Coca-Colu, kažem vam - ženski nogomet - to je ono pravo!


foto: vecernji.hr