Ljudi iz nekih čudnih, gotovo mazohističkih razloga vole biti prevareni. Čak i ako unaprijed znaju da će biti nasamareni, nerijetko to primaju s nevjerovatnom dobrohotnošću, puni simpatija prema varalicama. Gledam ovih dana lica ljudi oko sebe, imam osjećaj kao da se nalazim u nekakvoj sklepanoj kino dvorani ili ruševnom domu kulture za vrijeme mađioničarske predstave. Dok mađioničar na sceni miješa karte, pili svoje zgodne suradnice i izvlači zeca iz šešira, oduševljena publika traži još jedan bis, jedino tamo neki brko u demode sivom odijelu u jedanaestom redu s desne strane nervozno kašljuca i u sebi kuje plan kako će raskrinkati glavnu zvijezdu večeri.

Iskreno, nismo ni primjetili trenutak u kojem su se mađioničari pretvorili u iluzioniste, bijele rukavice i tamne cilindre zamjenili su kostimi drugačijeg izgleda, ali metode su uglavnom ostale iste.

No, iluzije nisu izmišljotine našeg doba, koliko god se utvarali da smo puno napredniji od ljudi koji su živjeli prije ne znam koliko tisuća godina, izgleda kako se kroz povijest u ljudskom karakteru praktično ništa nije mijenjalo.

Evo, uzmimo za primjer Odiseja, jednog od najglasovitijih i najslavnijih junaka grčkih mitova, njegovo ime postalo je sinonim za dugotrajna i mukotrpna putovanja, štuje ga se i danas kao velikog ratnika i neustrašivog pomorca.



No, ako samo malo zagrebemo ispod površine, primjetit ćemo da tu nešto ne štima. Čuj ovo - deset se godina vraćao iz Troje do svoje Itake!? Je li i vama to malo sumnjivo? Premda se i danas stručnjaci spore oko točnih lokacija ovih drevnih gradova, čak i ako pretpostavimo da su se nalazili na potpuno suprotnim krajevima stare Grčke, opet između njih nije moglo biti više od nekoliko stotina milja udaljenosti. Dajte mi obični kajić i vesla u ruke i evo da ću se za tri miseca vratit doma! Međutim, slavnom moreplovcu Odiseju, trebalo je dobrih deset godina!? Istina, nije on samo plovio, povremeno je sa svojom vojskom pljačkao i ubijao po zemljama i otocima na kojima bi se zatekao, ali nema sumnje da se sve to dogodilo u čistoj samoobrani. Mislim, ti domoroci su zasigurno bili veoma nasrtljivi prema mornarima...

A tek priča o čarobnici Kirki!
Kirka, kći boga sunca Helija, imala je sposobnost muškarce pretvarati u svinje. Dobro, danas takvu sposobnost posjeduje priličan broj žena premda i ne moraju nužno biti kćeri boga sunca. U svakom slučaju, naš vrli Odisej se prihvaćajući savjet boga Hermesa uz pomoć ljekovitog bilja znao obraniti od tih vradžbina, čak se s vremenom jaaaaako zbližio s Kirkom tako da su godinu dana proveli u ... hm... vrlo prijateljskim razgovorima...

I pogledajte samo kako je i danas to dobra skuža, ako vas ikada uhvate "u šteti", možete se pravdat kako vas je ta zločesta čarobnica od ljubavnice jednostavno - začarala, i ne samo začarala već i prijetila da će vas pretvorit u svinju ukoliko ne udovoljite svim njezinim prohtjevima. Bestidnica jedna!

I kad se nakon deset godina vješti pomorac konačno vratio u svoje kraljevstvo, svi su ga dočekali raširenih ruku, a njegova ljubljena Penelopa konačno je mogla odahnuti od najezde prosaca.
Zapravo, prava je istina da je Penelopa bila zakonita kraljica Itake, a Odisej je svoj kraljevski status dobio "u dotu", ženidbom s kraljevom kćeri. Ipak, Odisej je za sva vremena ostao upamćen kao faca bez premca!



Odiseji naših dana koriste se sličnim metodama, i za divno čudo, što se više preseravaju postaju sve slavniji, a mi koji poslušno sjedimo u publici, opijeni njihovom slatkorječivošću, postajemo sve benevolentniji, pa za njihove laži i obmane pronalazimo nevinija imena poput - spina! Ne mislim pritom samo na omražene političare, blefera ima oko nas koliko god hoćeš.

Kako uopće prepoznati blefera?
Nije to baš jednostavan zadatak s obzirom da ćete vrlo rijetko vidjeti nekoga da mu je na čelu velikim štampanim slovima istetovirano - BLEFER. Takvi tipovi u pravilu uzgledaju fenomenalno, galantno, obrazovano, uglađeno, pomalo kicoški, ma svaka majka bi ih za zeta poželjela. Tek rijetki mogu prepoznati da se iza te savršene fasade krije teški mutež, lažljivac i smutljivac.

Kad sjedaju za stol, obično odaberu položaj iz kojeg mogu direktno gledati ulazna vrata. Općenito, nastoje sve prisutne u prostoriji držati na oku. Bleferi ne vole da im se netko vrzma iza leđa. Sa bleferima je teško igrati fer - jedini način za razotkriti blefera je kontra-blef!

Stoga, ako sumnjate na nekog, diskretno mu se približite i nešto čeprkajte po policama, kao nešto tražite ili ako se iza sumnjivčevih leđa nalazi samo zid, pravite se da mlatite komarce. Blefer će vam sigurno ponuditi pomoć! Naravno, ne zbog toga što vam uistinu želi pomoći nego samo da se što prije maknete ća. Bleferi u pravilu imaju dostojanstveno držanje, ali vrlo često znaju nekontrolirano tapkati desnim tabanom. Ako im zavirite ispod cipela, primjetit ćete da je desni đon umnogome izlizaniji nego onaj lijevi.

Ako za vašu opravdanu sumnju pronađete dokaze, nemojte ih ni za živu glavu odmah javno obznaniti. Štoviše, dobro je u svojoj blizini uvijek imati najmanje jednog blefera, čisto onako za trening. Na poslu pogotovo. Povjerite mu se brižno, u četiri oka, kako onaj mamlaz Mirko iz kadrovske stalno oteže sa izvještajem, a tek uzgred možete primjetiti da Jasna iz antikorozivne zaštite ima fenomenalne guze. Potom pratite tok informacija. Blefko će se apsolutno složiti sa svim točkama optužnice čak dodati i nove elemente, ali će se već isto popodne naći s onim mamlazom iz kadrovske na kavi, a slijedećeg jutra potražiti Jasnu iz antikorozivne. Naravno - neće je naći jer Jasna zapravo i ne postoji, ali on to ne zna jer se non-stop vuče po bolovanjima.

Bolovanja su posebna priča. Bleferi uvijek boluju od nekih misterioznih bolesti. Najbolji su kad vam žele uvalit priču o svojoj tužnoj sudbini i specijalistima koji nikako ne mogu utvrditi točnu dijagnozu. Za takve prilike, uvježbajte onaj pogled - hej čovječe - lažeš me, i ti znaš da me lažeš, ali isto tako znaš da ja znam da me lažeš, pa daj brate, ako si me već odlučio lagati, onda barem nemoj vrijeđat moju inteligenciju pa se potrudi da me lažeš - pošteno.