Kad makina svom forcom
istisne tisto masline
do kraja
i kad zadnja kap zlatnoga uja
kane
uvik ćutim
da je stalo naglo
nenadano
i da je tribalo durat
još
Dugo još...

Kad se kroz kanelu otoče
sve one silne kapje rujna vina
pisma prođe
a u grlu ostane
samo trpki okus tanina

Tek zadnji trak sunca
zastane zarobljen
u suzi
za Čovikom
kojeg više nima...