Prije otprilike četiri i po godine, prilikom prve neslužbene i prijateljske posjete kliškoj tvrđavi, vjerojatno zamantan ambijentom i nekim čudnim silnicima koje su dopirale iz tko zna kojih vremena, pala mi je na pamet vrlo visprena ideja kako bi čitav ovaj prostor bio idealan za uprizorenje spektakularnih bitaka koje su se odvijale kroz povijest.

Eh sad, ne želim uobražavat kako je netko od vrlih Klišana došao na istu ideju čitajući moj post, (sjeti se Pobratimstva lica u svemiru), ali mi je u svakom slučaju drago da ta zamisao nije ostala mrtvo slovo na papiru. Ideja kao ideja ništa ne košta, a i ne vrijedi bogzna što ako ostaje samo kao ideja.

Zaputili smo se na sinoć na Klis bez velikih očekivanja o tome što ćemo vidjeti i doživjeti pomalo se sprdajući s jednim našim hipohondričnim prijateljem (ime mu ovoga puta neću objaviti) koji nas je upozoravao kako će tamo biti pucanja, detonacija, kako će radit sablje, bombe rašpe livorveri, uostalom, kako neće uopće bit lako ni upast na klišku tvrđavu s obzirom na interes puplike!



I stvarno, vrlo smo optimistično stigli pred vrata tvrđave i bez ovna za nasilni upad kad smo shvatili da unutra ne možemo bez ulaznice!
- A di se prodaju ulaznice?
- Doli na info punktu!
- Enti info punkt kako ga nisam prije sinja...



Uglavnom, na info punktu postao sam sretni kupac posljednje, doslovno posljednje ulaznice bez koje bi mi veliki kliški boj ostao tek sanak pusti.

Za to vrijeme, gledatelji su popunili sve "tribine" znatiželjno iščekujući početak velike predstave.



A on je bio doslovce bombastičan, pirotehnika je radila ko u najboljim holivudskim spektaklima, za tren oka, stara je tvrđava postala poprište bitke nad bitkama.











Praskali su topovi, mužari i kubure baš kao u pravim bitkama, tako da su oni slabijeg srca u publici već polako utipkavali u svoje mobitele broj 112.

Kliški Uskoci branili su vrata Dalmacije od nasrtaja moćne turske vojske i jedno vrijeme im je to zaista i uspjevalo, ali usprkos početnim neuspjesima, Osmanlije nisu odustajale od svog nauma.
Zauzeli su Klišku tvrđavu i njome vladali preko stotinu godina.









Naravno, kao u svim pričama na ovome svijetu "dobri momci" se za neko vrijeme rekuperaju, obnove svoje snage, borbeni moral podignu na en-tu potenciju da bi konačno u završnom dijelu nanijeli fatalni udar mrskim zavojevačima i zauvijek ih protjerali u zemlju nedođiju.



Sve u svemu, prvo izdanje bitke za Klis bilo je uistinu spektakularno. Veliki broj vrlo uvjerljivih "glumaca", fantastična scenografija i posebno kostimi koje su nosili akteri predstave dali su poseban pečat čitavom događaju.

Glavni pripovjedač je možda bio malo preozbiljan, a barem za moj pojam, u scenariju čitave bitke jako mi je nedostajala jedna rasna djeva bajna čija bi nesretna ljubav bila glavni pokretač priče. Jer ovako, nikome nije jasno zbog čega se tuku toliki vrli mužjaci. Mislim, sve je to u redu, osvajanje teritorija, obrana Domovine, ovo ono, ali tu ni izdaleka nema onoliko strasti i navale hormona kao kad se dva muža pobiju zbog neke žene. E to je to! No woman, no cry



Beverly Klis jednom rječju - ludilo!
Ili u dvije - ludilo brale...