Sanjao sam noćas razdragane ljude, zapletene u klupko radosti, vidio sam osmijehe, osjetio ritam ljubavi.





Planuo je u mom snu Kries našeg iskona, s Vejom sam zaplovio Istrom, raširenih jedara Jadranskim morem prema jugu Italije i još dalje preko Atlasa u prostranstvo Afrike...

U snu sam čuo ritam bubnjeva, u zvukovima gajdi slutio čežnju ljubavnika, violine koje su vraćale kapi kiše prema nebu...



Sanjao sam moje drage ljude i na njihovim licima vidio sreću...



Poželio sam da san bude kao i stvarnost, te ljetne noći na Gradini, u Solinu, ispod zvijezda...