Desetak dana ago, javila mi se Ćimoza, moja osobna savjetnica za bežičnu komunikaciju, dvovisinski razboj i napad u vaterpolu s igračem više te zapovjednim glasom svečano izjavila:
Srida, dvadeseti!
E?
Zadar!
Šta ima u Zadru?
Idemo gledat avione!
Ma di ću ić u Zadar gledat avione kad ih svakog dana isprid mog balkona prođe najmanje šezdesetipet!
Aj ne pizdi, to nisu isti avioni, ovo ti je Eršou!

E kad je Eršou, onda više nema rasprave, u povjerenju, sa Ćimozom ni u kom slučaju nema rasprave jer ona najbolje zna šta meni triba, a šta ne.
A mene ono baš triba puno puno nagovarat za poć u Zadar gledat Eršou, ae...

Izletija sam s posla jušto na vrime, pa nekim čudom priletija iznad trogirskog krkljanca, smaza na brzinu dva pjata manistre usuvo, pokupija ekipu pa onda priko Prgometa i Krke na Zadar2, Dalmatinom 130, Kalmetinom pinku manje i već smo do pet uri bili u Zadru! Našli smo odlično misto za parkirat (deboto na obroncima Velebita) pa se lipo paćifiko priko pješačkog mosta spustili u grad.

Karte za Eršou odnosno Adria Air Race Zadar rezervirali smo ranije priko interneta za 37 kuna i to nam je bija potez i po, jer se jučer na ulazu moralo platit puno više - čak 100 kuna po čoviku!? Naravno da je to izazvalo opće oduševljenje lokalnog stanovništva pogotovo kad su ugledali zabarikadiranu rivu, a jedna šjora gospoja dramatično je širila ruke i zapomagala - kakvo je ovo vrime došlo, oni će meni braniti na moju rivu doći! Ma niko vam moja gospojo ne brani, dajte pola penzije, povedite muža, dicu i unuke i gledate reoplane kako letidu! Eeeee sinko moj, davno sam ti ja letila...

Uglavnom, i bez familije šjore gospoje, skupija se na rivi mali milijun svita.



Dok su sve oči bile uprte u padobrance iz visina, niko nije primjetija padobrance preko zidina...



A onda su počeli letit smišni šareni aviončići i ne samo letit nego su još i činili tombule, valjke, dvostruke akslove i još neke figure koje nisam uspija zapamtit.









Pojedinačne akrobacije otimale su uzdahe, ali kad su na nebo iznad Zadra doletili majstori iz "Krila Oluje", oduševljenju nije bilo kraja.

Najprije u skupini od šest



pa su se razdvojili na dvije po tri



zatim ukrstili krila



pa još jednom u duetu



i kvartetu...





Nema šta, istinski čarobnjaci visina...



Posebno je atraktivno bilo gledat kako se vinu prema nebu, uspore, skoro se zaustave u zraku, čak i malo krenu u rikverc pa se opet stombulaju u neku atraktivnu figuru...



I među publikom se dalo primjetiti prekrasnih modela aviona....





U nekim trenucima, nebo se znalo i namrgodit...







Ali kad su vidili da ih niko ne obadaje, oblaci su utekli ća!







Ova mi slika nije nekim slučajem ispala naopako, ovako zaista pilotiraju umjetnici letenja..
.


Još malo atrakcija za kraj...



I pozdrav za ponovni susret...



Odlična atmosfera sa zadarske rive prelila se te večeri na ulice čitavog grada, rijeke ljudi po širokim i manje širokim kalama, puno ugodnog šušura, sve u svemu - ovog se puta obistinila ona "tko visoko leti, puno bolje vidi"