Osjetivši da mi kroz izrašpano grlo ne može više prokliziti niti jedan suvisao glas, a kamo li visoki dvojni-Ce u "Ribar plete mrižu svoju", podignuo sam se od izmaćanog stola sklepanog od puntižela, proteturao kroz vrata podgrajske konobe na svježi zrak, pogledao prema nebu na kojem je blistao pun mjesec i titralo milijardu zvijezda te gorko zaridao - ooooo zar opet???





Naslonivši glavu na kameni zidić još vreo od srpanjskog sunca i ostavši sam i izgubljen, bez trunčice samopoštovanja, osjetio sam se, kako je jednom vispreno primjetio velikan hrvatske pišane riječi Estragon Rex- kao moralno dno moralnog dna!
Koliko god se trudio živjeti životom zrelog četrdesetpetogodišnjaka, pače harnog samoupravljača, pardon - uglednog poreznog obveznika, opet sam posrnuo stubokom na dno kanjona ne mogavši se othrvati pogubnom utjecaju lošeg društva.



Nastojeći uvjeriti sam sebe kako ovo sve oko mene ne može biti stvarno, već da se jednostavno mora raditi o jezivom košmarnom snu, ćirnuo sam još jednom kroz vrata konobe i ugledao desetak raspojasanih djevojaka kako plešu u čunga-lunga ritmu po onom već spomenutom stolu od puntižela. Karamba! U tom sam trenutku shvatio kako se osjećao ministar Bajs kad se onomad uputio premu Zrću, s tom razlikom, što u mojoj pratnji nije bilo toliko reportera, televizijskih kamera i službujućih djelatnika ministarstva koji su pod prijetnjom sile protjerani na vrući Jadran ne bi li ubrali koju slasnu dnevnicu.

Oh ne, zaista ne znam kako si pomoći, kad se samo sjetim koliko sam puta obećao i sebi i svojim bližnjima kako ću se popraviti i osloboditi svojih ovisnosti, i taman u trenucima kad se počne nazirati svjetlo na kraju tunela i kad mi pofali "dz" do konačnog ozdravljenja, opet posrnem ko gnu u mulju dok ga krokodil ganja i ne znajući ni sam kako, nađem se u brzacima neke rijeke koju Cetinom zovu, njenim slijepim rukavcima, mračnim spiljama u kojima ti se sledi sva krv u žilama...



U nekim trenucima poželiš pobjeći od svega pa hrabro skočiš s visoke litice u hladne virove, po izranjanju taman pomisliš da si spašen, a ono te već u slijedećem trenutku dočekaju pripadnici zloglasne organizacije naoružani veslima i lažnim osmjesima.

No dakako, nije njima namjera da te spase, već štoviše, da te onako izraubanog, snenog i umornog odvedu u svoje skrovito svetište u kojem te izvrgnu uticaju halucinogenih droga. U njihovom kodeksu časti postoji zapisan čak i poseban način pripreme tih opijata čije tajne sastojke obično naslažu u nekakve plitke zdjele koje zatim prekriju čudovišnim metalnim kalotama, a kako bi svoj pakleni naum proveli do kraja, na tu napravu koju nazivaju "pekom" bacaju enormne količine ognja i žara.

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi koliko su strašne te halucinacije koje uslijede nakon što se odignu metalne kalote s ognjišta, pa se u onim zdjelama zazlate krumpiri i kapule, porumeni karota, a karamelizirani ostaci nekog mrtvog govečeta dokazuju o kakvom se monstruoznom običaju radi.



Čak i ako se uspiješ othrvati zamamnim mirisima ovih psihotika, zlikovci ti nabiju ispred nosa poveći komad neke užasne tvari za koju sam čuo da je nazivaju "sirom iz ulja."



Sir iz ulja najstrašniji je od svih opijata, njegov se uticaj donekle može razblažiti samo obilnim količinama crnog vina koje u pravilnim vremenskim razmacima treba presjecati apotekarskim dozama travarice i orahovice. A onda u neka doba počnu plesati vile oko tebe, dvore te i časte, i bestidnice jedne, njišu bokovima kao da su bile na tečaju kod Šeherazade!



Nešto kasnije, goropadnice čiji identitet ne želim otkrivati, pokažu kako znaju i pjevati pa se sve ori - skaaaaalinaaaada, skaaaaalinaaaadaaaaaa...
...tu se penje tu se pada, to je sudba, to je nada...



Nije nama moreplovcima lako, još od nesretnog Odiseja koji se morao zavezati za jarbol ne bi li uspio odoljeti sirenskom zovu zavodnica s Ogigije pa sve do današnjih dana kao da se ništa promjenilo nije...