Sjećaš se, jednom si me pitala je li istina da su sve prave ljubavi- nesretne? Istina, ljubav i nesreća u jednoj rečenici nisu mi se tada učinili kao savršen trio, više su me podsjetili na vrhove Bermudskog trokuta koji se stalno izvija i savija i nikad nema mira. Ako je istina zaista takva, onda ćemo radije prihvatiti laž.

No, ako nam je ipak stalo do istine, vrijedilo bi pogledati što se krije s druge strane. Ako je svaka prava ljubav nesretna, znači li to da su sve sretne ljubavi – krive!?

Ne, ja bi da je naša ljubav prava i sretna! Eh da...

Precjenjujemo li moć ljubavi?

Da nije ljubavi ne bi svita bilo, ljubav je najljepša stvar na svijetu, ma daaaaj, ljubav je najobičnija lažljivica, opaka prevarantica, ljubav je opsjena koje te može uvjeriti u sve ono što potajno želiš, a u stvarnosti ne postoji, ljubav stvara film bez svjetla i projektora na praznom bijelom platnu iznad pozornice ljetnog kina na našem otoku, onako mokrom od prvih jesenjih kiša.

Možda je istina da je ljubav razigrana igra leptira pored blatnjavog rukavca proljetne rijeke, ali konačno, što ovaj svijet ima od tih blesavih treperavih stvorenja koji se u samo nekoliko sati iz ružne gusjenice pretvaraju u najljepša bića na svijetu?



I koji je smisao života ako traje tako kratko...

No s druge strane, što nam preostaje, postoji li itko tko bi poželio vječni život bez ljubavi?

Premda znam da se nikad više nećeš buditi pored mene i premda znam da nikad više neću rukom prolaziti kroz tvoju kosu, siguran sam da ću uvijek i svima govoriti– bila je to sretna ljubav!