Nekoć davno, kad sam bio lijep i mlad (otprilike u prošlom tisućljeću), špica turističke sezone obično bi trajala od prvi sedmoga pa sve tamo do otprilike dvadeset, možda čak i dvajstipet osmoga.
S vremenom je ta špica lagno ulazila "u se" ko vuneni džemper nakon pranja na neadekvatnim temperakurama, postajala sve tanja, najprije trideset pa dvadeset dana, štoviše, taj proces nestajanja špice posljednjih je godina bivao još izraženiji tako da smo danas ostali uglavnom na špičnom vikendu. Od špice ostade samo koštica!





No dobro, čak se i u takvim uvjetima, špični vikend redovito svečano i nadasve dostojanstveno obilježava prigodnim kilometarskim kolonama, spektakularnim gužvama, dražesnim zbrkama i sitnom, tek primjetnom nervozom, a u masovnim sletovima zna sudjelovati i po nekoliko stotina tisuća ljudi, što domaćih, što gostiju iz prijateljskih, a bogme i onih država s kojima još uvijek imamo otvorena pitanja.



Špični vikend ljeta dvije i desete obilježila je na opće iznenađenje tajnosti, ni manje ni više nego - kiša!?



U skladu s novovijekim uzusima svekolikog novinarstva, ova kiša nije mogla proći tek tako, neprimjećeno i sramežljivo, već su je mnogi mediji požurili nagraditi epitetima širokog spektra komparativa i superlativa. Tako smo primjerice mogli čuti da je kiša senzacionalno padala duž obale Istre i Hrvatskog primorja, da je vjetar ponegdje spektakularno lomio grane drveća, a totalno šokirani gosti smješteni u kampovima i privatnom smještaju već su bili pripravni za masovnu evakuaciju.





Bez obzira na sve, "Dalmatian blue summer dream", moj osobni festival bez niskog, a kamo li visokog pokroviteljstva nadasve uvaženih institucija, nastavlja svojim prirodnim ritmom, a jedan od razloga zašto obožavam ljeto je i taj što je upravo ljeto vrijeme susreta s mnogim dragim ljudima kako iz bložanskog, tako i onog, ponešto realnijeg svijeta.





I dok tako spektakularno ispijamo veliki makjato i sok od brusnice, a pojedinci skloni raskalašenom životu čak i malo pivo, ozarenih lica pratimo međusobnu rijeku riječi, jedni drugima poklanjamo planinu osmijeha i more dobrih vibracija.

Prijatelji moji, da ste mi zdravi i veseli bili, di god se nalazili!